DANI 1056 | 01.06.2018.

Faruk Šehić

Piše: Faruk Šehić

Dnevnik s ruba

Republika vode

Kad sam stigao na željezničku stanicu Venecija Santa Lućija prvo sam pomislio na Brodskog, jer sam čitao njegovu knjigu Vodeni žig tokom pisanja svoje knjige o vodi. Htio sam imati identičan doživljaj ravan onome koji je imao Brodski kada bi stizao na ovu stanicu decenijama prije mene. Iz Vodenog žiga pamtim opis željezničke stanice, vodenu paru iz lokomotive, paru koja miriše na karbolnu kiselinu, ako me sjećanje ne vara.
Nisam mogao osjetiti miris Brodskijeve pare jer nikakve pare nije bilo kada sam izašao iz voza. Svejedno sam osjetio sreću jer se nalazim u sceni iz njegove knjige, koja je toliko uticala na mene tokom pisanja moje knjige o vodi i vodenom svijetu. To je knjiga malog formata ali velikog sadržaja. Neke rečenice su me nosile snagom svoje imaginacije i tačnosti u visine gdje bih se počeo oslanjati na vlastitu imaginaciju i preciznost.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.