DANI 884 | 23.05.2014.

Tamara Nikčević

Piše: Tamara Nikčević

Vučić glumi Putina

Intervju Dana

Gorčin Stojanović

Vučić glumi Putina

Zašto se, tokom posjete Sarajevu, Aleksandar Vučić nije izvinio građanima Bosne i Hercegovine? Da li je direktorica bolnice Prim. dr. Abdulah Nakaš trebala da prihvati poklon srbijanskog premijera? Zbog čega je sarajevska štampa bolja od beogradske? Na ova pitanja za Dane odgovara reditelj Gorčin Stojanović

“Amnezija je”, objašnjavao je Borisu Dežuloviću prošle nedjelje premijer Srbije Aleksandar Vučić, “kad zaboraviš šta si juče radio. A amnestija je kad to šta si juče radio zaborave svi oko tebe.”

Kako to da su bosanskohercegovački političari tako lako zaboravili šta je sve činio i govorio dojučerašnji najbolji i “najmarljiviji” đak Vojislava Šešelja, a na šta ih je, u svojoj kolumni u Oslobođenju, Boris Dežulović uredno podsjetio?

Nismo vam ga mi birali, mogli bi uzvratiti Vučićevi sarajevski domaćini; prihvatili smo ga kao vaš izbor, kao premijera Srbije. Tačno, ali…

Kada je 1955. – prvi put nakon sukoba sa Informbiroom – Staljinov nasljednik, Nikita Hruščov, stigao u “pokajničku” posjetu Jugoslaviji, New York Times je način na koji je jugoslovenski državni vrh dočekao šefa sovjetskih komunista opisao kao “aplauz u rukavicama”.

Zašto su, dakle, sarajevski domaćini prošle nedjelje tako lako skinuli rukavice? Odakle taj višak oduševljenja? Jer, kako drugačije razumjeti, recimo, Zlatka Lagumdžiju koji je Aleksandra Vučića opisao kao “političara saradnje, a ne sukoba”, uporedivši ga sa – Zoranom Đinđićem?! Ili Vjekoslava Bevandu koga, valjda, “obiteljski odgoj” obavezuje da premijera Vučića prihvati kao – najbližeg?! Ili doktorku Sebiju Izetbegović koja je pristala da primi “bejbi-term” od čovjeka koji je u julu 1995. u Skupštini Srbije prijetio: “Za jednog Srbina stotinu muslimana!"

PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.