Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 188

12.
Januar
2001.


Arhiva Dani
188



Vildana Selimbegović
vildana@bhdani.com


Nerzuk Ćurak
nerzuk@bhdani.com

 

 



"Ja sa Haagom surađujem, ovo do sada nisam javno rekao, od 1995. godine, po odobrenju Alije Izetbegovića i Rasima Delića"

 

Intervju Dana
Država, iznad svega
Oni koji bolje poznaju Stjepana Šibera reći će da dvije izuzetne osobine krase ovog penzionisanog generala bosanske vojske: čast i odanost državi. Ako se na koga može primijeniti parafrazirana Kennedyjeva misao da nije vrijeme pitati se šta država može učiniti za tebe, već šta ti možeš učiniti za državu, onda se tu mora naći mjesta za aktualnog poslanika Republikanske stranke u Federalnom parlamentu BiH. Povodom skorog izlaska njegove druge knjige svjedočenja o minulom ratu, Stjepan Šiber, sa malom dozom patosa, bez koga očito ne može, govori o Haliloviću i Deliću, Izetbegoviću i Jelaviću, Grabovici i srednjoj Bosni, Blaškiću i Kordiću. Po prvi put, Šiber otkriva i svoje kontakte sa Sudom u Haagu, objašnjava kako se obreo u Kljuićevoj stranci te nas uvjerava da nije kandidat za federalnog ministra odbrane

DANI: Gospodine Šiber, je li tačna informacija da ste ozbiljan kandidat Alijanse za promjene za ministra odbrane u Vladi Federacije BiH?

ŠIBER: Stjepan Šiber može biti samo nešto u BiH, ni u kakvom entitetu. Znam i ja da te kalkulacije kolaju Sarajevom, ali ja sam to a priori odbio. Izuzev ako Senat moje stranke ne naloži da to moram prihvatiti.

DANI: Vaše opredjeljenje za zajedničku odbranu je vrijedno poštovanja, no koje su realne mogućnosti za nju u današnjoj BiH?

ŠIBER: Ovog momenta ih nema, no moj prijatelj, sadašnji zapovjednik Vojske Federacije general Dudaković, ima ideju o prelaznom zapovjedništvu, tj. o prelaznoj vojsci, koju ja podržavam. To je nešto slično današnjoj Vojsci Federacije, ali na prostoru BiH: i dalje su tri vojske - hrvatska, srpska i bošnjačka, s tim da je zapovjedništvo do određenog nivoa zajedničko. Narodi u BiH moraju biti svjesni, bez obzira jesu li manjinski ili većinski, da paritet u ovoj državi može ići do određenog nivoa, a ne onako kako ga traži gospodin Jelavić. Pogledajte to ovako: Bošnjaka je 50 posto, Hrvata 17 posto - kako postići paritet na nivou običnog vojnika? Ali, paritet može biti na nivou odlučivanja, za što je švicarska konfederacija savršen primjer.

DANI: Vaše dvije knjige su izazvale burne reakcije: najzanimljivijom se čini Vaša optužba usmjerena na generala Bilajca, za islamizaciju Armije BiH.

ŠIBER: Bilajac je jedan veoma čudan čovjek, ali nisam ga ja optužio, ja sam samo napisao ono što je on govorio. On je želio da bude ja, ali nije želio raditi, sve do kraja januara 1994. godine, dok sam ja bio u Sarajevu, on uopće nije bio vojnik Armije RBiH, a odjednom je postao član Generalštaba i general. Alija Izetbegović je tri puta preda mnom, jednom pred Seferom i jednom pred Delićem rekao: šta taj čovjek uopće hoće? Međutim, Alija je dobro znao šta on hoće, uostalom, tom je čovjeku bilo ponuđeno da bude komandant vojske, komandant Teritorijalne odbrane. Same njegove izjave dovoljno govore o njemu: on je pred Alijom, Muhamedom Filipovićem, Harisom Silajdžićem i nama komandantima rekao da za njegovu obitelj u BiH nema opstanka ako u njoj budu živjeli Hrvati i Srbi. Prema tome, nekom je trebao takav jurišnik uza sve one male, da realizira rastjerivanje prvo Srba, a poslije i Hrvata iz Armije BiH.

DANI: Kako u tom kontekstu ocjenjujete ulogu Sefera Halilovića?

ŠIBER: Meni je jako žao Sefera. On je u nekim stvarima pretjerao, sve je više podlijegao jednoj struji koja je bila... Pazite, ja sam pokušavao razgovarati s njim u četiri oka, pet-šest puta, i ukazati mu da ne može Dika, žena koja nema nikakvu vojnu naobrazbu, biti šef kabineta šefa vojske jedne države. On se smijao. Kad mu je Alija Izetbegović dao zadatak da Diku makne, Sefer je meni rekao: "Diku je poslala SDA da me kontroliše?!" Dakle, to je bila jedna rana u Armiji BiH a i u životu Seferovom, ta Dika. Vehbija Karić je jednom prilikom skočio, tad je Sefer već bio odlazeći jer nije izvršavao naredbe Rasima Delića, i rekao: "Pazite Sefera, on je dobar čovjek, Dika je na njega sudbinski djelovala." Ovo citiram jer smatram da je bitno a i zato što mi je stvarno žao Sefera.

DANI: Ima jedna zanimljivost iz vremena smjene Sefera Halilovića: Vi ste tada, za razliku od Divjaka, tu smjenu smatrali potrebnom.

ŠIBER: Ne znam da li će Alija to sad priznati, ali ja sam bio inicijator da se uspostavi formacijsko mjesto zapovjednika vojske. To sam u više navrata govorio Izetbegoviću u četiri oka, jer naprosto onako nije išlo, i tada sam predložio da Sefer ostane načelnik a da Delić dođe za komandanta. Rasima sam znao od '72-'73. Rasim je imao završenu školu narodne odbrane - generalsku školu, koju smo u ARBiH završili još Divjak, Bilajac, Karišik, Pečenjković i ja. Dakle, nas je bilo pet ili šest koji smo imali tu generalsku školu priznatu u svijetu, i ja sam se sjetio Rasima Delića, koji je bio najškolovaniji oficir među Bošnjacima.

DANI: Pomenuli ste da je kraj septembra '93. bio odlučujući u odnosima Halilovića i Delića. Kakva je saznanja Generalštab, u čijem ste sastavu i Vi bili, imao u vezi s hapšenjem Sefera Halilovića?

ŠIBER: Mi nismo uopće znali, dakle ja uopće nisam znao za to. Rasim je vjerovatno čuo od Alije, ali ja uopće nisam znao da je Sefer uhapšen. Vi meni to morate vjerovati, jer ja govorim istinu.

DANI: Sedamnaest dana je bio pritvoren.

ŠIBER: Ja nisam znao. Sefer je, za mene, otišao sa Suljevićem, Karićem i Bilajcem u Hercegovinu. Ja uopće nisam znao da je Sefer u zatvoru. Mislim da mi Sefer vjeruje, a i vi mi morate vjerovati. Ko je to izveo - Bakir Alispahić ili neko drugi, ja ne znam. I opet vam moram reći, meni je strašno žao Sefera, on je strašno dobar čovjek i mislim da smo mogli nas dva uz Jovinu pomoć puno toga napraviti samo da nije neko bio između nas, a između nas je bio neko.

DANI: Kako cijenite reakcije na svoje memoare?

ŠIBER: To nisu memoari, mada neko možda tako zamišlja memoare. To je jedno svjedočenje onoga što se oko mene dešavalo. Pisao sam sa najboljom namjerom. Sada mi neki ljudi kažu: '92. godina, a ti Aliju dižeš u zvijezde; '93 - kritikuješ ga. Ja im kažem: pa čekajte, tek početkom '93. godine je počela islamizacija Armije, i Alija je podlegao tome. U svakom slučaju, knjiga se prodaje jako dobro, interes je velik, komentari su uglavnom pozitivni, a čak i negativni komentari mi dobro dođu jer su svojevrsna reklama. Vidjeli ste u Avazu komentar na knjigu, sa mojom slikom. To je strašan EPP za mene. Autor tvrdi da sam ja kancelarijski general, a uopće ne zna da sam ja jedini 39 puta prošao u raznim pa i u "čokoladnom" transporteru Egipatskog bataljona check point gdje je Hakija Turajlić ubijen. Avaz ne zna da sam ja u Hrvatskoj Kostajnici, kod zapovjednika brigade koji je Šagoljev rođak, i u Busovači, u prisustvu generala Morillona, vikao hrvatskim bojovnicima ko sam, pozdravio ih pozdravom Armije BiH i rekao: "gospodo, ako vam je zapovjeđeno da pucate, pucajte", a onda je general Morillon shvatio i raširio ruke i rekao "ne, ne pucati", jer u nas su bile uperene sve puške Kordićevih bojovnika.

DANI: Jeste li imali reakcije svojih najbližih suradnika iz rata - Divjaka, Halilovića?

ŠIBER: Divjaka su neki od boraca pitali za moju knjigu i on je rekao: sve što je Šiber napisao je istina. Sa Seferom nisam govorio o tome, ali imajte na umu da sam se ja sa Seferom na prvoj sjednici konstituirajućeg parlamenta predstavnika parlamentarnih stranaka pozdravio i izljubio i čak smo se dogovorili da ćemo mi iz malih stranaka formirati svoj klub.

DANI: Otkuda Šiber baš u Republikanskoj stranci?

ŠIBER: Moram vam kazati da me je čak šest stranaka u Sarajevu zvalo u svoje redove.

DANI: Ko Vas je sve zvao?

ŠIBER: HSS, komunisti, i da ne nabrajam dalje, bilo je i muslimanskih stranaka koje su me zvale u svoje redove. Ključni čovjek je bio Stjepan Kljuić. On je tri godine nastojao da dođem među republikance, i ja sam to prihvatio smatrajući da mogu pomoći ovom narodu.

DANI: Zašto baš republikanci?

ŠIBER: Zato što Republikanska stranka odražava sastav stanovništva BiH. Niti jedna druga to ne odražava. Tu je Bošnjaka 50%, otprilike 30% Srba, 17% Hrvata i značajan broj Jevreja. To je osnovni razlog, a vi dobro znate da ja ne bih mogao ući u jednonacionalnu stranku jer i moja obitelj je višenacionalna.

DANI: Zašto ste u toku rata otišli u diplomaciju kao vojni ataše BiH u Švicarskoj?

ŠIBER: Otišao sam da spasim život svoje žene. Nažalost, moja supruga je umrla.

DANI: Jeste li imali prilike da tokom boravka u Švicarskoj dublje upoznate švicarski koncept odbrane kao možda najprimjereniji BiH?

ŠIBER: Vrlo je interesantno vaše pitanje sa gledišta odbrane zemlje i sa gledišta nespominjanja uopće jesi li ti, Stjepane, Hrvat, Musliman ili Srbin, nego je bitna cjelovita država u kojoj rezervisti, što našima sigurno ne bi prijalo, svaka tri mjeseca imaju vježbu. Dakle, osnova je rezerva. Ja sam još u augustu '92. godine rekao u Oslobođenju da vojska treba samo 15.000 profesionalaca, što je cifra o kojoj se danas govori.

DANI: Evo malo "haških pitanja". Je li Blaškić krivo osuđen na 40 godina, a da pravim krivcima još nisu izrečene kazne?

ŠIBER: Pa većina pravih su tamo u zatvoru. Blaškićeva kazna jeste ogromna; ja, naravno, ne mogu reći kolika ona treba da bude, ali ta zapovjedna odgovornost na Zapadu je strašno opasna. A sad ja imam potpitanje za vas: nije li zapovjedna odgovornost za Uzdol i Grabovicu na Rasimu Deliću?

DANI: Pa i na Vama. Vi ste bili drugi-treći čovjek u vojničkoj hijerarhiji.

ŠIBER: Da, jesam, i ništa nisam mogao saznati šta se dolje dešavalo.

DANI: Znači, mislite da ne možete ni po kojoj osnovi biti pozvani u Haag?

ŠIBER: Ne mogu. A znate zašto? Zato što je vrhovni komandant bio Alija Izetbegović a ne Predsjedništvo države. Pa uzmite posljednji broj Prve linije pa ćete vidjeti: sjedi naš vrhovni komandant Alija u sredini, desno je Mahmuljin, a lijevo je Dudaković. Dakle, on je vrhovni komandant, a vojni zapovjednici sa kojima je Alija donosio odluke bili su Sefer i Rasim. Ja i Divjak nismo uopće konsultovani ni za šta, prema tome, nemamo uopće zapovjednu odgovornost. No, da se vratimo na pitanje o Blaškiću. Ljudi moji, pa Kordić je bio glavni, ne samo u centralnoj Bosni nego u kompletnom lancu obitelji Boban. Ja sam na pregovorima sa HVO-om imao takve podudarne stavove sa Blaškićem da kad sam ja govorio, on je samo potvrđivao, a kad je on govorio, najčešće sam i ja samo potvrđivao, pa, prema tome, ima neko ko je kriv, ko je zaslužan, ali ja nisam rekao da je Alija Izetbegović kriv. On je i kriv i zaslužan. To je kompletna rečenica. Dakle, za sve uspjehe je zaslužan Vrhovni komandant.

DANI: E, sad nastaje zabuna. Ko je Vama kriv što ste na funkciji koju ste obavljali bili odsječeni od linije komandovanja. Haag, shodno konceptu zapovjedne odgovornosti, ne mora pokazati razumijevanje za to što Vi niste znali šta se dešava.

ŠIBER: Tačno, moglo bi tako biti, ali tako neće biti, nego će biti ovako kako ja kažem. Ja ću biti u Haagu, samo čekam neke velike ribe da tamo stignu.

DANI: Šta time hoćete da kažete?

ŠIBER: Ja sa Haagom surađujem, ovo do sada nisam javno rekao, od '95. godine, po odobrenju Alije Izetbegovića i Rasima Delića.

DANI: I ta suradnja još traje?

ŠIBER: I to još traje, i čak sam pozvan, zamoljen da, kad narednih dana još neko bude uhapšen, dođem da svjedočim. Međutim, da se vratimo ovom vašem pitanju o zapovjednoj odgovornosti. Pazite, ja nisam bio zapovjednik. Zamjenik komandanta u jednoj vojnoj hijerarhiji organizovane države odgovara za nešto što je okoliš komandanta, recimo kadrovska služba, logistika i slično. Između mene i Divjaka te dužnosti su bile podijeljene. Neko će reći, a posebno Hrvati imaju običaj to reći, da smo mi bili raspoređeni na manje važne dužnosti. Ali, ja vama ponovo kažem: Sefer je donosio odluku sa Alijom, odnosno Delić je donosio odluku sa Alijom a da nama nikada ništa nije rečeno. Kada je Predsjedništvo od mene tražilo da ih upoznam sa situacijom na ratištu, ja sam rekao da ih ne mogu upoznati jer ne poznajem situaciju.

DANI: Znači, Vi ste faktički bili u nekom ćorsokaku?

ŠIBER: Da, u ćorsokaku, ali sam spavao tri sata dnevno.

DANI: Jeste li bili zaduženi za logističko obezbjeđenje borbi u Hercegovini kada se i desio zločin u Grabovici?

ŠIBER: Ne. Što se tiče municije i eksploziva, logistika je ostala u nadležnosti komandanta. Gorivo je bilo u nadležnosti ministra energetike Rusmira Mahmutćehajića, ministra policije Jusufa Pušine i mene. I to samo gorivo u Sarajevu. Nabavka municije se odvijala u strogoj tajnosti. Postojali su neki ljudi u Generalštabu koji su to odrađivali.

DANI: Ko je odobravao gorivo za hercegovačku bitku?

ŠIBER: Pa, vjerovatno na toj teritoriji konjički šef Safet Ćibo, koji je odgovarao za sve što je određeno i što nije određeno. Vi se sad smijete, a Safet Ćibo je odjednom postao predsjednik tri općine - Konjic, Jablanica i Prozor, isto kao i Juka Prazina, koji je bio određen na tri dužnosti i, dok nije došao meni, nije mu bilo jasno da ne može biti jednovremeno i načelnik pravne uprave i komandant specijalne brigade i komandant specijalne jedinice Armije BiH.

DANI: Mi Vas to pitamo zato što su kod suđenja Blaškiću papiri za izdavanje goriva odigrali važnu ulogu kao dokazni materijal.

ŠIBER: Jeste.

DANI: A ako ste Vi bili zamjenik komandanta za logistiku...

ŠIBER: Samo u Sarajevu.

DANI: U samom slučaju Grabovica jedna od najozbiljnijih optužbi upravo je vezana za određivanje smještaja jedinica...

"Sefer je, za mene, otišao sa Suljevićem, Karićem i Bilajcem u Hercegovinu. Ja uopće nisam znao da je on u zatvoru. Mislim da mi Sefer vjeruje, a i vi mi morate vjerovati. Ko je to izveo - Bakir Alispahić ili neko drugi, ja ne znam"

ŠIBER: E, pazite, upravo sam to htio reći. Taj period je bio poznat po tome, ako pažljivo čitate moje zapise iz septembra, da je tih dana odlučivano o odnosima između Sefera i Rasima. Ja i dalje tvrdim da Sefer Halilović nije nikad smijenjen. Sefer je ostao na istom mjestu, a jedino negativno za njega je što se izjednačio sa mnom i sa Divjakom a glavni komandant je bio Rasim Delić. U vrijeme borbi u Hercegovini nije bilo neke kontrole, bio je to nekontrolirani period. Naređenja nisu išla linijom subordinacije, i to su potvrdili i Rasim Delić i Sefer, koji je odbijao Delićeva naređenja. Znači, taj period nije pokriven naređenjima odavde i nama je to sve dolazilo sa zaostatkom. Alija je o zločinu čuo prije nego mi, negdje na putu, pa je dao onu izjavu nama kad je došao - da je mislio da se uopće ne vrati u Bosnu jer on neće da komanduje vojskom koja kolje žene i djecu. To sam i napisao doslovce, a ko je rekao "kolji" - možda će reći ona dvojica mladića koji su ostali živi. Činjenica je da je neko rekao: kolji i bacaj u Neretvu.

DANI: Jeste li znali Antu Jelavića u JNA?

ŠIBER: Jelavića sam znao. Ja sam ga čak i primio na posao kad je završio fakultet u Zagrebu.

DANI: Vi ste ga poslali na službu u Hrenovicu?

ŠIBER: Nisam ga ja poslao. Kadrovsku politiku je vodila kadrovska služba Sedme armijske oblasti. Jelavić nije bio dobar đak. Meni se, dok sam bio u Beogradu u Prvoj vojnoj oblasti, javio pet-šest puta i molio me da ga proguram jer je konkurisao za postdiplomski studij; međutim, nisam mogao ništa da učinim, jer njegova službena ocjena bila je trica.

DANI: Kako komentarišete nevjerovatni uspon čovjeka kojega ćemo kolokvijalno nazvati "jedva trica"?

ŠIBER: Kada sam tokom rata dolazio u Vareš, Kakanj i sela oko Zenice, mene su braća Hrvati kanili ubiti, naštimali su bili sve da me ubiju. Ja sam prekršio Alijino naređenje i upao sam u Vareš, gdje su me se dobro bojovnici isprepadali. Ali su se krstili i govorili: Stjepan Šiber došao, šta će sad biti? No, to ništa nije bitno, bitna je tuga tih trenutaka kada, po naređenju Jelaviću sličnih, ljudi napuštaju svoja ognjišta. U Kraljevoj Sutjesci tukli su narod kundacima da se isele, a još moraju dati 1.000 maraka da dođu do onog četnika na brdu, Raićevog kuma. I kad je došla ta seoska sirotinja gore, ovaj traži još 500 maraka da ih proslijedi u Hercegovinu. Dakle, prevareni su i to je to "humano preseljenje stanovništva". Za to vrijeme Jelavić se uspinjao.

DANI: Možete li zamisliti situaciju da Ante Jelavić bude Vaš vrhovni komandant?

ŠIBER: Nema šanse, mene bi moji sinovi ubili. Kada sam došao iz Ženeve sa pregovora pa im rekao kako me je Boban htio kupiti, Boris mi je (Šiberov sin, op.ur.) kazao: znaš, stari, šta bi se tebi desilo da si pristao?, a ja kažem: znam, bio bih ubijen, a on meni kaže: ne, mi bismo se tebe odrekli, ti ne bi bio naš otac.

DANI: Recite nam, kad biste ponovo proživjeli svoj život, da li bi, u odnosu na rat protiv BiH, Stjepan Šiber bio isti?

ŠIBER: Odgovor sam dao, čini mi se, 8. marta 1998. na prijemu u Predsjedništvu BiH, kad je Alija, nama penzionisanim generalima, podijelio satove. Usput budi rečeno, ti satovi su mizerija od satova, i ovo nisu moje, nego Izetbegovićeve riječi, ali njegovi suradnici su izabrali baš te. Tada sam Aliji rekao: Predsjedniče, Stjepan Šiber neće umrijeti tako lako. Ja neću umrijeti još najmanje 40 godina, do 101. ću živjeti. Sutra, bude li trebalo, zovite me - prvi ću biti, kako 7. aprila, tako i danas ili sutra. Samo, neke stvari neće moći ići kako su išle. Neće moći, Predsjedniče.

DANI: Šta neće moći?

ŠIBER: Pa vi znate da je oko njega bila njegova kompletna porodica. A isto tako dobro znate da moj niti jedan sin nije bio angažiran po nekoj nepotističkoj liniji. Izetbegović je radio na svoju ruku. Primao je ljude koji su u odnosu na njega na nekom devetom nivou ispod, bez znanja suradnika. Navest ću vam primjer Slavka Zelića, bio je u HVO-u u Sarajevu i Boban mu je izmijenio mozak. Njega Alija prima a o tome ne znaju ni Delić, ni Talijan, ni ja... Nazovem Izetbegovića i kažem mu: Predsjedniče, ja dolazim, i on samo reče: dođi, Stjepane. Kad su završili razgovor, Alija me pita: imaš li šta, Stjepane, reći gospodinu Zeliću? Rekao sam mu: zapamti da te je primio Alija Izetbegović, predsjednik Predsjedništva BiH, a ja bih volio da mogu zapamtiti da mog kolegu Pašalića primi Mate Boban, a to nikad neću vidjeti. Eto, tako više ne bi moglo, ali na tom prijemu rekao sam Izetbegoviću i ovo: Predsjedniče, zovi, i siguran sam, kao što sam siguran da sam ovog momenta živ, da bi i oba moja sina krenula.


Arhiva Dani
188

 


početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh