Duma Deda Mraz, zabrinut i tužan

Bliži se Nova godina. Na dalekom sjeveru finske Laponije, u zemlji ponoćnog sunca i polarne svjetlosti, na spratu kolibice Deda Mraz zamišljeno pije čaj dok po ko zna koji put čita pismo iz prošlogodišnjih Dana. U pismu želje za 2018.
“Želim da u godini novoj nemamo redukcije vode, da nam zdravstveni sistem funkcioniše k’o švajcarski sat, da Gras nabavi nova vozila i to putem tendera, da poštuje red vožnje i da zimi u prevoznim sredstvima pusti grijanje, a ljeti hlađenje, a ne obrnuto kao dosad, da nam izbori u 2018. zaista ponude - izbor, da penzije i plate budu veće, da ima više radnih mjesta s normalnim radnim vremenom, da demobilisanim borcima Armije BiH država ispuni zahtjeve i podari barem minimum dostojanstva koje im je oduzela, da se osobama sa invaliditetom omoguće lakše kretanje i socijalna inkluzija, da se ne umanjuje njihova vrijednost kao osoba te da se, naprimjer, umjesto tržnog centra, svuda naprave, recimo, taktilne vodilice za slijepe osobe ili zvučni semafori, da nam mladi ne odlaze iz zemlje, ne kradu i ne drogiraju se, da nam crna hronika ne bude samo statistika nego da se počne nešto i rješavati, da nas novi selektor fudbalske reprezentacije proslavi, da konačno Rukometni savez počne služiti svrsi (ako ga uopšte ima, jer moj kolega, sportski urednik Jasmin Tajić tvrdi da ga nema), da nam košarkaši budu bez greške u koracima...