Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 202

20.
April
2001.


Arhiva Dani
202



Hasan Hadžić

 


Nesuđeno preseljenje u Pazovu


Više je Srebrenica

 

Dragan Obrenović, zločinac
Mladićev šegrt
Nakon njegovog uhićenja, u Zvorniku su organizirane demonstracije. Više hiljada ljudi protestiralo je protiv njegovog hapšenja na Vaskrs. Dragan Obrenović na veliki je pravoslavni praznik okončao ono što je započeo na veliki muslimanski praznik, u aprilu 1992. godine. Od kapetana JNA do pukovnika VRS dug je put. Put dug deset hiljada života

"Nema nikakvog razloga za paniku. JNA, kao legalna vojna sila, tu je da onemogući one koji bi eventualno pokušali da ugroze bezbjednost svih građana i svih naroda!" Tako je početkom aprila 1992. godine, samo pet dana uoči napada na Zvornik, u programu lokalnog radija, aktivni oficir JNA Dragan Obrenović prokomentirao primjedbu autora ovih redova da povećana koncentracija vojnog naoružanja, tehnike i ljudstva izaziva nemir među stanovnicima.

A, desilo se baš da među prvima, od više hiljada žrtava Obrenovićeve "brige" za bezbjednost građana, na najmonstruozniji način, budu ubijeni saradnici pomenutog radija: Fehim Kujundžić, novinar Kjašif Smajlović i vozač Edhem Hadžić. Urednica Gordana Imširović-Mandić, koja će u povijesti novinarstva ostati zapamćena po javnom pozivu: "Građani Zvornika, zlikovci dolaze, izađite da branimo svoj grad i svoju djecu!", samo zahvaljujući slučaju nije dospjela u zloglasni štab operacije ubijanja Zvornika, kamo je bila odvedena direktno iz studija.

Puč u gradu Samo nekoliko dana nakon okupacije, "zaštitnik" svih građana i naroda, Obrenović, zajedno sa novoproglašenim predsjednikom srpske općine Zvornik Branom Grujićem, likovao je na radiotalasima zbog oslobađanja grada od "viševjekovnog turskog ropstva". Ovaj oficir će u narednim mjesecima i godinama biti jedan od najistaknutijih kreatora i realizatora masovnih pogubljenja zvorničkih Bošnjaka. Takva reputacija omogućit će mu da, kao čovjek od najvišeg Mladićevog i Krstićevog povjerenja, bude jedan od ključnih operativaca u zauzimanju i pokolju u Srebrenici.

Obrenović je na područje Zvornika stigao 1991. godine, u okviru dislociranja oklopno- -mehanizovne brigade bivše JNA iz Jastrebarskog kod Zagreba. Komandant te brigade, koja će odigrati ključnu ulogu u okupaciji Bijeljine, Janje, Zvornika, Vlasenice, Bratunca i prvoga zauzimanja Srebrenice (maja 1992. godine), bio je potpukovnik Radoslav Tačić, a komandant udarnog bataljona - tadašnji kapetan Dragan Obrenović. Tenkovi i transporteri te brigade bili su stacionirani na svim mostovima na Drini već nekoliko mjeseci prije početka agresije.

Već u tim dramatičnim predratnim danima, kada je većina srpskog stanovništva Zvornika uvježbavala kolektivno iseljavanje za slučaj iznenadnog napada "zelenih beretki", a SDS udarnički prebacivao normu u proizvodnji razloga za etničku podjelu općine, moglo se uočiti da kapetan Obrenović obavlja misiju visokog ranga. Izet Mehinagić, jedan od aktivista zvorničkog Građanskog foruma, organizacije koja se očajnički borila za očuvanje mira, prisjeća se: "Dok sam bio kod načelnika SJB Zvornik, Osmana Mustafića, stigla je vijest o incidentu u Sapni. U kancelariju je ušao kapetan JNA Dragan Obrenović s automatskom puškom i naoružanim pratiocem i prijetećim glasom nam rekao da je vojna kolona u Sapni zaustavljena, zarobljena i razoružana, da je njegovih osam vojnika tu i zaprijetio da će sravniti sve sa zemljom ako im se išta dogodi. Ovaj incident, koji je uspješno smiren nakon što je utvrđeno da je prvi pucao zastavnik JNA, izvjesni Stojanović, iskorišten je da se izvrši puč u svim institucijama vlasti, uspostavi srpska stanica milicije, a ranije pristigli arkanovci i ostale paravojne formacije su blokirale mostove na Drini."

Deportacija Drugi detalj koji potvrđuje Obrenovićevu visoku poziciju vezan je za naredbu Marka Pejića, ključnog Arkanovog čovjeka za donje Podrinje u prvim ratnim mjesecima. Nakon žalbe koja je pristigla od oko deset hiljada Bošnjaka iz naselja Kozluk, Šepak i Skočić, koja su bila pod opsadom, da ih pripadnici srpske vojske teroriziraju, Pejić je izdao naredbu kapetanu Obrenoviću da hitno uspostavi red u tim naseljima. Obrenović će u junu devedeset druge godine biti jedan od organizatora deportacije pomenutih deset hiljada ljudi u Srbiju, a zatim u zapadne zemlje. Sve okolnosti govore da je Dragan Obrenović bio jedan od ključnih ljudi za transformaciju JNA u Vojsku RS u donjem Podrinju.

Inače, tajna haška optužnica, na osnovu koje je Obrenović uhapšen, dio je istrage i sankcioniranja zločina i zločinaca vezanih za srebreničku tragediju, ali Dani pouzdano saznaju da se istražitelji Tribunala intenzivno bave i Obrenovićevom ulogom iz vremena početka rata. Ozbiljni su nagovještaji da će konačna optužnica protiv Obrenovića biti proširena mnogim drugim crnim poglavljima, te da će se Srebrenica pojaviti kao finale jedne monstruozne biografije. Taj dio Obrenovićeve ratne priče, pretpostavlja se, dovući će u hašku sudnicu mnoga imena iz vojnog i političkog vrha zvorničke regije, sa kojima je tijesno sarađivao.

Posljedice napada na Zvornik su stravične. Na masovnim stratištima, u logorima i na kućnom pragu ubijeno je više od četiri hiljade Bošnjaka, uglavnom u prva tri mjeseca agresije. Preko deset hiljada ljudi, žena i djece prošli su kroz koncentracione logore i bili izloženi najmonstruoznijim mučenjima i silovanjima.

Uklanjanje tragova Zajedno sa predsjednikom srpske općine Zvornik Branom Grujićem, Dragana Obrenovića ubrajaju među ključne aktere zarobljavanja i zatvaranja u logor blizu osamsto Bošnjaka, u dobi od petnaest do sedamdeset pet godina, iz zvorničkih sela Klise, Šetića, Đulića. Rijetki preživjeli među njima svjedoče o stravičnim mučenjima u prostorijama Tehničkog školskog centra u Karakaju, gdje su umirali od zadobijenih povreda i nedostatka zraka. Svjedok ovog gnusnog zločina, koji je svoj iskaz dao haškim istražiteljima, naveo je i imena desetorice Bošnjaka čiji životi su okončani u najgroznijim mukama, nakon što su bili prisiljeni da pojedu po kilogram soli i da se onda napiju vode. Ta zgrada se nalazi samo nekoliko stotina metara od fabrika u kojima su u to vrijeme bile komande zvorničke brigade i Drinskog korpusa.

Iz TŠC-a su zarobljenici vezanih očiju odvođeni u polje pored Drine, gdje je polovina strijeljana, dok je druga polovina pobijena u Dubokom Potoku, kod Pilice, blizu mjesta na kojem će tri godine kasnije haški osuđenik Dražen Erdemović sa svojim kolegama strijeljati preko hiljadu Srebreničana. U organizaciji ovih kažnjeničkih ekspedicija najneposrednije su učestvovali komandant zvorničke brigade Vinko Pandurević, koji se danas očajnički pokušava sakriti negdje u Srbiji, i njegova desna ruka Dragan Obrenović.

Sličnu sudbinu doživjelo je preko stotinu Bošnjaka iz Diviča, zatvorenih u Domu kulture u Čelopeku i obližnjoj zadruzi. Na dugačkom spisku zločina u zoni odgovornosti najnovijeg haškog zatvorenika treba spomenuti i pokolj četrdeset članova porodice Krupinac iz Snagova, među kojim je bila i šestomjesečna beba. U Đulićima su njegovi vojnici u džamiji silovali mlađe žene, pred muževima i očevima, a one koji su se suprotstavljali, ubijali su na najsvirepiji način.

Za ovakav pedigre Obrenović je "nagrađen" dodjelom najmonstruoznijih zadataka u srebreničkoj tragediji. Među takvima je i skrivanje tragova zločina i bacanje stotina mrtvih tijela u lužinu jezera crvenog mulja, gdje će se istopiti, koje je napravljeno za potrebe Tvornice glinice "Birač". Ipak, ako je suditi po sve efikasnijem djelovanju haških istražitelja u zvorničkoj regiji, ništa neće ostati sakriveno.
Nesuđeno preseljenje u Pazovu

Dragan Obrenović rođen je 1963. godine u Matinom Brdu kod Rogatice. Od decembra 1992. do novembra 1996. obavljao je dužnost načelnika štaba i zamjenika komandanta 1. zvorničke pješadijske brigade. U decembru 1995. unaprijeđen je iz čina majora u potpukovnika. Obrenović je 29. aprila 1996. postao vršilac dužnosti komandanta 303. motorizovane brigade, a u augustu 1998. imenovan je za zapovjednika 503. motorizovane brigade u Zvorniku. Žena mu je iz kalesijskog sela Zolje, a uhapšen je za vrijeme proslave Vaskrsa kod njenih roditelja, koji kao izbjeglice žive u bošnjačkoj kući u Kozluku. Mnogi kozlučki Srbi radili su na Obrenovićevoj palači kod Stare Pazove.

"Neka su ga uhvatili", uzvikivao je idući ulicom stanovnik Kozluka, po svemu sudeći Srbin, pod vidnim dejstvom alkohola, "leđa smo polomili noseći beton za njegovu zgradu, a nama ni soka nije htio dati!" Dragan Obrenović nikad neće useliti u kuću zbog koje je toliko zla po Bosni napravio.


Više je Srebrenica

U Udruženju Zvorničana sa sjedištem u Tuzli nadaju se da je Obrenovićev prisilni odlazak u Haag uvod u novi niz hapšenja osumnjičenih za ratne zločine sa područja Zvornika, Bratunca, Vlasenice i ostalih podrinjskih općina. Dani donose njihov zvanični stav o ovom hapšenju: "Srebrenica jeste najmasovniji i najgrozomorniji pojedinačni zločin, ali fokusiranje djelovanja Haškog tribunala i osuda svjetske javnosti samo na Srebrenicu predstavlja zamku, koja može potisnuti stravične fakte o kontinuiranim masovnim zločinima u ovom dijelu Podrinja od aprila 1992. godine do kraja rata.

Ne smije se zaboraviti da je u Karadžićevim i Mladićevim logorima u zvorničkoj, bratunačkoj i vlaseničkoj općini u prvim mjesecima 1992. godine pobijeno preko 10.000 civila. Ukoliko bi se zločini u Podrinju u haškim analima sveli samo na srebreničku tragediju, onda bi to velikosrpski dizajneri povijesti mogli da iskoriste kao priliku da Srebrenicu predstave kao grešku Mladićevog uma. Srebrenica je samo logičan završetak brižljivo planirane operacije istrebljenja jednoga naroda. Zato za Obrenovićem čim prije treba da krenu mnogi drugi zločinci regije."


Arhiva Dani
202

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh