DANI 1058 | 27.07.2018.

Faruk Šehić

Piše: Faruk Šehić

Srce naše tame

ruinlust

Kako se može ubiti život?

Srce naše tame

Bio sam premoren stalnim putovanjima, promocijama prijevoda moje knjige, festivalima, intervjuima; halabukom koja pripada poslu pisca. Aerodrom u Zürichu je bio moj dom. Zaobišao sam Srebrenicu. Kao da se to može ikako zaobići

BEZBROJ PUTA SAM BIO u Srebrenici, što je paradoksalan iskaz jer nikad se ne može do kraja biti u Srebrenici. Ovdje sve vječno ostaje da visi i lebdi. Napisao sam to u jednoj pjesmi da bilo kakav oblik pisanja o Srebrenici nikad ne može doći do svog završetka. Zato što su razmjere užasa, straha i skršene nade, svega neopisivog i dalje nagomilane po okolnim šumama. Protok vremena nije nešto što će rastjerati traumu kao roj mušica u ljetnom zraku. Protok vremena će samo još pojačati tragediju koja je zadesila nevine ljude.
Radio sam reportaže, ili dolazio kao mirovni aktivista, pisac, ratni veteran, učestvovao na okruglim stolovima, nekad pričao mladim mirovnim aktivistima o svom literarnom putu.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.