DANI 1074 | 01.12.2019.

Faruk Šehić

Piše: Faruk Šehić

Stvarnost je sumorna, ali mi je volimo

ruinlust

Koža je sjećanje preživjelog

Stvarnost je sumorna, ali mi je volimo

Volio bi Amistad zastati i mirisati livadsko cvijeće, ali zna da to nije pametno, jer borba prsa u prsa se vodi u okolnim šumarcima, na padinama i planinskim vrhovima

Znalo se desiti da se Amistad zaboravi u nekoj od soba fantazijskog stana i tada ga ne bi bilo danima na našoj jutarnjoj kafi u Magičnoj kocki.
U jednoj sobi uvijek traje jesen, lišće nikad ne prestaje da otpada i priroda je nonstop u šarenim bojama, koje nisu plod nikakvog romantičnog uvjerenje drveća, nego su posljedica hemijskih procesa. Amistad ne razmišlja o tome kad zakorači u neku od soba, a broj soba još nije do kraja utvrđen. Stan je ogroman i moguće je da se u njemu nalazi sve što postoji u jednom od svih mogućih trenutaka vremena i prostora.
AMISTAD NE ŽELI da zaboravi sjećanje na rat, zato uvijek ostavlja blago odškrinuta vrata jedne sobe u kojoj stalno vlada polutama, pada kiša, vjetar fijuče zapuštenim njivama, crvendaći nakostriješeni drežde u glogovim stablima, nekad pada i snijeg, stegne se nebo i zemlja, ovdje rat nikad ne prestaje, onaj naš prvi rat, jer prvi rat je iskustvo od kojeg ništa nije veće.
Ratna soba je kao holodek u Star Trek serijalu. Kad uđeš unutra ne bi trebalo ništa loše da ti se desi, osim ako ne dođe do velikog kvara unutar sinapsi koje upravljaju izmaštanim bićima, objektima i događajima.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.