Crvena Tuzla

Toliko puta sam bio u Tuzli na književnim susretima u čast Meše Selimovića a da zapravo nikad nisam vidio ništa od samog grada. Nisam vidio niti osjetio ono što bi trebao biti duh ovog grada. Moji doživljaji Tuzle su se svodili na sjedenje po kafanama, silaske u podzemlje noćnih klubova, na mahmurluke hotelskih soba, na prežderavanja i svaku vrstu pretjerivanja.
Budući nošen takvim vihorom užitaka, ustvari eufemizama za nekontrolisanu autodestrukciju, nikad ovaj grad nisam mogao sagledati jer sam bio zagledan u sebe, u vlastite ponore, a u njima nije bilo mjesta za doživljaj jednog bitnog bh. grada. Možda je bilo trenutaka kada sam uživao u tek otvorenom Panonskom jezeru nekad 2004. kada smo se kupali u kratkim hlačama pa bi takvi slani odlazili na književne promocije.