Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 85

 

INTERVJU DANA
POPLASEN

 

U ekskluzivnom intervjuu nasem glavnom i odgovornom uredniku, Nikola Poplasen, predsjednik Srpske radikalne stranke i covjek koji je pobijedio Biljanu Plavsic, govori o svojim opredjeljenjima, privremenosti Dejtonskog mirovnog sporazuma, Seselju kao humanisti, ratnom angazmanu, tituli cetnickog vojvode, SNS-u kao stranci bez programa, nekadasnjem zivotu u Sarajevu i cjelovitosti BiH...

 

Razgovarao: Senad PECANIN


POBJEDA NIKOLE POPLASENA U
izborima za predsjednika Republike Srpske apsolutno je najvece iznenadjenje ovogodisnjih izbora u Bosni i Hercegovini. To sto je Vojislav Seselj na izborima u Srbiji osvojio ogroman dio izbornog kolaca, nije navelo ni domace ni strane analiticare da ostave mogucnost da Seseljeve ideje u srpskom entitetu nadju put do najveceg broja biraca. Medjunarodni protektori u Bosni i Hercegovini su Poplasenovim izborom dovedeni u nuznost suocavanja sa posljedicama svoje kratkovide politike: umjesto da na vrijeme sankcioniraju djelovanje Srpske radikalne stranke (SRS), koje je, bez ostatka, bazirano na antidejtonskoj ideji stvaranja malo manje "Velike Srbije", vjerovali su da ce njihov napor Biljana Plavsic uciniti izlisnim. Kada se to nije dogodilo, i kada, ipak, nisu imali muda rekomponirati izborne rezultate, rodio se Poplasen. Sad im ga valja ljuljati.

Nikola Poplasen je rodjen 1951. godine u Stanisicu kod Sombora, u porodici koloniziranih Krajisnika. Nekadasnji asistent, docent i profesor Fakulteta politickih nauka u Sarajevu, na optuzbe protivnika da je bio marksisticki ucenik kumrovacke skole, odgovara: "Ne, bio sam predavac u kumrovackoj skoli." Sa suprugom, kcerkom i dva sina Sarajevo napusta neposredno na pocetku rata, da bi 1993. godine postao profesor na banjaluckom Univerzitetu. U medjuvremenu je bio i clan Savjeta Srpske demokratske stranke (SDS), savjetnik Radovana Karadzica, povjerenik Ratnog predsjednistva RS-a u Vogosci, nakon cega postaje osnivac Srpske radikalne stranke i njen predsjednik.

Oni koji se plase njegove retorike, imat ce razloga da zale za Plavsickom. Oni koji sude po njenom stvarnom ucinku u sprovodjenju dejtonskih obaveza, i nece imati za cim da zale. Bolji poznavaoci Poplasena tvrde da ce njegova pragmaticnost i inteligencija odredjivati i njegov odnos prema nepovjerenju i zahtjevima medjunarodne zajednice.

Jedno je sigurno: novinari nemaju razloga da zale ni za Plavsickom, ni za Miloradom Dodikom. Nikola Poplasen ce ih sigurno postedjeti ponizavanja od strane primitivnih saradnika doskorasnjeg celnog tandema srpskog entiteta i njihove navike da razgovaraju samo sa novinarima koji u njima vide vlastite ikone. Nimalo dosadan, dovoljno samouvjeren da bi izbjegao odgovor na bilo koje pitanje, previse inteligentan da bi uvijek rekao ono sto zaista i misli, prvi radikal bosanskih Srba je potpuno svjesno usao u, po njega povremeno i neugodan razgovor, izrazivsi po njegovom zavrsetku i zelju da ga nekom prilikom i nastavimo.

Uvjeren u pobjedu
DANI: Gospodine Poplasen, ocekivao sam slavljenicku atmosferu u Vasoj stranci. Medjutim, zaticem veoma vidnu uzdrzanost. Zbog cega?

POPLASEN: Mi smo svjesni relativnog uspjeha Srpske radikalne stranke na proteklim izborima, pa rekao bih, i drugih stranaka sa slicnom programskom orijentacijom. Situacija nije za slavlje sa punim trpezama i onim sto ide uz trpeze, niti je to nasa navika i nasa praksa. Vise je prica da je to nas nacin obiljezavanja uspjeha, ali pred nama su dani kada cemo to obiljeziti, nakon formalnog objavljivanja rezultata.

DANI: Strahujete li da bi medjunarodna zajednica mogla rezirati izbore kada je funkcija predsjednika RS-a u pitanju?

POPLASEN: Mislim da je sad takva mogucnost iza ledja. Ona je zaista postojala. Prema posljednjim informacijama koje imam iz Lukavice, prebrojavaju se tzv. nepotvrdjeni glasacki listici i nakon tog prebrojavanja moja prednost se samo povecava, ne umanjuje se. Zapravo, ti nepotvrdjeni listici iz RS-a dodatno potvrdjuju glavni trend koji je postojao ovdje i u tom smislu mislim da se to korektno cini.

DANI: Jeste li Vi osobno ocekivali pobjedu na izborima za predsjednika RS-a?

POPLASEN: Da, ja sam u to bio potpuno uvjeren. Jedina mogucnost koju sam ostavljao je da ne budem proglasen za predsjednika i vezana je za vase prethodno pitanje i za mogucnost da u kutije i vrece udje jedno, a izadje drugo.

DANI: Za dobar dio javnosti u Federaciji nejasno je u cemu se razlikuje Vas politicki program u odnosu na program predsjednice RS-a Biljane Plavsic. Mozete li nam to ukratko reci?

POPLASEN: To bi gospodja Plavsic morala reci. Ja uopste ne vidim razliku u orijentaciji izmedju Srpske demokratske stranke i Srpskog narodnog saveza (SNS) gospodje Plavsic. Onaj ko je pratio izbornu kampanju prosle godine mogao je da zapazi da su celnici SNS-a vise puta istakli da uopste nemaju program, nego da je njihov program SDS-ov, ali da SDS to dobro ne sprovodi. Znaci, oni se pozivaju na razliku izmedju ideje i norme, i njihova orijentacija je bila, bar su tako nastupali prema javnosti, da su njihovi ljudi ti koji ce ostvariti taj program. To je jedna od rijetkih prilika da se pravi stranka koja ima ambicija da bude vladajuca, a uopste nema program. Dakle, oni javno priznaju da nemaju programsko i politicko istorijsko utemeljenje, nego da su razlozi personalni. Ocigledno je da postoje druge vrste razlika izmedju mene i gospodje Plavsic, i biraci su se oko toga opredjeljivali. Ja ne znam kako su se mogli opredjeljivati oko programa SNS-a, koji ne postoji. Njihova propaganda se sastojala u nekim neobavezujucim izjavama o borbi protiv kriminala, protiv zatvaranja RS-a, protiv ljudi koji su za sukob sa svijetom...

"Dodik olako shvata"
DANI: Jeste li svjesni razocarenja predstavnika medjunarodne zajednice Vasim izborom i znate li da se Vi osobno u mnogim krugovima dozivljavate kao elementarna nepogoda i prijetnja Dejtonskom sporazumu?

POPLASEN: Nesto od toga mi je poznato. To je ocigledno rezultat onoga sto je pripisano SRS-u i meni licno, a sto nema nikakve veze sa realnoscu i sa mojim dosadasnjim ponasanjem i sa dosadasnjom orijentacijom SRS-a, a pogotovo nema sa nasim namjerama i planovima. Ja moram da razocaram one koji su razocarani, konstatujuci da su oni podlegli plitkim propagandnim efektima, pa cak i zlim namjerama u proizvodnji medijske slike o Srbima i srpskim strankama, a nazalost, i propagandi vladajucih stranaka u RS-u. Dakle, nema nista od te price o izolacionizmu SRS-a, tzv. etnickom ciscenju, tzv. sovinizmu, tzv. rasizmu. To je laz do lazi, sistematizovana u jednu sliku. Naprotiv, radi se o nasoj orijentaciji ka otvaranju prema svijetu, produbljivanju svih veza, i to civilizacijskih, po uvazenim demokratskim standardima, radi se o postovanju svih narodnih normi, radi se ne samo o postovanju nego insistiranju za realizaciju Dejtonskog sporazuma.

DANI: Sada me podsjecate na Milorada Dodika.

POPLASEN: To bi onda vjerovatno bio vas problem kako vidite Dodika, kako vidite mene. Kad sam govorio o insistiranju na realizaciji mirovnog Dejtonskog sporazuma, ja nisam rekao na rusenju Dejtonskog mirovnog sporazuma, a narocito nisam govorio o brisanju onih atributa RS-a koji su ispisani u Dejtonskom sporazumu. U nizu elemenata to je cinio i gospodin Dodik i gospodja Plavsic. Prema tome, tu se jednostavno radi o borbi za ono sto je RS po Dejtonskom mirovnom sporazumu, sto brani RS i nacionalni interes srpskog naroda bez stete za Bosnjake-Muslimane i Hrvate i bez stete za drugi entitet. Naprosto, mi cemo insistirati na ravnopravnosti tri naroda i dva entiteta u BiH. E, sad, to je ono sto ne lici, bogami, na Milorada Dodika, jer on ima sasvim drugi pristup ignorisanja i omalovazavanja toga sto je RS, kako je do nje doslo, a narocito olako shvata neke detalje koje mi drzimo vrlo znacajnim.

DANI: "Srpska radikalna stranka vidi buducnost Republike Srpske u jedinstvu sa Srbijom i Crnom Gorom pri cemu bi granica sa Federacijom Bosnom i Hercegovinom postala drzavna granica, a granica prema Jugoslaviji bi bila izbrisana." Vjerujem da prepoznajete ove Vase rijeci i interesuje me da li se, cinom Vaseg predstojeceg izbora na funkciju predsjednika RS-a, sta mijenja u ovom, vise puta ponovljenom stavu?

POPLASEN: Neki politicki ili istorijski ciljevi mogu biti ostvareni za pet, deset ili dvadeset godina. Ja nigdje nisam odustao od globalnih programskih politickih ciljeva, rekao bih, istorijskih ciljeva srpskog naroda i SRS-a. Mi smo sad imali izbore na dvije godine. Unutar te dvije godine borba za Dejtonski sporazum i za RS u okviru Dejtonskog mirovnog sporazuma nije u sukobu sa tim citatom koji ste vi meni procitali, a postojanje srpskog naroda u RS-u i u drugim zemljama na prostorima Balkana, moguce je i bit ce prosperitetno samo pod uslovom da i drugi narodi koji zive na Balkanu zive u miru, a rekao bih, u manjem ili vecem stepenu saradnje sa susjednim narodom, i tu nema nista neobicno. Realizaciji nasih ciljeva nije podredjena redukcija ili borba protiv istorijskih, ljudskih, politickih i drugih prava drugih naroda. Zasto bi to bilo?

Dayton se moze mijenjati
DANI: Ali, u ovom slucaju Vi ste protiv ocuvanja teritorijanog integriteta BiH.

POPLASEN: Nisam ja rekao da cemo negirati BiH, gdje to pise?

DANI: Evo, ovdje: "...pri cemu bi granica sa FBiH postala drzavna granica, a granica prema Jugoslaviji bi bila izbrisana".

POPLASEN: Jeste, govorim o dugogodisnjem mandatu. Dejtonski mirovni sporazum se moze promijeniti kad se dogovore tri naroda i dva entiteta, tu nema nista neobicno. Ja sam rekao da se mi necemo boriti nasiljem i agresijom za nase interese protiv interesa drugog naroda. Imamo li mi pravo kao i drugi narodi da deklarisemo nase istorijske i politicke ciljeve, dok se nigdje ne opredjeljujemo za sredstva koja osporavaju ljudska i civilizacijska prava drugih naroda. Naprotiv, trazimo da se do rjesenja dodje medjusobnim sporazumom, uskladjivanjem medjusobnih interesa, i Bosnjaka-Muslimana i Hrvata i Srba, to je jedna stvar. Druga je stvar sta je u sukobu sa medjunarodnim pravom i Dejtonskim sporazumom kojim se mi povezujemo s nasom bracom preko Drine.

DANI: To nije nista, to je, dapace, u skladu sa Daytonom, ali ovo pravljenje drzavne granice od entitetske je vec direktna suprotnost Daytonu.

POPLASEN: Vidite, ja ponavljam da se radi o ciljevima koji mogu biti za deset, dvadeset ili pedeset godina, a nemamo namjeru, sve dok postoji Dejtonski sporazum i dok ne postoji saglasnost, da se sukobljavamo, ili eliminisemo ili derogiramo ono sto su norme Dejtonskog sporazuma. Vazno je zapaziti da borba za RS u okviru teritorije BiH nije u sukobu sa integracijom srpskog naroda. Mi i u ovom periodu, dok postoji Dayton, dok postoji BiH, mozemo da se povezemo sa srpskim narodom bez stete za Bosnjake-Muslimane i Hrvate, a ako hocemo bas, i bez stete za BiH, za zajednicke funkcije BiH. Zasto bi to bilo u sukobu ako se povezujemo prirodno, informativno, obrazovno, politicki itd. To cine i druge zemlje. Zasto bi se nama osporavalo to pravo, a mogu, sta ja znam, Nijemci, Belgijanci, Englezi, Francuzi itd. da se povezuju i da, kako vi kazete, brisu granice.

DANI: Da li biste imali ista protiv brisanja entitetskih granica i povezivanja na drzavnom nivou, dakle, na nivou izmedju dva entiteta svih tih oblika saradnje?

POPLASEN: Pa, evo, vi sami sebi apostrofirate entitetske granice kao drzavne. One su po Dejtonskom sporazumu samo imaginarna linija.

DANI: Da, ali svjedoci ste da je saradnja izmedju entiteta na nivou lose saradnje dvaju drzava.

POPLASEN: Mi necemo osporavati zajednicke funkcije BiH. Funkcionisanje onoga sto je ispisano kao zajednicke funkcije koristi i jednom i drugom entitetu i svim narodima koji zive u BiH. Nema tu nista neobicno. Svima nama u prilog ide ako su te zajednicke funkcije prohodne, ako nisu samo nagovjestaj necega sto je moguce da funkcionise, nego ako to zaista funkcionise. Citava stvar sa Dejtonskim mirovnim sporazumom i o ocjeni BiH sada u odnosu na BiH koja je bila prije rata, sastoji se u tome sto sada dva entiteta konstituisu BiH, odnosno, njene zajednicke funkcije, i po Daytonu je obezbijedjena ravnopravnost entiteta i naroda. Prema tome, ne postoji, gledajuci proceduralno, kako je to predvidjeno u raznim oblastima u Dejtonskom sporazumu, mogucnost preglasavanja. To je ono sto nas zadovoljava. Dejtonska BiH pa i dejtonska RS nije u sukobu sa nasim dugorocnim ciljevima, ne smeta nama to. Zasto ne bi imali dobru saradnju sa narodom sa kojim smo do juce bili u konfliktu i zasto o stepenu te saradnje, o stepenu povezivanja, ne bi odlucivali ljudi ispred nas. Nije to moje kao predsjednika RS-a. Hoce li se RS za koju desetinu godina ujediniti sa Srbijom, ili ce se ucvrstiti BiH, to ne mogu odluciti ja, moraju odluciti svi ljudi koji zive na ovom prostoru i na nacin koji je demokratski i legitiman. Da bi donijeli takvu odluku moraju im biti dostupne razne vrste istorijskih i politickih elemenata. Moja stranka ima jedan tip argumentacije u vezi sa tim i mi cemo se za tu argumentaciju boriti, i moram reci, nije dobro da budemo u situaciji da se za to borimo nasilno, nego na nacin koji je sastavni dio demokratski opredijeljenih drustava.

Dvostruki vojvoda
DANI: Gospodine Poplasen, mediji u Federaciji, a i ovdje u RS-u, Vas cesto tituliraju cetnickim vojvodom. Jeste li Vi stvarno vojvoda, je li ima u takvom oslovljavanju necega uvredljivog po Vas?

POPLASEN: Nema. To je najcasnija titula koju imam. Ja sam i formalno vojvoda. Prvo sto sam rodjen u Vojvodini, a drugo po tome sto je cetnicki vojvoda titula koja je dijelom simbolicna, pocasna, a proizilazi i iz cinjenice da su pojedini ljudi doprinijeli odbrani srpskog naroda na ovom ili onom nivou. Cesto su vojvodama proglasavane i lokalne vodje, i lokalni lideri na selu ili u nekoj varosi, tako da se to cesto brka sa vojnom titulom koja nema nikakve veze s tim. Vojvoda u srpskoj vojsci je sasvim nesto drugo. To je pocasni cin koji dobijaju generali za izuzetne zasluge u ratnim uslovima. Ali cetnicki vojvoda je nesto sasvim drugo. Po cetnickoj tradiciji, titulu dodjeljuje najstariji zivi vojvoda. U ovom slucaju radi se o Momcilu Dujicu koji je tu titulu dodijelio gospodinu Seselju, a gospodin Seselj kao najstariji vojvoda na teritoriji srpskih zemalja ima pravo dodjeljivanja tih titula. Tu titulu je u proteklim godinama, za sada, dobilo dvadesetak ljudi na prostorima svih srpskih zemalja - ja sam jedan od njih.

DANI: Vidio sam u predsoblju Vasu fotografiju, vjerovatno sa ratista. Da li je Vas boracki staz takodjer uticao na dobijanje te titule?

POPLASEN: Da.

DANI: Da li ste bili dobar borac?

POPLASEN: To cijene drugi. Vjerovatno, dok sam dobio tu titulu, jesam. Ja sam u vise navrata bio i borac i komandant, iako sam veci dio rata bio na radnoj obavezi. Uglavnom na fakultetu i jos nekim drugim radnim obavezama.

DANI: Koliko dugo ste bili, s obzirom da u dijelu Vase ratne biografije stoji i taj period, savjetnik Radovana Karadzica?

POPLASEN: Kratko, ja sam iz drzavnog rukovodstva otisao vec u maju '92. godine. Presao sam u opoziciju, osnovao SRS. Vec u maju '92. sam, kao sef stranke, govorio na velikom predizbornom mitingu stranke u Beogradu. Tad su bili izbori za republicku skupstinu Srbije, i u svojstvu sefa stranke iz, tad se zvala Srpska Republika Bosna i Hercegovina, bio sam tamo prisutan, pa sam obavljao funkciju povjerenika u opstini Vogosca, i poslije toga, kad je povjerenistvo ukinuto u decembru '92. godine, presao sam na Pravni fakultet u Banjoj Luci.

DANI: Obavezali ste se na postivanje Dejtonskog sporazuma. Jedna od obaveza je i isporuka optuzenih za ratne zlocine od strane Haskog tribunala. Da li cete Vi sa svoje nove funkcije omoguciti isporucivanje Radovana Karadzica Sudu u Haagu?

POPLASEN: Jedna od prvih obaveza predsjednika Republike je postovanje Ustava i zakona Republike, a tako nesto u nasim zakonima nije predvidjeno.

DANI: To nije ekstradicija; ekstradicija je izrucivanje drugoj drzavi, a Tribunal je organ formiran od strane Vijeca sigurnosti Ujedinjenih naroda. No, uredu, jasno mi je. Prije nego sto Vam postavim sljedece pitanje hocu da Vam nesto ispricam: dolazeci ovamo sa kolegom Ahmedom Buricem, on mi je ispricao dio razgovora sa njegovim prijateljem, glumcem Davorom Janjicem. Pita njega Davor juce: "Ma, je li moguce da onaj Poplasen ovako govori? Nama je na predavanjima na Akademiji stalno govorio da je nacionalizam najgora stvar." Mene zanima: jeste li Vi sve vrijeme boravka na Sarajevskom univerzitetu bili, silom prilika, pritajeni cetnik, ili ste svoja uvjerenja promijenili pocetkom rata?

POPLASEN: Jesam li bio - nisam li bio? Svi koji su zivjeli u prethodnoj Jugoslaviji rodjeni su i kupali su se u jednoj lijevoj ideologiji. Naprosto je laz da neko kaze da je ostao imun ili intaktan na te osnovne ideje, i tu nema nikakvih dilema, ne samo za mene nego i za vecinu stanovnika prethodne Jugoslavije. Medjutim, problem je u tvrdnjama da sam bio borac protiv nacionalizma, protiv nacionalnih interesa, i da sam sirio neke boljsevicke ideje. To je cista laz, cista prevara. Svi moji tekstovi, preko 120, ukljucujuci tri knjige, objavljeni su...

DANI: Oprostite, Vi tvrdnju da ste bili borac protiv nacionalizma ne shvacate kao kompliment?

POPLASEN: Ne, nisam bio borac protiv nacionalnih ideja.

DANI: A nacionalizma?

POPLASEN: Nisam ni protiv nacionalizma. Nisam ga ni branio, nisam ga ni napadao, ne znam gdje sam napadao nacionalizam, ni gdje sam ga posebno branio. Nacionalna emancipacija i nacionalno pitanje je naprosto bilo na rubu nasih interesa jer on nije bio ni dramaticno prisutan u jugoslovenskom drustvu ni u BiH dok je bilo relativno stabilno. Dok sam bio mlad, ja sam bio inspirisan lijevim humanistickim idejama, cak sam bio blizak novoj ljevici, a lijevi humanizam nam je bio podmetnut kao izvorna marksisticka ideja i jasno nam je bilo da je humanizam ideja koja postoji, maltene, otkako je covjek, od anticke Grcke do danas, a da je ona u jednoj varijaciji bila prisutna u marksizmu. E, sad, jedna od humanistickih ideja, ili ideja koja afirmise individualna i nacionalna prava bila bi i ona o nacionalnim pravima. Ni sad se ja ne zalazem za bilo kakav sovinizam ili rasizam. Toga nema nigdje u mojoj orijentaciji.

"Holbrookeov fasizam"...
DANI: Gospodine Poplasen, osjecate li teret, ili ako hocete: stidite li se srpskih zlocina pocinjenih u ratu?

POPLASEN: Kao pripadnik covjecanstva, stidim se svih zlocina, i muslimanskih i hrvatskih pa i srpskih.

DANI: Vi ste autor pred rat objavljene antropoloske studije Projektovani covjek. Ja osobno nikako ne mogu da shvatim da ste se kao takav mogli intelektualno povesti za jednim Vojislavom Seseljem. Mozete li mi objasniti prirodu tog odnosa?

POPLASEN: Evo u cemu je stvar. Ljudi koji su komponovani po Bozijem i ljudskom djelovanju, na nacin da shvataju da medjuljudski odnosi mogu biti samo hijerarhijski odnosi podredjenosti i nadredjenosti, automatski sebe projektuju u taj odnos. Zasto ja ne bih mogao biti u odnosu kooperacija i saradnje i razumijevanja sa gospodinom Seseljom?

DANI: Nisam mislio na problem u vasem odnosu, nego na problem u stavovima, ponasanju, politici, pogledima gospodina Seselja. Vjerujem da Vam je dobro poznato da je u najvecem dijelu svijeta, Zapada, medjunarodne zajednice, Seselj poznat kao izuzetan sovinista, nacionalista, rasista, ako hocete cak i fasista i to jedan od rijetkih na vlasti u Evropi. I upravo u tom smislu mi nije jasno kako...

POPLASEN: Da, sad su tu dva pitanja. Jedno je pitanje sta se pise i sta svijet misli o Seselju, a drugo je pitanje sta vi mene pitate sta mislim o Seselju, a treci problem je sta Seselj ustvari jeste. Sad je stvar u tome da se opredijelimo o cemu cemo razgovarati. Ako vi uzimate zdravo za gotovo ono sto pise zapadna stampa...

DANI: Citav svijet.

POPLASEN: Nije citav svijet, zasto citav svijet?

DANI: Ko to nije?

POPLASEN: Ko jeste?

DANI: Bukvalno svi zapadni izvori ga tako tretiraju.

POPLASEN: Nije tacno.

DANI: Recite mi jedan da nije.

POPLASEN: Navedite mi jedan citat iz koga je vidljivo da Seselj zastupa sovinizam i fasizam, ili jedan njegov postupak.

DANI: To barem nije tesko.

POPLASEN: Navest cu ja vama citata koliko hocete gdje su vidljivi Holbrookeovi fasisticki istupi. Ja sam trazio da navedete Seseljev citat ili Seseljev postupak koji ga kvalifikuje...

...i "Seseljev humanizam"
DANI: Recimo, poznati su njegovi stavovi i izjave prilikom obilaska ratista, i o Hrvatima i o Bosnjacima, sada i o Albancima, koji zaista nisu nista drugo nego kristalni rasizam.

POPLASEN: Pa recite jedan. Dok su Muslimani u Sarajevu bili iskljucivi rasisti i boljsevici, i pljuvali po Aliji Izetbegovicu, on je trazio njegovo oslobodjenje boreci se za demokratska prava. Postoje dokumenti koji su objavljeni u Seseljevim knjigama u kojima kaze i da je trpio zato sto je trazio njegovo oslobodjenje, trazeci da Alija ne odgovara za politicko uvjerenje, to je jedna stvar. Morate mi navesti jedan citat, ili je sve suplja prica. To su pausalne optuzbe. Seseljev program je demokratski program. Pazite, mi smo se zalagali za autonomiju Siptara dok nismo bili u Vladi Srbije i najveci stepen autonomije. Prije tri-cetiri godine objavljen je nas program gdje smo trazili da imaju i svoje autonomno obrazovanje, kulturne institucije, zdravstvene institucije, da porezi koji se ubiru Siptarima ne idu u budzet Srbije, nego da se oni rasporedjuju. Dakle, najveci moguci stepen autonomije. Svaki, izuzev drzavnopoliticki. A vi kazete da imam fasisticki pristup.

DANI: Sjecate li se Seseljevih zahrdjalih kasika kojima ce vaditi oci Hrvatima, i tako dalje?

POPLASEN: A znate li u kojoj je to emisiji bilo?

DANI: Beogradske televizije.

POPLASEN: Humoristickoj emisiji.

DANI: A to je, dakle, humoristicki program!?

POPLASEN: Pa pogledajte emisiju, nemojte da vam ja osvjezavam sjecanje.

DANI: A ono o granici Karlovac - Karlobag?

POPLASEN: A sta tu ima neobicno?

DANI: Pa, prije svega to sto se stotine hiljada Srba povelo za takvim idejama i gdje su sad? Sa izbjeglickim kartonima u dzepu u Srbiji, ili su u Kanadi, Australiji, Americi...

POPLASEN: Sad je stvar u tome sto vi u jednom pitanju imate ambiciju da trazite istinu, pa onda trazite da se ja prilagodim takvoj konstataciji.

DANI: Ne trazim.

POPLASEN: Stotine hiljada Srba se povelo za golom borbom za opstanak, a do krvoprolica je doslo nakon promjene zvanicnog americkog stava da Jugoslavija mora ostati, da je to u skladu sa principima OEBS-a, da su granice nepromjenljive, a u isto vrijeme dok su to govorili, pripremali su otcjepljenje Slovenije i Hrvatske, i to je dovelo do rata. Slovenija nije problem sto se tice srpskog naroda. Srbi su bili konstitutivan narod u Republici Hrvatskoj, pa su izbrisani iz Ustava Republike Hrvatske i to je sve zavrsilo tako sto su porazeni od NATO snaga; na tenku je bio americki ambasador. Prema tome, drugi je tok dogadjaja koji govori o tome zasto je pokrenuto stotine hiljada Srba i zasto je napravljeno najvece etnicko ciscenje u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Nema vise 700.000 Srba u Hrvatskoj, a to se samo pominje kao kritika koja ima nivo vremenske prognoze.

DANI: Gospodine Poplasen, Vasa stranka ne samo da ne priznaje Bosnjake, cini mi se, nego u stranackom glasilu Muslimane pise sa malim m. Da li zaista ne vjerujete u etnicku posebnost i samosvijest Bosnjaka?

POPLASEN: Priznati su, i to pise u Daytonu. Je li nacija rezultat odluke jednog suda ili jednog istorijskog procesa, da ne ulazimo u tu vrstu polemike. Ako je neko donio odluku, recimo da Eskimi budu Japanci, i moramo to da potvrdjujemo, ja cu to prihvatiti.

DANI: Koliko imate interesa za politicke prilike u Federaciji?

POPLASEN: Naravno da imam interesa, ali moram da priznam da nisam dovoljno informisan. Nesto stignem da prelistam od stampe iz Federacije, ali, po mom uvjerenju, ne dovoljno. Nesto vidim na OBN-u, ne vidim TVBiH ovdje u Banjoj Luci. Mislim da nisam dovoljno informisan i svakako cu morati biti vise informisan i vise upucen.

Nije nadlezan za Ferhadiju
DANI: Momcilo Krajisnik je nedavno izjavio da mu je drago sto HDZ vodi konzistentnu nacionalnu politiku. Ko su za Vas pozeljni politicki partneri u bosnjackom narodu za realizaciju programskih ciljeva Vase stranke?

POPLASEN: Ja cu iz bosnjackog naroda respektovati onoga koga izabere bosnjacki narod. Zaista, u ime drugog naroda ja ne mogu da biram, ne mogu ni da biram u ime svog naroda, nego bira narod, ja samo mogu da ponudim.

DANI: S kime mislite da bi lakse dosli do konsenzusa i lakseg postizanja Vasih politickih ciljeva? Napravimo uslovnu podjelu na SDA i opoziciju?

POPLASEN: Ja do sada nisam bio u vlasti nigdje, ni u RS-u, nego sam bio vjecita opozicija i morao bih imati iskustvo sa tim strankama, sa ljudima na vlasti, da bih neki kompetentan zakljucak mogao da dam. Zaista bi bilo napamet. Ali ono sto je za sada principijelno jeste da treba postovati ono sto je rezultat politicke volje.

DANI: Hocete li podrzati zahtjev za obnovu Ferhadije u Banjoj Luci?

POPLASEN: Zasto bih ja to podrzao? Ne odlucuje predsjednik Republike o tome.

DANI: Ne odlucuje, ali je u svakom slucaju vrlo bitan. Kakav je Vas osobni stav?

POPLASEN: O tome ce odluciti institucije koje moraju da odluce.

DANI: Ako se bude trazio Vas stav, sta cete reci?

POPLASEN: Reci cu da nisam nadlezan, kao sto nisam.

DANI: Ali, mene jako interesuje Vas osobni stav o tome?

POPLASEN: Po mome uverenju, prije toga na redu je mnogo crkava, a obnova bilo koje dzamije je stvar Bosnjaka-Muslimana, odgovarajuce konfesije, i to ne moze biti blokirano. To je vjersko pravo koje mi necemo blokirati niti zakonima niti nasim ponasanjem. Istu situaciju ocekujem i za druge narode u drugim podrucjima.

DANI: Koliko ce uslovljenost inostrane pomoci uticati na vodjenje Vase politike?

POPLASEN: Nikakvo uslovljavanje necemo prihvatiti. Prihvatit cemo svaku pomoc, i kredite, i investicije, sa uslovima koji su u skladu sa Dejtonskim sporazumom, ali tu se vise radi o nasoj orijentaciji da se odrzi mir i stvore stabilni politicki uslovi kao pogodan milje za svjez investicioni kapital i povoljnu profitnu stopu stranih investitora. Borbom za takve uslove, prije svega kroz proces privatizacije i odrzavanjem stabilnih politickih uslova, ja se nadam da ce priliv kapitala biti relativno znacajan, makar za parametre koji vaze za RS. Tu se ne radi ni o ogromnom broju stanovnika, a ne radi se ni o potrebi za ogromnim sredstvima koja bi mogla da osvjeze privredu RS-a, da bi se krenulo u neki materijalni prosperitet.

DANI: U medijima se pojavila tvrdnja da je Carlos Westendorp uslovio Vase proglasenje za izbornog pobjednika Vasim obecanjem da necete kandidirati Momcila Krajisnika za premijera Vlade RS. Da li je to tacno?

POPLASEN: Ja sam danas (22. septembar - op.a.) razgovarao sa gospodinom Westendorpom. Moje nadleznosti su u tom pogledu sasvim jasne. To nije nadleznost gospodina Westendorpa, niti bilo koga drugog. Moj princip jeste da stranka sa najvecim brojem mandata, najvecim brojem poslanickih mjesta, treba da ima priliku da mi predlozi predsjednika Vlade i da pokusa da skupi skupstinsku vecinu. Ja cu, svakako, traziti vise imena od SDS-a, ne samo jedno, jer nije to nadleznost ni najjace stranke, nego je to moja nadleznost. Imam pravo da trazim ono ime koje nece dovesti RS u tezu situaciju, kako u pokusaju stvaranja koalicione vlade tako i u odnosu sa medjunarodnim organizacijama i velikim zapadnim zemljama, i ja se nadam da cemo doci do nekog rjesenja. U ovom trenutku ne mogu o imenima nista da kazem.

DANI: Hocete li se ustrucavati da koristite Vase ustavne ovlasti u predlaganju i kada budete svjesni da predlozeni kandidat ne moze dobiti podrsku parlamentarne vecine?

POPLASEN: To bi bio los potez loseg predsjednika Republike. Jedna od obaveza predsjednika Republike u ovoj situaciji jeste da ucestvuje u stvaranju kompromisa i da se iznadje kompromis. Kompromis znaci da sve strane moraju malo da popuste. Kod nas su sve stranke u RS-u isticale dva momenta: da se bore za RS i za Dejtonski mirovni sporazum. Za pocetak razgovora to je dovoljno. Ako napravimo jos sljedeci korak, mi smo vec blizu kompromisa.

DANI: Jeste li podnijeli zahtjev za povratak Vaseg stana u Sarajevu?

POPLASEN: Jesam, podnio sam dva puta i ne znam sta je s tim. Sad vidim da opet traze, treci-cetvrti put. Nije to moj stan, to je drustveni. Nije jedan kroz jedan.

Sarajevo i drugi srpski gradovi
DANI: S ove vremenske distance, da li Vi vjerujete da je ta prica o sarajevskom duhu, o prepoznatljivoj multikulturalnosti, bila iluzija? Kako gledate na Sarajevo nakon svega ovoga?

POPLASEN: I iluzija nekad moze biti stvarnost. Ako su ljudi desetinama godina zivjeli u jednoj iluziji, onda je to stvarnost. Treba razgovarati, recimo, i sa psihijatrom. Bolesnik koji ima sumanutu ideju da ga neko napada, da razbije glavom, da najuri glavom na beton zbog iluzije da ga neko juri ili tako dalje, to vise nije iluzija, to je za njega stvarnost. Prema tome, to sto se zove multikulturalnoscu ili polietnickim zivotom u Sarajevu vjerovatno krije i jednu i drugu dimenziju. Da je bila prisutna dimenzija povrsnosti, prevare i iluzije, govori to sto je doslo do eksplozije medjunacionalnog sukoba, sto je doslo do krvoprolica. Da je to bila stvarnost od komada, do krvoprolica ne bi ni doslo. Druga je stvar sto je nama trebalo godina i decenija da potpuno eksplicitno kazemo da je prethodna Jugoslavija i prethodna Bosna i Hercegovina bila nacionalisticki konstituisana. Maloprije smo naceli tu temu, nismo je ilustrovali. Dakle, nigdje nije moglo da bude bez nacionalnih pariteta, moralo je da bude Hamdija, Branko i Milanko itd. Tako je bilo i na nivou Jugoslavije, samo sto je bio Janez, Kiro, Ante itd. Ta konstitucija drzave je nacionalistickog karaktera. Ja bih podrzao multietnicnost humanistickog tipa o kojoj sam govorio, ali konstituisanje BiH, prethodno Jugoslavije na nacionalistickim principima, govori da je to uradjeno represivnom metodom, da je snazan nacionalisticki potencijal bio prisutan, ali je on uvezivan, potiskivan, blokirani su kanali koji bi dozvolili da se on prelije u jednu agresivnu formu. A do toga je doslo kada je svijet odlucio da razori Jugoslaviju i inicira krvoprolice, umjesto da ide drugim metodama koje su prisutne i u teoriji i u praksi, da ne dodje do krvoprolica, npr. Cehoslovacke itd. Umjesto da je doslo do razdvajanja, otvoren je proces krvoprolica. Dakle, hocu da kazem da je taj potencijal bio prisutan na prostoru bivse Jugoslavije i BiH, ali nije bilo nuzno da dodje do krvoprolica, i u tom smislu sasvim je evidentno da je to inicirano spolja. Nema nikakvog spora. Moglo je to da se razrijesi na drugi nacin. Pa ima lisabonski... Znate, da nije povucen lisabonski potpis u Sarajevu, prije svega od gospodina Izetbegovica, bili bi oni kantoni koji su predvidjeni. Pretpostavljam da bismo imali veci broj seljenja Bosnjaka-Muslimana prema muslimanskim, i Hrvata i Srba prema srpskim, ali tada ne bi bilo ubijanja, ne bi bilo razaranja. To je manja steta od ovoga. Moglo je da bude drugacije, ali u istoriji je nemoguce ispraviti ono sto se dogodilo, ali je dobro da izvucemo pouke da se to vise ne bi dogodilo.

DANI: Je li Vam tokom rata bilo zao Sarajeva zbog onoga sto je prolazilo?

POPLASEN: Bilo mi je zao svakoga, svake zrtve.

DANI: Jeste li mogli uticati na ublazavanje patnje Sarajeva i da li ste to pokusali na bilo koji nacin?

POPLASEN: Kako sam mogao da uticem? Ja sam bio jedan od ljudi koji je u RS-u bio uz narod, u opoziciji, bez nekog velikog uticaja, i brinuo sam se za one koji su bili blizu mene koliko sam mogao.

DANI: Imate li zelju i obraza doci u Sarajevo?

POPLASEN: Zasto da ne? Imao bih obraza da dodjem u bilo koji dio svijeta, ne znam zasto ne bih. Isto pitanje se moze postaviti nizu Bosnjaka-Muslimana. Ja sam gledao situacije u kojima su masakrirani Srbi, od srpskog mozga nisam imao gdje da ugazim na livadi, i unutrasnji organi su ispadali, radi se o 35 ljudi, i sve je to na CNN-u objavljeno kao zlocin Srba nad Muslimanima. Zasto ja ne bih postavio i obrnuto pitanje? Svaki zlocin je zlocin, svaki rat je muka i razaranje. Nema ubijanja i razaranja koje moze biti opravdano, iako je to sastavni dio rata, bez obzira na nacionalnu pripadnost i vjersko opredjeljenje. To tako treba razumjeti, nema jednostranih zalbi, jednostranih kuknjava. Ja treba da zalim za Sarajevom a briga me za druge srpske gradove. Pa bio sam ja i u drugim gradovima kad sam gledao leseve djece, od Doboja, Brckog, ne znam ni ja gdje, to je takodje slicna situacija. Rat je rat, bez obzira gdje se desavao.

Objavljeno u broju 85 DANA, 28. SEPTEMBAR / RUJAN  1998.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 1998.