DANI 1054 | 30.03.2018.

Đorđe Krajišnik

Piše: Đorđe Krajišnik

Ko će kome ukrasti jezik?

jezici i nacionalizmi

Govorite li zajednički?, Ranko Bugarski, Biblioteka XX vek, 2018.

Ko će kome ukrasti jezik?

Bugarski na više mjesta, analizirajući kako skupove održane u okviru projekta Jezici i nacionalizmi, tako i sam nastanak Deklaracije o zajedničkom jeziku i njenu širu recepciju, podvlači da se ovdje ne radi o bilo kakvom nasilnom pokušaju vraćanja srpskohrvatskog ili ukidanja postojećih imena jezika i njihovih standarda. Te da je time nacionalistička paranoja oko krađe jezika (kao da je jezik vreća jabuka) posve besmislena i iluzorna

Polazeći od teorijskog određenja jezika kao jednog od najvažnijih oružja nacionalističke borbe za samodostatnost i demarkaciju od svih drugih, posebno bliskih i jezikom i stilom ili sličnih narodu, a što je već opjevani narcizam balkanskih malih razlika, lingvista Ranko Bugarski u svojoj knjizi Govorite li zajednički? - čiji naslov, moguće je, može biti shvaćen kao suptilna ironična igra sa onim “Govorimo srpski” - u svom prepoznatljivom tonu pred čitaoca donosi aktuelna jezička kretanja u postjugoslaviji, sa posebnim osvrtom na pitanja jezičkog nacionalizma i njegovih implikacija. Nakon uvodnog teorijskog pregleda najvažnijih pojmova i manifestacija nacionalizma i jezičkog nacionalizma, okupljenih oko romantičarskog gesla svetog trojstva jezika, nacije i države, Bugarski donosi priloge koji raspravljaju o jednom aktuelnom jezičkom događaju.
Naime, nakon što u prvom poglavlju knjige iznese ono što je ostalo kao posljedica administrativnog rastakanja srpskohrvatskog jezika - sa svim njegovim pripadajućim jezičko-nacionalističkim sukobima i fantazmagorijama, kao i neprestanim insistiranjima da se taj nekad zajednički jezik sada nasilu i po svaku cijenu rastoči na četiri što različitija jezika, a u cilju dizanja nacionalističkih zidova i eugenističkog jezičkog čistunstva - Bugarski fokus svoje knjige usmjerava na projekat Jezici i nacionalizmi i Deklaraciju o zajedničkom jeziku koja je proizišla iz nekoliko konferencija na kojima se u okviru ovog projekta raspravljalo o pitanju nekad zajedničkog, a sad navodno četiri posebna jezika.

Četveroimeni jezik

Iako knjiga Govorite li zajednički? ne odstupa, ni stilski ni sadržajno, od onoga što je osnovni okvir ranijih knjiga Ranka Bugarskog, uz redovni dodatak najnovijih slivnica, žargonizma i selektivne bibliografije sociolingvistike, ona donosi iznimno važne priloge aktuelnostima na lingvističkom polju našeg četveroimenog jezika. Autor u svom prepoznatljivom esejističkom stilu, sa obiljem živih primjera koji precizno ilustruju sva ovdašnja jezička zastranjenja, daje presjek jednog jezičkog događaja koji je u dobroj mjeri uzburkao javnost i iznova pokrenuo neka stara pitanja.
Naravno, polarizacija u vezi projekta Jezici i nacionalizmi i Deklaracije je u startu bila jasna. Sa jedne strane potreba da se jeziku konačno pristupi stručno, van ideoloških i nacionalističkih okvira, te da ga se pokuša osloboditi svakovrsne politizacije kako bi se izbjegle sve one segregacijske i diskriminirajuće traume koje iz njegove zloupotrebe proizlaze, a sa druge strane nacionalistička stara haranga da je “ponovo” posrijedi pokušaj da nam se “naš jezik ukrade”.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.