Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 251

05.
April
2002.


Arhiva Dani
251



Ahmed Burić
buric@bhdani.com

 

Film i rat
Dva ratna druga
Nakon stvaranja Filmskog arhiva Oružanih snaga BiH, u kojem su se našli raznorazni dobri i loši likovi, vojsci u nastanku su pristupila i dvojica tadašnjih studenata Akademije scenskih umjetnosti, Odsjek za režiju. Danas, deset godina kasnije, Dino Mustafić i Danis Tanović su predvodnici nove generacije bosanskohercegovačkih umjetnika, ljudi iz čije etike proizilazi i njihova estetika, urbana i bitno različita od pitoresknih pejzaža i zaglušujuće buke trubačkih orkestara. Odatle, od spoznaje činjenice da su znali za zamku sakrivenu u onoj "ja ne znam zašto ovi odozgo pucaju, a zašto se ovi odozdo brane", kreće nova poetika bh. kinematografije. Ona u kojoj prvi spomenuti čovjek završava igrani film, a s drugim ovih dana njegova zemlja proslavlja Oscara

aveći se kratkim formama, spotovima i džinglovima koji su emitirani na tadašnjoj TV BiH, Dino Mustafić i Danis Tanović, dvojica studenata Akademije scenskih umjetnosti, javili su se u Filmski arhiv Oržanih snaga BiH. Bila je tu već skupina ljudi koju je početkom agresije okupio Bakir Tanović, danas u "aferi Bulajić" iskompromitirani nesuđeni producent. Pored njih tu su bili i Jasmin Duraković, današnji šef onoga što je ostalo od državne televizije, svoj doprinos toj instituciji dao je i danas znani pjesnik i esejist Senadin Musabegović, čuveni kamerman Mirsad Herović bio je i pored svih obaveza uvijek tu, kao i Haris Prolić, autor koji je zajedno s književnikom Tvrtkom Kulenovićem snimio vrlo zapažen dokumentarac Smrt u Sarajevu.

Filmski radnici koji su htjeli zabilježiti tragediju opsade grada pokušali su napraviti nešto po uzoru na Why We Fight, seriju dokumentaraca koju su tokom Drugog svjetskog rata radili najpoznatiji američki reditelji. Komandant te čete koja je snimila neke od najpoznatijih scena u historiji filma bio je veliki Frank Capra, vjerovatno najbolji narator američkih bajki u povijesti. Istaknuti članovi William Wyler, Billy Wilder, John Ford pratili su vojsku po ratištima širom svijeta, a omiljeni lik ovog potpisnika, John Huston, po činu kapetan, doživio je da mu film bude i zabranjen. Zvao se Neka bude svjetlost i govorio je o traumama američkih vojnika. Sam general George C. Marshall film je stavio u bunker i dozvolio da se prilaže tek 1945.

Dokumentarni film na kojem su skupa radili Dino Mustafić i Danis Tanović zvao se Čudo u Bosni i govorio je o nastanku Armije BiH. Nakon pregledavanja od strane ideološke komisije koju je predvodio današnji vlasnik Jutarnjih novina Irfan Ljevaković, proglašen je "nepodobnim", jer "nedovoljno i nekorektno govori o SDA, koja je", prema cenzorima, "bila najzaslužnija za otpor",

Dvojica reditelja danas kao najtežu opisuju scenu iz decembra 1992. kad su snimali kako gori sarajevski Hotel "Evropa". Verzija današnjeg nosioca Oscara glasi ovako: "Stojim ja na krovu s vatrogascima, a Dino ispred ulaza. Opali granata, potom druga, a meni dugo nije bilo jasno jesam li uopće živ. Dolje smo se prašnjavi izljubili, ali u jednom trenutku sam mislio da nije bilo nikakve šanse da Dino preživi."

Verzija današnjeg direktora MESS-a, koji svoj film priprema za venecijanski festival: "Danis voli te herojske momente, ja sam malo skloniji ironiziranju. A granata je stvarno pukla, detonacija me je odbacila nekoliko metara i nekoliko trenutaka nisam vidio ništa. Najgore je bilo to dozivanje, iščekivanje da onaj drugi glasom potvrdi da je živ."

Hiljade minuta snimljenog materijala, filmovi kao što su Pista života, Neka bude svjetlost, Portret umjetnika u ratu (Tanovićev dokumentarac koji je obišao i nekoliko festivala), i vječiti rizik da se neće vratiti kući, nadjačala je ljubav prema sedmoj umjetnosti. Fotografija Danisa Tanovića s beretkom na kojoj su ljiljani obišla je valjda cijeli svijet. Zamišljeni dječak gleda negdje ispred sebe. Njegov pogled odaje zrela čovjeka iznenađenog i zgađenog nad užasom koji se čini u ime iracionalne želje da se s brda zauzme grad.

Možda je ta riješenost da se - bez obzira na to koliko patriotizam može biti umrljan političkim intrigama - ostane na strani čiste ideje o slobodi, rodila poetiku nove bosanskohercegovačke kinematografije. Ono što je bitnije od njihovog medijskog i umjetničkog uspjeha jeste činjenica da se radi o dvojici sjajnih, i u osnovi skromnih ljudi, iskrenim sugovornicima zbog kojih je čast živjeti u vremenu koje češće zovemo pasjim nego herojskim.

I zato nije slučajno da uvijek postoje oni koji bacaju u bunkere i oni koji donose svjetlost. Danas, nakon svega čime smo nakon pravih bombi ostali izbombardirani, čovjek kao da nije siguran jesu li se sve te stvari, zapravo, dogodile. Zaborav u ime nekakve više "politike" spreman je pojesti sve. Sve osim tragova koje su za sobom ostavljali ljudi kao što su bila ova dva ratna druga.


Arhiva Dani
251

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh