DANI 896 | 15.08.2014.

Ðorđe Krajišnik

Piše: Ðorđe Krajišnik

Kazalište je način borbe protiv masovne kulture i zaborava

Intervju

Ivica Buljan, reditelj

Kazalište je način borbe protiv masovne kulture i zaborava

Reditelj Ivica Buljan za Dane govori o predstavi Grobnica za Borisa Davidoviča, prema istoimenoj noveli Danila Kiša, koju je postavio na scenu, a premijerno je izvedena na Mittelfestu u Cividaleu, o Kišu i percepciji njegovog djela danas, pozorištu koje “šokira”, teatarskoj sceni u Hrvatskoj, te o tome zašto je pozorište najčešće elitistički buržoaski medij

DANI: Nedavno ste postavili na scenu predstavu prema romanu Grobnica za Borisa Davidoviča Danila Kiša, šta Vas je privuklo tom tekstu i temi, kako je to Kiš volio kazati, logorologije?

BULJAN: Iz knjige koja obuhvaća sedam novela, izabrao sam naslovnu koja je manifest kišovske poetike. Kiš se u njoj poziva na dva običaja. Grci su za one koji su umrli, a čije tijelo nije bilo moguće pronaći, dali sagraditi kenotaf, praznu grobnicu, a Židovi mrtvacu nakon izlaska iz sinagoge, a prije samog ukopa kažu “znaj da si mrtav”. Kiš podiže kenotaf Borisu Davidoviču Novskome, teroristu-nihlistu koji je prešao put do komunističkog internacionalista, a staljinistički režim ga je optužio u montiranom procesu, mučio, deportirao i što je najstrašnije za revolucionara – osudio na zaborav. Ovaj tekst je pamćenje, poput duše koja je alfa i omega čovjeka, svim žrtvama totalitarnih režima. Predstava pokušava razjasniti ideološke prostore i nesvjesne ambijente koje nudi Kišova proza na koju su utjecali Borges, Steiner, Mandeljštam, Solženjicin. Autor se služi dokumentima za koje ne možemo znati jesu li istiniti ili samo zasnovani na istinitim događajima.

PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.