DANI 1060 | 28.09.2018.

Saša Rukavina

Piše: Saša Rukavina

A jesmo li kulturu rada ikad i imali?

naslijeđe

Sasvim, sasvim subjektivan pogled na svakodnevnu zaostavštinu

A jesmo li kulturu rada ikad i imali?

Koliko cinizma ima u tome što je globalna kompanija iz jedine zemlje koja je uspješna, a kaže da je socijalistička, kupila jedan od rijetkih komunističkih brendova koji su više nego uspješno preživjeli privatizaciju i tranziciju, da bi osigurala prisustvo na čistim i tvrdim kapitalističkim tržištima

Ima i, osim naravno poslovnog poteza, puno simbolike, ali i cinizma u ljetošnjoj vijesti da je Hisense iz Kine, države koja uporno insistira na svom modelu socijalizma i u tome uspijeva, preuzeo Gorenje, slovenačku kompaniju koja je i danas jedan od više nego prepoznatljivih brendova bivše socijalističke Jugoslavije. Vijest je, pojednostavljeno, glasila da je većina dioničara Gorenja, uključujući slovenački državni investicioni fond KAD i japanski Panasonic, prihvatila kinesku ponudu od 12 eura po dionici, da je Hisense tako postao vlasnik 94 odsto dionica i da je, kad je crta podvučena, slovenačka (ili je možda kineska?) kompanija tržišno kapitalizirana za 293 miliona eura.
Nećemo se ovdje baviti poslovnim brojkama Gorenja prije kineskog ulaska. Tu priču ne treba, naravno, ni idealizirati. Jer, nisu Kinezi u Sloveniju došli vođeni iracionalnim motivima zbog kojih su, recimo, spremni doputovati u Beograd pa se turistički otisnuti Putevima Valtera, mada ni to nisu zanemarive brojke. Podsjetimo samo na objašnjenje kineske ambasadorice u BiH Chen Bo iz intervjua koji su Dani objavili u augustovskom broju: “Film Valter brani Sarajevo ostavio je neizbrisiv utisak na cijelu jednu generaciju Kineza. Mnogi koji su gledali taj film žele da posjete mjesta gdje se Valter borio i živio.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.