Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 274

13.
Septembar
2002.


Arhiva Dani
274



Esad Hećimović
hecimovic@bhdani.com


Vildana Selimbegović
vildana@bhdani.com

 


Lahko je ukrasti, teško je sakriti


Lomljenje Alispahića ili tajna pasoša Hajre Balorde


Ko je krtica?


Djeci Munira Alibabića


Ljudi sa spiska

 


U razgovoru za austrijski NEWS, Hassanein je dodao da je "preko ostalih računa u inostranstvu, Agencija predala Bosni ostalih 200 miliona dolara"

 

Tajna FOSS-ovog izvještaja
Alibabić i 40 logističara
Bura koju je izazvao dokument Federalne obavještajno-sigurnosne službe (FOSS) u kojem se za različite vrste kriminala optužuje bošnjačka elita instalirana tokom agresije na BiH i vladavine Stranke demokratske akcije, neočekivano je velika čak i za zemlju u kojoj špijunske institucije služe, uglavnom, za zabavljanje javnosti uvijek željne policijskih priča. Na nekoliko desetina stranica dokumenta do čije su verzije na engleskom jeziku Dani došli, navedeno je 40 zvučnih imena osumnjičenih za najrazličitije vrste kriminala, od kupovine pasoša Južnoafričke Republike do šverca tenkovima vrijednog milione dolara ili podjelu milijardi maraka na najnevjerovatnije načine. Da izvještaj FOSS-a ne prati niz apsurda, bio bi ovo veliki skandal sa još većim posljedicama. No, kako prvi federalni obavještajac ne zna ko je medijima dijelio njegove papire, a nije on kao i obično, te kako je upravo Alibabić poslao svoj rad na više adresa i kako, na kraju, sam FOSS-ov spis pati od manjkavosti, nije nemoguće da njegov rok trajanja istekne sa izborima. Bude li drugačije, oni što se danas pozivaju na dobre Bošnjane koji, valjda samim tim što su Bošnjani, ne mogu biti krivi ili miješaju patriotizam s kleptomanijom, imat će šaroliko društvo na dugom odsustvu sa slobode

"Kontrolišuæi više od 2,5 milijarde dolara koje je islamski svijet poslao za pomoć muslimanima u BiH, grupa bošnjačkih ratnih vođa je formirala ilegalnu, izoliranu vladajuću oligarhiju, sastavljenu od tri do četri stotine 'pouzdanih' osoba u vojnim komandama, diplomatiji i vladinim službama, SDA, privatnoj partijskoj obavještajnoj službi i nekolicine vjerskih dostojanstvenika", tvrdi se u izvještaju Federalne obavještajno-sigurnosne službe koji je krajem augusta upućen federalnom i kantonalnom tužiocu, te federalnom i kantonalnom MUP-u.

Prema ovom izvještaju, diplomatska predstavništva tek međunarodno priznate BiH i ključne humanitarne organizacije koje su prikupljale pomoć za muslimane u BiH širom islamskog svijeta "bile su pod kontrolom veoma ograničenog kruga pojedinaca, koji su, vođeni vlastitim interesima, odlučivali o korištenju prikupljenih finansijskih sredstava". Federalna obavještajna služba tvrdi da je između bogatih donatora u islamskom svijetu, koji su željeli da pomognu muslimane u BiH kao žrtve agresije i genocida, i institucija Vlade Republike BiH postavljena grupa ljudi okupljena oko dr. Al Fatiha Hassaneina i humanitarne organizacije Third World Relief (TWRA). "Ova organizacija je, umjesto Vlade RBiH, imala pod kontrolom svu pomoć koju su islamske zemlje donirale Bošnjacima tokom rata i pomoć je direktno ovisila od ove organizacije", tvrdi FOSS.

Bosanski model za Al Ka'idu U antiterorističkoj kampanji, pokrenutoj nakon terorističkih napada 11. septembra, upotrebljava se često pojam "bosanski model" po kome su u toku rata humanitarni fondovi zloupotrijebljeni za finansiranje terorističkih ili vojnih aktivnosti. Prema ovim tvrdnjama američkih zvaničnika, Al Ka'ida je "bosanski model" usavršila i primjenjivala na brojnim drugim žarištima nakon okončanja rata u BiH.

U izvještaju FOSS-a se opisuje uloga TWRA kao humanitarne organizacije koja je bila i finansijer trgovine oružjem. Takva njena uloga se, međutim, ne kriminalizira, niti se traži krivična odgovornost bilo kojeg pojedinca koji je učestvovao u takvim nabavkama oružja u vrijeme UN-ovog embarga na oružje za BiH. Federalna obavještajna služba postavlja isključivo pitanje odgovornosti za zloupotrebe humanitarnih fondova za lično bogaćenje.

Istraga nije počela u posljednjih godinu dana, nakon što je za direktora AID-a, a potom i (1. jula 2002.) za direktora FOSS-a imenovan Munir Alibabić! Zapadne obavještajne službe kontinuirano prate aktivnosti ove grupe bošnjačkih ratnih vođa još od 1993. godine, kada je sjedište TWRA bilo u Beču. I u samom izvještaju Alibabić kaže "da su informacije i dokazi na osnovu kojih je sačinjen dokument FOSS-a dobijeni od policije nekoliko evropskih zemalja". Riječ je o tri kombija dokumentacije zaplijenjene tokom pretresa ureda TWRA koji su njemačka i austrijska policija izvršile petog septembra 1995. godine. Tek kasnije, u istražnom i sudskom postupku bit će jasnije o kojoj dokumentaciji je riječ i na koji način su AID ili FOSS došli u njen posjed. Ta dokumentacija, koliko je poznato, nije bila dostupna Agenciji prije imenovanja Munira Alibabića, niti prije izlaska SDA iz federalnih i državnih vlasti. Ukoliko je tačno da su njemačka i austrijska policija sada predale dokaze čuvane gotovo sedam godina, ključno pitanje je na koji od personalnih, političkih ili zakonskih preduslova se čekalo?

Istrage u Münchenu i Beču Njemački i austrijski istražitelji su 5. septembra 1995. pretresli urede na adresama Prinz Eugen Strasse 36 i Karolinengasse 25, te jedno skladište u Donjoj Austriji i desetke stanova Bosanaca u Beču i Salzburgu. Prema dostupnim informacijama, zaplijenjeni dokazni materijal je uglavnom bio na arapskom i bosanskom jeziku. Bečki sudija Peter Seda, koji je izdao nalog za akciju, rekao je ranije da je "samo bio jedna vrsta dodatne pomoći svojim njemačkim kolegama". Niti nadležni okružni sudija u Münchenu August Stern nije želio da otkrije tajnu zaplijenjene dokumentacije.

Ključna ličnost ove međunarodne istrage, dr. Al Fatih Hassanein, krajem je 1995. i početkom 1996. godine dao dva intervjua u kojima je govorio o njemačko-austrijskoj istrazi TWRA u Beču. U razgovoru za Ljiljan, mjesec dana nakon pretresa u Beču, potvrdio je da je "oduzeta dokumentacija i odneseni kompjuteri", te da je rečeno da se pretres izvodi "na zahtjev njemačke državne sigurnosti".

Austrijski izvori i FOSS saglasno tvrde da je preko računa TWRA u bečkoj Die Erste Bank prošlo između 300 i 350 miliona dolara. Prema podacima Washington Posta, 1992. je prošlo 80 miliona, 1993. godine 231 milion, tokom 1994/1995. godine 39 miliona i do augusta 1996. godine pola miliona američkih dolara. U razgovoru za austrijski NEWS, Hassanein je dodao da je "preko ostalih računa u inostranstvu, Agencija predala Bosni ostalih 200 miliona dolara".

Dr. Al Fatih Hassanein je kod austrijske banke Die Erste (na adresi Wiener Graben 21, Beč) otvorio sedam računa (300511-00392; 513-77152; 513-64476; 004-65151; 004-65593; 004-74355; 513-61957), na koje su se počeli slivati enormni iznosi. Nadležni za sprečavanje pranja novca u ovoj austrijskoj banci su stalno kontrolisali prilive i o svakoj promjeni stanja na računu izvještavali specijalne jedinice austrijske policije za borbu protiv organiziranog kriminala i terorizma.

U ime Vlade BiH, garanciju austrijskim bankarima da se novac koristi isključivo za finansiranje humanitarnih aktivnosti dao je, navodno, dr. Haris Silajdžić, kao njen predsjednik.

Humanitarci ili finansijeri Hassanein je poricao povezanost TWRA sa otkrivenim slučajevima krijumčarenja oružja u Mariboru i Münchenu. U bosanskoj javnosti nije poznata uloga TWRA u nabavci oružja i opreme za Armiju BiH, jer njeni ključni akteri nikada nisu željeli da javno govore o tome. Prema izvještaju FOSS-a, Alija Izetbegović je kao predsjednik Predsjedništva ovlastio dr. Al Hassaneina i TWRA još 1992. godine za takav angažman. FOSS sada istražuje, prema tvrdnjama, navodne zloupotrebe ovih fondova u lične i kriminalne svrhe.

Kao jedan od najtežih primjera zloupotreba navodi preusmjeravanje doniranog novca na privatne račune nekolicine "pouzdanih" zvaničnika TWRA i vlasti BiH. "Austrijska policija je 1994. godine otkrila postojanje nezakonitih novčanih transakcija na računu BH ambasade u Beču. Policija je ljubazno upozorila zaposlene u Ambasadi da ukoliko u roku od 24 sata ne očiste 60 miliona dolara sa ovog računa, novac će biti zaplijenjen od strane austrijske finansijske policije, pod pritiskom Evropske unije. Odmah nakon upozorenja, novac je prebačen na individualne račune 'pouzdanih zvaničnika' kao što su Hasan Čengić, Husein Živalj, Irfan Ljevaković, Derviš Đurđević i Ejup Ganić (prema nekim informacijama, Ganić nikada nije vratio 3 miliona dolara od rečenog iznosa)", navodi se u izvještaju FOSS-a.

Takva informacija je, dakle, upućena federalnom i kantonalnom tužilaštvu, te federalnom i kantonalnom MUP-u. Tužioci tek treba da zatraže dodatne informacije i dokaze od policije, koja će potom provesti tzv. pretkrivičnu fazu istrage, uključujući saslušavanje osumnjičenih i svjedoka te prikupljanje dokaza. Provjerljivi dokazi za ovako opisanu novčanu transakciju bili bi izvodi sa bankovnih računa, ali se u izvještaju FOSS-a ne navode.

"Sve je to brdo gluposti i izmišljotina. To je cirkus! Da to vama nije podmetnuto? Ne mogu vjerovati da je neko zaista podnio takav izvještaj", kaže Ejup Ganić, bivši potpredsjednik Predsjedništva RBiH. Ganić odbacuje tvrdnje da je 14. septembra 1993. godine bio na zajedničkom sastanku sa Alijom Izetbegovićem, Harisom Silajdžićem i dr. Al Fatihom Hassaneinom, na kome se odlučivalo o radu TWRA i stvaranju nove banke.

Dr. Hassanein je ranije, povodom austrijske istrage, govorio o jednoj zgradi koja je kupljena u petom okrugu Beča po cijeni od dva miliona šilinga. Prema njegovom objašnjenju, u ovoj zgradi je namjeravao da uspostavi prvu bosansku banku u inostranstvu, pod nazivom IRBA (International Relief Bank Austria), "preko koje bi išao sav novac namijenjen za Bosance". Ovaj bankarski poduhvat TWRA nije uspio. Prema jednom od dokumenata u prilogu izvještaja FOSS-a, formiranje takve banke je dogovoreno na navodnom sastanku Izetbegovića, Silajdžića, Ganića i Hassaneina u Ženevi. Kao dioničari banke su, prema navodnim zaključcima ovog sastanka, bili predviđeni "SDA, Međunarodna zajednica za pomoć muslimanima BiH, TWRA, Merhamet, Gazi Husrev-begova medresa, Kulturno društvo Preporod, Organizacija porodica šehida te određeni broj dioničara iz islamskog svijeta".

Vojska, pravo i pare U izvještaju FOSS-a se navodi da su u lancu finansijskih transakcija s ciljem kupovine oružja i opreme za Armiju BiH sudjelovali Hassanein, Čengić, Bakir Alispahić, ministar MUP-a RBiH, i Rasim Delić, komandant Armije BiH. "Iako je riječ o milionskim iznosima, potvrde o prijemu novca su pravljene kao obične ceduljice na komadiću papira, ako ih je uopšte i bilo", tvrdi FOSS.

Rasim Delić kaže da se on nije bavio novcem: "Koliko ja znam, oni koji su radili sa Armijom BiH imali su odgovarajuća ovlaštenja za bavljenje ovim teškim poslom. Kad su u pitanju donirana sredstva, ja znam za naoružanje koje je došlo, ali ne znam način na koji je došlo. To u ratu nisam znao. Znam da je dio novca za potrebe Armije išao preko budžeta 1994-1995, kada smo već bili koliko-toliko organizirani. Nama to nije bilo dovoljno. Bilo je slučajeva da su stizala sredstva izvana. Jednom sam lično donio sredstva iz Istanbula i predao ih u Upravu finansija Štaba VK. Bilo je slučajeva kad je novac dolazio u Predsjedništvo ili Štab, ali je svaki put predat nadležnim finansijskim službama. Bilo je situacija kada je novac bio adresiran na nekoga, pa i na mene, ali to je također završavalo u finansijskim službama. Niko to nije doživljavao kao privatnu pošiljku. Postojali su izvještaji u materijalno-finansijskim upravama. Postojao je trag da su ta sredstva primljena. Ta su sredstva trošena namjenski. Nisam se bavio novcem. Čak sam ukinuo račun u inostranstvu, upravo zato da ne bi bilo zloupotreba i narušavanja hijerarhije."

Kao dio ovog lanca finansijskih transakcija navode se i zagrebački Mešihat Islamske zajednice, koji je vodio Šefko ef. Omerbašić, te humanitarne organizacije Merhamet i Igasa. "Nikad se nisam sreo sa Hassaneinom, niti sam ikada na bilo koji način surađivao sa njim. Od početka rata do osmog mjeseca bio sam na čelu Kriznog štaba, kada je Izetbegović došao i postavio svoje ljude. Tada je i osnovana Međunarodna fondacija za pomoć BiH. U ta četiri mjeseca najviše sam se bavio dočekivanjem izbjeglica - stiglo ih je oko 300.000. Samo jednom je bosanski Interpol zatražio moju izjavu i ja sam je dao. Radilo se o nekim humanitarnim traktorima za Ustikolinu. Ja nisam državljanin BiH, ja sam državljanin Hrvatske i ja sam BiH pomogao iz vjerskih razloga", kaže efendija Omerbašić.

Pravni izvor Dana, upoznat sa reagovanjem u nadležnim federalnim organima kojima je upućen izvještaj FOSS-a, tvrdi da je slanje na više već navedenih adresa "obavještajna igra direktora FOSS-a, koji hoće da ih natjera da se bore oko nadležnosti nad istragom". Prema ovom tumačenju, "direktor FOSS-a je, kao iskusni policajac, duboko svjestan da za samo jednu od tih firmi treba bar šest mjeseci rada kako bi se provela neophodna istraga za traženi period od 6 do 10 godina". "Niti jedan od državnih organa koji je primio informaciju FOSS-a još nije krenuo na posao. Informacija je još na analizi."
Lahko je ukrasti, teško je sakriti

DANI: Gospodine Izetbegoviću, nikada za bosansku javnost niste opširnije govorili o načinu prikupljanja i trošenja novca koji su arapske i muslimanske zemlje, pokreti, organizacije ili bogati pojedinci uputili tokom rata za pomoć narodu BiH. Samo ste jednom izjavili da je za odbranu BiH potrošeno 10 milijardi dolara. Da li su vlasti BiH bile ikada informirane o načinima prikupljanja i trošenja donacija iz islamskog svijeta?

IZETBEGOVIĆ: Na temu donacija ja sam Danima dao odgovor u jednom od ranijih intervjua (marta 1998). Ne odgovarajući direktno na vaša pitanja, jer se mnogih stvari ne sjećam, već rečenom bih mogao dodati sljedeće: Nisam opširnije govorio o načinu prikupljanja, a i korištenja donacija koje su ljudi i organizacije iz muslimanskih zemalja u toku rata donirali za odbranu BiH, jer niti imam dovoljno pouzdanih podataka, niti je to moj posao. Mislim da potpune informacije o tome nema niko jer prikupljanje pomoći nije bilo centralizirano, a pomoć je dolazila sa mnogo strana i u mnogo mjesta BiH. Mnoge brigade i regioni imali su i vlastite sponzore.

U jednom TV intervjuu za OBN (august 1999) procijenio sam da je odbrana BiH koštala oko 10 milijardi DM, a ne dolara, kao što piše u vašem pismu. To je bila moja gruba procjena troškova odbrane, računajući u ovaj iznos sve unutrašnje rezerve čelika, municije, nafte, tekstila, kože, koje smo u toku rata u cijelosti bili iscrpili, kao i neisplaćene minimalne plate i velike dugove koje je vojska imala kod isporučilaca robe i usluga. Kao što je poznato, ovi dugovi su do daljnjeg zamrznuti.

DANI: Da li ste 14. septembra 1993. godine u hotelu "President" u Ženevi imali sastanak sa Ejupom Ganićem, Harisom Silajdžićem i dr. Al Fatihom Hassaneinom? Da li je na ovom sastanku odlučeno da se Irfan Ljevaković i Derviš Đurđević imenuju u prošireni Administrativni odbor TWRA, te da se SDA, TWRA i druge bošnjačke nacionalne organizacije uključe na spisak dioničara nove planirane banke i pripremi finansijski izvještaj o primljenim i utrošenim sredstvima za pomoć muslimanima BiH? Da li je taj izvještaj ikada urađen i da li ste spremni da ga prezentirate javnosti?

IZETBEGOVIĆ: U Ženevi sam sa delegacijom bio na iscrpljujućim mirovnim pregovorima (Vance-Owen i Owen-Stoltenberg). Moguće da je u međuvremenu održan i sastanak o kojem govorite, ali ja ga se zaista ne sjećam. TWRA nije bosanska, nego međunarodna humanitarna organizacija, osnovana znatno prije početka rata u BiH (mislim, 1985-86).

DANI: Da li ste 1. januara 1994. godine, kao predsjednik Predsjedništva, na memorandumu Vašeg Kabineta potpisali odluku kojom su imenovani članovi Upravnog odbora Fonda za pomoć muslimanima BiH i imenovali dr. Al Fatiha Hassaneina za njegovog predsjednika? Prema ovoj odluci, imali ste ovlaštenje da zatražite pisani izvještaj o korištenju fonda i svim promjenama na računima. Da li ste ikada zatražili i dobili takav izvještaj? Da li ste spremni da ga prezentirate javnosti?

IZETBEGOVIĆ: Za male donacije vjerovatno niko nije tražio pravdanja. O korištenju većih donacija organizacije koje su je primale, podnosile su izvještaje, ne Vladi, jer to nisu bile Vladine pare, nego svojim donatorima. Za nas ovdje u ratu i okruženju bilo je samo jedno važno: da dobijemo što više oružja, municije, baruta, nafte, hrane i sjemena, ne pitajući se mnogo odakle i kako. To su bile značajne količine (uključujući 28 helikoptera) bez kojih se uspješan otpor ne bi mogao nastaviti. Ja mogu samo zahvaliti davaocima pomoći i ljudima koji su, uz veliki rizik i savladavajući ogromne prepreke, uspijevali pomoć dostaviti tamo gdje je bila najpotrebnija.

DANI: Da li su Vam poznate bilo kakve zloupotrebe humanitarnih fondova unutar organizacija kao što su TWRA i Fond za pomoć muslimanima BiH u svrhu ličnog bogaćenja pojedinaca?

IZETBEGOVIĆ: Da li je bilo zloupotrebe pomoći? Niko razuman ne može isključiti tu mogućnost, ali ja nisam nikada čuo neku informaciju koja bi ozbiljno i osnovano ukazivala na takvo što. Ako postoje sumnje, neka se to na zakonit način ispita, a najefikasniji način je da se utvrdi stanje i porijeklo imovine ljudi koji su obnašali vlast u toku rata i nakon njega (uključujući imovinu porodica tih ljudi). Naš narod kaže: lahko je ukrasti, teško je sakriti, a danas se ništa sakriti ne može.

DANI: Možete li objasniti ulogu TWRA i samog Al Fatiha Hassaneina u prikupljanju pomoći tokom rata? Da li možete pojasniti angažmane Halida i Hasana Čengića, te Senada Šahinpašića? Da li možete ukratko objasniti način na koji se izvan BiH prikupljao novac, kao i oružje i oprema, i na koji se unutar i izvan BiH odlučivalo o njegovom trošenju?

IZETBEGOVIĆ: Konačno, ja sam vam ovo odgovorio radi javnosti, a vi kao novinar imali biste pravo da postavite svako pitanje a ja dužan da vam na svako od njih odgovorim da se radilo o državnim sredstvima - naravno, koliko o tome znam i koliko se sjećam. Međutim, nije se radilo o državnim novcima, nego o pomoći muslimana svijeta muslimanima Bosne. Ako smatraju potrebnim, donatori imaju pravo da postavljaju pitanja i dobiju odgovor od onih kojima su ta sredstva dali.


Mirsad H. Šiljak, direktor AC Quattro d.o.o.
Lomljenje Alispahića ili tajna pasoša Hajre Balorde

Na dugoj listi od četrdesetak ljudi koji se direktno sumnjiče za zloupotrebe humanitarnih fondova, ratno profiterstvo ili druge oblike kriminala, nalaze se i ljudi koji su, poput Bakira Alispahića, Irfana Ljevakovića, Fikreta Abdića i Alije Delimustafića, već u zatvoru, po različitim osnovama. Za sve njih je karakteristično reagiranje Mirsada Šiljka, koji se u FOSS-ovoj informaciji opisuje i kao direktor firme u vlasništvu Bakira Alispahića: "Povrijedio me, kao čovjeka, tekst koji pominje moje ime kao jednog od ljudi koji su se tokom agresije na BiH bavili nečasnim stvarima, te povezivanje mog imena sa nepoštenim poslom, koji nikada nisam obavljao niti obavljam, a sve kao nekakav izvještaj obavještajne službe ili FOSS-a BiH. Sigurno je to da sam ja direktor firme AC Quattro d.o.o. Sarajevo, koje je vlasnik Bakir Alispahić, kojeg sam prvi put upoznao u Sarajevu 1998, kada sam počeo i raditi u preduzeću AC Quattro. O njemu mogu samo najljepše stvari kazati, a i misliti, što mogu potvrditi, zasigurno, svi koji sa njim dolaze u kontakt, posebno mi koji radimo zajedno. Neistine koje se plasiraju u javnosti o meni lično namijenjene su čitavom sistemu poluga kako slomiti Bakira na svaki način, bez obzira na cijenu i broj ljudi koji će stradati. Dovođenje mog imena i lika, te sadašnjeg mog radnog angažmana kao direktora firme AC Quattro, u vezu sa ljudima koji su meni nepoznati, za koje nikad nisam čuo niti sam ih vidio, imaju za cilj lažno pokazati sa kim to gospodin Alispahić radi, te opravdati sve što se radi njemu i njegovim saradnicima."

U informaciji FOSS-a Šiljak se dovodi u vezu sa Alispahićem, koji mu je navodno pomogao da dobije pasoš za svoju majku Hajru Balordu, bivšu guvernerku Narodne banke BiH, te sa Markom Orozom, vlasnikom firme "Intermerkur" iz Züricha. "Naslovne strane novina tretiraju ljude koje navodno opservira FOSS kao mafijaško-političke grupe, pa me ne bi čudilo da sam lično optužen i kao pripadnik jedne od takvih."


Ko je krtica?

Munir Alibabić, direktor FOSS-a, zatražio je istragu protiv osobe koja je plasirala dokument ove službe u javnost. Ovaj zahtjev nije samo formalan. Takvim zahtjevom se oslobađaju od odgovornosti FOSS i njegovi djelatnici u slučaju eventualnih tužbi za naknadu štete. Prema Zakonu o FOSS-u, Član 28, "lice koje je oštećeno (otkrivanjem informacija prikupljenih radom Službe) može pokrenuti postupak za naknadu štete kod nadležnog suda protiv Službe".

Zbog toga ovaj zakon propisuje proceduru i pravila kojih se djelatnici Službe moraju pridržavati u slučajevima otkrivanja informacija koje su prikupljene radom Službe. Član 27 Zakona predviđa "disciplinsku odgovornost djelatnika Službe, koji nisu primjenjivali odredbe zakona koje se odnose na otkrivanje prikupljenih informacija; naknadu štete oštećenom licu koja je nastala kao rezultat otkrivanja prikupljenih informacija i krivični postupak za razotkrivanje službene tajne, u skladu sa Krivičnim zakonom Federacije BiH".

S obzirom da su u ovom slučaju postojanje tajne otkrili drugi posjednici informacije, izvan FOSS-a, time se ovoj službi omogućava da otkrije sve prikupljene informacije, bez straha od eventualne štete. Svu štetu plaća onaj ko je otkrio sadržaj pod službenom tajnom.

Prema Alibabiću, krtica se nalazi u vrhu Federacije. Prema Članu 26 Zakona o FOSS-u: "Sve informacije od izuzetnog značaja za Federaciju moraju se, nakon odgovarajućeg odobrenja direktora, dostaviti članovima Predsjedništva BiH iz Federacije, predsjedniku Vijeća ministara BiH iz Federacije, predsjedavajućim domova Parlamenta Federacije, predsjedniku i potpredsjedniku Federacije, premijeru i zamjeniku premijera Vlade, bez nepotrebnog odlaganja."

U ovom slučaju, Alibabićevi navodi o "krtici u vrhu Federacije" su shvaćeni kao tvrdnja da su službenu tajnu otkrili članovi SBiH iz vrha Federacije i Predsjedništva BiH Safet Halilović i Beriz Belkić. Obojica su odgovorili Alibabiću da se bavi svojim poslom, a ne politikom, tvrdeći da su njegove informacije još kod njih, jer ih nisu ni koristili, a kamoli davali drugima.


Djeci Munira Alibabića
Senad Šahinpašić Šaja je u famoznom dokumentu FOSS-a naveden kao trećepozicionirani u operacijama trgovine oružjem. Za Dane je pristao komentirati navode ove službe, najavljujući tužbu protiv njenog čelnika Munira Alibabića

"Sa ponosom prihvatam saučesništvo u lancu 'međunarodnog kriminala' koji je omogućio da se prekrši embargo na oružje za Armiju BiH i da ta mala Armija toliko ojača da je na kraju rata nadjačala koljače i silovatelje. Dakle, kriminalac sam koji je to pomogao i bio bih to ponovo ako zatreba. Samo bih sada bio puno brži i efikasniji", napisao je Senad Šahinpašić Šaja u svom prvom reagiranju nakon što je objavljena vijest da se njegovo ime nalazi na listi ljudi osumnjičenih da su u posljednjih 10 godina počinili djela organizovanog i međunarodnog kriminala.

U izvještaju FOSS-a se imenuje grupa od desetak ljudi oko Šahinpašića, čije se aktivnosti opisuju kao zloupotreba humanitarne pomoći radi sticanja ličnog bogatstva. Osnova optužbi na račun Senada Šahinpašića je istraga njemačke policije u Münchenu 1993. godine. "Ja sam prije četiri godine službeno obaviješten da su sudske vlasti u Bavarskoj obustavile svaku istragu i povukle sve optužbe protiv mene zbog nedostatka dokaza. Poslije toga sam bez bilo kakvih problema putovao u inostranstvo, uključujući i München. Očito je da se sada protiv mene i ljudi čija je jedina krivica to što su bili u kontaktu sa mnom ponavljaju optužbe za koje sam već jednom oslobođen. Prihvatam te optužbe kao zlonamjerne, s obzirom da će se koristiti u političke svrhe, ali ne bježim od činjenice da sam učestvovao u snabdijevanju Armije BiH svime što je njoj bilo potrebno a što je neko od dobrih ljudi bio spreman da plati. Zahvalan sam Bogu što su postojali takvi ljudi koji su pomogli našu malu Armiju da se uspravi."

Odluka sudskih vlasti u Bavarskoj da zbog nedostatka dokaza obustavi istragu i povuče optužbe za učešće u krijumčarenju oružja ne navodi se u izvještaju FOSS-a, mada je morala biti dostupna i poznata njegovim obavještajcima. U novim optužbama protiv Šahinpašića se još tvrdi da je, po naredbi predsjednika Predsjedništva, određen da putuje u Njemačku kako bi poduzeo dogovorene aktivnosti u kompaniji "Edelmann" iz St. Ingberta. Stigao je u Njemačku 19. oktobra 1992. preko frankfurtskog aerodroma. Navodi se da su troškove smještaja (pretežno u hotelima "Goldener Stern" i "Königshof", u kojima je cijena boravka po danu 800 maraka) plaćale kompanija "Edelman" i humanitarna organizacija TWRA. "Sve hotelske i druge troškove mog rada tokom cijelog rata sam plaćao sam sebi. Da je bilo potrebno, platio bih i 9.000 maraka za jednu noć", kaže Šahinpašić, objašnjavajući da je veoma teško sa ove vremenske distance komentarisati konkretne činjenice i podatke od prije deset godina. "Samo jedno znam: želio bih da ono od tih humanitarnih para što sam ja stavio u svoj džep potroše moja djeca u apoteci, a da ono što sam ja iz svog džepa dao potroše djeca Munira Alibabića za šta god hoće."

U razgovoru za Dane Šahinpašić je pristao da po prvi put javno objasni šta je i sa kim radio 1993. godine u Münchenu, ističući samo Fehima Sejarija, vlasnika kompanije "Sejari", čije je sjedište u blizini Münchena. "Želim reći da mu Allah da od mog zdravlja za sve dobro što je uradio u BiH u toku i poslije rata. Riječ je o jednom poštenom i čestitom čovjeku, dobrih namjera u svakom smislu. Pomogao nam je da dođemo do voznog parka, iako je tada i uvoz gume i auspuha, čak i uvoz džempera u BiH, bio pod embargom!", objašnjava Šahinpašić, poričući da je tačna informacija FOSS-a da je Sejari platio Hasipu Yilmazu 200.000 maraka samo da ga upozna sa Šajom.

Činjenice o korištenju Sejarijevih vozila ili o Sejarijevom udjelu u hotelu "Grand" u Sarajevu, Šahinpašić niti osporava, niti u njima vidi bilo šta sporno.

Kao jedan od primjera Šahinpašićevih zloupotreba navodi se da je poslao 300.000 DEM svom bratu, koji je kupio stan u Stuttgartu. U izvještaju se ističe da za ovu činjenicu kupovine stana postoje dokazi. "Moj brat je sve vrijeme bio u Sarajevu. U Stuttgartu imam punca, Mustafu Karovića, koji posjeduje vlastiti stan, kupljen dijelom za keš, a dijelom za kredit. Ne shvatam zašto to dovode u vezu sa mnom. Tu kupovinu stana Nijemci mogu lako da provjere."

U toku istrage u Münchenu, od Bošnjaka je bio u zatvoru samo Amer Cviko, za koga Šahinpašić kaže da je proveo dvije ili tri godine na nabavci različitih humanitarnih potrepština za BiH. Za većinu ostalih osoba koje su navedene kao članovi njegove grupe, Šahinpašić kaže da je njihova jedina krivica to što su pili kafu ili imali kontakt s njim. "Tačno je da su Mustafa i Hasip Yilmaz vlasnici disco-kluba 'Europa' u Münchenu, ali njihova jedina krivica je to što smo tamo pili kafu. Znam ih samo kao čestite ljude koji su zbog nas nepravedno ispaštali i bez razloga bili u zatvoru."

Na kraju, Šahinpašić tvrdi kako nikada nije čuo za Dietera Hoffmanna, jednu od ključnih ličnosti u odnosima TWRA, Ambasade BiH u Beču i u tzv. "Mariborskoj aferi", u kojoj je otkrivena isporuka oružja za BiH na tamošnjem aerodromu.

Dok FOSS ističe da su se Šahinpašić i Hoffmann sreli "nakon što su okončali jedan posao sa oružjem u septembru 1993. godine", naš sagovornik kaže da je prvi put za Hoffmanna čuo od novinara Dana!?


Ljudi sa spiska
Redakcija Dana je u posjedu prijevoda FOSS-ovog dokumenta na engleski jezik. Radi lakšeg razumijevanja sadržaja informacije, objavljujemo spisak imena ljudi o kojima se govori u ovom dokumentu, uz kratak opis šta im se stavlja na teret; navode se jedino dodatni podaci o tome gdje su i šta sada rade pojedini ljudi sa spiska

Dr. Al Fatih Hassanein

Sudanac, predsjednik Odbora TWRA od 1987. godine i predsjednik Odbora Fonda za pomoć muslimanima BiH od 1994. godine. Ovlašten 1992. godine od strane predsjednika Predsjedništva BiH da predstavlja Vladu BiH i njegova organizacija otvara urede u Sarajevu, Budimpešti, Moskvi i Istanbulu.

Sukarno Hassanein

Brat dr. Al Fatiha Hassaneina. Zajedno sa Nadžisom Tabaković jedini znao tajno mjesto na kome je čuvan novac koji je u koferima stizao sa Bliskog istoka.

Salim Šabić

Bivši predsjednik SDA i direktni posrednik između Čengića, Franje Tuđmana, predsjednika Republike Hrvatske, i Gojka Šuška, ministra odbrane Republike Hrvatske. Šabić, Tuđman i Šušak su u međuvremenu umrli.

Hasan Čengić

Glavni posrednik između Hassaneina i ostalih korisnika. Uključen u realizaciju većine finansijskih transakcija s ciljem nabavke oružja i opreme za Armiju BiH.

Irfan Ljevaković

Tokom 1993. godine imenovan u Fond za pomoć muslimanima BiH. Na njegov privatni račun navodno je 1994. prebačen dio od 60 miliona dolara nakon upozorenja da bi austrijska finansijska policija na zahtjev EU mogla da zaplijeni ovaj novac. Povezan sa navodnim finansijskim špekulacijama sa preprodajom jedne zgrade u Beču koju su islamske zemlje kupile za Ambasadu BiH. Tokom humanitarne operacije "Zima 1995" navodno bio umiješan u pranje 100 miliona dolara. Smijenjen sa mjesta zamjenika direktora AID-a na američki zahtjev u jesen 1996. godine. Nalazi se u zatvoru, pod istragom u "slučaju Pogorelica".

Husein Živalj

U toku 1993. imenovan u Upravni odbor Fonda za pomoć muslimanima BiH. Jedan od ljudi na čije je privatne račune navodno 1994. sa računa bečke ambasade uplaćen milionski iznos. Povezan sa nizom sumnjivih finansijskih transakcija, uključujući navodne špekulacije sa jednom zgradom u Beču koju su islamske zemlje kupile za Ambasadu BiH.

Ejup Ganić

Bivši član Predsjedništva i potpredsjednik Predsjedništva RBiH. Osumnjičen da navodno nikada nije vratio tri miliona dolara koji su još 1994. prebačeni na njegov privatni račun sa računa Ambasade BiH u Beču.

Derviš Đurđević

Imenovan u Upravni odbor Fonda za pomoć muslimanima BiH. Jedan od ljudi na čije su privatne račune 1994. navodno prebačeni milioni dolara. Povezan sa sumnjivim transakcijama oko zgrade u Beču, namijenjene za Ambasadu BiH. Sumnjiči se za učešće u pranju 100 miliona dolara tokom humanitarne operacije "Zima 1995".

S. Demirović

Navodno učestvovao u pranju 100 miliona dolara tokom humanitarne operacije "Zima 1995".

Dr. Halil Kapić, dr. Avdo Rustanbegović, Nadžisa Tabaković

Sumnjiče se da su bili umiješani u prikupljanje obavještajnih informacija i u manipulacije sa novcem u gotovini. Navodno su učestvovali u poslovnim transakcijama, investiranjima i drugim formama isplata u kešu.

Nadžisa Tabaković

Tvrdi se da je odgovorna za nestanak 8.000 BH pasoša, vjerovatno u Beču. Navodi se da je u nestanak ovih pasoša bio umiješan Bakir Alispahić.

Bakir Alispahić

Bivši ministar MUP-a RBiH i bivši direktor AID-a. Tvrdi se da je bio dio lanca finansijskih transakcija za Armiju BiH, koji je počinjao od Hasana Čengića. Tako je, navodno, 7. januara 1994. godine predao Rasimu Deliću i Halidu Čengiću 800.000 DEM, u banknotama od po 100 DEM, poslanih od Hasana Čengića. Čengić je na isti način poslao 1,45 miliona dolara i 1,8 miliona DEM. Dokazi o prijemu novca su navodno samo proste ceduljice na komadićima papira. Vjeruje se da su iznosi veći, ali da nema pisanih dokaza. Alispahić se nalazi u zatvoru, pod istragom u "slučaju Pogorelica".

Rasim Delić

Bivši komandant Armije BiH je opisan kao učesnik u lancu finansijskih transakcija u kešu za nabavku oružja za Armiju BiH.

Halid Čengić

Bivši glavni logističar Armije BiH i otac Hasana Čengića je opisan kao učesnik u lancu finansijskih transakcija u kešu za potrebe Armije BiH.

Šefko Omerbašić

Predvodio Mešihat Islamske zajednice Hrvatske, kao dio navodnog finansijskog lanca transakcija koji je počinjao od TWRA.

Nedžad Ugljen

Bivši rukovodilac AID-a, ubijen u jesen 1996. godine. Opisan kao jedan od ljudi koji su često posjećivali BH ambasadu u Beču, zajedno sa Bakirom Alispahićem.

Mirsad Šiljak

Sada direktor kompanije AC Quattro u Sarajevu, vlasništvo Bakira Alispahića. Šiljak je sin Hajre Balorde, bivšeg guvernera Narodne banke BiH. Tokom jedne od njegovih posjeta Ambasadi BiH u Beču, Alispahić je navodno pomogao Šiljku da dobije putnu ispravu za majku i pored toga što "ona nije mogla da dobije pasoš zbog svoje poznate uloge tokom agresije na BiH". Šiljak se također povezuje sa Markom Orozom, vlasnikom kompanije "Intermerkur" iz Züricha. Tvrdi se da je Oroz privatizirao tuzlanske kompanije "Rudhem" i KHK "Lukavac" za bagatelu, nakon što ih je učinio ekonomski ovisnim. Također se tvrdi da je Oroz za Vojsku RS-a nabavio tri antielektronska borbena sistema, vrijedna po 12 miliona dolara svaki. Navodno je SFOR konfiskovao jedan od ovih sistema od VRS-a u Banjoj Luci.

Fadil Sarajlić

Opisan kao jedan od tri inžinjera koji su izvezli tehnologiju koja je pripadala Energoinvestovom preduzeću "Birač". Na ovoj tehnologiji je napravljena fabrika "Zeolit" u Turskoj, kao investicija Hasana Čengića i grupe ratnih profitera oko njega.

Muhamed Ćatić

Ekonomista, porijeklom iz Zvornika, navodno jedan od ključnih ljudi u TWRA, zadužen za investicije. Opisan kao predstavnik Eid-Company iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, koja je bila investitor u fabriku "Zeolit".

Nedim Šuljak

Državljanin Turske i BiH, živi u Istanbulu. Sumnjiči se da sudjeluje sa Hasanom Čengićem u krijumčarenju oružja, municije i eksploziva na nekoliko žarišta u svijetu. Navodi se da su Šuljak, Čengić i Al Hassanein na aerodromima u Turskoj i UAE imali na raspolaganju velike količine oružja, tenkove, helikoptere i vojnu opremu koju su transportovali na različite lokacije u svijetu. Tvrdi se da je Šuljak navodno samo na jednoj od transakcija tokom rata u BiH zaradio pola miliona američkih dolara.

Fadil Šunj, Izet Fazlić

Navodi se da su upoznati sa glavnim transakcijama Šuljka, Čengića i Hassaneina.

Tarik Džodžik

Pravnik u Bio-Airu. Navodi se da je upoznat sa transakcijama Šuljka, Čengića i Hassaneina. Tvrdi se da je plaćao pilote u kešu za transport roba po nalogu Čengića i ostalih.

Ahmed Musić

Sada direktor sektora u Air Bosni. Tvrdi se da je u vrlo bliskim poslovnim i prijateljskim relacijama sa Čengićem.

Fikret Abdić

Bivši član Predsjedništva BiH i predsjednik DNZ-a. Kandidat za člana Predsjedništva BiH. Sada u zatvoru u Hrvatskoj, osuđen na prvostepenom sudu za ratne zločine.

Alija Delimustafić

Bivši ministar MUP-a RBiH, u zatvoru u Sarajevu.

Ismet Gutlić

Vlasnik lanca hotela na hrvatskoj obali, porijeklom iz Bihaća, star 55 godina. Navodno je dao depozit od milion dolara za dva pasoša kojima bi se regulisao status Abdića i Delimustafića u Južnoafričkoj Republici.

Senad Šahinpašić i grupa oko njega (Amer Cviko, Mustafa i Hasip Yilmaz, Esnef Memić, Aziz Šljivo, Jasna Dulančić, Murid Đuliman, Azer Maksumić, Fehim Sejari, Nezedin Zeka zvani Ljulji, Biser Pašić, Dieter Hoffmann) i drugi, osumnjičeni za zloupotrebu humanitarne pomoći radi sticanja ličnog bogatstva.


Arhiva Dani
274

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh