DANI 1064 | 01.02.2019.

Faruk Šehić

Piše: Faruk Šehić

Memoari jugoslavenskog dječaka

ruinlust

Nagađati odgovore na pitanja koja ih ni ne zahtijevaju

Memoari jugoslavenskog dječaka

Led je kao i fotografija, samo što nema atribut vječnosti. On hvata momenat života u prirodi. Hvata sjajnu dlaku lasice i njene začuđene oči, tako žive a opet tako mrtve, ispod leda gdje ju je smrt balzamovala. Led je fotograf, kao i moja memorija

1.

Nekad u zimu bi se desilo da se Krušnica izlije po livadama na svojoj desnoj obali, blizu naselja Zalug. Bilo je to astronomski daleko od centra grada onda kada smo bili mali, jer daljina nije bila samo prostorna dimenzija, nego i barijera u glavi. Trebalo je proći sve te nevidljive granice koje smo samo mi mogli vidjeti, jer svaka raja je imala svoju teritoriju, ako upadneš na tuđu može se desiti da te prebiju ili barem ponižavaju dok ne nađeš načina da džentlmenski pobjegneš.
Trebalo se popeti uz Varoš, proći između bolnice i starog pravoslavnog groblja, spustiti se cestom ispod podivljale strane Huma, pored kamenoloma, preći most na Govedarnici, pa onda ići desno, uzvodno i doći do livada, ili bara kako smo ih zvali. Kada se Zbilja zaledi, zimi dok je voda prozirna, onda bare postaju ogromno klizalište. Zalede se i potoci koji su tu izdubili svoja krivudava korita i čija voda se ulijevala u rijeku Krušnicu.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.