DANI 1071 | 01.09.2019.

Saša Rukavina

Piše: Saša Rukavina

uvodnik

Ja sam većina. Makar na bedžu

Čudno je čovjekovo poimanje ljudskih prava, slobode, demokratije, prava na individualnost... Čudno toliko da se ponekad u svemu tome čovjek jednostavno ne može snaći. Napisao bih normalan, ali šta je danas normalno, a šta izvitopereno? Šta je danas prihvatljiva logika, a šta ljudsko pravo kad ono i na prvi i sve ostale poglede djeluje nelogično i izvrnuto?
Recimo: mora li sud u Berlinu zaista trošiti svoje vrijeme i resurse na raspravu da li narediti horu dječaka da u svoje redove primi djevojčicu? Logika kaže da djevojčica naprosto ne može biti članica nečega što se 554 godine zove Državni i katedralni zbor dječaka u Berlinu i što sve te 554 godine nije u svojim redovima imalo nijednu djevojčicu. Za djevojčice imaju partnerski djevojački hor.
Poimanje ljudskih prava u današnjem svijetu, bar u verziji majke jedne njemačke devetogodišnjakinje, kaže da je ta curica koja nije primljena u dječački, ali je dobrodošla u hor za djevojke, diskriminisana na rodnoj osnovi, čime se krši njemački Ustav.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.