Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 85


KOGA VOLI KLICKOVIC?

Polemika se nastavlja iako s obje strane musice stizu najave njenog kraja. U ovom broju Cvijanovic odgovara Ozrenu Kebi, Ahmedu Salihbegovicu i Arminu Besliji

 


Pise: Zeljko Cvijanovic

 

KAO SOFIJSKI MUDRAC OZREN KEBO
vjeruje kako su stvari i pojave neuporedive. Doduse, poslije me lijepo pocastio sa nekoliko poredjenja prema kojima sam "sljedbenik filozofsko-eticke skole Velibora Ostojica", pripisuje mi "kategorijalni aparat Gojka Klickovica", tepa mi "blago Radovanu", nalazi me kod pokojnog Riste Doge. Usput mi kaci kako Momcila Krajisnika amnestiram od ratnih zlocina iako doticnog u tekstu objavljenom u Danima prije nepunih mjesec dana niti od zlocina amnestiram, niti mu ih kacim.

Naravno, Kebo nije nikakav mudrac, on je samo pozni epigon epigona iz posljednje etape sarajevske literarne skole "estradne metafizike" (vidi pod A. Sidran), on je samo ljut, i to mnogo. Inace, za one koji ga ne poznaju, uopste nije los momak. Opasan je jedino utoliko koliko misli da je sto posto u pravu. Czeslaw Milosz u Zarobljenom umu (svaka slicnost izmedju Kebe i naslova je slucajna) na vidnom mjestu citira jednog jevrejskog mudraca (ne iz sarajevske skole) koji kaze (parafraziram jer mi je primjerak knjige jos uvijek u Sarajevu): kada mislim da sam 25 odsto u pravu, to je sasvim u redu. Kada vjerujem da sam u pravu 50 odsto, tu vec nesto ne valja. Onaj ko kaze kako je sto odsto u pravu, taj je veliki lazov i hulja.

Provincijalizacija Sarajeva
Kebo, naravno, nija takav, sto dokazuje i time sto me blagoizvolio preporuciti gore navedenoj gospodi, i to poslije njihove pobjede na izborima. Ali uzalud ocekujem da me Krajisnik, posto je procitao Kebu u njegovom i Kebinom omiljenom listu, pozove i zahvali mi sto sam ga branio. Plasim se da su doticna gospoda vise uvrijedjena Kebinim poredjenjima nego ja. Jer od njih me nepovratno razdvaja to sto vjerujem da je Srebrenica ime najvece sramote u srpskoj istoriji. Nazalost, to me nimalo ne priblizava Kebi, koji, doduse, vjeruje kako je svaki zlocin zlocin bez obzira ko ga cinio, ali njegov svijet, njegova memorija i njegova percepcija zastaju tamo gdje je polozaje drzala Deveta motorizovana i ostale brdske brigade. Pa kaze: "Kada granata padne u grad, onda ona pogadja porodiliste, bolnicu, biblioteku, obdanista, stambene zgrade, a iz grada kad odleti u brda, onda (nikad ne reci kao) pada po onima koji gadjaju porodiliste, bolnicu, biblioteku, obdanista i stambene zgrade."

Covjek mi nece vjerovati, ali i na brdima su se djeca radjala, i na brdima su zivjeli u nekim kucama, i na brdima, grbavicama, ilijasima i vogoscama od snajpera su ginula djeca. Da li je ubiti dijete zlocin, Kebo, ma na kojoj strani bio izvrsen, ili je to samo sprecavanje daljeg bombardovanja. Sto se Irfana Horozovica tice, tom covjeku ne bih mogao da pogledam u oci od sramote koju osjecam i koju sam opisao u prvoj recenici svog prvog teksta objavljenog u Danima. Ali pred tobom, Kebo, osjecam nesto drugo. Na primjer, potrebu da pitam: neka nije bilo svijeta izvan granica ratnog Sarajeva, neka je sve preko bilo nistavilo, ali sjecas li se iznutra svog prijatelja Slobodana Samardzica? Jesi li napisao neku o njegovoj smrti? Ali mozda je on ipak dojavljivao onima gore, kako voli reci vrli ljiljanovac A. Salihbegovic. Prekasno, Slobi niko od nas u oci vise nece moci da pogleda. I jos mnogima sa obje strane musice.

Zato sam ravnodusan pred tvojom potrebom da me u ovoj polemici pobijedis, ili, kako kazes, sprijecis me da sljedbenici Velibora Ostojica "jos jedan poraz ne bi proslavili kao tradicionalnu pobjedu". Pa dobro, pobijedio si: ostaje ti da u tome uzivas jednako kao i ostali zagovornici skole misljenja kojima je svaka granata nad Sarajevom dokaz vise o njihovoj cednosti i prilog uvjerenju da ce ostatak zivota provesti kao stopostotni pravednici, pobjednici, istoricni ljudi, takoreci. Za mene je tvoja cednost samo dokaz vise o strasnoj provincijalizaciji Sarajeva iako se nemam cime podiciti ni na svojoj strani. Toliko o onome ko je izabrao svoju stranu, a koga je izabrala njegova. Sto se tice pretrazivanja onoga sto sam "lijepoga napisao", moraces to sam da potrazis i tako provjeris granice svoje radoznalosti. Ili je i izvan njih nistavilo. Sto se tebe tice, ja sam svoju radoznalost zadovoljio.

Seljaci i polemicari
Tu je i drugi musketar Ahmed Salihbegovic, ali ni tu se nema sta novo dodati. Doktrinarni streber ostaje doktrinarni streber i svako njegovo iskakanje iz tog konteksta jedino se moze zavrsiti u patoloskim aluzijama o lutkama sa likom Monike Jelisic. Hvala ne treba, ako vec dodje do lutaka, sam cu se snaci.

Interesantno je, medjutim, ukljucivanje u polemiku Armina Beslije sa stavom da nije vazno sta misli srpski seljak koji je ionako kontra svijeta i sa kojim Sarajevo ne treba suzivot. E sad, taj srpski seljak sa Sokoca u svome dzepu nosi jedan glas, jednako kao sto ga nosi bosnjacki seljak iz Tesnja ili hrvatski iz Stoca. Zato jeste vazno sta on misli. A sta misle i jedan, i drugi, i treci, vidjeli smo lijepo prije neki dan na izborima. Zadovoljni?! Naravno, ti rezultati su onoliko vazni koliko je vazno sta misli nas prokazani seljak. I to da jednak broj glasova nose Beslija, Kebo, Salihbegovic, s jedne, i tri srpsko-bosnjacko-hrvatska seljaka, s druge strane, valjda je neka demokratija, rijec koju u Danima tako cesto nalazimo.

Ali nas seljak otvara nova pitanja, i na njih odgovor najprije mora dati Sarajevo. Posto smo iz tog grada tokom rata i poslije njega tako cesto slusali o suzivotu, multietnicnosti, jedinstvenoj Bosni, jasno je da se ni jedna od tih stvari nece moci ostvariti bez medjunacionalnog pomirenja. Zato me zivo zanima - to je stvar na koju sasvim iskreno ocekujem odgovor iz Sarajeva - kako? Najprije me zanima da li Sarajevo - zvanicno, opoziciono, intelektualno - misli da treba da se ujedinjavaju narodi ili teritorije. Ako mislite na prvo, bicete pohvaljeni od Westendorpa, ali tada ne mozete reci - ko jebe srpskog seljaka. Ako mislite tek na ujedinjavanje teritorija, bez obzira sta ce za to vrijeme biti sa srpskim seljakom, u cemu se nimalo ne razlikuju Ozren Kebo i Alija Izetbegovic, onda cu Kebinu konstataciju da je rat stao "bar za sada" prihvatiti sasvim ozbiljno. A i "kategorijalni aparat" Gojka Klickovica, samim tim, bice mnogo zadovoljniji Kebom nego Cvijanovicem, jednako kao sto je u ovom trenutku najzadovoljniji Safetom Bicom, covjekom koji mu je dobio izbore. Toliko.

Objavljeno u broju 85 DANA, 28. SEPTEMBAR / RUJAN  1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.