DANI 1063 | 01.01.2019.

Louis Menand

Piše: Louis Menand

Francis Fukuyama odgađa kraj istorije

posuđena analiza

Zašto Hegelova vizija ipak još uvijek nije konačno ispunjena (I)

Francis Fukuyama odgađa kraj istorije

Na ovom mjestu uobičajeno je posložiti događaje koji su obilježili proteklu 2018. i one koji bi to mogli 2019. Međutim, zadnjih pet, šest godina u svijetu toliko su turbulentne, da nam se zanimljivijim učinilo da umjesto toga, iz The New Yorkera prenesemo zanimljivu recenziju nove knjige čovjeka koji je sa svojim djelom Kraj istorije i posljednji čovjek, postao gotovo ikona neoliberalizma, a onda kad su se stvari tridesetak godina kasnije izvrnule, pokušava ponuditi odgovore zašto umjesto njegove liberalne idile imamo populizam, pobune, ISIS..., sažete u naslov novog djela - Identitet: Zahtjev za dostojanstvom i politika ozlojeđenosti. Analize se prihvatio urednik, kolumnista i pulicerovac iz njujorškog magazina, a Dani će njegov tekst prenijeti u dva dijela

U februaru 1989. Francis Fukuyama je održao govor o međunarodnim odnosima na Univerzitetu u Chicagu. Fukuyama je tada bio tridesetšestogodišnjak, a sa posla u RAND korporaciji u Santa Monici - gdje je radio kao ekspert za sovjetsku vanjsku politiku - prešao je na funkciju zamjenika direktora za planiranje politike u State Departmentu u Washingtonu.
Bio je to dobar trenutak za razgovore o međunarodnim odnosima i naročito dobar za sovjetske eksperte, jer je dva mjeseca ranije, 7. decembra 1988., Mihail Gorbačov u govoru pred Ujedinjenim narodima izjavio da se Sovjetski Savez više neće miješati u unutrašnja pitanja istočnoevropskih satelitskih država. Ove zemlje su sada mogle da postanu demokratske.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.