DANI 1050 | 24.11.2017.

Saša Rukavina

Piše: Saša Rukavina

Nigdje ni lidera, a žele biti nadlideri

nek‘ je k‘o avlija

Kad domaća stvarnost prkosi svjetskoj teoriji i praksi

Nigdje ni lidera, a žele biti nadlideri

Lidership je umjetnost pokretanja drugih da rade za zajednički cilj bilo u tvrtki, bilo u zajednici, kažu teoretičari. A šta kaže naša praksa?

E to je pravi balkanski lider: “Mladić će u istoriji biti upisan kao čovjek koji je branio slobodu Srba”, izjavio je samo dva dana prije presude ratnom komandantu Vojske RS-a predsjednik RS-a i lider SNSD-a Milorad Dodik. Liderski: šta god odlučio Haški tribunal, Mladić “će ostati upisan kao čovjek koji je organizovao i komandovao vojskom u veoma nezahvalnim uslovima, i kao čovjek koji je svoj lični i porodični komoditet žrtvovao za slobodu srpskog naroda”, rekao je Dodik.
“Čovjek je naše najveće bogatstvo”, govorio je nekad ranije Josip Broz Tito, također predsjednik svega nečega, ali i lider drugog kova, vremena, karizme.

Umjetnost pokretanja

Teško da je Dodik bio baš toliko dobar đak, pa slijedio Titove riječi u slučaju Mladić. Ali, teško je reći i da Dodik danas nije lider, odnosno da se baš previše razlikuje od profila tipičnog bosanskohercegovačkog lidera. Proglašenog ili samoproglašenog, svejedno čak i kad ga se upari sa Bakirom Izetbegovićem, za kojeg Dragan Čovič, treći u kolopletu onih koje danas tako zovemo, kaže da želi biti i više.
“Evidentno netko želi biti nadlider u FBiH i želi upravljati procesima, ali na pogrešan način”, rekao je Čović prošlog mjeseca u Mostaru nakon sastanka sa jednim od trenutno samo partijskih, takoreći lokalnih bh.
PRIJAVA ŽELIM SE PRETPLATITI

Članak za pretplatnike

Da biste mogli čitati ostatak članka i dobiti mogućnost online čitanja arhive BH Dana od 800+ brojeva, potrebno je da se pretplatite.