DANI 1063 | 01.01.2019.

Faruk Šehić

Piše: Faruk Šehić

Dnevnik s ruba

Pregažene generacije

Završila se još jedna godina u kojoj sam ostao u Sarajevu, uslovno i u Bosni. Jer sumnjam da bih igdje drugo u Bosni mogao živjeti osim u Sarajevu. Ovdje još postoji iluzija da je moguće bitisati u nekakvoj kapsuli, balonu, zoni komfora - kako vole reći pametnjakovići, i nadati se sretnom kraju životne balade.
Znam da sam zadnjih dana razmišljao ovako: iskreno se divim ljudima koji su u ovom anticivilizacijskom i postapokaliptičnom vremenu imali snage zasnovati porodicu, dobiti djecu, školovati ih, a pri tome ne biti jataci ili uhljebi bilo koje nacionalističke partije. Stvarno mislim da su takvi ljudi održali ideju i iluziju ove zemlje koja ni u jednom od nacionalističkih programa nikad nije imala svoju verziju Velike Bosne. Činjenica koja i sama govori da je ovo unutrašnja zemlja, ona koja se nije širila sanjajući pogrome svojih susjeda i komšija, kao što oni već tridesetak godina neumorno sanjaju.
Strašno je naporno živjeti okružen zemljama koje stalno oštre svoje zube razmišljajući kako će nas pokoriti, uzeti svaka svoj dio krvavog kolača; pobiti, raseliti, pokrstiti, samo da nema ove zemlje ni njenih ljudi.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.