Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 215

20.
Juli
2001.


Arhiva Dani
215



Nisvet Džanko
dzanko@bhdani.com

 


Mahira po povratku iz Washingtona nije dočekao nikakav ministar sa stipendijom, nego deložacija, što njegovom srebru daje samo još jednu dozu sjaja koju sigurno nemaju medalje učesnika iz ostalih zemalja svijeta

 

Matematička olimpijada u Washingtonu
Imperija BiH
Sa internacionalne Matematičke olimpijade održane u prvoj polovici juna u Washingtonu, šest učesnika bosanskohercegovačkog olimpijskog tima donijelo je jednu srebrenu i jednu bronzanu medalju. Te medalje imaju veću težinu ukoliko se zna da je na ovogodišnjem takmičenju učestvovalo blizu 500 najboljih mladih matematičara iz 83 zemlje svijeta. Sastaviti tim koji dobija u zemlji od dva-tri miliona stanovnika i sa njim uzeti dvije medalje pored velesila kao što su Kina, SAD i Rusija, koje vladaju u svemu pa i u matematici, podvig je visoke A kategorije. Još samo kada bismo se znali prema njemu tako i odnositi

o predstavi kakvu nosimo još iz školskih klupa, najbolji matematičari su ona dvojica sa debelim naočalama iz prvog reda. Iako nisu imali skoro nikakvih dodirnih tačaka sa ostatkom razreda, sa njima je valjalo biti dobar jer je upravo od njihove dobre volje na završnom pismenom ispitu iz matematike zavisio procenat prolaznosti cijelog razreda. Ko bi se njima zamjerio, ne bi dobio da prepiše nijedan zadatak i ponavljao bi razred.

Iz dijela obnovljene zgrade Sarajevskog aerodroma, gdje sada piše "Dolasci", nakon polusatnog kašnjenja leta iz Ljubljane, izlazi tim. Okićeni medaljama i zastavom BiH, ovi su sada neki sasvim drugačiji matematičari nego oni o kojima je govorilo gimnazijsko iskustvo. Iz ruksaka Mahira Hadžića, Vladimira Vladičića, Emira Sirbubala, Mirze Hamze, Dine Oglića i Slavke Brdara, istina, ne vire reketi, a mogli bi komotno.

Za onoga ko ne zna o čemu se radi, oni izgledaju upravo tako kao da dolaze sa nekog prestižnog teniskog turnira ili atletskog mitinga, neposredno nakon što su za dužinu ostavili sve iza sebe. Mada junaci ove priče dolaze sa olimpijade, sama priča o vrhunskim svjetskim matematičarima ne ide u sportsku rubriku. Matematika je, ipak, matematika, a ne fizičko.

Matematička olimpijada u Washingtonu je 42. po redu do sada organizovana i mladi matematičari iz BiH na njoj ne učestvuju prvi put. Još su u timu bivše Jugoslavije dva matematičara iz Socijalističke Republike BiH na olimpijadama osvajali srebrene medalje. Jedan od njih je rahmetli Amer Bešlagić, koji je bio i predavač na jednom prestižnom američkom sveučilištu.

Operacija - preživljavanje Prvo poslijeratno matematičko olimpijsko odličje, također srebreno, za BiH je osvojio Tarik Hadžić 1998. godine na internacionalnoj Matematičkoj olimpijadi održanoj na Taiwanu. Drugo srebro za BiH upravo je iz Washingtona donio njegov mlađi brat Mahir, koji je neposredno pred odlazak na ovo takmičenje na Mediteranskoj matematičkoj olimpijadi osvojio zlatnu medalju. Prošle godine Mahiru je na istom takmičenju uspjelo uzeti srebrenu medalju, a ove godine osvojiti i jednu bronzu na Balkanijadi održanoj u Beogradu, na kojoj je BiH prvi put učestvovala.

Priča o Tariku i Mahiru, dvojici najuspješnijih bosanskohercegovačkih mladih matematičara, seže još u vrijeme agresije na BiH, koje su kao prognanici iz Zvornika proveli školujući se u Hrvatskoj sve do 1996. godine, kada su se vratili u BiH. Mahir je u sedmom i osmom razredu osnovne škole bio prvak Hrvatske u matematici, dok je Tarik u osmom razredu osnovne postigao isti uspjeh, da bi ga ponovio u drugom razredu srednje škole, s tim što je tada bio najbolji i u matematici i fizici.

Mahir Hadžić i Vladimir Vladičić

Za buđenje ljubavi prema matematici, kod đaka najvažniju ulogu igraju najprije učitelj, pa nastavnik i profesor. Onoliko koliko iskustvo govori, u većini slučajeva se, nažalost, radi o frustriranim pedagozima koji su umjesto ljubavi prema matematici sijali strah i trepet. U slučaju braće Hadžić se može govoriti samo o tome da su, pored talenta, od početka, od kuće do škole, sa pedagozima imali sreće. Biti pedagog, profesor, čije je zvanje da prenese znanje na generacije koje dolaze, u ovoj zemlji se ne može platiti. Taj posao, da bi uopće imao ikakav smisao, od čovjeka traži višak angažmana, i upravo za taj višak angažmana, koji je čista ljubav prema svome poslu, spremno je jako malo pedagoga, tako malo da ih svako ko je prošao kroz školu u svome životu može nabrojati tek par.

Jedno od imena na koje će se braća Hadžić pozvati kao bitna za njihov svjetski uspjeh u matematici, pored nastavnika iz osnovne i srednje škole, jeste ime dr. Šefketa Arslanagića, profesora sa Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) u Sarajevu. Ako je talentovanu matematičaru u BiH najbitnije i najteže doći do dobre zbirke zadataka, onda je profesor Arslanagić učinio mnogo, cijelu godinu brinući da Mahir, maturant Gimnazije u Tuzli, dođe do zadataka čijim će rješavanjem biti u formi za olimpijadu.

Izbor bolje mahale Vladimir Vladičić, maturant Srednjoškolskog centra iz Foče i osvajač bronzane medalje sa Matematičke olimpijade u Washingtonu, ima nešto drugačiju putanju. U suštini, i on sam je imao sreće sa pedagozima. Naime, u Foči, gdje je Vladimir završio školovanje, postoje dvije osnovne škole. Iako su imale svoje ime, OŠ "Veselin Masleša" i OŠ "Ivan Goran Kovačić", za Fočake su uvijek bile Gornja i Donja škola. U Gornjoj je matematiku predavao Milorad Krnojelac. To je onaj isti Milorad koji sada na optuženičkoj klupi u Den Haagu sjedi i čeka izricanje kazne za zločine počinjene u fočanskom zatvoru, u kome je za vrijeme rata bio upravnik. Ta činjenica dovoljno govori o kakvoj se tu pedagogiji radilo.

Vladimir, sreća, nije išao u Gornju, nego u Donju školu, u koju su išla djeca roditelja koji su vodili malo više računa o obrazovanju potomstva. Plus što se u Donjoj učio francuski, a ne ruski kao u Gornjoj. Za razliku od Hadžića, koji je nesebičnu podršku za vrijeme priprema imao od profesora sa sarajevskog PMF-a, Vladičić se oslonio tek na stručnu pomoć svog profesora matematike Miće Mašića iz fočanskog Srednjoškolskog centra. I sada, nakon mature, Vladimir kani nastaviti školovanje na PMF-u, ali onome u Beogradu, što nimalo nije čudno, jer su fočanski Srbi tradicionalno bili okrenuti Beogradu i tamošnjoj univerzitetskoj misli.

Za Bošnjake Podrinja je, opet, svjetlo prosvjetljenja žižilo u Sarajevu. To isto vrijedi i za Mahira. Iako su mu, kao i Tariku prije njega, nakon osvajanja medalje na Matematičkoj olimpijadi, vrata najboljih svjetskih univerziteta širom otvorena, on će, po svoj prilici, kao i Tarik, studij nastaviti na Odsjeku za matematiku na sarajevskom PMF-u. Sudeći po Tarikovom iskustvu, što znači imati suhe desetke a nemati stipendiju, takva se odluka može okarakterizirati mazohističkom.

Mahira po povratku iz Washingtona nije dočekao nikakav ministar sa stipendijom, nego deložacija, što njegovom srebru daje samo još jednu dozu sjaja koju sigurno nemaju medalje učesnika iz ostalih zemalja svijeta. Šta raditi kad ovi momci vjeruju da jedino ima smisla ostati i učiniti sve što mogu da svoj talenat i znanje primijene upravo u svojoj zemlji? I, istina, takvi kakvi jesu, a jesu zlatni, ne srebreni, potrebni su ovoj zemlji više nego išta drugo, jer ova zemlja i nema ništa vrednije do mladih i pametnih ljudi. Sad je do zemlje. Ako ne uspije prepoznati istinske vrijednosti, nema joj spasa. Nikakva nam donatorska konferencija pomoći ne može u slučaju da izgubimo mlade i pametne ljude.

Dosadašnjim odnosom prema njima smo ne jednom dokazali da je sasvim izvjesno da nam se to i desi.

Profesor Huse Fatkić, koji je pratio olimpijski tim u SAD-u, zna kroz šta je prošao dok je zaokružena finansijska konstrukcija ovog putovanja. I pored svega, on je optimist: "Što je najvažnije, ovaj uspjeh djeluje stimulativno na mlade da nastave rad u školama, da se usavršavaju i postižu rezultate… Ova mala zemlja očito ne može u ovome trenutku konkurisati sa nekim specijalnim proizvodima, ali može pameću i rezultatima balansirati taj jaz između bogatih i siromašnih."


Arhiva Dani
215

 

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh