Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 88

 

INTERVJU DANA
LATIC Jedan od urednika sedmicnog nacionalnog lista Ljiljan odgovara na pitanja o sudskoj presudi u procesu kojeg je pokrenuo Raif Dizdarevic, o odnosima sa bratom Dzemaludinom, Stranci demokratske akcije i Islamskoj zajednici, o Izetbegovicu, Delimustaficu i Sahinpasicu, mudzahedinima, vehabijama i ovdasnjem novinarstvu

 

Razgovarao: Senad PECANIN


NEDZAD LATIC JE VRLO KONTROVERZNA
javna licnost: za najveci dio citalaca Ljiljana, koji, razocaran, upravo napusta, on predstavlja primjer patriotskog novinara, hrabrog muslimanskog intelektualca koji odvazno ratuje sa novinarskim izdajnicima koje placa Soros i neprijateljski Zapad. Za one protiv kojih se Nedzad bori, on predstavlja otprilike jednu trecinu razloga zbog kojih se uzasavaju na pomen prezimena Latic i ideja i polemika koje se uz njih vezu. No, Nedzad Latic je vrlo komunikativan, prijatan i otvoren sagovornik. Ne izbjegava odgovor ni na jedno pitanje, a na dio njih odgovara ne uspijevajuci suspregnuti emocije. Ostavlja utisak covjeka koji iskreno vjeruje da je imidz ekstremiste i radikala koji o njemu postoji u dijelu javnosti, uz zlonamjernu manipulaciju, kriv nevjerovatan nesporazum izmedju njega i onih koji ne shvataju i ne prepoznaju da mu je "draza demokracija americkog tipa nego drustveno uredjenje bilo koje islamske zemlje na svijetu". Jedan od razloga zbog kojih sam gospodina Nedzada Latica zamolio za intervju je njegova depresija i razocarenje zluradoscu javnih komentara na nedavnu prvostepenu presudu sarajevskog suda kojom je zbog klevete Raifa Dizdarevica osudjen na dva mjeseca zatvora, uslovno na godinu dana. Razgovor smo i zapoceli upravo temom o pomenutom procesu.

DANI: Gospodine Laticu, da li se zaista prestajete baviti novinarstvom, kako ste najavili u prvoj reakciji odmah nakon sudjenja?

LATIC: Stvarno sam bio donio odluku da se prestanem baviti novinarstvom, i to iz dva razloga. Jedan je sto moj projekat koji sam radio jednu deceniju, dakle Muslimanski glas i Ljiljan, nije uspio, i na osnovu tog razocarenja mislio sam da se povucem. Razmisljao sam o osnivanju izdavacke kuce, uz koju bih se bavio pisanjem proze i publicistike. Drugi razlog je bila moja uvrijedjenost izrecenom presudom. To je bio dodatni motiv da se definitivno povucem. Medjutim, nakon sto sam procitao komentar Slavka Santica u Oslobodjenju vezan za moju presudu, mislim da to necu uciniti.

DANI: Kako ste dozivjeli sudjenje i presudu u tuzbi koju je protiv Vas podnio Raif Dizdarevic zbog teksta objavljenog u Ljiljanu?

LATIC: Odavno nisam dozivio teze ponizenje. Pokusavam mjeriti sta mi se sve u zivotu dogadjalo, ali ne znam da li sam dozivio vece ponizenje od ove presude. Mada mi ljudi vec nakon nekoliko dana prilaze i govore da to nije strasno, daju svoje komentare, ja ne mogu da prebolim tugu. Dozivio sam uvredu zato sto to nije stvarno cinjenicno presudjeno, vec mislim da je to politicka presuda. Sad likuju: "dolijao muslimanski jastreb u kafez, u crnu kucu!". Sad shvatam zasto sarajevsku sudnicu muslimani zovu "crna kuca".

Vjerujem Alagicu
DANI: Na cemu temeljite takvu tvrdnju?

LATIC: Evo, vidite taj komentar u Oslobodjenju, u kojem Santic citira moju i Dizdarevicevu izjavu. Pritom on samo kvalificira, etiketira, bez udubljivanja u spor, u predmet, u cinjenice. Takav je i inace njegov hir i manir pisanja, etiketiranje bez ulazenja u sustinu. Ono sto me boli je da niko, cak ni od novinara, ni od javnosti, pa ni sudinica nije cinjenicno donosila presudu. Da je meni ubjedljiva presuda, da u dispozitivu ne vidim toliko nebuloze, mene ne bi boljelo. Ja sam bio spreman, da sam uradio krivicno djelo, i muski ispastati, izvinjenje napraviti. U polemici sa Raifom Dizdarevicem, u kojoj je on mene prvi pomenuo, ja sam naveo citat generala Alagica, prema kojem je Dizdarevic svojevremeno drzao besjedu prilikom razrade ratnih planova po kojima ce kasnije biti izvrsena agresija na Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Nisam tada rekao i Kosovo, jer agresija jos nije bila pocela, ali mislim da je bitno i Kosovo i odnos Raifa Dizdarevica prema JNA. On je mene tuzio i kao svjedoka je doveo generala Antona Lukezica, koji je bio komandant Prve armijske oblasti, cije je sjediste iz Sarajeva preseljeno u Beograd, i koji je bio potpredsjednik SK - Pokreta za Jugoslaviju. E, takav svjedok se pojavljuje na sudu, mada mislim da je svjedocio u moju korist. Jer, Lukezic je na pitanje sudinice da li su mu poznati planovi Avala 1, 2 i 3, te S1 i S2, odgovorio potvrdno, s tim sto je pravio razliku tvrdeci da su to mirnodopske vojne vjezbe i mirnodopski planovi. Naravno, lahko je uociti ogromnu "koincidenciju" navodnih mirnodopskih planova sa onim sto se dogadjalo u ratu. Dalje, ja sam citirao generala Alagica, koji je na sudu potvrdio da sam ja tacno i precizno citirao ono sto je on rekao. Alagic je potvrdio i da je Dizdarevic drzao govor o pomenutim planovima kao visoki funkcioner. Meni je presudjeno, i u dispozitivu presude se kaze da to nisu bili vojni tajni ratni planovi, nego stabne vojne ratne vjezbe. Tolika nepismenost, neukost, nepoznavanje cinjenica - koje ne razumije da se vjezbe izvode upravo po planovima - jako me pogodila. Na ovakvoj logici sudjenja i infantilnog pristupa cinjenicnom stanju i vodjenju postupka ja bih mogao komotno biti osudjen za klevetu i ako bih napisao da je Milosevic izvrsio agresiju na Bosnu i Hercegovinu. Pritom ovim ne zelim uporedjivati Milosevicevu i Dizdarevicevu ulogu u agresiji na Bosnu i Hercegovinu. Pored toga, sud nije uzeo u obzir nijednu olaksicu: da sam ja novinar, da sam od svojih izvora mogao biti izmanipuliran, da nisam imao namjeru oklevetati Dizdarevica, da je normalno da vjerujem generalu Alagicu. Ja mislim da je ovo politicka presuda, sto pokazuje i nekoliko cinjenica. Prvo, Bahrudin Bijedic je tri dana prije presude na Studiju 99 objavio da je Dizdarevic dobio spor. Kao sto se vidi, na meni je sud trebao pokazati hrabrost, u sklopu aktuelnog politickog ambijenta i njihovih pogodbenih kalkulacija.

DANI: Cuo sam za Vase vrlo zanimljivo tumacenje presude: ona bi mogla biti kompenzacija za presudu kojom sam ja osudjen na istu kaznu u procesu koji je direktor Avaza Fahrudin Radoncic pokrenuo protiv mene.

LATIC: Tako ljudi u gradu govore. Vi imate imidz nezavisnog novinara, a ja imidz rezimskog novinara; vi ste osudjeni zbog klevete kao nezavisni novinar, a ja sada zbog klevete kao rezimski novinar. Time sudstvo hoce da pokaze neki balans.

DANI: Cini mi se da ste ogorceni nacinom na koji su mediji pratili sudjenje i komentirali presudu.

LATIC: Da, ogorcen sam. Zbog imidza koji imam, niko se ne osjeca obavezan dati mi bilo kakvu potporu. Kao da meni nisu namijenjene blagodeti ljudskih prava, slobode govora. A ja sam 1984. godine bio clan Amnesty Internationala. Gdje je tad bio Srdjan Dizdarevic? Lagao kako je stanje ljudskih prava u Jugoslaviji super. Meni sve to treba oduzeti. Eto, u vasim novinama je Dizdarevic govorio da sam ja talibansko krilo SDA, ekstremist, prorezimski covjek, musliman...

Volim Izetbegovica
DANI: Dio razloga mozda lezi i u uvjerenju dobrog dijela javnosti da iza Vas i Vaseg brata Dzemaludina stoji mocna struktura iz Stranke demokratske akcije, iz Islamske zajednice, Liljana. Kako gledate na ovakvo misljenje?

LATIC: Dzemo i ja imamo razlicite rejtinge u stranci i mi smo se i opredijelili za razlicite politicke uloge, bez obzira sto smo braca. Ja nisam stranacki covjek. Svojim pisanjem predstavljam moralnu opoziciju stranci koja bastini ideju za koju se ja zalazem i koju zelim da afirmiram. To je bosnjacka nacionalna politicka ideja, za koju vjerujem da je nuzno da se ovdje dokaze kao jedna civilizacijska demokratska ideja. Zbog odstupanja od takve postavke, zbog jednog stranackog konformizma, Bosnjaci su danas dovedeni u predvorje komunizma. Ja upravo o tome pisem i zato imam los rejting u stranci. Ne znam da li je iko ikada po bilo kom osnovu intervenirao zbog mene. Nikada nisam ostvario nijednu privilegiju ni preko kojeg stranackog covjeka ili organa.

DANI: Koje su Vase glavne zamjerke Stranci demokratske akcije u ostvarivanju programa koji podrzavate?

LATIC: Moja zamjerka je na njenoj generalnoj politici "kraju ladju" i zbog izrazene borbe za vlast. Naravno, ja ocjenjujem da je SDA ucinila velike stvari za ovaj narod i za ovu drzavu. U tome se razlikujem od opozicije. Medjutim, ona sad riskira sav taj kapital zbog borbe za vlast i zbog korupcije. Pritom sto ja ne mislim da je korupcija samo mito, kako se ovdje uglavnom shvata. Definicija korupcije je zloupotreba vlasti radi licnog interesa u svakom obliku. Nje sigurno ima, jer zbog cega bi se ljudi danas toliko borili za funkcije ako nema licnog interesa? Mislim da su idealisti potisnuti i obicno se idealisti proglase radikalima, ne znam kako, samo zato sto nisu konformisti. Uopce nisam ekstreman, niti radikalan covjek. Naprotiv, vrlo sam umjeren, tolerantan u privatnom zivotu, ali sam fajter za svoje stavove, ideje i ideale. Ocito se radi o opcem pomankanju ovog elementa unutar stranke. Naravno, postoje klanovske borbe, koliko god oni to prikrivali. Prilicno sam o tome informiran, ali ih pustam na miru zbog jake opozicije i dosta nekorektnosti koje se vec plasiraju o toj temi. Nazalost, i sām sam u posljednje vrijeme postao oportunist, jer vidim da ne mogu bitno uticati. S druge strane, zaradio sam i vrlo los imidz kod "demokrata" poput Santica.

DANI: Znaci da su ispravne predstave u javnosti o postojanju vrlo ostro suprotstavljenih klanova u SDA?

LATIC: Sigurno je da postoje i oni ce se tek obznaniti. Nazalost, radi se o vrlo degutantnim stvarima i meni je tesko da o njima govorim. Tesko mi je i zbog toga sto ja gospodina Izetbegovica jako volim, naprosto ga volim. Desile su se neke zivotne relacije zbog kojih je meni njegovo lice drago, volim ga vidjeti i to ne krijem. Ovo sto slijedi je degutantno, ali je realnost i mora se reci: svi karijeristi unutar SDA cekaju taj kobni trenutak kada na televiziji bude objavljen momenat njegove smrti. Zbog te situacije, na terenu se uveliko radi i otuda se i stvaraju klanovi.

DANI: Slazete li se sa ocjenama da postoje dva krila unutar stranke: jedno, umjereno i liberalno, ciji je lider Edhem Bicakcic, i drugo, ekstremno, radikalno, ciji su lideri Hasan Cengic i Dzemaludin Latic?

LATIC: Zbog ideoloskih predrasuda prema islamu, ni opozicija, ni novinari, ni intelektualci ne mogu detektirati relacije i sukobe unutar SDA. Konkretno, ja tipujem, a mislim i da Dzemo tipuje na Edhema Bicakcica, i kao osobu i kao politicara. Mislim da se radi o realnom politicaru, radniku, relativno sposobnom covjeku. Jedino sto medije ne koristi dobro za svoj imidz, sto ga kamera nece. No, podjele o kojim vi govorite uopce nisu te vrste. Danas je Dzemo blizi Bicakcicu nego Hasanu Cengicu. Opet, Dzemo je bio blizi Izetbegovicu, a Cengic Mahmutcehajicu.

DANI: Vjerujete li da je neizbjezna podjela, pucanje SDA po savovima, nakon predsjednika Izetbegovica?

LATIC: Vjerujem.

DANI: Moja je ocjena da je Ljiljan jedno stranacko propagandno glasilo Stranke demokratske akcije. Molim Vas za komentar.

LATIC: Muslimanski glas i Ljiljan je stvorio Dzemo, kao vec afirmiran pisac i novinar, zajedno sa Hadzemom Hajdarevicem. U samoj zamisli bila je ideja da se reaktivira glasilo, po uzoru na Pravdu Mehmeda Spahe. Cak bi i zadrzali ime da nije postojala neizbjeznost konotacija u imenu sa ruskom Pravdom. No, mi ni stranacki, ni pravno, nikada nismo bili ni u kakvoj vezi sa strankom. Ali, koncept novine, i ja osobno, jesmo podrzavali politiku Alije Izetbegovica. Pritom se vise vjerovalo Izetbegovicu nego samoj stranci, i zato je bilo puno i kritickih osvrta na racun stranke. No, htio bih razjasniti sljedece: kada se kaze rezimski, odmah se misli da cekas sta ce kabinet reci da trebas pisati. To se ni u jednom kontekstu nikada nije dogodilo. A da smo na istim relacijama, jesmo.

Munja i Delimustafic
DANI: Zasto se onda Vi i Dzemaludin povlacite iz Ljiljana?

LATIC: Ja se povlacim prije svega zato sto se ne slazem i ogradjujem se od filozofije poslovanja te kuce. Birokratija je u toj kuci imala odlicnu poziciju da napravi uspjeh, ali je od necega napravila nista. Ja sam mastao, sanjao, zelio da se razvije jedan medijski koncern koji ce biti i finansijski apsolutno nezavisan i koji ce omoguciti da kuca prezivi bez obzira na politicke okolnosti i ambijent. Neki ljudi su to zloupotrijebili, pokazavsi da u Ljiljanu nisu svi bili iz ideala, kao sto je slucaj sa mnom.

DANI: Kajete li se barem ponekad zbog Vasih brutalnih odstrjela politickih protivnika SDA? Recimo, podsjecam Vas na kampanju koju ste vodili protiv Harisa Silajdzica kada je osnovao vlastitu stranku.

LATIC: Raskol sa Silajdzicem se desio na sljedeci nacin: uoci zenickog zasijedanja Skupstine, sastanak su imali hafiz Ismet Spahic, Enes Karic, Dzemo Latic, Alija Izetbegovic i Haris Silajdzic, na kojem je Haris vrlo kriticki govorio o SDA. Koliko ja znam po Dzemi, Dzemo mu je rekao: "Sve to potpisujem, ja sam na tvojoj strani. Ali, ne izlazi sada, pa cemo iznutra uticati i reorganizirati stranku." I Haris je obecao da nece izici. Medjutim, iskoristio je priliku i podnio ostavku u Zenici, sto je tada bilo vrlo delikatno za opce stanje. Mi taj Harisov postupak jesmo zestoko kritizirali, vise iz ljutnje sto je to uradio. Nisam nigdje etiketirao ili lagao na Silajdzica. Mozda sam tada samo progovorio neke stvari o njegovoj politici koje sam ranije presucivao. No, i poslije toga, i Dzemu i mene Silajdzic cijeni vise nego neke poltrone koji ga danas okruzuju. Ja sa njim imam sasvim normalnu komunikaciju.

DANI: Jedna od osoba na koju su odapinjane vrlo ostre strijele tokom rata bio je i prvi ministar policije Alija Delimustafic. Zanimljivo je da je Ljiljan svoj odnos prema Delimustaficu promijenio sa njegovim povratkom u Bosnu i Hercegovinu, koji mu je omogucio, zahvaljujuci vezama sa predsjednikom Izetbegovicem, Senad Sahinpasic. Da li ostajete i dalje pri kategorickim optuzbama koje je Ljiljan godinama iznosio na njegov racun?

LATIC: Nisam ocekivao to pitanje od vas. Ja sam u to vrijeme bio kljucni covjek Muslimanskog glasa i Ljiljana koji je bio u Bosni i nasjeo sam na pricu o Aliji Delimustaficu. Kako je drugi dio redakcije bio u Zagrebu, ja sam odavde kreirao i koncepciju i tekstove. Naime, Munir Alibabic Munja se citavo vrijeme trudio da ostvari kontakt sa mnom. No, moje srce se nikada nije moglo pozdraviti sa tim covjekom. U to vrijeme mislio sam da je to sto radi u policiji dobro, ali sam uvijek prezirao ono sta je i kako radio muslimanima ranije. I danas mislim da je 1984. godine trebao visiti na Bascarsiji objesen za muda. No, on je uspio kontaktirati kolegu Mirsada Sinanovica, koji je i napisao prvi tekst protiv Delimustafica, kojem sam ja dao naslov: Od Golubica do Delimustafica. Naprosto, ucinilo mi se da je prica fascinantna i kao takvu ce je preuzeti i Senad Avdic. Onda je mene mobilizirao Sefer Halilovic, odnosno Fahrudin Radoncic, uz ostale novinare Slobodne Bosne i Muslimanskog glasa, kao dvije novine koje su ipak najpostenije tretirale dogadjaje uoci rata. Ja sam bio novinar Seferovog staba, komande Armije, i naredba je bila da mi izadjemo van Sarajeva i uvezemo sve centre. Sef nam je bio vas novinar Nerzuk Curak. Iako je grupa sa Senadom Avdicem pokusala bez mene pobjeci preko piste, ja sam ih stigao. Imao sam jos jedan motiv: da saznam sta mi je sa zenom i djecom, sa kojima mjesecima nisam imao nikakvog kontakta. Mislim da su Senad Avdic, Munir Alibabic, Rusmir Mahmutcehajic kao ideolog projekta i Sefer Halilovic upakovali feljton o Aliji Delimustaficu i dali novac. Ne znam tacno je li rijec o pet ili sedam hiljada maraka, ali znam da je novac bio dat Senadu Avdicu, kao desetaru naseg odjeljenja, da u Zenici stampa Slobodnu Bosnu, odnosno knjigu o Aliji Delimustaficu. Materijal je vojnim kanalima vec bio proslijedjen na Igman i cekao je kod Vehbije Karica. Tada nisam znao zasto Avdic, navodno bjezeci od Juke, stalno traga za Karicem. Nasao je Karica i preuzeo je materijal. U Zenici sam nakon tri ili cetiri noci pijanstva Senada Avdica vidio da ne pripadam toj ekipi i izdvojio sam se. Platio sam svoje racune u hotelu u kojem sam bio smjesten sa porodicom, i te racune cuvam i danas, vodeci racuna o Avdicevom karakteru. Na osnovu Rusmirovih relacija sa Kulovicem, dobili su neke prostorije i papir za stampanje. Nakon toga sam vidio feljton Senada Avdica, koji je uzeo moj naslov: Od Golubica do Delimustafica. I ja sam povjerovao u taj feljton, mada sam vidio neke nedostatke. Naprimjer, tokom puta preko Igmana, Avdicu sam pricao i dosta neprovjerenih stvari, koje su u potpunosti usle u feljton. Nedo Sarac je otisao u Split da uzme 32 hiljade maraka, mislim od Rusmirovog brata, ali je kidnuo u Australiju. Osim Delimustafica, ja sam tada sumnjao i u Saju i u njihovu medjusobnu relaciju. Sa Sajom sam se vidjao, ali mu tada nisam vjerovao. No, ja sam prvi i napisao tekst da se Delimustafic vratio. Sjedio sam u kafani, naisao je Alija Delimustafic, prisao je i rekao: "Selam alejkum!" "Alejkumu selam", odgovorio sam. Pitao me je moze li sjesti, a kada sam mu dozvolio, rekao mi je: "Ja tebi sve halaljujem." Ja sam mu rekao: "Svaka ti cast, kad nisi gnjida kao ovi, kojima opalis cvoku, a oni te odmah hoce ubiti." On mi je rekao: "Ne boj se, necu ti nista." Odgovorio sam mu da ga nikada ne bih spomenuo da sam ga se bojao. Osobno ne mislim da je Alija Delimustafic svetac, ne mislim ni da je neka karakterna osoba, ali sada znam da je 90 odsto onoga sto mu je napakirano neistina. Vidim da ista kuhinja informacija na isti nacin, u nastavcima, ispusta jednu kanalizaciju informacija: prvo Bosna u kandzama KOS-a, pa onda i Haliloviceva Lukava strategija. Sad je glavna meta drugi Alija, a odstojanje i cilj isti. Ja ne sumnjam da ce se kad-tad prelomiti prica o Aliji Delimustaficu. Ne znam nacin na koji ce se to desiti, ali sam ubijedjen da ce biti mnogo zanimljivija nego ova sada. Znam da se Munja i Delimustafic vidjaju u kafani, itd. Ne radi se sada ni o kakvoj novoj sprezi Ljiljana sa Delimustaficem. Ja preuzimam na sebe odgovornost za odnos i prema Delimustaficu i prema Senadu Sahinpasicu.

Mahmutcehajic i Durakovic
DANI: Sta danas mislite o Senadu Sahinpasicu?

LATIC: Mislim da nijednog trgovca nije maslo za ramazana. Ja njega, naravno, vidim nekad na kafi. Drag mi je kao covjek. Znam da ima relacije sa Bakirom Izetbegovicem, koje su okarakterizirane kao prijateljske. Moguce je da upotrebljava takav svoj rejting u biznisu, sto da ne. No, mislim da ima zavidnosti i pakosti na bogatstvo pa ga se preko mjere klevece.

DANI: Kako ocjenjujete, kao dobar poznavalac bezbjednosne problematike, zloupotrebu tajnih policijskih i vojnih sluzbi u politicke svrhe?

LATIC: Iskren da budem, zbog svog rejtinga i novinara i publiciste i knjizevnika, volio bih da nisam imao te relacije i bavio se toliko time. Ali, ocito je to bilo nemoguce izbjeci, jer tu su, ipak, izvori informacija. Problem zloupotrebe obavjestajnih sluzbi vezan je za jedna turbulentna vremena, nepostojanje zakona, nestabilno sudstvo. Informacija je bila moc, i ako ste zeljeli deklasirati politickog protivnika, morali ste imati informacije. Informacija je bila zakon i zato su celni ljudi MUP-a i kasnije AID-a postajali vazni ljudi. Bivalo je zloupotrebe polozaja u stranackim i klanovskim borbama. No, to se osvetilo u sluzbi, jer je sukobom izmedju Alispahica i Ademovica ona razjedinjena. Dat cu vam primjer kako se manipulira takvim informacijama. Kao objasnjenje razloga zbog kojeg Rusmir Mahmutcehajic nije dobio americku vizu, vi objavite da je njegov svojevremeni boravak u jednom palestinskom logoru za obuku. Pritom, vi navedete i njegovo konspirativno ime kojim se sluzio i najavite da cete objaviti i ime drugog covjeka koji je u logoru bio zajedno sa Mahmutcehajicem. Ali, vi nikada niste objavili ime drugog covjeka.

DANI: Znate li Vi ko je drugi covjek?

LATIC: Nijaz Durakovic. Mislim da je u to vrijeme trebalo objaviti ovo za Nijaza Durakovica, jer se ocekivala smjena i dolazak Zlatka Lagumdzije. Otuda sumnjam zasto niste objavili za Durakovica, zasto ste se suzdrzali. Ocito zato sto je prosao Zlatko. Da je prosao Nijaz, vi bi to objavili. Meni je to bilo zanimljivo. Ako problematiziras zasto Mahmutcehajic nije dobio americku vizu, kako je onda vizu dobio Durakovic, iako su zajedno isli i bili u istom logoru? Durakovic je meni u intervjuu rekao da ga je Rusmir uclanio u Partiju 1967. godine. No, Nijaz Durakovic je mnoge stvari pisao, radio i govorio pod ucjenom protiv muslimana i protiv sebe. Upravo je cinjenicom zbog koje Rusmir nije dobio americku vizu bio ucijenjen. Kako je Rusmir Mahmutcehajic bio clan Centralnog komiteta i jedini clan koji je procitao Deklaraciju Alije Izetbegovica, a nije se pojavio ni kao svjedok, niti je otisao na optuzenicku klupu 1983? A danas je musliman, cak, koliko ja znam, dzaferijskog mezheba, najradikalnijeg dijela siitskog islama. Nijaz Durakovic je svojevremeno pisao za Preporod, cime se danas ponekad hvali i manipulira. Zbog te cinjenice, kao i zbog nacionalizma koji ga je odveo u Palestinu, Durakovic je bio ucijenjen od Sluzbe drzavne bezbjednosti. Samo tako se moze objasniti cinjenica da je on, iako vrsno obrazovan, darovit, elokventan, ostao na ekstremnoj ljevici.

DANI: Ne cini li Vam se da novi bosnjacki ideolozi u Stranci demokratske akcije opasno nasjedaju na manipulacije srpskih i hrvatskih nacionalista o pokretu antifasistickog otpora u Drugom svjetskom ratu u bivsoj Jugoslaviji?

LATIC: Ja zamjeram i ideolozima i Stranci demokratske akcije zasto vise ne bastini antifasisticki pokret u Drugom svjetskom ratu, jer je apsolutna vecina Bosnjaka bila antifasisticki raspolozena. Bosnjacki narod nikada nije vezao zastave sa fasistima. Sjecam se kada je Jeljcin pozvao Izetbegovica na proslavu Dana antifasizma, ja sam napisao da Izetbegovic nece otici u Moskvu, jer ce time dati pravo tvrdnji da su samo komunisti ovdje bili antifasisti. Ne mogu Durakovic i Savez komunista imati monopol na antifasizam.

Neinteligentni zahtjev Osmana Brke
DANI: Zanimljivo mi je da ste Vi vrlo cesto kriticni i prema djelovanju Islamske zajednice Bosne i Hercegovine.

LATIC: Ja sudbinu bosnjackog naroda i islama vezem za Islamsku zajednicu vise nego za bilo koju stranku, pa, naravno, i za SDA. Trebate znati da su sve velike politicke inicijative, na ponos ovog naroda, krenule iz uleme, a ne iz laicke inteligencije. Sve je krenulo iz uleme, pa je cak i reis Dzemaludin Causevic bio ideolog Spahine Jugoslovenske muslimanske organizacije. No, Islamska zajednica je najtezi period imala tokom posljednjih pedeset godina komunisticke vladavine. Mislim da su nasi imami danas najslobodniji imami na svijetu. U Turskoj su cenzurirane hutbe imama u glavnim dzamijama, u Saudijskoj Arabiji, Iranu, svakako Egiptu... Nigdje nema slobode islama kao ovdje, ali imami je ne koriste. Ako zahtijevaju promjene, onda moraju promijeniti i strukturu i organizaciju, koju su naslijedili iz komunizma, ukljucujuci tu i odnos prema svom zanimanju. Islamska zajednica pati od nekoliko stvari, gdje uz objektivne postoje i subjektivni problemi. Da budem otvoren, mislim na raspodjelu funkcija unutar Zajednice. Ja imam pozitivno misljenje o reisu Cericu, slazem se i podrzavam njegovu interpretaciju islama. Impresionira me humanim, islamskim, umjerenim stavovima. Medjutim, ne primjecujem osjecaj potrebe regeneriranja u kadrovskim strukturama Islamske zajednice. Tri dana prije smrti banjaluckog muftije razgovarao sam sa predsjednikom Komisije za izbore Islamske zajednice. Pitao sam ga da li njihovi propisi ostavljaju mogucnost da se kao kandidati za reisa pojave dvojica briljantnih karakternih stupova medju vjernicima: banjalucki muftija Ibrahim-efendija Halilovic i mostarski muftija Seid-efendija Smajkic. Odgovoreno mi je da je to moguce. "Ali, zasto Halilovicu niste dali podrsku u izboru za predsjednika Ilmije (udruzenja vjerskih sluzbenika, op. S.P.), nego je za predsjednika izabran sef reisovog kabineta, o kome takodjer imam fino misljenje?" Ili, kada je dolazio banjalucki muftija u Sarajevo, on je morao traziti sobu, moliti po medresi da mu se omoguci da prespava. Nije imao ni izbliza takav tretman kakav su poslije na dzenazi prema njemu pokazali. Toga me je strah u Islamskoj zajednici.

DANI: Ne cini li Vam se stetnim sto Islamska zajednica pod vodjstvom reisa Cerica nije uspjela da izbjegne zamku vjencanja sa vladajucom strankom?

LATIC: Ja mislim da je rat, kao jedno vanredno stanje, doveo do spontanog mijesanja svega. Dosta je imama bilo u vojsci, u rovovima. Za mene je veoma pozitivno sto su dijelili sudbinu svog naroda. No, mislim da danas Islamska zajednica moze vrlo lahko postati najveca opozicija SDA. Razloge vam mogu najbolje ilustrirati sa dva konkretna povoda. Prvo, u komunizmu su donatori iz islamskih zemalja svu pomoc muslimanima u BiH, u uslovima ateisticke vlade, slali preko Islamske zajednice. Danas pomoc bosnjackom narodu ne mora ici iskljucivo preko Islamske zajednice, tu je i Vlada. Ako prevlada osjecaj ljubomore zbog gubitka ekskluzivne pozicije, ako se ne bude mislilo na promjenu navika i vlastito privredjivanje, moze doci do ozbiljnog sukoba sa vlastima. Plasim se kada vidim toliku energiju kojom se ispostavljaju, makar i opravdani, zahtjevi drzavi za povratak vakufske imovine. Bojim se da ce inertnost i ocekivanje da neko stalno treba da hrani Islamsku zajednicu u jednom trenutku nju naljutiti, pa kad joj ne bude dosta lahko ce se okrenuti protiv vlasti. Drugi je momenat sukob Osmana Brke i Edhema Bicakcica, nastao vrlo neinteligentnim Brkinim zahtjevom za neradnim satom predvidjenim za dzumu. Ja sam siguran da se dosta islamskih aktivista vara u procjeni po kojoj se SDA nece pridrzavati sekularnih nacela u izgradnji drzave. Problemi su moguci kada to shvate. Na kraju, postoji i opasnost povezivanja pojedinih klanova unutar SDA sa Islamskom zajednicom, sto moze poroditi nove probleme.

Borba za novog reisa
DANI: Ne cini li Vam se da je Islamska zajednica ostala neocekivano gluha na islamske pojave koje je rat donio sa sobom u Bosnu i Hercegovinu? Mislim na do tada u Bosni apsolutno nepoznate drugacije interpretacije islama i Kur'ana.

LATIC: Mislim da je reis efendija Ceric reagirao, ali mozda pomalo zakasnjelo. Kada je bio pritisnut, on je reagirao, poput bajramske hutbe u kojoj je sankcionirao neke pojave. Radi se o pojavama necega sto je ovdje prepoznato kao vehabizam, mada ne mislim da stoji taj termin. Mislim da Islamska zajednica nije podlegla tim uticajima, i to je dobro. Mi bastinimo sunitski mezheb, pa iako ne postoji bosanski islam, postoji bosansko iskustvo islama. Nisam ja protiv vehabizma, meni on ne smeta u Saudijskoj Arabiji, vec oni smatraju da je prakticiranje islama ovdje pogresno. Dakle, mi se branimo od njihova nipodastavanja. Sadasnja oficijelna struktura Islamske zajednice u velikoj mjeri stoji na tom kontinuitetu. Pojava o kojoj govorimo potice iz dva izvora, oba nezavisna od Islamske zajednice. Prvi je povratak nekadasnjih svrsenih ucenika medrese koji su skolovanje nastavljali na fakultetima vani, odakle su donijeli drugacija iskustva islama, ideje drugih zemalja, drugih rezima. Drugi je izvor ratni dolazak islamskih boraca, mudzahedina, koji su sa sobom donijeli cak i drugaciji mezhepski pristup islamu. Osim toga, ideje zastupane kroz "pokret imama" su demokratski porazene u samoj Islamskoj zajednici, za sto velika zasluga pripada reisu Cericu. No, kod izbora reisa mislim da ce se ovaj sukob ponovno rasplamsati, te da ce ta struja imati svoga kandidata. Pretpostavljam da bi to mogao biti Halil Mehtic, ili bihacki muftija Hasan Makic. Mada su oni sklopili savez sa ovom provehabijskom, opozicionom strujom, uz mogucnost manjih potresa, mislim da je Islamska zajednica prilicno stabilna. Da li je Islamska zajednica mogla uciniti vise? Mislim da je sloboda da se ti stavovi objavljuju najbolja borba protiv tih, ipak cu reci, retrogradnih ideja. One nastaju na antipozicijama, na antistavovima, nikad na afirmativnosti. Za njih je filozofija zivota minsko polje, samo se govori o tome sta musliman ne smije. Sve je grijeh, gdje god maknes - grijeh. Oni imaju jaku paranoju od civilizacije, od svijeta. A, ustvari, filozofija islama je potpuno suprotna. Ne vjerujem da imaju sansu da prodju. Najbolja borba protiv njih je javnost, jer se pred njom tope kao led na suncu. Mislim da se njihovom minornom uticaju daje predimenzioniran uticaj u javnosti.

DANI: Imao sam priliku za kratak susret sa Edinom Garaplijom u Zenici. Ne bih zelio da ulazimo u sami slucaj, ali mi je sudbina tog mladica osudjenog na 13 godina zatvora povod za sljedece pitanje. Imam utisak da je ozbiljan broj mladih Bosnjaka izmanipuliran islamom, na nacin da i kada rade nedozvoljene stvari to cine u uvjerenju da rade dobre stvari za islam. Jeste li razmisljali o ovome?

LATIC: Najopasnija je manipulacija ljudskim osjecanjima i idealima. Svjesna antiislamska propaganda je na tom fonu konstruirala imidz muslimana kao teroriste. Patriotski romantizam u ratu je dosta otkravio ljude. Ideolosku prazninu cesto su popunjavali nemusti, neobrazovani i ne uvijek dobronamjerni interpretatori islama. Osobno znam momke koje volim vidjeti u dzamiji, ali je njihovo ponasanje vrlo cudno i zalim zbog predodzbe svijeta koju izgradjuju. Osobno sam cuo da je Garaplija AID-u cinkario hutbe hafiza Hadzimulica, imama Careve dzamije. U AID-u su mu rekli da ih to ne zanima. Ja se pobojavam da ce sutra neko nekom novom Garapliji objasniti da sam ja super musliman, ali da me treba ubiti jer radim za CIA-u. Tako sam i cuo od nekih ljudi da su masoni opsihrili Izetbegovica, pa je potpisao Dayton. Sta da neko budali tako objasni, pa on ubije Izetbegovica?

DANI: I Vi osobno ste imali prijetnji?

LATIC: Od novinara Preporoda Smajlovica, koji je pravio reportazu o zatvoru, cuo sam da Garaplija, koji klanja zajedno sa zatvorenim Dumonom, prijeti da ce me ubiti zbog pisanja Ljiljana. Navodno, da nije bilo naseg pisanja, on ne bi bio osudjen.

Bakir je princ
DANI: Gospodine Laticu, pratili ste fenomen prisustva islamskih boraca u Armiji BiH. Ako bi danas pravili bilans, koliko su Bosnjaci imali koristi, a koliko stete od njihovog dolaska?

LATIC: Niko iz Armije, niti iz politike nije trazio te islamske borce ovdje.

DANI: Koliko ih je, ustvari, uopce bilo u Bosni?

LATIC: Njihov broj u Bosni nikad nije prelazio 300, manipuliralo se sa tim brojem, onda 700, ali time se namjerno manipuliralo. Prema svim mojim informacijama, taj broj nije prelazio 300. Dosta je njih, nazalost, izgubilo zivote dolaskom do Bosne. Mnogo ih je nestajalo na teritoriji Herceg-Bosne, za njih niko ne pita. Prema mojim informacijama, cak grupice su nestajale, pljackane itd.

DANI: Bilans: koliko su koristili, koliko su stete nanijeli?

LATIC: Mislim da je pozicija da oni dodju u srednju Bosnu odgovarala Zagrebu, odgovarala hrvatskoj politici. U samoj odbrani su dali izuzetan doprinos, i nema te budale koja na ratistu ne bi upotrijebila tako dobre borce. Nazalost, tas se izjednacio: taj njihov doprinos i steta koju trpimo zbog artikulacija njihovih politickih i vjerskih stavova ovdje. Danas vlast ima puno problema u tretiranju tih ljudi. Zagovaram princip prema kojem treba provjeriti njihove biografije i svakom ko je progonjen zbog vjerskih ili politickih ideja treba dati azil. Uostalom, tako je Holandija dala azil Sejhu Talatu. Uzgred, njega je Hrvatska uhapsila i izrucila Egiptu, gdje je objesen. Nasa politika ne bi smjela imati takav pristup. Oni imaju pravo polemizirati sa Islamskom zajednicom, imamima, o tome da li je haram stavljati slike na spomenike. No, ako neko od njih srusi takav spomenik, to je krivicno djelo i drzava na to mora reagirati. Tih stranih boraca je ostao jos vrlo mali broj, ali je ostalo Bosnjaka koji su prihvatili njihove ideje. Tuzan sam zbog komunikacije tih boraca i nas muslimana.

DANI: Kako gledate na cinjenicu da se po mnogim gradovima Bosne danas mogu vidjeti djevojke, zene, cak i djeca, sa zarovima preko lica, odjeveni u nosnju koja ne pripada bosnjackoj tradiciji?

LATIC: Sto se tice mahrame na glavi muslimanke, ja to podrzavam. Medjutim, sto se tice pece na licu i crnine, ne mislim da je to islamski stav i znam vrlo ozbiljnu islamsku ulemu, ugledne svjetske autoritete. Prema tome, to ne treba i nece biti praksa kod bosanskih muslimana.

DANI: Kako komentirate izjavu predsjednika Izetbegovica kojom je dio novinara uporedio sa prostitutkama?

LATIC: Vec sam se u jednoj anketi ocitovao oko toga. Ja i dalje mislim da je to ljudsko reagiranje, te da je to pitanje ukusa i da ne zasluzuje nikakvu politicku kvalifikaciju. Osobno mislim da bas nije ukusna, jer sam i ja novinar. S druge strane, mislim da je on kao politicar dao drugu, relevantniju izjavu za medije, a to je da je lahko zabraniti medije, ne treba puno mudrosti da se zabrani, te da treba mudrosti da se naprave slobode i da je proslo vrijeme bilo kakvih zabrana. To je za mene politicki vaznija izjava nego ova. Dakle, ovo je samo stvar ukusa, nema politicke i pravne konotacije. Medjutim, meni je zanimljiv u ovom intervjuu Avazu gdje on pravi rejting listu svojih novinara. Ako postoje novinari "razaraci drustva", ovi njegovi su ti po kojima bi se u drustvu razvio korov. Na osnovu nje me je zanimalo sljedece: kako bi se Alija Izetbegovic ponasao da je u opoziciji? Ja iz njegovih biografskih cinjenica znam da je hrabar i borben covjek. Vjerujem i da kada je osnivao stranku nije vjerovao da ce osvojiti vlast, vec mu je namjera bila da udje u parlament kako bi mogao polemizirati. Vrlo bi zanimljivo bilo vidjeti njega u ulozi opozicionog lidera. Kako bi on kritizirao vlast? No, ja imam razumijevanja za njegove reakcije prema medijima, jer u njima ima nepravednog tretiranja njegove porodice. Za one novinare koji Bakiru pripisuju sve i svasta, mogu reci da je Bakir - princ! To potpisujem. Alija je vrlo osjetljiv na porodicu i tu leze razlozi pojedinih njegovih reakcija na medije.

Dzemo je iza mene
DANI: Je li Vam krivo sto se niste nasli na spisku predsjednikovih omiljenih novinara koje je pomenuo u Avazu?

LATIC: Ja znam da je on jednom pohvalio jedan moj tekst. Ali, u onom timu ne bih zelio igrati. Po mojoj ocjeni, radi se o osrednjim novinarima i losim ljudima, cast dvojici. Ono sto me zabrinjava, osim komponovanja po sistemu "malo omiljenih Srba, malo omiljenih Hrvata", jeste pitanje sta li on cita. Nekad je i on volio fajtere. Sto se mene osobno tice, imao sam tri nesporazuma sa Izetbegovicem kao novinar. Prvi je bio oko bivseg reisa Jakuba Selimoskog, kojeg sam napao na pres-konferenciji. Izetbegovic je stao na njegovu stranu, a kada je Selimoski kasnije dao intervju koji je objavljen u Zagrebu, doslo mi je bilo da ga faksiram Izetbegovicu u kabinet. Drugi put me je kritizirao zbog mog pisanja o Edibu Bukvicu, jer sam napisao da se SDA obrukala sa njegovom kandidaturom. Treci put je bilo kada nije reagirao na sastanku kod njega ljudi bliskih Ljiljanu i Islamskoj zajednici, na kojem sam oklevetan da zloupotrebljavam oficijelne informacije i pisem petparacke tekstove poput Senada Pecanina i Senada Avdica. Od tada vise nikada nisam otisao ni blizu Izetbegovicevog kabineta, osim jedanput, kada sam sluzbeno pozvan. Moj imidz u tim krugovima je otprilike ovakav: sve sto ne valja u Ljiljanu sam ja, sve sto valja je Dzemo. No, to je sve u kontekstu dodvoravanja Izetbegovicu, jer je za njih Dzemo politicki prejak, pa kako neko mora biti kriv, onda sam to ja. Ja sam nekako platio taj ceh. Pa ni Dzemina politika i moje novinarstvo i nisu bas ispali sretan spoj.

DANI: Smeta li Vam automatizam po kojem Vas svi povezuju sa Dzemaludinom?

LATIC: Ne. On i ja smo vezani pupcanom vrpcom. Naravno, razlikujemo se u zivotu i pristupu poslu, ali nikad ne uticem na njega da se ne bi izrazio adekvatno.

DANI: A on na Vas?

LATIC: Ne. On je imao pritisak kad sam ja pisao i o slucaju Garaplija i on se tad zakleo da Nedzad pise istinu. Rekao je: "Vi to sto hocete, to je politicka istina, medjutim ja se kunem da Nedzad pise istinu." Dakle, on je uvijek stajao iza mene. Ponosan sam i na moje i na Dzemine stavove. Isto tako, umoran sam. Nisam bio svjestan u koje sam more zaplivao. Sjecam se jedne price jednog muslimana koji je osvojio Magreb, pa je dosao do mora. Onda je usao u more dok mu voda nije dosla do usana i rekao je: "Vidis li, Boze, da ne moze dalje." On nije bio svjestan da postoji jos kontinenata. I ja se sad osjecam tako. Nikad nisam imao podrsku. Cak su optuzbe protiv Latica za ekstremizam imponirale pojedincima u SDA. "Vidite, mi imamo radikala, ali smo mi umjerenjaci" - govorili su takvi, dodvoravajuci se. To je munafikluk i odnedavno pocinjem shvacati da smo mozda i bili zrtvovani. Ja dosta stvari ne bih napisao onako kako je to Dzemo ucinio, ali stopostotno podrzavam njegove stavove.

DANI: Recite mi kako Vam se dopadaju naslovne stranice Feral Tribunea?

LATIC: Citam Feral Tribune zbog autora. Ja podrzavam Feral Tribune, pa i Dane, u mjeri u kojoj oni inteligentno hoce da osvoje prostore slobode, pa makar i provociranjem. Nek' provociraju granice slobode. Medjutim, kad vidim gluposti, naprimjer Polikitine, to je primitivno. Nisam protiv toga, jedino sto se bojim nedostatka osjecaja za mjeru, gdje to zalazi u privatnost. Naprimjer, kad ste vi uradili tu naslovnu stranicu na kojoj stoji da je Dzemo lud, moram vam reci da je moje dijete poslo u dzamiju, i na trafikama vidjelo Dane, vristeci se vratila kuci, od straha. Njegova djeca su tad placem pobjegla iz skole. Da Dzemo zivi sam, on bi mogao mozda to i prezivjeti. Feral Tribune potpisuje sve, jer je to profesionalizam i ima mjeru. I kada Tudjmana ismijavaju, i Izetbegovica, nije vazno. I mene kad bi onako, meni bi bilo super.

DANI: Ali Feral uopce nema mjeru. Jedina razlika izmedju te nase naslovne i Ferala je: kod nas je Dzemo, tamo su Tudjman i Milosevic.

LATIC: Ne. Evo sta je problem. Da ste mene ili Dzemu nacrtali kao cobane, nas uzimaju da smo mi seljaci, molim lijepo, to je necija vizija. Ali tu ipak postoji transparentna izjava da je lud. Drugo, da ste vi u tekstu, a vi ste se inace okomili na njega i na njegove stavove, da ste u tekstu napisali da je lud, mislim da nikad ne bi reagirao. Ovo je ipak transparentni plakat. Kad napravite gaf to vas vraca profesionalno nazad.

Objavljeno u broju 88 DANA, 9. NOVEMBAR / STUDENI  1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.