DANI 1053 | 23.02.2018.

Eldina Zolj-Balenović

Piše: Eldina Zolj-Balenović

Mjesecima mališani čekaju “svoju školu”

biti uz njih

Jesu li djeca sa autizmom važna ikome u BiH?

Mjesecima mališani čekaju “svoju školu”

Razlog za visok procenat djece s autizmom u EDUS-ovom programu je činjenica da je postojeći obrazovni sistem najmanje kompatibilan sa potrebama djece s autizmom, naglasila je Lindsay

“Moje dijete nije nikome važno”, “Moje dijete je bolesno i nepotrebno ovoj državi”, “Od moga djeteta niko ne očekuje ništa, jer će svakako, kada mene više ne bude, završiti u nekoj od ustanova za brigu o osobama sa poteškoćama u razvoju”, samo su neke od misli koje brzinom svjetlosti prolaze kroz glavu roditelja djece s poteškoćama u razvoju.
Misli koje kolaju glavom, srcem i dušom i danju i noću, ne daju te misli ni jesti, ni piti, ni raditi, ni živjeti. Ne daju živjeti, ali guraju svakog roditelja naprijed u borbi za bolju budućnost djece s poteškoćama u razvoju.

Višemjesečna borba

Snaga kojom, kada se spomenu njihova djeca, zrače ovi umorni, povrijeđeni, iscrpljeni, slomljeni roditelji fascinira. Ne žele sakrivati svoju djecu, ne traže sažaljenje, ne zanima ih samo danas, misle na budućnost i na sve što njihovo dijete može postići. Među takvim roditeljima su članovi Savjeta roditelja EDUS-a. Mjesecima biju bitku sa vlašću kako bi dobili priliku da njihova djeca nastave raditi po programu koji im odgovara, koji im nudi napredak i samostalnost, a koji je prekinut u junu 2017.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.