Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 190

26.
Januar
2001.


Arhiva Dani
190



Ahmed Burić
buric@bhdani.com

 

 


"Udruženje likovnih umjetnika, jedan socijalistički anahronizam, pojava koju smo preuzeli iz nekakvog sovjetskog sistema, u svijetu naprosto ne postoji"

 

Meliha Husedžinović, direktorica
Revolucija u Umjetničkoj galeriji
Povjesničar umjetnosti Meliha Husedžinović je rođena u Banjoj Luci. U Beogradu je diplomirala historiju umjetnosti i do 1981. radila u tamošnjoj umjetničkoj galeriji. Od 1981. radi u Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu, a ovih je dana imenovana za novu direktoricu te kuće. Dani prvi objavljuju intervju s "glavnim krivcem" za izložbu jednog od najznačajnijih svjetskih umjetnika - Michelangela Pistoletta, i osobom koja najavljuje novi kurs u vrednovanju naše umjetnosti

DANI: Nakon skoro 20 godina rada u Umjetničkoj galeriji postali ste direktorica…

"Kao neko ko je diplomirao na dadaizmu, spadam u one koje zanimaju umjetničke revolucije, pojave u modernoj umjetnosti koje umjetničkim sredstvima ruše jedna drugu"

HUSEDŽINOVIĆ: Mislim da je javnost - ili barem onaj njen dio koji čita Avaz ili Oslobođenje - sasvim dovoljno saznala o ostavci mog prethodnika Seida Hasanefendića, tako da se ne bih osvrtala na to. Politika me zanima utoliko što sam zainteresirana za status ove ustanove, za koju se ne zna ni čija je, ni kakvoj i kojoj državi pripada. Onaj ko pamti zna da se u ovoj galeriji svakih 15 dana održavala izložba, da su napravljene mnoge retrospektive naših starijih autora, i da se počelo raditi i sa autorima srednje generacije. Neke od tih retrospektiva - Behaudina Selmanovića, Rizaha Štetića, Franje Likara - uradila sam i sama, a napravljene su i četiri velike retrospektive Umjetnost BiH od 1894. do 1984. U bivšoj Jugoslaviji smo, na stručnom planu, bili jedna od vodećih galerija. Tako je bilo i s istraživanjem vlastite umjetnosti, koja se prezentirala na naučni način, uz kataloge pune naučnog aparata i reprodukcije relevantnih djela. Kad se od osnivanja sarajevske Akademije likovnih umjetnosti broj naših umjetnika povećao, počeli smo i sa manjim studijskim izložbama, pa smo stigli i do apsolviranja sarajevskog Novog primitivizma, zatim Nove slike i mlade BH grafike. Te izložbe su trebale predstavljati temelj nekih kasnijih retrospektiva. Nastavak tih retrospektiva, planiran za 1994, nikada nije realiziran. Odlučila sam se prihvatiti ovo mjesto jer su me neki ljudi do čijeg mi je mišljenja stalo, da tako kažem, natjerali.

DANI: Znači li to da su Vas iz Ministarstva kulture, kantonalnog i federalnog, postavili na to mjesto?

HUSEDŽINOVIĆ: Mogu reći da nisam politički kandidat i ne dolazim ovdje kao neko kome nije jasno da je ovo najvažnija institucija takvog tipa u BiH. Trebalo je zaustaviti propadanje ove ustanove u programskom smislu. Obećali su mi podršku i mogu reći da sam je dobila. Prije svega bih se željela zahvaliti, ma šta vi o njoj mislili, kantonalnoj ministrici te gradskoj upravi, od kojih sam dobila podršku. Od federalnog ministarstva sam dobila zvaničnu, ali ne i materijalnu podršku. Sad su u toku radovi: našli smo mjesto u depou za ono što je bilo izvan njega a pripadalo je tamo. Mi smo krenuli od podruma. Naši donatori, Švicarska ambasada i Pro Helvetia, od krova.

DANI: Možda se i nađete. To šta neko misli o kantonalnoj ministrici njegova je stvar, ali je činjenica da je ona u posljednje vrijeme podržavala rigidan, često i nacionalistički koncept prikazivanja naše umjetnosti, a u nekim se oblastima pokazala i vrlo nestručnom. No, na stranu s njom. Šta je ono što Vi mislite raditi između tog krova i podruma?

HUSEDŽINOVIĆ: Počeli smo raditi na programu. Po svojoj opredijeljenosti i strukturi, uložila sam jako puno truda da neke ličnosti iz naše historije umjetnosti izvučem na svjetlo dana. Štetićeva i Selmanovićeva retrospektiva, naprimjer, u 80-im godinama su mogle djelovati kao nekakav anahronizam, ali sam htjela stati iza toga. Kao neko ko je diplomirao na dadaizmu, spadam u one koje zanimaju umjetničke revolucije, pojave u modernoj umjetnosti koje umjetničkim sredstvima ruše jedna drugu. Program koji je napravljen za prvu polovinu ove godine jeste stvar mog ličnog ukusa, ali je u isto vrijeme i stvar ponude, jer je činjenica da mi od naših finansijera ne dobijamo nikakva sredstva za programe, a pomogne se kad bude stani-pani. Preko Goethe instituta smo doznali da će se moći doći do Bauhaus fotografije, i ja se nisam dvoumila. Slučajno sam u Ljubljani vidjela i Wernera Bischopfa, pa i to planiramo u ovoj godini. U Banjoj Luci, u Umjetničkoj galeriji RS-a, bila je izložba akademika Bekira Misirlića - sa Švicarskom ambasadom i Pro Helvetijom sam dogovorila sponzorstvo da tu izložbu prenesemo ovamo. Kada je naša gradska uprava gostovala u Zagrebu, uradili smo izložbu Edina Numankadića. Kako oni u martu dolaze u Sarajevo, predložili su da dođu sa jednom svojom izložbom, ali je kolega Zvonko Maković, profesor moderne povijesti, nažalost želio da nam predstavi Exat kao najznačajniju zagrebačku umjetničku pojavu. Exat u tom trenutku gostuje u Portu, evropskom gradu kulture za ovu godinu, tako da smo dobili Josipa Seissela. Imat ćemo i izložbu Claudea Vialla - on je također jedno veliko ime svjetske umjetnosti, a bio je red da imamo jednog umjetnika iz Francuske. Neki naši umjetnici, kao što su Mustafa Skopljak, Alma Suljević, Fikret Libovac, imali su poziv da u Francuskoj urade neka svoja djela od bronze, njihov gost je bio i Nebojša Šerić Šoba, i baš zahvaljujući tome, nastala je i ona čuvena Šobina fotografija u Cannesu. Michelangelo Pistoletto i njegova izložba galeriji su ponuđeni od strane projekta ARS AEVI, za koji se mora reći da je značajan događaj.

DANI: Kako izaći na kraj s podjelom naših umjetnika na dvije glavne skupine? S jedne je strane srednja i starija generacija okupljena oko ULUBiH-a, a s druge skupina mladih koji su dobar dio afirmacije stekli oko bivšeg Sorosevog Centra za suvremenu umjetnost, današnjeg SCCA?

HUSEDŽINOVIĆ: Ne bih rekla da smo mi u tom smislu izuzetak. Svugdje imate struje i suprotstavljene grupe. Udruženje likovnih umjetnika, jedan socijalistički anahronizam, pojava koju smo preuzeli iz nekakvog sovjetskog sistema, u svijetu naprosto ne postoji. Tamo se udruženja likovnih umjetnika stvaraju prema afinitetima i estetskim i umjetničkim kriterijima, a nikako pod državnim okriljem. Svugdje na svijetu postoje galerije koje pokazuju slatke male pejzažiće, mrtve prirode, i to ima publiku, ali, zaboga, to nije jedini trend. Gledam na televiziji da je sinoć neko otvorio izložbu u galeriji Novi hram, i za BHT i za Kantonalnu televiziju je to skoro pa najvažniji kulturni događaj, a kad vidite šta je čovjek izložio, to je strahota. Nisam sigurna ni u to da budućnost naše umjetnosti pripada autorima koji su okupljeni oko SCCA. Dunja Blažević je moja koleginica i ja cijenim njen rad. Oni su mladi, mnogi među njima su studenti, i mi ne znamo šta će biti s njima. SCCA prvenstveno podržava produkciju, a mi nigdje do sada, a ne znam ni kako će s tim biti ubuduće, nismo bili u stanju da podržimo produkciju. Mladi umjetnici nemaju sredstava da realiziraju djela, a muzeji i galerije kupuju gotovo djelo. SCCA će njih podržavati, ali mi smo ti koji će ocijeniti da li će to djelo ući u Umjetničku galeriju i našu historiju umjetnosti. Dosta stvari oko fundusa ove galerije zavisit će i od donacija; vi ste nekada imali gradske komisije za otkupe, pa republičku komisiju za otkup, pa je od ukusa članova te komisije zavisilo šta će se kupiti i onda predati na čuvanje u Umjetničku galeriju. Dakle, prevelika pažnja se pridaje tom našem ULUBiH-u, a to je taj nekakav naš zaostatak iz prošlih vremena. Prije pola sata sam uzela spisak udruženja, jer mi treba za pravljenje mailing liste, i shvatila da je strašno koja je tamo količina amatera i diletanata.

DANI: Kako je moguće otvoriti vrata Umjetničke galerije, koja će, bez uvrede, u posljednjih desetak godina biti značajna po tome što su u njoj džaba pili vino profesionalni posjetioci otvaranja izložbi na kantonalnom i federalnom nivou?

HUSEDŽINOVIĆ: Vrata su ovdje uvijek bila otvorena. I nije uvijek bilo do nas, mi smo prije nekog vremena imali izložbu Stoljeće grafike u BiH, koja je napravljena nadljudskim naporima, a izašli su tekstovi u rubrici Gradska hronika. Bili smo u situaciji da Fondu za penziono osiguranje platimo dug iz sredstava koje nam federalno ministarstvo i Federacija uopšte nisu uplaćivali, pa smo to uradili od onih sredstava koje smo dobijali od Kantona. Sad smo dobili nove snage: tu prije svega mislim na Maju Bajević, koja je dobila mjesto kustosa pedagoga i šefa odnosa s javnošću, a onda se prosto dogodilo i neko čudo u kojem je na vrata ušla djevojčica koja se predstavila kao Maja Bobar i rekla da je diplomirala u Grazu slavistiku i historiju umjetnosti, i to u momentu kad mi tražimo nekoga da popunimo to radno mjesto. Odmah sam joj rekla da donese radnu knjižicu. Ja ću podržati povratak tog našeg mladog svijeta i u ovom trenutku me uopće ne zanima nostrifikacija njihovih diploma, koja je sad problem jer nemamo katedre za historiju umjetnosti, a ni komisije koja bi je formirala. Tu je i Ivana Jevđević, koja se već potvrdila i na planu kritike, mada se nekad i "zaleti" pa napiše tekst i onome kome ne bi trebalo, ali bolje i ona nego neko drugi, i ona se u našem depou među tolikim eksponatima kreće kao riba u vodi. Kad pozivamo osmogodišnje škole na izložbu, nama nastavnici likovnog obrazovanja lijepo kažu da neće da odgovaraju za djecu jer ih sarajevskim trotoarima ne mogu voditi do galerije. Skoro sam na izložbi grafike vidjela da je došla jedna škola. I sad, djeca izlaze, a profesor ih pita: "Hajde sad da čujem, u kojoj smo galeriji bili?", a ono muk. Oni ne znaju ni u kojoj su galeriji bili. Nemamo cijenu ulaznica; ima na vratima ono djelo Kurta i Plaste "Od svakog prema mogućnostima, svakome prema zaslugama", pa ko hoće nek' ubaci neku paru i svoj doprinos. Mi svakako od tih sredstava odemo pa kupimo neku knjigu za našu biblioteku i tako popunjavamo knjižni fond.


Arhiva Dani
190

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh