Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 219

17.
August
2001.

LIČNOST U FOKUSU
Šerif Patković

Njegova ministarska biografija bila je najkraća: Šerif Patković, rođen 5. oktobra 1967. godine, završio Vojnu akademiju, oženjen, otac troje djece. Uz biografiju, stajala je napomena - ratni vojni invalid sto posto, II kategorija. Postao je prije pola godine ministar za boračka pitanja Zeničko--dobojske kantonalne vlade na neobičan način: prethodno je kao poslanik BPS-a glasao protiv izbora sadašnjeg guvernera. U BPS-u su mu prigovorili zbog nepoštivanja stranačke discipline, jer je BPS već bila članica Alijanse. Ranije su mu u Koaliciji CD prigovarali što je kao poslanik skupštine podržavao socijalne proteste ratnih veterana, poručujući političarima SDA: "Gospodo, mi smo još živi!" Više puta je i tokom rata iskušavao autoritet svojih nadređenih starješina, okrivljujući ih za nepotrebne smrti svojih saboraca u operacijama na deblokadi Sarajeva iz decembra 1992. i ljeta 1995. godine.

Od 1996. do 1999. je izgledalo kao da se Patković dvoumi između SDA i Stranke za BiH, ali se na kraju, ipak, našao u BPS-u Sefera Halilovića. Nakon što se smirio, i kao farmer i kao političar, Patkovića su dočekale optužbe za ratni zločin. Njegovo ime je prvi put pomenuto u Haagu 11. novembra 1998. godine, u svjedočenju Željke Rajić, koja je tvrdila da je Patković lično ubio njenog muža Zvonka Rajića i još devet ljudi. Željka Rajić je tvrdila da je "Šerif Patković zvani Geler došao u kuću u Dusini, u kojoj je bilo 30 zatvorenih Hrvata, te prozivao jedno po jedno ime, ubijao zatvorenike i potom se svaki put vraćao u kuću, pio konjak, jeo i prijateljski razgovarao sa zatvorenicima". Rajićeva je rekla da joj je "Patković lično priznao da je ubio njenog supruga", prepoznavajući ga sa novinske fotografije. Izvještači sa suđenja su primijetili da je Rajićeva došla kao svjedok odbrane, a na kraju dana postala svjedok optužbe dajući iskaz haškom tužilaštvu. Patković je pozvan kao svjedok sudskog vijeća i 10. juna 1999. je svjedočio u Haagu. Tada je rekao da je stigao u Dusinu poslije sukoba, kada je Zvonko Rajić već bio mrtav. I Patković i Rajićeva su svjedočili pod zakletvom. U optužnici protiv Hadžihasanovića, Alagića i Kubure tvrdi se da je Patković ubio Zvonka Rajića.

Ta optužba je bila povod Seferu Haliloviću, predsjedniku BPS-a, da predsjedničkom direktivom naredi odstupanje Šerifa Patkovića sa mjesta kantonalnog ministra. Patković je to odbio tvrdeći da bi time priznao zločin koji nije počinio. Istovremeno je zamrznuo članstvo u BPS-u do provođenja unutarstranačkih izbora i rasprave na Glavnom odboru stranke. Patković je otkrio da je Halilovićevim predsjedničkim direktivama već formiran Kantonalni i Općinski odbor ove stranke, tražeći demokratičniji odnos baze i njenog vrha. Guverner Zeničkog kantona je zatražio mišljenje OHR-a i OSCE-a, ali svi čekaju, ustvari, na haško tumačenje. Ako bude optužen, pukovnik Armije BiH Šerif Patković mogao bi u Haagu igrati lopte sa generalom HV-a Rahimom Ademijem, s kojim je zajedno služio u kasarni JNA u Slunju, a nije isključena ni mogućnost unutarstranačke rasprave sa generalom Halilovićem u ševeningenskom zatvorskom krugu.

No, Patković je uvjeren u vlastitu nevinost, jer su u BiH vođene dvije istrage povodom sukoba u Dusini i on nije ni jednom optužen. Patković je spreman na svaki ishod, osim jednog: da se pred direktivom predsjednika-generala povuče i prihvati krivicu. On se ni u ratu nije povlačio bez borbe.


RIJEČ U FOKUSU
Odbojka
Piše: Mile Stojić

Trijumf naše momčadi na Evropskom prvenstvu u sjedećoj odbojci tjera nas da se obradujemo, ali i da se duboko zamislimo. Ali prije toga da malo objasnimo sam pojam.

Sjedeća odbojka je sport za invalide, koji se igra po pravilima vrlo sličnim "pravoj" odbojci, unekoliko modificiranim za osobe koje imaju uglavnom povrede donjih ekstremiteta, pa im je otežano kretanje. U nas prije rata tzv. invalidski sportovi nisu imali veću tradiciju, postojalo je nekoliko klubova koji su se, uglavnom, bavili "sjedećim" kuglanjem, te košarkom u kolicima.

Uspjeh naše odbojkaške reprezentacije, koja je u toku Prvenstva izgubila samo jedan set - onaj u finalu protiv Njemačke - ravan je, naprimjer, plasmanu Košarkaške reprezentacije BiH u finale na predstojećem Eurobasketu 2001. u Turskoj. A samo naš "prolaz" u drugo kolo na tom natjecanju bio bi ravan "čudu neviđenom". A naša ekipa, čiji je jedan od glavnih nosilaca Asim Medić, mladić čija skromnost i prijaznost naprosto razoružavaju sugovornika, obranila je viteški naslov prvaka Evrope. I to je činjenica kojoj se beskrajno trebamo radovati.

Činjenica zbog koje se moramo duboko zamisliti leži u surovoj i preciznoj "germanskoj" izjavi selektora njemačke reprezentacije "da BiH i Iran imaju najveći potencijal u sjedećoj odbojci, jer su ratovi na njihovim teritorijima ostavili najveći fond igrača". Koliko god se mi ljutili na malicioznost i neukus, ova izjava govori o nečemu širem i tragičnijem nego što je to sportsko natjecanje.

Ovi odvažni momci, koji su najvećim dijelom hrabro i neustrašivo ušli u najodsudniju bitku naših života - obranu grada i domovine - i danas su na njezinu braniku. Njihova druga pobjeda od aktualne je birokracije honorirana tako da im nitko nije htio platiti ni avionske karte, pa su u daleku Mađarsku morali svoja invalidska kolica trpati u autobuse i mrcvariti se po ovoj ljetnoj vrućini da bi tamo uopće stigli. U zemlji u kojoj svaka šuša leti svakodnevno od Beča do Teherana, harčeći državne i budžetske novce za Potemkinova sela nepostojeće diplomacije, naravno da u toj Business Class za ove odvažne i hrabre momke mjesta nema.

To je tako u zemlji u kojoj je država isključivo sinonim za riječ privilegija i u kojoj je odavno umro ljudski stid. Bravo, momci, osvjetlali ste obraz sebi i nama, koji ga nemamo!


Aktivna islamska omladina u akciji

Nakon što je federalni MUP uhapsio Eslama Durmu alias Imada el-Misrija, jednog od pripadnika odreda El-Mudžahid koji je u BiH došao tokom rata i tu i ostao, mnoge vlasnike automobila u bosanskoj prijestonici na vjetrobranskim staklima je u četvrtak, 16. augusta dočekao pamflet u njegovu odbranu, potpisan od Aktivne islamske omladine.

Leci su u potpunosti posvećeni el-Misriju, koji je, kako tvrdi autor teksta, u BiH došao iz Saudijske Arabije, gdje je radio kao ekonomist, da se bori protiv "strašne i dugo pripremane četničko-ustaške agresije na muslimane u Bosni", odmah stupajući u redove "bošnjačkih snaga otpora".

El-Misri je po dolasku otišao u Bugojno, a odatle u selo Mehurići, gdje je bila smještena jedinica arapskih boraca, koja će kasnije postati poznatija kao odred El-Mudžahid. Misri je, kaže se dalje u letku, u pauzama između bitaka, čija je kruna bila ona u Vozući, "mlade Bošnjake učio islamu i moralno ih inspirisao da budu dosljedni pravednoj borbi". U to vrijeme je, između ostalog, napisao i knjigu Shvatanja koja trebamo ispraviti, koja je zaista izazvala burne reakcije "ljudi koji su tvrdokorno stajali na branicima tradicionalnog poimanja islama u Bosni", što im autor teksta uzima za zlo.

Tražeći transparentno i otvoreno suđenje, članovi Aktivne islamske omladine pitaju: "Zašto se Biljani Plavšić javno sudi, a Arapi nestaju bez traga?" Na kraju, u zaključku se kaže još i ovo: "Na vlast su konačno došli ljudi ovisni o milosti međunarodne zajednice, spremni i svoje najbliže zatvarati samo ako se to traži od njih. MI, omladina, odgojena uz ovakve ljude kao što je Imad el-Misri, upoznali smo svoju vjeru, nama se svaki pršljen vratio na svoje mjesto, naša kičma je uspravna i mi hodamo na dvije noge. Naš glas je slab i više jauk negoli glas, ali će i jauk postajati jači i jači, sve dok ne postane urlik lava. Mi se ne odričemo onih koji su bili uz nas dok su nas horde četnika klale, mi se ponosimo takvim muslimanima i naši dušmani, htjeli ili ne, moraju računati na nas. Amerikanci su velika i jaka nacija, ali su muslimani jedna familija: kad jedan plače, svi plaču, kad jednog protjeraju, sve protjeruju."


 

Referendum za treći entitet

"HDZ priprema referendum za treĆi entitet sredinom oktobra" , rekao je Danima visoki zvaničnik Federacije BiH, otkrivajući dobro čuvanu tajnu Hrvatskog narodnog sabora. Premda je mogućnost da pobunjeni hercegovački političari raspišu referendum bila u opticaju i svih proteklih mjeseci, sada se pouzdano zna i kada će se to desiti.

Naš izvor je taj potez HDZ-a nazvao očajničkim i obrazložio ga ovako: "Oni su finansijski skoro uništeni, jer im ne uspijeva sakupiti porez od hercegovačkih privrednika. U životu ih održava još jedino Brajkovićev Aluminijski kombinat." Razumljivo je, kaže izvor Dana, da će u takvoj situaciji pokušati još jednom iznova podići tenzije i zadržati postojeći stepen homogenizacije među bosanskim Hrvatima.

Istupom kardinala Puljića i biskupa Perića pred Odborom za međunarodnu politiku američkog Kongresa, HDZ vjeruje da su stvorene okolnosti za održavanje referenduma. Prema nekim procjenama, to bi HDZ-u omogućilo da u životu ostane još nekoliko mjeseci i smisli naredni potez. A tada će već doći naredni izbori.


Amater (II)

Opet se ponovilo, a ni prvi put se nije smjelo desiti. Mađarski ambasador u BiH Kalman Kocsis čekao je tri mjeseca na termin i još sat vremena u hodniku na prijem za uobičajeni nastupni posjet kod ministra vanjskih poslova BiH Zlatka Lagumdžije. Protekle sedmice, nizozemski ambasador Frederic Rake je na oproštajni posjet ministru čekao oko sat vremena, a onda ispraćen uz objašnjenje da "ministar ima neodložna posla".

Odveć amaterski za čovjeka od kojeg se očekivalo da radi više i bolje nego oni prije njega, bilo da je riječ o loše sastavljenom rasporedu, bilo da je posrijedi jalijaški arogantno potcjenjivanje gostiju.

Profesor informatike valjda zna kako se pravi uspješan raspored. A ozbiljan političar bi i bez novina trebao znati da je Kraljevina Nizozemska najveći pojedinačni donator BiH. I da je u tankoćutnom umijeću visoke diplomacije arogancija grijeh, a sat protraćenog vremena stranog ambasadora klica diplomatskog skandala.


Krijumčarenje cigareta nadživjelo Slobodana Miloševića

Carinski istražitelji Evropske unije osudili su planove kompanije British American Tobacco (BAT) da investira 150 miliona maraka u fabriku duhana na Balkanu, konkretno u Srbiji, zbog toga što je ona centar krijumčarenja duhana u Evropi. Carinici tvrde da BAT svojom investicijom neće smanjiti crno tržište, kao što to ova kompanija tvrdi, nego će nova fabrika, svojim uticajem na lokalno tržište, povećati međunarodno krijumčarenje. "BAT će imati fabriku u središtu organiziranog krijumčarenja cigareta", rekao je jedan evropski carinski zvaničnik. Ovu zabrinutost carinika zapadne vlade nisu glasno izrazile iz straha da ne ugroze krhku srbijansku demokraciju, ali projekat je odgođen. Crno tržište i krijumčarenje cigareta u Srbiji i Crnoj Gori je nadživjelo pad Slobodana Miloševića i njegov odlazak u haški zatvor.


Država Zepter

Filip Zepter, za koga se, ne bez osnova, vjeruje da je najbogatiji Srbin u svijetu, odlučio je da na prost način uradi ono što za rukom nije pošlo Slobodanu Miloševiću. Dubičanin Milan Janković, kako se Zepter zvao prije nego što je postao evropski "kralj šerpi" težak nekoliko milijardi dolara, odlučio je da na svoj način zavlada Srbijom i Republikom Srpskom.

Naime, Zepter je postao najznačajniji finansijer Vlade Srbije: iz svog džepa plaća Jima Dentona, američkog lobistu Zorana Đinđića, plaća račune Vlade u inostranstvu, ulaže u posrnulu srpsku privredu i, naravno, iz svega, kako je red, izvlači dobit. Upućeni čak tvrde da je Zepter postao najvažniji i najuticajniji poslovni čovjek u Srbiji čija riječ se daleko čuje.

Za to vrijeme uloga Zeptera u RS-u mnogo je spornija. Naime, Zepter je dobio koncesije Vlade RS kao drugi operater mobilne telefonije. Međutim, kad je centralna vlast osporila aranžman, morao je da vraća novac pretplatnicima koji su požurili da imaju mobilni a da nisu prikopčani na skupu mrežu Telekoma RS.

Zepterov bankarski posao u RS-u, međutim, dao je mnogo više rezultata nego onaj sa telekomunikacijama. Naime, Zepter banka danas se smatra najlikvidnijom i najmoćnijom bankom u Republici Srpskoj. Kako joj je to pošlo za rukom u trenutku kada u RS-u nije ostalo nijedne banke koja iole normalno posluje? Prosto. Prethodna banka koja je imala status državne - Kristal banka - ovih dana propada u agoniji, a njeno mjesto zauzima Zepter banka. Naravno, novac Vlade RS deponovan je u toj banci, što mnogi smatraju zaslugom Milenka Vračara, ministra finansija u Vladi Mladena Ivanića. Naime, Vračar je, prije angažmana kod Ivanića, bio direktor Zepter banke, a to je, mnogi tvrde, ostao i dalje, samo iz sjenke. Tim prije što banka posljednjih mjeseci posluje mnogo bolje i od same Vlade.

Ukus afere nastupio je kada je beogradski dnevnik Glas javnosti objavio da je Vračarevo mjesto u Vladi koštalo pola miliona maraka, koje je Ivaniću za novembarsku izbornu kampanju platio niko drugi do Zepter. Vračar, koji važi za najbogatijeg ministra, presavio je tabak tražeći od Glasa čak milion maraka odštete. Visina odštete valjda bi trebalo da posluži za primjer ostalima koji se usude da dirnu u najmoćnijeg finansijera dvije srpske vlade.

I tako, dvije države, dvije vlade, ali samo jedno žezlo (cepter).


Uloga Vasvije V. u korupciji

Dani su iscrpno pratili sva nastojanja SDA vlasti da se sudskim putem obračuna sa mrskim tekstom Chrisa Hedgesa objavljenim u New York Timesu o korupciji u BiH. Tom se prilikom Hedges osmjelio da Oca i Sina oslika kao roditelje korupcije, direktno pripisujući upravo Bakiru Izetbegoviću ključne grijehe ovdašnjih vlastodržaca, sve u pokušaju da determinira količinu uticaja i moći onih iz blizine i pod pokroviteljstvom Porodice.

Reakcija koja je uslijedila upravo je dokazala Hedgesove tvrdnje: premijer federalne vlade Edhem Bičakčić svojevoljno je odlučio da se iz sredstava poreskih obveznika BiH galantno plati ugledna advokatska kuća McDermot, Will & Emery iz Bostona, čiji je zadatak bio da procijeni ima li osnove za tužbu protiv Hedgesa i NYT-a. Naravno, pravi je posao bio terenski: valjalo se s Amerikancima islikati po Sarajevu i prevesti njihove nalaze za potrebe domaćeg terena. Taj teški zadatak saopćavanja gledateljstvu i slušateljstvu kako nema dokaza da je Bakir Izetbegović baš toliko kriv koliko je Hedges napisao, zapao je u provjerene i povjerljive ruke. Vasvija Vidović, osobni pravni ekspert porodice Izetbegović, bila je voditeljica uglednih američkih advokata diljem Sarajeva i ovdašnjih medija. Za svoje usluge pošteno je i plaćena: njezin je honorar bio sastavni dio tranše od 1.351.206,59 maraka koje je Bičakčić namaknuo raznim kanalima - od Elektroprivrede preko "donacija po odluci" do "uplata i plata tranše", sve na način opisan još u Hedgesovom tekstu. Istraga o umijeću premijera da namakne pare za stavku koje nema u budžetu, kako su Dani već pisali, nedavno je okončana, no u svoj sili raznoraznih manipulacija učinilo se na tren da će bitan podatak o cijeni usluga eksperta Vasve ostati tajan. Naprosto zato što je Vidovićka isplaćena od strane MWE, a, naravno, nakon što su sve plate i uplate tranše stigle do Lloyds Banka u Londonu. No, ne lezi, vraže: za Vasvina su se primanja, u cilju stvaranja što kompletnije slike trošenja domaćeg novca, zainteresirali ovdašnji istražitelji, valjda i sami na posao natjerani od strane međunarodnih eksperata. Dotična je dama, kako i dolikuje, pozvana da svojim advokatskim i savjetničkim umijećem doprinese rasvjetljavanju druge strane medalje. Prema informacijama kojima raspolažu istražitelji, ona je za ovaj iscrpni, teški i za državu i Porodicu veliki posao, dobila skromni honorar od 200.000 maraka izbunarenih iz džepova Bosanaca i Hercegovaca?! Bolji poznavaoci lika i djela porodične ekspertice tvrde da je uistinu riječ o tričavoj sumi: finansijski istražitelji tek treba da izlistaju izvode FIB banke, preko koje su inače za Bičakčićeva i Čo vićeva vakta isplaćivani honorari uvaženim SDA i HDZ ekspertima. U ovom času, tvrde izvori Dana, na listi Bičakčićevih prioriteta među isplaćivanim ekspertima advokatica Vidović nema konkurencije?!


Kako prevariti lopove

Za samo dva-tri mjeseca, ove je godine iz devet provaljenih stanova u Sarajevu odneseno preko 200.000 maraka u kešu te zlata u ogromnim količinama, čiju vrijednost je teško utvrditi jer ga je puno naslijeđeno ili poklonjeno. Međutim, ono što se pouzdano zna jeste da je u plijenu bio velik broj starih i skupocjenih "almasli-grana", satova i naočala poznatih marki, pa čak i nekoliko izuzetno vrijednih dijamanata

Policija je uspjela pohvatati neke od počinilaca, među kojima su i dvije žene. Našli su i dio ukradenog novca i nakita. Provalnici su predati Kantonalnom sudu, gdje su istrage u toku. Njima je pritvor produžen do septembra i vrlo brzo se može očekivati pokretanje optužnice protiv njih.

O kakvim iskusnim provalnicima se radi, potvrđuje način na koji su sortirali ukradeni nakit: skupocjeno kamenje je vađeno iz nakita i razvrstavano po vrijednosti, dok je žuto i bijelo zlato posebno pakovano. Postoje određene indicije da je jedan dio ukradenog nakita prenesen u Crnu Goru, a drugi u Holandiju. Naime, ukradeno drago kamenje na crnom tržištu u Holandiji ne gubi puno od svoje prave vrijednosti, osim ukoliko prilikom vađenja iz nakita nije oštećeno.

Načini na koje je provaljivano u stanove su različiti. U jedan stan na Ciglanama, u neposrednoj blizini Američke ambasade, dva provalnika su se preko nadstrešnice iznad ulaznih vrata popela do ciljanog stana, koji je bio "obezbijeđen" metalnim rešetkama. Rešetke su isjekli, a poslije je sve bilo jednostavno.

I na Marindvoru je opljačkan jedan "dobro čuvan" stan, u neposrednoj blizini policijske stanice. Skoro naočigled policajaca, lopovi su se preko krovova susjednih kuća popeli na zgradu, a onda se preko balkona spustili u ciljani stan.

Tek nakon ovih provala mnogi građani su se počeli pitati: kako zaštititi stan? Jedan od najčešćih načina je postavljanje metalnih šipki na prozore (sto maraka po komadu) i vrata (500 maraka). No, lopovi takve rešetke za tili čas rašire najobičnijom dizalicom za auto ili presijecaju brusilicom na baterije, čiji zvuk prikrivaju radom motora automobila.

Sigurnosna vrata su među savremenijim vidovima zaštite i koštaju, sa raznoraznim dodacima, oko hiljadu i po maraka. Ovim vratima uglavnom nema mane. Zato ih lopovi i ne diraju. Oni vrata ignorišu i, jednostavno, iskopaju rupu u zidu ili uđu kroz prozor.

Osigurati se može i alarmom. No, taj sistem košta i najviše, ili barem koliko i unajmljivanje tjelohranitelja, što već nudi nekoliko agencija u gradu.


 


Arhiva Dani
219

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh