Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 93


HUMANO PRESELJENJE

Od sluzbenika Holandske ambasade u BiH nedavno je zatrazeno da pomognu pri kolektivnom iseljavanju Srebrenicana, posebno ratnih vojnih invalida, u Holandiju ili neku drugu zapadnu zemlju. Zahtjev je, da stvar bude tragicnija, predocila upravo delegacija RVI, rekavsi tako sve o svome polozaju u drzavi za koju su se borili i cija ih vlast svakoga dana u svakom pogledu sve vise zaboravlja. Sta to tjera bivse branitelje da potraze kucu negdje drugdje, po mogucnosti sto dalje od Bosne? Jednostavno, obecanja su iznevjerena, a nada potrosena

 


Piše: Hasan HADZIC

IZETBEGOVICU,
POMOZITE NAM DA SE ISELIMO

 

"TRECU GODISNJICU TRAGEDIJE
vecina nas majki i supruga iz srebrenickih sehidskih porodica htjele smo obiljeziti jos jednom velikom dostojanstvenom demonstracijom, da nasim suzama podstaknemo svjetsku javnost da se konacno jednom nesto ucini oko rasvjetljavanja sudbine nestalih. Medjutim, odgovorno tvrdim da nam je iz Sarajeva nametnuto klanjanje kolektivne dzenaze u Staricu kod Kladnja. Ako su nas vec po svaku cijenu htjeli udaljiti od Tuzle ili Sarajeva - zasto dzenaza nije obavljena u Baljkovici, u opcini Sapna, gdje je izvrsen proboj i gdje je nakon ponovnog zatvaranja obruca izginulo oko tri hiljade ljudi. Izetbegovicev tim je u svemu tome imao veliku podrsku i oslonac u srebrenickom nacelniku Malkicu. Ovaj ce zato biti nagradjen novim blagodetima, a nikoga ne zanima to sto je na dzenazi bilo ponajmanje Srebrenicana, sto smo mi tu dzenazu dozivjeli kao pokusaj nase vlasti da Srebrenicu prekrije prasinom zaborava."

Ova razmisljanja Fadile Mujic, doskorasnje predsjednice Organizacije porodica sehida Srebrenice, najbolje ilustruje zurbu aktuelne vlasti da se, ne birajuci sredstva, oslobodi "tereta" zvanog Srebrenica. Inace, Fadilu su s celne funkcije pomenute gradjanske asocijacije na najgrublji nacin smijenili nacelnik opcine Srebrenica Abdurahman Malkic i predsjednik opcinskog povjerenistva SDA Hasan Becirevic. Neoprostivo je bilo to sto, navodno, nije htjela da se "pokrije", sto se borila da, pored srebrenicke djece, stipendije dobiju i djeca drugih podrinjskih opcina ciji su ocevi poginuli u Srebrenici i sto se sastajala s "cetnikom" Beslagicem (epitet nacelnika Malkica). Zapravo, kljucni cilj je bio da se Fadilinim smjenjivanjem definitivno obezglavi i razbije organizacija koja je stekla izvjesnu medjunarodnu reputaciju, a poznato je da vrhu SDA odgovara samo dezorganizirana i raseljena Srebrenica.

Umorni od farse
U podrinjskim politickim krugovima se prica da je dosjetljivi lider SDA Srebrenice Hasan Becirevic, sluteci sta bi Centrali moglo goditi, jos znatno prije obiljezavanja trece godisnjice zestoko zagovarao gradnju monumentalnog memorijalnog kompleksa nestalima u srebrenickoj tragediji, i to bas u pomenutom Staricu. Da je to proslo, sigurno bi do punog izrazaja dosla Becireviceva projektantska inspiracija, koja bi, opet, bila u skladu sa ambicijama nekoliko gradjevinskih firmi starih i novih funkcionera iz Podrinja, istih onih koji su prilikom gradnje izbjeglickih naselja, u okviru projekta holandske vlade, pocinili veliku pljacku, o cemu su Dani vec pisali jezikom imena i brojki. Ovaj novi projekat, bar privremeno, poremetio je nepopravljivi Fadil Banjanovic Bracika, nazvavsi tu namjeru novom izdajom Srebrenice i trazeci da se takav centar pravi iskljucivo u Srebrenici kad se Srebrenicani vrate u svoj grad.

Medjutim, Srebrenicani su vec preumorni od farse vezane za implementaciju izbornih rezultata u opcini Srebrenica. Lakrdiju je zapocela srpska vlast, a zdusno podrzala Koalicija CD BiH, cije je odbornike Halid Genjac, izgleda, jednom zauvijek izveo iz Srebrenice, uz veliko olaksanje medjunarodne zajednice, koja je, kao, nesto pokusala, pa se sada na neodredjeno vrijeme oslobodila od srebrenickog kosmara.

Blijede sanse za povratak, na jednoj, te sve tezi izbjeglicki status u Federaciji na drugoj strani, imaju za posljedicu stalno iseljavanje Srebrenicana iz Bosne i Hercegovine. Ako vec ne zna sta ce sa Srebrenicom, medjunarodna zajednica izgleda dobro zna sta ce sa Srebrenicanima, pa je za njih olaksan rezim useljavanja u evropske i prekookeanske zemlje.

Odlazak svercerskim kanalima
Naravno, nikome ni na kraj pameti nije da vodi preciznu evidenciju o srebrenickim emigrantima, a trenutno se barata sa orijentacionom brojkom od tri do cetiri hiljade iseljenika. Izvjesno je i da taj proces postaje sve dinamicniji. Nakon svih iznevjernih nada i obecanja, skoro sto odsto nezaposleni i sve cesce delozirani iz privremenih nastambi, Srebrenicani vide samo jedan izlaz: sto dalje od Bosne.

Avdo Smajlovic je sa delegacijom RVI opcine Srebrenice vec isao na razgovor u Holandsku ambasadu, trazeci kolektivno iseljavanje za oko 450 invalida i njihovih porodica. Tamo im je receno da je holandska vlada na ime pomoci Srebrenicanima dala toliko novca da se mogao sagraditi manji grad u koji bi bili smjesteni i invalidi i mnogi drugi. Jos se ne zna definitivan ishod ovog zahtjeva, mada je jako dobro poznato da se nijedna zemlja ne otima bas za invalide.

Dodatni strah medju Srebrenicanima izaziva postepeno ukidanje organa opcine Srebrenica u izbjeglistvu, cije je postojanje omogucavalo izvjesnu materijalnu, ali prije svega psiholosku sigurnost. Oni su svjesni da ce sa tim administrativnim gasenjem imena Srebrenica ubrzo biti istopljen oreol zrtve, koji je bar donekle olaksavao prezivljavanje hiljada desetkovanih srebrenickih porodica. I ranije su od donacija namijenjenih njima najmanje koristi vidjeli oni. Kako li ce tek biti ubuduce?

Uostalom, Srebrenicani su ponosni ljudi i ne misle citav svoj zivot zasnivati na bilo cijoj milostinji. Zato ne treba da cudi sto ovi nesretnici prosto opsjedaju ambasade stranih zemalja, trazeci useljenicke vize i minimum dostojanstvenog zivota. I svercerski kanali za ilegalni "izvoz" preko Italije i Svicarske rade u tri smjene. Na veliko zadovoljstvo Poplasena i Westendorpa, a, bogami, ni Aliji nije mrsko.

NESIB BURIC, POMOCNIK NACELNIKA ZA
BORACKO-INVALIDSKU ZASTITU OPCINE SREBRENICA

IZETBEGOVICU,
POMOZITE NAM DA SE ISELIMO

DANI: Gospodine Buricu, povod za ovaj razgovor je nedavno objelodanjivanje zahtjeva srebrenickih invalida za kolektivno iseljavanje iz BiH i useljavanje u Holandiju, ili druge zapadne zemlje. Koji su kljucni razlozi za toliku ozlojadjenost?

BURIC: To su one svakodnevne teskoce oko pukog prezivljavanja, koje su kod izbjeglicke, pa jos uz to i invalidske populacije, narocito izrazene. Pravu dramu stvara stambena nesigurnost, jer se zahuktavaju delozacije. Od 452 srebrenicka invalida, samo trojica njih imaju neka rjesenja na privremeni smjestaj, a sve ostalo je u nekim kucama i podrumima bez ikakvih rjesenja i oni danonocno drhte kad ce ih gazda "zakonskim" putem istjerati na ulicu.

DANI: Najodgovorniji ljudi u ovoj drzavi uporno tvrde kako ce borci i izbjeglice biti zasticeni od delozacija, a i medjunarodni zvanicnici su pominjali obavezu da se nadje alternativni smjestaj za one koji treba da budu delozirani. Ima li onda osnove za bas toliki strah, pogotovo za kategoriju invalida?

BURIC: E, recite tim najodgovornijim ljudima, a posebno clanu Predsjednistva Izetbegovicu, premijeru Bicakcicu i generalu Rasimu Delicu, da je iz stana na Otesu, u Sarajevu, sudskom presudom izbacen Nesib Buric - dakle, ja - stoprocentni invalid i brat sehida, sa svojom uzom porodicom, majkom i punicom, koja je isto tako iz sehidske porodice. Jos im recite da ja u taj stan nisam provalio, nego ljudski usao na osnovu dogovora izmedju organizacije RVI Srebrenica i Bratunca i organa Opcine Ilidza o obezbjedjivanju stotinu stanova za nase invalide.

DANI: Ciji je to stan i da li se vlasnik vratio u Sarajevo?

BURIC: Stan je bio srpski, ali ga je vlasnik navodno u Svedskoj prodao izvjesnom Redzi Subasicu, koji nije dolazio iz Svedske, ali je sudske formalnosti u njegovo ime obavio advokat Sadik Hota. Pitao sam njega i sudiju Indiru Jahic - da li je moralno izbacivati iz stana invalida radi covjeka koji je sest godina proveo u Svedskoj i koji se jos uvijek ne namjerava vracati, i posto bi neki sudija i advokat u Bijeljini zastupali na takav nacin nekoga ko hoce da istjera srpskog invalida. Sudija se cinicki nasmijala, a advokat je rekao: "Ja radim za novac!" I ne zaboravite da nisam ja jedini deloziran, te da je mnogo slucajeva u proceduri.

DANI: A boracke institucije? Jeste li se njima obracali?

BURIC: Zalio sam se RVI-u na Ilidzi i tamo su mi rekli: "Ti nisi na nasem BIZ-u (boracko-invalidska zastita, op.a.)." Eto, ja nisam ni na kakvom BIZ-u, koji sam osmog maja 1992. godine prvi sa dvadeset momaka izasao na Drinu, ja iz cijeg je bataljona od 320 izginulo 280 momaka. Zasto smo se borili? Ja znam da sada oni idu na ponizavanje Srebrenicana, pa pricaju kako se nismo borili, vec smo se predali i izginuli pri napustanju Srebrenice. Niko ne moze poreci da u samoj opcini Srebrenica nije ostalo dvije hiljade zakopanih boraca. Niko ne moze demantovati koliku smo slobodnu teritoriju bili napravili, ali bez icije pomoci nismo mogli u tom okruzenju dugo izdrzati. Napisite da u potpunosti podrzavam izjavu Hakije Meholjica o tome da smo bili izdani. Sto ga neko ne demantuje argumentima, vec se sluze nekim kvalifikacijama kako je Hakija ovakav i onakav. Hakija je medju prvima uzeo pusku i radio na organizaciji otpora, zato on ima pravo da prica. Nema pravo Ibran Mustafic s onim zenama da pravi liste za Haag. One nemaju nikakvo pokrice za to, a i Ibran se u Srebrenici nije htio baviti borbom, povesti brigadu, nego se prepustio predratnom rahatluku sa politikom. Sto se tice Hakije, napisite da i svako dijete iz Srebrenice misli tako o sudbini Srebrenice kao sto je Hako rekao.

DANI: Ako se vec svi slazete sa Meholjicevim tvrdnjama, koje su krajnje negativne prema vrhu SDA, kako se onda opet moglo dogoditi da masovno glasate za SDA?

BURIC: Kod nas je, znate, bila neka Ajka, malo ogranicena, pa je bila malo i neukusna sala kako bi kod nas na izborima dobila i Ajka, samo da je na listi SDA. Nisu tu bitna imena. Ja nisam zaista simpatizer nijedne stranke, ali znam kako je vecina njih, kao s nekim prkosom glasala za SDA, koju nazivaju "seljackom strankom".

DANI: Ali, eto, nemaju bas neke srece i neke nafake od SDA. I sami kazete da mnogo toga boli ljude zbog postupka aktuelne vlasti. Nije li to malo protivrjecno? Kako bi Srebrenicani sada glasali?

BURIC: Ne znam sta bi bilo nakon ovih saznanja o ukidanju Opcine i osnivanju nekog ureda. Ja sam rekao nacelniku opcine Malkicu i mnogim drugim da mi zbog one presude nasim momcima u Bijeljini ne bi trebali izlaziti vise na izbore. Predlozio sam i da potpuno bojkotujemo saradnju sa svim medjunarodnim institucijama. A isto tako i ovdje, kad bi se javili socijalni nemiri - budite sigurni da bi se Srebrenicani listom prikljucili i ne treba zaboraviti da svi imaju oruzje i da su vicni rukovati njime. Kao i ostali Podrinjci. Svi smo ozlojadjeni toliko da se to vise ne moze trpjeti.

DANI: Sta je to jos sto Vas posebno boli?

BURIC: Izuzev par stotina visoko obrazovanih, svi ostali su bez posla. Cak i nase oficire sve vise otpustaju iz Vojske Federacije. Nekako su tamo nasi momci nepozeljni. Jednostavno nema mjesta za Srebrenicane, a i oni koji su jos u Vojsci nemaju sanse da budu unaprijedjeni. Postoji neka zabrana unapredjivanja srebrenickih oficira. Svi oni su - pocev od Nasera, koji nas je casno vodio i kojemu cemo uvijek vjerovati - uglavnom ostali na cinovima koje su imali jos u Srebrenici. Moj drug Zaim Civic je u onoj vojsci bio potpukovnik, prikljucio se odmah Armiji BiH, na Igmanu, ali je degradiran u majora. I u oci nasim oficirima kazu da ne mogu naprijed zato sto su iz Srebrenice. Nije cudo sto i oni sve vise odlaze iz Bosne. Ratni vozac iz Sandzaka moze da bude major ili pukovnik. Zelim napomenuti da sve ovo sto govorim za Srebrenicu odnosi se i na neke momke iz Bratunca, nasa sudbina je bila zajednicka i u ratu i u miru.

DANI: Tesko se mogu cuti lijepe rijeci i o Vasim opcinskim funkcionerima. Sta Vi mislite o tome?

BURIC: Mislim da se tu pretjerivalo. Dolazile su mnoge donacije, ali ne na opcinski racun. Ja sam pomocnik nacelnika i znam da gore nikada dinar nije uplacen. Neko drugi je to morao uzimati - kanton ili drzava. Opcina jeste dobila dva miliona od holandske vlade, ali je to utroseno za adaptaciju srpskih kuca u Vozucoj i Ilijasu. Pa stavite bilo koga na celo opcine Srebrenica u ovim uvjetima. Sta moze da uradi? Ovdje nema mjesta i istjeruju nas, a Srebrenica je daleko i od pomisli na povratak. Ja u mnogim stvarima podrzavam Fadila Banjanovica, ali ga ne podrzavam kada poziva ljude da ne odlaze, jer vecina izbjeglickog svijeta ne moze vise podnositi neimastinu i gorcinu. To je realnost. Pozivam clana Predsjednistva Izetbegovica i njegove saradnike da nam bar pomognu oko sto hitnijeg kolektivnog iseljavanja.

Objavljeno u broju 93 DANA, 18. JANUAR / SIJECANJ 1999.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.