Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 227

12.
Oktobar
2001.


Arhiva Dani
227



Ermin Čengić
cengic@bhdani.com

 


Tolj vidi malo dalje


Kod nas nema nikakvih devijacija


Pitajte Ganića

 

Košarka u raljama Košarkaškog saveza
Ziceraši i foteljaši
Košarkaški savez BiH reorganiziran je na sreću i zadovoljstvo svih koji su u njegovoj novoj strukturi dobili funkcije ili ih zadržali. Potom je muška reprezentacija doživjela debakl u Turskoj, pa je selektor podnio ostavku, a javnost je ostala zabavljena izborom novog selektora. Rijetki su se u mediokritetskoj atmosferi kakva vlada oko većine saveza, pa i KS BiH, osmjelili zapitati o odgovornosti za posljedice dugogodišnjeg kontroliranog haosa u savezu predsjednika Ejupa Ganića, o moći i uticaju Huseina Đelilovića, koji je i u novom KS BiH produžio sedmogodišnji mandat generalnog sekretara, o nepoštivanju statuta, nefunkcioniranju Predsjedništva KS BiH, novcu koji je uvijek nedostajao i ljudima koji su, baratajući nepostojećim novcem, zauvijek ostajali u foteljama...

spod zaglađene površine reorganiziranog Košarkaškog saveza BiH krije se gomila smeća. Nažalost, samo su rijetki pojedin ci i usamljeni novinari spremni podržati ovu smjelu ocjenu nakon što je košarka postala jedini sport u BiH koji djeluje pod kapom jednog saveza. Osnivačka skupština reorganiziranog KS BiH održana 8. juna, osim euforije novoizabranih čelnika, polučila je i ocjenu predstavnika drugih sportskih saveza da je KS BiH ustrojen po etničkim, a ne profesionalnim principima. Međutim, one koji su stare fotelje u tri saveza (KS BiH, KS RS i KS HB) zamijenili novim nije pretjerano brinula ova opaska, a javnost se, po svemu sudeći, zadovoljila činjenicom da je neko konačno zamijenio Ejupa Ganića na funkciji predsjednika KS BiH.

Para na paru Umjesto čovjeka kome je jedina referenca za košarku bila to što je najviši bošnjački političar, došao je Mirsad Đonlagić, kome je najvažnija referenca bila to što je do 1997. godine bio i direktor selekcija KS BiH. I kada je bio direktor reprezentacije, Đonlagić je kuburio sa parama, pa uopće nije bilo neočekivano što se jedan od njegovih prvih istupa u javnosti sveo na moljakanje da se obezbijedi 125.000 maraka za pripreme i odlazak reprezentacija na Evropsko prvenstvo u Turskoj, odnosno Mediteranske igre u Tunisu.

Đonlagića su iznevjerili i donatori i državne i entitetske strukture, a na kraju i reprezentativci, koji su, kada su pare nekako pronađene, doživjeli sve same poraze. Javnost se opet zabavila oko toga da li je više kriv selektor Sabit Hadžić ili igrači, da li je krivo Ožujsko pivo ili beogradski šnajderi koji su šili dresove Rijetkima je palo na pamet da bi se pitanja o krivici i odgovornosti trebala zapravo postaviti ljudima koji su godinama vodili savez i onima koji su ga preuzeli, a da ih niko nije pitao ni za legalitet, ni za kvalifikacije, ni za iskustvo, ni za finansijske izvještaje.

Tako je i dalje za kuloare košarkaških asocijacija, kakva je, recimo, Trenerska organizacija KS BiH, ostala priča o dugogodišnjem kontroliranom haosu u savezu, o moći i uticaju Huseina Đelilovića, koji je i u novom KS BiH produžio sedmogodišnji mandat generalnog sekretara, o nepoštivanju statuta, nefunkcioniranju Predsjedništva KS BiH, novcu koji je uvijek nedostajao i ljudima koji su, baratajući nepostojećim novcem, zauvijek ostajali u foteljama

Neposredno nakon konstituirajuće sjednice "reformiranog" saveza, donedavni predsjednik Trenerske organizacije KS BiH Rasim Šećerović je napravio presedan: u Slobodnoj Bosni je javno prozvao Đelilovića, optužujući ga za prevaru jer je prilikom izbora dužnosnika preskočio sve obavezne konferencije i sve klubove zbog kojih Savez i postoji. Šećerović je iznio i optužbe zbog nestanka šest hiljada maraka sa računa Trenerske organizacije, zapošljavanje rodbine u Savezu, nazivajući Đelilovića najvećim mračnjakom. Pričom o tome kako je selektora ženske reprezentacije Elvedina Omanića Đelilović samovoljno postavio na to mjesto sat vremena prije početka kvalifikacija i kako je isto to, uz Ganićevo aminovanje, uradio za direktora reprezentacije Samira Avdića, Šećerović je otvorio prostor za špekulacije o načinu kako će biti izabran novi selektor muške reprezentacije, ali i o principu na kojem funkcionira stari-novi KS BiH.

Od četiri kandidata (Draško Prodanović, Vjećeslav Tolj, Bruno Soče i Mensur Bajramović), predsjedništvo KS BiH, nakon ocjene Stručnog savjeta, treba da izabere nekog ko ima višu trenersku školu, poznaje francuski ili engleski jezik, nekog ko je radio sa vrhunskim ekipama u posljednje četiri godine i ko će u svom programu otkriti tajnu plasmana na Evropsko prvenstvo 2003. godine. Iako ovi kriteriji, odnosno njihovo neispunjavanje nisu bili prepreka da Sabit Hadžić sedam godina vodi najbolju selekciju BiH, pitanje je da li će ispunjavanje svih ili nekih od uvjeta biti dovoljno da jedan od četvorice trenera preuzme reprezentaciju.

Godine koje je "pojela maca" Vrlo vjerovatno da neće, jer se još i prije kandidature postavilo pitanje da li su ljudi iz Predsjedništva i Stručnog savjeta, kojeg vodi Slobodan Simović, dovoljno kompetentni i nepristrasni. Ova dilema nije bez osnova imajući u vidu iskustvo Predsjedništva i Stručnog savjeta KS BiH u prošlom sazivu, koji uopće nisu funkcionirali na način na koji bi najprofesionalnija tijela u jednom košarkaškom savezu trebala raditi. Takvom iskustvu treba dodati i spomenuti etnički princip zahvaljujući kome su sva tijela KS BiH napravljena po strogom principu pariteta, uz nedoumicu u vezi sa bošnjačkim porijeklom Draška Prodanovića. Na to se veže i pitanje kako Prodanović može biti i kandidat i član Stručnog savjeta, a i, recimo, to da između člana Stručnog savjeta Martina Jelčića i Josipa Jelčića, igrača sarajevske Bosne kojeg trenira Prodanović, postoji jaka rodbinska veza.

S druge strane, Vjećeslav Tolj navodno ima podršku Trenerske organizacije, ali, prema nekim izvorima, i političku podršku iz redova Alijanse. Prema istim izvorima, Đelilović je protiv izbora Tolja, što ovome, opet, smanjuje šanse za izbor, pogotovo ukoliko se u igru uvede i faktor interesa predsjednika Đonlagića da izborom Prodanovića na mjesto selektora razvodni Prodanovićev angažman u ionako slaboj Bosni, jačajući time šanse da Sloboda ostane i dalje najjači tim iz "bošnjačkog" dijela KS BiH. S obzirom da su, očigledno, Bajramoviću i Sočeu šanse za izbor minimalne, ostaje da se vidi da li će Tolju u korist ići i želja Prodanovića da zadrži, navodno, 9.000 maraka tešku stolicu trenera Bosne ili će prevagnuti njegova ambicija da krene selektorskim stopama svog učitelja Bogdana Tanjevića.

Konačno, ostaje i pitanje koji kriteriji su iz igara oko izbora selektora izbacili trenere kao što su Željan Pilavdžić, Ibro Krehić ili Rusmir Halilović?

"Čaršijske" kombinacije u vezi sa izborom novog selektora nas vraćaju na priču o (ne)radu KS BiH svih ovih godina koje je "pojela maca" onog momenta kada su u savez uletjeli "košarkaški eksperti" iz Republike Srpske i dijela Federacije koji pokriva KS Herceg-Bosne. Naime, njihov legitimitet da predstavljaju klubove iz tih dijelova BiH doima se apsolutno nespornim u poređenju sa onim što su do 8. juna vodili Ganić i Đelilović. Tako se, kako tvrdi Vlado Raguž, član Predsjedništva KS BiH u prošlom sazivu, ovaj organ uopće nije sastajao najmanje posljednje dvije i po godine. Raguž kaže da su u tom periodu odlučivali "profesionalci" - misleći pritom, vjerovatno, na Đelilovića - koji nikada nisu podnijeli finansijski izvještaj. Predsjednik Ganić je, prema njegovim riječima, prisustvovao "na jedno dva sastanka", pri čemu je bio izložen bojkotu kompletnog Predsjedništva.

Ova slika se odlično slaže sa faktom da se Konferencija KS BiH, po bivšem statutu najviši organ Saveza, prema Đelilovićevoj tvrdnji, sastala svega dva puta, iako je morala da se sastaje najmanje jedanput godišnje. U takvoj su situaciji klubovi koji kroz regionalne saveze čine Konferenciju, u najmanju ruku bili onemogućeni da aktivno učestvuju i kontroliraju rad Saveza i ljudi koje su izabrali. "Klubovi su osnivači saveza po zakonu i oni nisu mogli ništa raditi na unapređenju košarke dok se ne sazove konferencija. Tako klubovi uopće nisu pitani oko reorganizacije saveza. Uostalom, šta je reorganizovano kad liga nije zajednička? Olimpijski komitet je pogriješio jer je trebao izraditi model reintegracije sporta u BiH, koji će biti u skladu sa Dejtonskim sporazumom, a oni su požurili da bi prije toga sebi obezbijedili stolice. Faktički je samo iznađen modus da Đelilović dobije novih četiri godine nakon osam godina, a da se Đonlagić vrati u savez", kaže Šećerović za Dane. Trener koji je košarku magistrirao u Americi, ističe da je kao predsjednik trenerske organizacije morao biti prisutan na sjednicama KS BiH. "Nikad nisam bio prisutan, a Đelilović je meni lično rekao da nema predsjedništva, nego on ode kod Ganića, a Ganić aminuje što on kaže. To je bilo predsjedništvo u četiri oka."

Po logici stvari, na isti način na koji je to radio sa Ganićem, Đelilović može nastaviti raditi i sa Džonlagićem, sa kojim je imao dobru saradnju u periodu do 1997. godine jer, kako tvrdi predsjednik KS BiH, "zbog procesa kontinuiteta, gospodin Đelilović je trebalo da ostane na mjestu sekretara". Ovaj kontinuitet bi mogao bh. košarci i dalje donositi zadovoljstvo samim učešćem na međunarodnim takmičenjima, etnički neprofesionalno ustrojen savez bez budžeta, kase i izvještaja o poslovanju, priče iz budžaka o moćnom Đeliloviću, koji i dalje žari i pali, zatrpavajući tragove svog rada u nekim davnim devedestim godinama Zaboravit će se, u općoj euforiji zbog sjajnih rezultata tandema Đelilović-Đonlagić, i sitnica da se niko nije sjetio da bi trebalo izabrati i selektora ženske reprezentacije, vjerovatno zbog činjenice da ženska košarka ne donosi profit, tako potreban novom rukovodstvu KS BiH. U međuvremenu, zvijezde bh. košarkaške lige će biti ražalovani igrači iz Turske, Hrvatske i Jugoslavije, a djeci sa sarajevskih, mostarskih ili banjalučkih parkinga i igrališta, za gledanje i učenje kvalitetne košarke, bit će, i dalje, potrebna - satelitska antena.
Mirza Delibašić, sportski direktor KKBosna
Tolj vidi malo dalje

DANI: Gospodine Delibašiću, kako komentirate proces izbora novog selektora muške reprezentacije?

DELIBAŠIĆ: Sve zavisi šta se hoće. Hoćeš li nekoga ko ima internacionalno iskustvo ili nekoga ko ima samo domaće iskustvo ili nekoga ko ti zna pokazati? Oni su svi meni kao vanzemaljci. Svi govorimo o "njima", a oni nisu toliko bitni. Bitni su igrači, bitno je mladima nešto pokazati, bitno je mlade nešto naučiti. Mi u svim sportovima griješimo. U rukometu smo doveli jednog od najboljih svjetskih trenera i očekivali da će nas on kvalifikovati na Svjetsko prvenstvo. Pa ne može se on kvalifikovati. Moraju se igrači kvalifikovati. Mi možemo dovesti i Bogdana Tanjevića, ali on ne može ništa uraditi. Treba neko ko ima većinu elemenata koje sam nabrojao: neko iskusan, neko ko zna pokazati i maloj djeci i juniorima i seniorima šut, izbacivanje, dodavanje... elemente. Takav nam treba, a svaki drugi je lutanje.

DANI: Svaki od kandidata za selektora ima poneku od karakteristika koje ste pobrojali, ali interesira me da li je bilo koji od njih baš ono što BiH sada treba, da li su to Tolj, Soče...

DELIBAŠIĆ: Mislim da je to Tolj. To je najtalentovaniji igrač, sebe neću ubrajati, koji se rodio na ovim prostorima. On vidi malo dalje nego drugi ljudi, i zna pokazati, zna skrenuti pažnju, komunikativan je, govori dva-tri jezika, neće te nigdje osramotiti. I ovi ostali govore neke jezike, i oni su dobri, ali mislim da je Tolj u pravim godinama, kada je još uvijek vitalan i može pokazati. Naravno, ja ne upirem za Tolja, nego govorim šta je realno potrebno toj djeci da bi se košarka ponovo igrala po dvorištima, po parkinzima, po igralištima... O tome govorim.

DANI: Da li se reorganizacijom Košarkaškog saveza BiH išta suštinski promijenilo?

DELIBAŠIĆ: Ništa se nije promijenilo. Možda se jedino promijenilo to kako se zove taj košarkaški savez. Je li to sad košarkaška organizacija, košarkaški savez ili skup saveza. Znači, ništa bitno. Ostali su ljudi koji su radili i ranije, a došao je samo jedan čovjek, taj Naletilić, koji ništa bitno ne utiče. I opet će oni sad raspravljati o tom selektoru. Ja sam postavio bivšeg selektora u decembru 1994. godine i ostao je sedam godina. Imao je nekih rezultata, nije da nije imao. Ja tada nisam napravio loš potez, ali za mene kada je neko selektor jedne reprezentacije sedam godina, to je sasvim dovoljno. Mi to moramo dići na jedan viši nivo, prikupiti stručnjake i ne pričati o košarci, jer priče o košarci je puno, nego raditi.

DANI: U toku rada prošlog saziva Košarkaškog saveza postojao je Stručni savjet, koji je, čini se, samo figurirao kao tijelo KS BiH, ali riječ tog stručnog savjeta nije ništa značila. I Vi ste nedavno izjavili da niste pozivani na sjednice savjeta. Smatrate li da je novoizabrani Stručni savjet dovoljno kompetentan da donosi odluke kao što je izbor selektora ili da bude pitan u vezi s nekim drugih stvarima koje se tiču struke?

DELIBAŠIĆ: Stručni savjet u svim normalnim zemljama postoji i radi jedan ozbiljan posao. Stručni savjet je neophodan. Stručni savjet daje svoje mišljenje o selektoru, a selektora bira predsjedništvo. Ali ja čak nisam ni pročitao sastav Stručnog savjeta. Nedavno sam pročitao da je Simović iz Banje Luke predsjednik Stručnog savjeta. Ja ga se sjećam jer je stanovao kod moje majke i trenirao je juniore Bosne. Znam ga kao malog, ambicioznog, nekog ko hoće da radi. Ali on da bude predsjednik Stručnog savjeta?! Sad da sjedi ovdje, ja bih mu rekao: "Pusti se, bolan, toga, nisi ti za predsjednika Stručnog savjeta." Predsjednik Stručnog savjeta treba biti "malo veći mangup", odnosno malo veći poznavalac košarke. Kada bi meni neko ponudio da budem predsjednik Međunarodnog olimpijskog komiteta, ja bih rekao da neću jer nemam dovoljno iskustva.

Evo, kada su prije četiri-pet godina birali predsjednika Olimpijskog komiteta, osim mene su kandidati bili Bogić Bogićević, Stjepan Kljuić i ovaj Filipović. Sastankom je predsjedavao Ahmed Karabegović, pošto je Stjepan Kljuić već kandidat. Filipović odustaje od kandidature, a mene Karabegović pita: "Mirza, hoćeš li i ti odustati?" Ja sam mu odgovorio: "Ahmede, što baš mene pitaš hoću li odustati? Ja jedini imam kvalifikacije da budem ovdje. U sportu sam postigao sve. A na kraju krajeva, olimpijski sam pobjednik." To je bila farsa. Tada sam dobio tri glasa, glasao sam za sebe, a podržali su me i hrvački i karate savez. Možeš misliti kakva je katastrofa u Košarkaškom savezu kada ne glasaju za mene, a bio sam tri i po godine selektor reprezentacije, zdravlje sam dao, život. Onda se zapitam, jesam li to ja polupao lončiće?

DANI: Gospodin Husein Đelilović je već dva mandata generalni sekretar KS BiH i opet je izabran. Kako ocjenjujete njegov rad?

DELIBAŠIĆ: Generalni sekretar se odlično uklapa u naše posljednje rezultate. Znači, jedan prosječan momak, ni super pametan, čak ispodprosječno inteligentan, vodi naš savez. I mi pristajemo na to. Šta smo mi svi? Ako je generalni sekretar na tako niskom nivou, znači da smo svi mi na nižem nivou od njega. Nemoguće je da je taj Đelilović toliki mangup. Ja ga znam 30 godina i on uopšte ne napreduje. Isti je, samo stariji za 30 godina...


Husein Đelilović, generalni sekretar KS BiH
Kod nas nema nikakvih devijacija

DANI: Gospodine Đeliloviću, Rasim Šećerović, nekadašnji predsjednik Trenerske organizacije KS BiH, javno je iznio niz optužbi na Vaš račun, posebno u vezi sa novcem koji nedostaje na računu ove organizacije. Kako to komentirate?

ĐELILOVIĆ: Ne bih komentarisao te napise, ali kad je ovo u pitanju, nije to Šećerovićev novac, niti je to novac Košarkaškog saveza BiH, niti je Đelilovićev novac. To su sredstva koja su normalnim prilivom došla u Košarkaški savez. Ja se tačno ne sjećam šta je to bilo, samo znam da je vezano za licence. Mislim da je tu bio problem da li sredstva koja se prikupe od licenci idu na račun takmičenja ili idu na račun Trenerske organizacije. Ta sredstva su, inače, namijenjena za takmičenje, pa, prema tome, nisu mogla biti sredstva usmjerena u Trenersku organizaciju. Znam da su oni organizovali neki seminar i da su bili u minusu, pa smo, čini mi se, pokrivali i te troškove, tako da oni nisu mogli imati sredstava koliko su htjeli. Mislim da on tamo spominje da oni imaju nekakva sredstva koja daje država "za finansiranje struktura unutar saveza". To su puste želje Problem je što većina ljudi razmišlja da se neke aktivnosti vode a da se ne napravi nekakav pozitivan finansijski efekat. Ne možeš ti nešto organizovati i onda, kad sve podvučeš, da budeš u minusu. To može jednom proći, ali, jednostavno, niko nama ne daje sredstva i kaže "ovo su sredstva Trenerske organizacije, pa vi ta sredstva potrošite i radite sa njima šta god hoćete", nego, bujrum, izvoli radi, napravi nešto i nema nikakvih problema

DANI: Da li ste Vi, pošto ste izabrani za sekretara Košarkaškog saveza, bili dužni podnijeti finansijski izvještaj o radu prethodnog sastava Saveza?

ĐELILOVIĆ: Pa za svaku aktivnost koju je radio Košarkaški savez ima izvještaj koji je usvajan na Predsjedništvu Košarkaškog saveza Normalne državne strukture kontrolišu rad Saveza tim mjesečnim obračunom, godišnjim obračunom, kako je to zakonom propisano. Kod nas nema nikakvih devijacija. Ja to odgovorno tvrdim iz razloga što je sve transparentno U svakom slučaju, Predsjedništvo je provjeravalo i verificiralo sve izvještaje, i ukoliko ili Predsjedništvo ili nekakav organ primijeti bilo kakvu nejasnoću, onda on to prosljeđuje Odboru za kontrolu, ali Predsjedništvo nije imalo potrebe za takvim i sličnim stvarima.

DANI: Koliko se uopće puta Predsjedništvo KS BiH sastajalo u prethodnom sazivu?

ĐELILOVIĆ: Ja mislim da je zadnja bila 34. sjednica. Znači, otprilike, svakih dva mjeseca.

DANI: Gospodin Vlado Raguž, bivši član Predsjedništva, tvrdi da se u posljednje dvije i po godine Predsjedništvo skoro nikako nije sastajalo?

ĐELILOVIĆ: Ja bih možda rekao da se posljednjih šest mjeseci nije sastajalo. Ono se sastajalo, ali možda nije bio gospodin Raguž. Imaju zapisnici sa sjednica, a u svakom slučaju, znam da je posljednja bila 34. sjednica. Možda je problem što Vlado nije na sjednici Predsjedništva, pa on onda smatra da nije bila sjednica Predsjedništva.

DANI: Mislim da je on mislio da se Predsjedništvo nije sastajalo u punom sazivu?

ĐELILOVIĆ: Najveći problem u radu Predsjedništva KS BiH je bila zauzetost predsjednika. Često je bilo slučajeva da se sjednica pomjeri sat vremena pošto on ne može da dođe. Možda je njegova politička funkcija smetala da se on više posveti angažmanu u košarci. Njegov odnos prema sportu je bio nesportski jer on baš i nije čovjek od sporta, tako da je možda sport stavljao u drugi plan. Trebalo ga je razumjeti tog trenutka ako je on bio predsjednik države ili član predsjedništva države, i onda zamoli da se sjednica pomakne za sat vremena ili za drugi dan. To je, recimo, jedan od velikih problema koji su bili prisutni u Košarkaškom savezu, ali to ne znači da se nije radilo po aktima saveza.

DANI: Koliko puta je održana sjednica Konferencije KS BiH kao najvišeg organa?

ĐELILOVIĆ: Pa, ja mislim, dva puta.

DANI: Ako se zna da je po aktima KS BiH sjednica Konferencije trebala biti održana najmanje jednom godišnje, onda je to apsolutno sporno u smislu da ljudi koji su birani na funkcije nisu provjeravani i nije se znalo da li rade ili ne rade?

ĐELILOVIĆ: Pa, ne bih baš rekao da nije radilo. Ali je bilo problema iz svih tih razloga i vjerovatno da bi neko ko je bio manje politički angažovan bio više uključen u rad. Niko nikome nije rekao da ne radi.

DANI: Problem je u tome što je reorganizacija KS BiH izvršena, iako postoje brojne primjedbe na rad KS BiH u prethodnom mandatu

ĐELILOVIĆ: Ja ne znam koliko si ti upoznat kako je došlo do reorganiziranja saveza, ali jedan od najvećih razloga jeste potreba da se uključi što više ljudi u strukture Košarkaškog saveza, da se ojača baza iz koje će se crpiti kvalitet u svim segmentima saveza, i u trenerskom, i u sudijskom, i svim kapacitetima koji su potrebni za normalno funkcionisanje saveza. Mislim da je ovo pravac koji će sigurno dati jedan novi kvalitet i da je reorganizacija došla u pravo vrijeme. Ne vjerujem da se nešto može ponoviti iz prošlog mandata, iako se ne može govoriti da ljudi koji su radili u prošlom mandatu nisu imali rezultata. Ipak je trebalo 1994. organizirati reprezentaciju, odvesti ih na pripreme, pripremiti dvije reprezentacije za Evropsko prvenstvo Ne može se reći da nije bilo propusta, ali je evidentno da su pravljeni i dobri koraci. Pojedini segmenti u savezu su izvrsno radili, a pojedini segmenti nisu, ne zbog toga što je neko sputavao rad, nego zato što su ljudi koji su trebali raditi drugačije vidjeli rad u Košarkaškom savezu

DANI: Da li je Odbor za kontrolu provjeravao finansijsko poslovanje KS BiH, što je, po statutu, bio dužan raditi najmanje dva puta godišnje?

ĐELILOVIĆ: Kako nije provjeravano! Svaki papir je bio dostupan bilo kojem članu Predsjedništva, a to što on nije osjećao potrebu da detaljnije zalazi, to već nije stvar predsjednika, nego je jednostavno postojalo povjerenje, nije bilo sumnje da se nešto radi. Da je bilo sumnje, pretpostavljam da bi neko reagovao da vidi šta se tu dešava i šta se radi.

DANI: Kako to da se pred Evropsko prvenstvo pojavila situacija da nema novca za pripreme reprezentacija?

ĐELILOVIĆ: A kako ti misliš da se finansira savez?

DANI: Ja nisam taj koji bi trebao znati odgovor na to pitanje. Zato pitam Vas jer biste Vi trebali znati

ĐELILOVIĆ: Evo, i taj Šećerović kaže "ti meni samo daj sredstva koja dobiješ namjenski za trenersku organizaciju". Čovjek pojma nema da nikada nikakav budžet u državnim institucijama nije određen da se kaže da Košarkaškom savezu za aktivnosti pripada, recimo, 400 hiljada, pa da se onda unutar Košarkaškog saveza kaže: evo, za trenerske škole treba toliko love. Znači niti jedna od državnih struktura nije finansirala rad Košarkaškog saveza BiH. Prema tome, nije bilo sredstava iz kojih ćemo mi sada finansirati reprezentativne aktivnosti. Evo, sad mi znamo da imamo utakmicu 21. oktobra. Misliš da znamo odakle ćemo imati pare? Možeš misliti kako je to bilo 1995

DANI: Pa, kako se onda finansirate?

ĐELILOVIĆ: Počeli smo raditi marketing, pa eto ima nešto, hvala Bogu, od marketinga, nešto je bilo od ulaznica. Onda, mi ništa ne dajemo na neke vanjske aktivnosti, sve sami radimo, štampamo, pravimo. To je neka vrsta stabilizacije, održavanja i stvaranja nekih uslova da bi se moglo funkcionisati. Za reprezentacije nikada nismo imali unaprijed određen budžet. Nego se napravi finansijski plan koliko treba sredstava i onda počneš sakupljati pare Hodaš od firme do firme i pitaš mogu li nam dati 2.000. Eto, na taj način je funkcionisao savez. Tako isto funkcioniše i reprezentacija, s tim što smo za Evropsko prvenstvo, moram biti iskren, imali pomoć i od kantona i od Federalnog ministarstva i od Vijeća ministara. U svakom slučaju, nikad mi pojma nemamo i nepoznanica je da se budžet Košarkaškog saveza puni iz nekih vanjskih institucija.

DANI: S obzirom da Vam je ovo treći mandat na mjestu sekretara, da li je bilo statutarnih ograničenja da budete izabrani?

ĐELILOVIĆ: Ja nisam izabran za treći mandat, nego sam izabran za drugi mandat...


Mirsad Đonlagić, predsjednik Košarkaškog saveza BiH
Pitajte Ganića

DANI: Gospodine Đonlagiću, na koji način će biti izabran novi selektor muške košarkaške reprezentacije i da li se može govoriti o tome da Vjećeslav Tolj ima najveće šanse za izbor?

ĐONLAGIĆ: Selektora predlaže Stručni savjet KS BiH na osnovu određenih programa i na osnovu stručnog uvjerenja da je određeni kandidat najbolji, a prijedlog usvaja Predsjedništvo. U ovom trenutku ja ne mogu govoriti ko ima najveće šanse, jer svi koji su u krugu kandidata imaju ravnopravne šanse. Meni detalji da gospodin Tolj ima najveće šanse u ovom trenutku nisu poznati, isto kao što mi nije poznato ni da li bilo koji drugi kandidat ima veće šanse. Pretpostavljam da ćemo do četvrtka (razgovor je vođen u ponedjeljak, 8. oktobra, op. aut.) imati definiran stav Stručnog savjeta.

DANI: Koliko mi je poznato, Vi ste bili član Stručnog savjeta u prošlom sazivu KS BiH

ĐONLAGIĆ: Znate, ja nisam bio član Stručnog savjeta, ali jesam bio član po funkciji u jednom od prethodnih saziva kao direktor reprezentacije.

DANI: Na koji način je funkcionirao ovaj Stručni savjet i koliko često se sastajao?

ĐONLAGIĆ: Ja nemam uvida kako je to funkcioniralo. Radio sam poslove koji su bili vezani za komunikaciju KS BiH sa drugim federacijama i na poslovima reorganizacije. Kada sam ja bio u savjetu, to je bilo davno, negdje 1999. godine, i više nije interesantno.

DANI: To sam Vas pitao jer u posljednje vrijeme, upravo od struke i ljudi koji su neka imena u trenerskom poslu, dolaze primjedbe i kritike da struka uopće nije konsultirana oko ključnih stvari koje su se događale u KS BiH?

ĐONLAGIĆ: To ne znam, i to biste trebali pitati prethodnog predsjednika. Ja nemam namjeru raditi bez konzultacija i pomoći, mišljenja i stavova Stručnog savjeta. Onaj koji misli da sve zna, njemu je mjesto da negdje sjedi sam, a ne da radi u nekoj asocijaciji. Mi ionako nemamo dovoljno ljudi, i ako ne budemo koristili organe i tijela koja su u strukturi KS BiH, ne vjerujem da možemo doći do pravog rezultata. Ja ne želim da ignorišem stavove Stručnog savjeta, niti bilo kog drugog organa KS BiH.

DANI: Kako Vi reagirate na novinske napise u vezi sa ulogom gospodina Đelilovića u radu prošlog saziva KS BiH. On je već toliko godina u Savezu, a evo izabran je i na novi mandat, pa me interesira kako je uopće došlo do toga da on ponovo bude izabran za generalnog sekretara na nove četiri godine?

ĐONLAGIĆ: Ako je neko bio u prethodnom, ne mora da znači da ne može biti u novom. Reorganizovani KS BiH, bez obzira na kontinuitet koji je priznat prethodnom KS BiH, u tom dijelu kada se govori o mandatima, nije relevantan u tom smislu da neko ne bi mogao nastaviti obavljati svoju funkciju. Nisam imao uvid u stvari o kojima se govori, ali zbog procesa kontinuiteta, gospodin Đelilović je trebalo da ostane na mjestu sekretara i oko toga su se složili svi učesnici ovog procesa. Ni kritika ni nezadovoljstvo nije ništa neuobičajeno niti nenormalno. Ukoliko bilo ko od nas, ne samo Đelilović, bude radio kako treba, onda smo tu, a ako ne bude - onda nismo tu.

DANI: Mislim da je tu upravo problem: gospodin Đelilović je izabran za sekretara a da nije, u najmanju ruku, izvršena neka analiza njegovog rada. Ili ako jeste, onda me korigirajte.

ĐONLAGIĆ: Nije bilo analize jer je analiza bila dužnost Predsjedništva u prethodnom sazivu. Ali znam da niko nema tapiju na mjesto u KS BiH.

DANI: To je jako važno s obzirom da je gospodin Đelilović jako dugo vremena obavljao svoju funkciju, a, koliko je meni poznato, nije podnesen nikakav finansijski izvještaj o poslovanju KS BiH. I to je vjerovatno trebalo da uradi Predsjedništvo u prethodnom sazivu?

ĐONLAGIĆ: Ingerencije Predsjedništva KS BiH ne sežu u ingerencije Predsjedništva KS BiH u prethodnom sazivu. Ono što ja znam jeste da su svi ti materijali prolazili Predsjedništvo i tu su usvajani, a postoji i kontrola izvan institucija KS BiH, podnose se završni izvještaji i to je tako išlo.

DANI: Da li to znači da Vi kao predsjednik, odnosno Predsjedništvo nema mogućnosti da retroaktivno, čak i ako je bilo nekih neregularnosti, pokrene postupak za ispitivanje nečije odgovornosti?

ĐONLAGIĆ: Ja nemam nikakvih informacija koje bi mi govorile da je bilo nekih nepravilnosti. To bi trebali pitati prethodnog predsjednika. Ja ću se truditi da sve to bude maksimalno transparentno. Kod nas novac dolazi na vrlo težak način i niko nema pravo da se prema tom novcu odnosi bahato. To podrazumijeva da se novac mora trošiti racionalno i da se o svemu tome mora podnijeti detaljan izvještaj svim nadležnim organima u okviru KS BiH.

DANI: Da li to znači da će javnosti biti omogućen pristup takvoj vrsti podataka?

ĐONLAGIĆ: Sve osim ugovora, koji spada u domen poslovne tajne, nema razloga da ne bude dostupno.

DANI: Odmah po reorganizaciji bilo je primjedbi na sam proces, koji je tekao, čini se, bez učešća klubova koji su osnivači KS BiH. Na koji su način klubovi učestvovali u reorganizaciji KS BiH?

ĐONLAGIĆ: Regionalni savezi u Federaciji su delegirali svoje predstavnike, a u sastavu regionalnih saveza su i predstavnici klubova. Mi ne pretendujemo da je to najbolje rješenje, ali evo i takmičenje koje se realizira je pokazalo da smo na dobrom putu. Ove godine će se igrati 18 kola sa deset ekipa i mislim da je to najbitnije.


Arhiva Dani
227

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh