Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 237

21.
Decembar
2001.


Arhiva Dani
237



Esad Hećimović
hecimovic@bhdani.com

 

Ljekari i pacijenti
Slijepo crijevo na arbitraži
Sedmogodišnjoj Aidi Turalić ljekari tešanjske bolnice su prije četiri godine operisali slijepo crijevo, nakon čega joj je desna strana tijela ostala oduzeta. Roditelji su tužili liječnički tim, a sud ga je oslobodio odgovornosti. Sada roditelji nastavljaju proces - liječnički tim tužili su Domu za ljudska prava i Uredu visokog predstavnika, a lista krivaca je proširena

antonalni sud u Zenici potvrdio je presudu Općinskog suda u Tešnju kojom su trojica tamošnjih zdravstvenih radnika oslobođena odgovornosti da su počinila teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi tokom operacije slijepog crijeva jedne sedmogodišnje djevojčice. Isti zenički sud uvažio je žalbu Kantonalne bolnice i poništio djelomičnu presudu Općinskog suda u Zenici kojom je ovoj bolnici bilo naloženo da isplati jednoj pacijentici odštetu od 55 hiljada maraka. U oba slučaja, iz prakse zdravstvenih i sudskih institucija Zeničko-dobojskog kantona, ishod je isti: nema krivice ljekara, nema osnova za odštetu pacijenata.

"Nema odštete bez krivice", kaže Aida Pojskić, pravnica Kantonalne bolnice u Zenici, objašnjavajući zašto se ova bolnica žalila na djelomičnu presudu Općinskog suda u Zenici u parnici koju je jedna pacijentica iz Kaknja pokrenula protiv ove zdravstvene ustanove. "To je bilo dosadašnje stajalište sudske prakse. Prvobitna presuda Općinskog suda u Zenici bi značila revoluciju u ovakvim sudskim postupcima da je ostala na snazi. U ovom slučaju je bila tužena samo bolnica i presuđeno je da ona mora platiti odštetu jer se bavi opasnom djelatnošću. Mi smo osporili osnov odštete, jer nije utvrđena ničija krivica. Kantonalni sud je ukinuo ovu presudu i naložio novo suđenje, koje još nije održano na Općinskom sudu u Zenici", kaže Aida Pojskić. Ta presuda je bila presedan. Mogućnost sudskog naloga bolnici da plati odštetu zbog grešaka u operaciji izazvala je uzbunu među "čuvarima" njene ionako ispražnjene kase.

Pod nožem specijalizanta Pacijenti se vrlo rijetko odlučuju da sudskim putem dokazuju krivicu ljekara ili da traže odštetu. "U konkretnom slučaju, vođena je parnica, što znači da pitanje krivice uopće nije ni razmatrano. Nije sporno da je napravljena greška, ali ljekari koji su svjedočili, tvrde da su prilikom operacija moguće greške. Ja mislim da ljekari u ovakvim slučajevima, štiteći svoje kolege, pokazuju lažnu solidarnost", rekao je jedan sudski izvor upoznat sa slučajem. On ističe da je odšteta u ovakvim slučajevima moguća ako se dokaže da su ljekari pogriješili zbog namjere ili nemara. "Mora se jasno pokazati da su prekršili pravila struke, ali ljekari ne mogu odgovarati za sam rizik operacije", kaže on.

Jedan zenički hirurg požalio se da mu se povremeno dešava da pacijent, ili neko od njegovih bližnjih, odbija potpisati neophodnu izjavu kojom pristaje na operaciju i moguće rizike, i takvi pacijenti obično traže da sav rizik za operaciju preuzme ljekar.

U principu, utvrđivanje krivice ljekara ili parnica za naknadu štete vode se oko pitanja da li je postojala namjera ili nemar ljekara i drugih zdravstvenih radnika. Tešanjski i zenički slučajevi pokazuju kako je teško utvrditi bilo čiju krivicu, čak i kada su očite štetne posljedice nastale nakon medicinske intervencije. No, ukoliko je mogućnost takve posljedice ili greške sastavni dio rizika operacije, onda nema ni odgovornosti ljekara koji vrši operaciju.

"Mojoj kćerki Aidi Turalić je 26. septembra 1997. godine operisano slijepo crijevo u Općoj bolnici u Tešnju. Aidu je zabolio stomak i odvela sam je u bolnicu. Bio je već skoro kraj radnog vremena. Ljekari su me prepali da su moguće posljedice daleko teže, čak i smrtne posljedice ako moja kćerka ne bude hitno operisana. Pristala sam na operaciju i potpisala praznu temperaturnu listu. Aidu je operisao specijalizant uz nadzor ljekara koji je tek deset mjeseci bio hirurg, a anesteziju je davao medicinski tehničar. Nakon izvršene operacije, četiri puta smo dolazili u bolnicu, a dijete se nikako nije budilo. Saznali smo da je ponovo vraćena u operacionu salu. Vjerujemo da je njima u bolnici dijete palo i da je od tog pada zadobilo dodatne povrede. Prevezli smo je u Zenicu, gdje joj je spašen život. Djevojčica je ostala oduzeta u desnu stranu i ponovo je prohodala tek nakon par mjeseci medicinske rehabilitacije", objašnjava Aidina majka Violeta Turalić.

Nakon oporavka kćerke, u januaru 1998. godine, roditelji Violeta i Safet Turalić su slučaj predali policiji, a policija je proslijedila spis Općinskom tužilaštvu Tešanj. Općinski sud u Tešnju je presudu, nakon brojnih odgađanja pretresa, donio tek 3. jula ove godine. Okrivljeni medicinski tehničar Mehmed Mujaković i ljekari Enes Hodžić, specijalizant hirurgije, i dr. Amir Denjalić, hirurg, oslobođeni su optužbi ovom presudom. Oslobađajuća presuda je potvrđena drugostepenom presudom Vijeća Kantonalnog suda u Zenici od 19. novembra ove godine.

Promjena terapije U početku, tužioci očito nisu bili sigurni koga i zbog čega treba da optuže u ovom slučaju. Prvo je Općinsko tužilaštvo u Tešnju 20. februara 1998. godine optužilo Mehmeda Mujakovića da je počinio krivično djelo nesavjesnog liječenja na štetu malodobne Aide Turalić. Šest dana kasnije, tužilaštvo je odustalo od gonjenja protiv Mujakovića za ovo djelo, ovaj put imenujući ga kao teško krivično djelo protiv zdravlja ljudi iz člana 117. stav 3. Krivičnog zakona BiH. Tužilaštvo zbog istog djela sada optužuje Denjalića i Hodžića. Roditelji također podnose optužni prijedlog protiv ove trojice zdravstvenih radnika. U novembru, tešanjski sud odlučuje da u ovom procesu povede jedinstven postupak, "jer se radi o istom događaju, istoj oštećenoj osobi i istim dokazima". Interveniše i Kantonalno tužilaštvo u Zenici, koje svojim rješenjem od 21. aprila 2000. izuzima iz rada u ovom krivičnom predmetu općinskog tužioca u Tešnju Izudina Berberovića i njegovog zamjenika Amru Ahmetlić. Kantonalni tužilac je odredio općinskog tužioca u Zavidovićima Mirada Suljića da zastupa ovaj slučaj do pravosnažnosti sudske presude. U toku glavnog pretresa, u maju 2000. godine, Općinsko tužilaštvo Zavidovići činjenično i pravno mijenja optužni prijedlog. Okrivljeni su negirali izvršenje krivičnih djela koja su im stavljana na teret.

Tako je medicinski tehničar-anestetičar Mehmed Mujaković, koji poslove anestetičara obavlja još od 1986. godine, kada je položio stručni ispit, tvrdio je da je pacijentici dao odgovarajuću anesteziju. Mujaković je rekao "da se ne osjeća krivim za krivično djelo koje mu se stavlja na teret jer je i u konkretnom slučaju postupao savjesno sa potrebnim znanjem i pažnjom, kao što je postupao i u mnogo drugih operativnih zahvata". Šef hirurgije u tešanjskoj bolnici Amir Denjalić u svojoj je odbrani na prvostepenom suđenju objasnio da je, nakon dijagnosticiranja akutne upale crvuljka, tražio od majke Violete Turalić saglasnost da se njenoj kćerki izvrši operacija. "Violeta se o tome nije mogla odmah izjasniti, jer je željela da se konsultuje s mužem. Oko 14:45 pristala je na operaciju i potpisala. Operacija je završena za dvadesetak minuta i protekla je sasvim uredno i normalno. Pacijentica se probudila i nakon obavljenog razgovora smještena na odjeljenje", rekao je dr. Denjalić. Prema izjavi ovog hirurga, u toku večeri stanje pacijenta je bilo normalno: "Bila je svjesna, tražila je naočale i da jede." Sutradan ujutro, oko 7:30 dr. Denjalić se sreo sa roditeljima Aide Turalić, kazao im je da je sve u redu i otišao u Sarajevo. Kada se popodne vratio u Tešanj, saznao je da je Aida Turalić upućena neuropedijatru u Zenicu jer se njeno stanje pogoršalo. Dr. Denjalić se odmah uputio u zeničku kantonalnu bolnicu. Na odjelu intenzivne njege je našao Aidine roditelje i dr. Mladena Vujičića, dežurnog anesteziologa. Ovaj ljekar je tada iznio svoju konstataciju "kako je vjerovatno da je Aidi Turalić dato više tečnosti nego što je trebalo", tvrdi se u presudi. Dr. Denjalić je odgovorio da vjerovatno nije dato više od dva litra. Hirurg tešanjske bolnice je tvrdio pred sudijama "da je u konkretnom slučaju postupao savjesno, u skladu sa pravilima medicinske struke, a zbog ličnog odnosa sa roditeljima oštećene pokazao je veći interes od uobičajenog za njeno zdravstveno stanje". Prema njegovom objašnjenju, "evidentirane nastale postoperativne komplikacije su vrlo rijetke i teško prepoznatljive".

Operaciju je izvršio dr. Enes Hodžić, koji je na hirurgiji tešanjske bolnice obavljao i dio specijalističkog staža pod nadzorom dr. Denjalića. Nakon operacije, dr. Hodžić je kao dežurni ljekar cijelu noć kontrolisao stanje operisane djevojčice. Pred sudijama je detaljno objašnjavao sve poduzete mjere, kao i razloge zbog čega je sutradan ujutro izvršena nova intervencija u hirurškoj sali radi intubiranja. "Utvrđeno je da se radi o hiponatremiji", rekao je dr. Hodžić. Djevojčica je potom, na preporuku neuropsihijatra dr. Muhameda Smajlbegovića, prebačena u zeničku bolnicu. Dr. Hodžić je tvrdio da je izvršio operaciju i nadzirao postoperativni oporavak tokom noći savjesno i po svim pravilima medicinske struke. Zbog optužbe da je kao odgovorni liječnik propustio da kontroliše brzinu i vrijeme davanja intravenozne primjene petpostotne glukoze, dr. Hodžić je objasnio da je "uz njegovu saglasnost, u toku noći, umjesto terapije koju je evidentirao i propisao u vidu hiljadu mililitara petpostotne glukoze, ova terapija zamijenjena, te je dato hiljadu mililitara fiziološke otopine. Infuziona otopina petpostotne glukoze data je sutradan ujutro i ona je brzinom i količinom bila adekvatan način liječenja".

Nastavak pred OHR-om Dr. Hodžić ne osporava mogućnost da je možda došlo do razblaženja natrijuma u serumu te da je to moglo imati za posljedicu pogoršanje zdravstvenog stanja pacijentkinje, ali je siguran da propisana i data terapija to nije prouzrokovala. Sud je, nakon saslušanja brojnih svjedoka i dvojice vještaka medicinske struke te izvođenja dokaza, donio oslobađajuću presudu.

Medicinski tehničar-anestetičar je oslobođen jer "nijedan provedeni dokaz ne ukazuje da je Mehmed Mujaković nesavjesno postupao". Vještaci su potvrdili da je tokom operacije i u toku postoperativnog opravka postupano u skladu sa principima medicinske struke i nauke, a da je Mujaković postupao savjesno. Tešanjski sud je u presudi detaljno razmatrao zakonske uslove pod kojima se može utvrditi nesavjesno postupanje nekog ljekara. U odnosu na tužbu protiv doktora Denjalića i Hodžića, sud je ispitivao da li je "u konkretnom slučaju primijenjeno očigledno nepodobno sredstvo ili očigledno nepodoban način liječenja". Tešanjski sud je utvrdio da je cijeli tok liječenja trebao biti obavljan pod nadzorom dr. Denjalića, kao mentora, a što se u konkretnom slučaju nije desilo jer se mentorski nadzor završio obavljenom vizitom oko 19 sati. Sud je istovremeno zaključio da su okrivljeni liječnici "pravilno kontrolisali vrijeme i brzinu davanja intravenozne primjene petpostotne glukoze". Također, sud je prihvatio mišljenje vještaka da je način liječenja Aide Turalić bio profesionalan, adekvatan i na vrijeme.

Prema svjedočenju vještaka dr. Mirsade Prašo, specijaliste za anesteziologiju i reanimaciju, "do razblaženja natrijuma u serumu je moglo doći u sklopu sindroma ADH, tj. sindroma neadekvatnog lučenja antidiuretskog hormona". Prema ovom vještačenju, "do hiponatrijemije je moglo doći i u sklopu sindroma ADH, koji može biti izazvan brojnim uzrocima i nikad se ne zna kad će se pojaviti". Kako nije dokazano da su primijenili nepodoban način liječenja, okrivljeni su oslobođeni optužbi. Kantonalni sud je potvrdio presude, navodeći da nema niti jednog dokaza o nesavjesnom postupanju zdravstvenih radnika.

Roditelji Aide Turalić najavljuju nastavak procesa pred Domom za ljudska prava i OHR-om. Lista krivaca je sada proširena: uz imena ljekara bit će dodana i imena sudija i političara za koje roditelji vjeruju da su spriječili otkrivanje istine u ovom slučaju. Iako sudije u presudama govore isključivo o medicinskim i pravnim razlozima za oslobađajuće presude, roditelji takvo tumačenje ne prihvataju. Bez dokaza u konkretnom slučaju o nemaru zdravstvenih radnika, takav ishod ukazuje na visok stepen nepovjerenja unutar samog sistema u BiH, zbog čega će čak i jedna jednostavna operacija slijepog crijeva, radi zdravstvenih i sudskih posljedica koje je izazvala, postati predmet međunarodne arbitraže.


Arhiva Dani
237

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh