DANI 1062 | 01.12.2018.

Edina Kamenica

Piše: Edina Kamenica

Ista kosa, ista jakna, iste krupne oči

migracije

A osam mjeseci iza predstave...

Ista kosa, ista jakna, iste krupne oči

Migranta kojeg spašava djevojka, prodavačica svoga lijepog tijela, vidim ponekad u tramvaju, dok ONI ulaze u njega, a smjerni, sređeni, nalickani sarajevski putnici se razmiču i oko njih se brzo pravi krug. Kao oko kužnih

Treći mart je bio ove godine dok sam izlazila iz Narodnog pozorišta, u lice su mi se priljubljivale pahuljice, kao da su jedva dočekale, i mene i druge gledatelje pozorišne predstave, jedina topla bića u toj hladnoj noći, pa da se i one uz nas ugriju.
Ali, pahuljice su imale skroz pogrešnu računicu i njihovi susreti s nama završavali su onako kako se to uvijek dešava kada se u klinču nađu isti.
Ledena sam izašla s te predstave novosadskog pozorišta Ujvideki Szhinhaz, koja je nastavak uspješne saradnje East West Centra Sarajevo s umjetnicima Novog Sada.
Autor predstave je Miljan Mandić, a ansambl je sastavljen od mladih glumaca kojima je Haris Pašović profesor na master-programu Akademije umetnosti.
No, više od predstave sledio me komentar uvaženog znalca ovdašnjih teatarskih dešavanja, a koji je, zapitan za komentar, uzvratio grimasom koja sve govori, ali, da bi bio još jasniji, dodade, nekako s visine: “Naivno, nezanimljivo...
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.