Sadržaj    Arhiva    Pretplata    Biblioteka DANI    Marketing    Galerija    Impresum 
DANI
br. 180

10.
Novembar
2000.

Arhiva Dani
180




Željko Cvijanović

 

 

 

ZABRANA SDS-a
Kako se na engleskom kaže muljanje?
Od gomile stranih para svijet u RS-u ne živi mnogo bolje, sve demokratske norme koje su stranci javno propagirali njihov ljubimac Dodik u RS-u je bacio pod noge, jer, Bože moj, on je sam, a tamo SDS, Milošević, Alister Crowly i manji ostatak svjetskog zla. Kada su mu dozvolili da dvije godine vlada manjinom u parlamentu, stranci su zapravo vrlo licemjerno izbjegli odgovornost da - kada već neće SDS, kompromitovanu ratom - zaista proglase protektorat u RS-u i preuzmu odgovornost

runa svih grešaka stranaca u Republici Srpskoj za posljednje tri godine objavljena je nedjelju dana uoči izbora pod naslovom Ratni zločinci u RS: Ko su ljudi u vašem susjedstvu. Zašto? Zato što su zahtjevom za zabranu SDS-a, glavnog predizbornog favorita u RS-u, pokušali ne samo da utiču na rezultat izbora već su još jednom učinili uslugu svima među Srbima, Hrvatima i Bošnjacima, koji tvrde da međunarodna istraga ratnih zločina više ima političku funkciju nego pravnu, moralnu ili istorijsku.

Sve je krenulo prije nekih mjesec dana kada su iz štaba Milorada Dodika procurile informacije da uskoro u Bosnu dolazi Richard Holbrooke, koji će oduvati SDS. "Bit ću predsjednik RS-a jer Amerikanci tako hoće", rekao je tada samouvjereni Dodik, koji je nešto kasnije, govoreći o svojim izbornim šansama, poručio: "Ja sam već pobijedio." Desetak dana uoči Holbrookeovog dolaska, na stolovima stranih diplomata u Sarajevu i Banjoj Luci pojavila se analiza Međunarodne krizne grupe (ICG), u kojoj se zahtijeva zabrana SDS-a zbog toga što je ta partija još uvijek u vezi sa Radovanom Karadžićem i zato što njeni ratni funkcioneri, umiješani u zločine, još uvijek obavljaju funkcije u vlasti i paralelnoj strukturi koja kontroliše podzemne tokove kriminala i politike. U, kako tvrdi šef tog projekta ICG-a James Lyon, rezultatu sedmomjesečnog istraživanja na terenu u 18 opština BiH, navedena su imena 75 političara za koje se tvrdi da su pod patronatom SDS-a bili umiješani u ratne zločine.

Potom je došao Holbrooke i u, čak i za medijske prilike u RS-u, rijetko udvorničkom intervjuu banjalučkim Nezavisnim novinama saopštio da "je SDS kriminalna organizacija i da bi je trebalo raspustiti". "Mnogi ratni zločinci su na slobodi, a neki od njih nalaze se i u lokalnoj vlasti, poput Bratunca", ostala je Holbrookeova poruka sa balkanske turneje. On je u prvom redu mislio na Miroslava Deronića, jednog od lidera bratunačkog SDS-a, koji je poslije nezapamćenog zločina nad Bošnjacima u julu 1995. imenovan za povjerenika te stranke za Srebrenicu.

Ko su ljudi sa spiska ICG-a To i ostala 74 imena objavljena u analizi ICG-a zapravo predstavljaju proširenu verziju spiska Ministarstva odbrane RS, koji je prije dva mjeseca objavio banjalučki magazin Reporter. "Naša istraga pokazala je da su nam taj dokument podmetnuli Dodik i jedan funkcioner njegove Obavještajno-bezbjednosne službe", glasila je zakašnjela mudrost jednog od funkcionera Ministarstva koji je za Dane komentarisao spisak ICG-a. I zaista, društvo sa spiska daleko je od prijatnog: pored Deronića, tu su Vojkan Đurković, Arkanov ratni povjerenik za Bijeljinu poznatiji pod imenom Major Vojkan, kome je prvi biznis bila trgovina Bošnjacima iz tog grada; Milan Ninković, nekadašnji ministar odbrane RS-a, ratni gospodar Doboja i rodonačelnik paravojne organizacije "Miće", koja se proslavila zločinima; tu je i fočanski triling Velibor Ostojić, Petko Čančar i Vojislav Maksimović; zatim Božidar Vučurović, koji je u ljeto 1992. naredio deportovanje istočnohercegovačkih Bošnjaka; Milan Lukić, čovjek koji je iz rata u BiH vjerovatno izašao sa najviše krvi na rukama, da bi tek prošle nedjelje protiv njega u Haagu bila objavljena optužnica…

Naravno, teško je braniti ratnu ulogu većine ljudi sa tog spiska. Ali, na spisku ICG-a nema imena koja danas nešto znače u SDS-u osim Milana Tupajića, šefa poslaničkog kluba u parlamentu RS-a, Milovana Bjelice, jednog od sarajevsko-romanijskih kraljeva ratnog biznisa i knjigovođe Momčila Krajišnika, te Ninkovića, jednog od najzaslužnijih u SDS-u što se virus Biljane Plavšić prije tri godine nije probio od Doboja na istok.

Sa druge strane, na spisku ICG-a u mnogo reprezentativnijem sastavu zastupljen je Plavšićkin SNS, odakle se, osim nje, pominju Petko Čančar, bivši ministar pravde u Dodikovoj vladi, Drago Ljubičić, poslanik SNS-a u Parlamentarnoj skupštini BiH, te Rajko Dukić, moćni gospodar Birča i glavi finansijer SNS-a. Dukić je čak priznao da bi zabrana SDS-a iz razloga koje prezentuje ICG "povukla zabranu rada i nekih drugih stranaka". "To ide cilju koji govori da je RS stvorena od terorističkih, zabranjenih stranaka, i samim tim dovodi u pitanje RS i njenu egzistenciju kao entiteta u BiH", kaže Dukić.

Ni Lyon u Dukićevoj analizi ne vidi ništa paranoično. "U RS-u ne mogu ni priznati zločine, jer bi se tada ogolili temelji na kojima je entitet stvoren, naprosto, srušila bi im se koncepcija", kaže on optužujući RS da ne sarađuje sa Sudom za ratne zločine.

Saradnja sa Haagom Naravno, tu se otvaraju tri pitanja: prvo, ratni zločini i Haag; drugo, da li se SDS, kako tvrdi, reformisala ili njom još upravljaju ratni kadrovi; i, treće, koji su razlozi i ciljevi zahtjeva za zabranu SDS-a. Kada optužuje Sfor da nema entuzijazma za hapšenje osumnjičenih za zločine ili kada konstatuje da RS ne sarađuje sa Tribunalom i da se u njoj o zločinima i ne govori, Lyon zaboravlja nekoliko stvari. Prije svega, zašto Sfor uopšte treba da hapsi osumnjičene kada u RS-u postoji Vlada, koju stranci, malo je reći, smatraju prijateljskom i kooperativnom?

Drugo, netačno je da Vlada ne sarađuje sa Haagom, ali ta saradnja nije transparentna i zakonski regulisana, tako da ona afirmiše jedan podzemni paradržavni splet odnosa. Naprimjer, Vlada RS je, u saradnji sa beogradskom tajnom policijom, prije tri godine izburgijala da se Haagu preda nekoliko optuženika iz Šamca. Dalje, zar nije Vlada RS pustila Sfor u banjalučki zatvor Tunjice da pokupi Zorana Žigića, koji je tamo ležao zbog ubistva. Zar nije saradnja sa Tribunalom Dodikovo trijumfovanje poslije jedne od posjeta Haagu, kada je dvojici svojih ministara saopštio da mu je obećano kako članovi njegovog kabineta neće biti hapšeni dok su u Vladi. Bila bi to saradnja jedino kada bi Carla Del Ponte zahtijevala od Ivice Račana da pred neke hrvatske generale stavi koru od banane, pa da se nehotično na njoj doklizaju sve do Scheweningena, da to ne pokvari njegove izborne šanse. Ili da Vojislavu Koštunici kažu da prenese Miri Marković da će postati i holandski akademik ako svog muža ubijedi da se sam preda.

Naravno, nije to nikakva saradnja, to je nezakonito muljanje. Ono što je zaista saradnja bilo bi usvajanje zakona kojim se precizira institucionalni odnos RS-a sa Haagom. Nacrt takvog zakona, prema kome bi policija i sudovi RS-a bili obavezni da hapse i izručuju osumnjičene, uradio je nekadašnji Dodikov ministar pravde Milan Trbojević još prije godinu dana. Ali zakon nikada nije došao pred Skupštinu RS-a, i Haag je to tolerisao i nastavljao sa muljanjem samo da ne bi oslabio Dodikove šanse na izborima. I sve to u Republici Srpskoj, koja je od septembra '96. ili u predizbornoj kampanji ili u krhkoj fazi postizbornog stabilizovanja vlasti. I šta se dogodilo? Stranci, slava istini, nisu oslabili Dodikove šanse, samo što on danas kandidata SDS-a može da pobijedi samo ako nešto debelo isfolira ili ako se poslije izbora preko televizije obrati građanstvu riječima: "Dobar dan, ja sam Mirko Šarović."

Da li se SDS reformisao Nije, dakle, teško složiti se sa Lyonom, samo je pitanje da li vrijedi režirati izbore i isključiti SDS da bi sa Haagom Dodik "kooperativno nesarađivao" do 2002, dok ne stabilizuje vlast, a onda radio to isto do 2004. jer je ovaj u predizbornoj fazi. Na drugoj strani, što se medija u RS-u tiče, osim nekoliko mikrofona zakačenih za antenu, koji se ambiciozno nazivaju lokalnim radiostanicama, sve medije u RS-u kontrolišu ili Dodik ili stranci. Za to vrijeme iz njih smo se mogli informisati da Ferhadija ne može biti izgrađena bez da se papiri i cigle neophodni za gradnju ne nađu u omjeru 1:1 ili da je RS na komemoraciji u Srebrenici zastupao Thomas Miller.

Drugo pitanje glasi da li se SDS reformisala. Ovo nije odgovor: otkako postoji, Holbrooke i ICG nikada nisu imali manje razloga da optuže tu stranku. Kada se Dodik bavio Holbrookeovom zabranom SDS-a, rekao je da "možda i nije demokratska". "Ukoliko pobijedi SDS, bit će prekinuti svi međunarodni ekonomski odnosi sa RS-om", objasnio je on uklapajući se u neviđenu džulovsku retoriku klase "ili ja ili ništavilo", sa kojom se još jedino mogu porediti oni "Opredjeljenje ili istrebljenje" i "Glasajte za svoje ljude".

Za razliku od Dodika, koji u zabrani SDS-a vidi svoju jedinu šansu, ta stranka je vrlo krotko reagovala na optužbe. Uvjeren da će on i SDS pobijediti na izborima, Šarović je za ljude sa spiska ICG-a rekao da "ne misli da su oni članovi stranke" i da SDS više nije partija kakvu je Holbrooke poznavao prije nekoliko godina te da u njenom vrhu sjede mladi i neopterećeni ljudi. Još eksplicitniji bio je funkcioner SDS-a Mirko Banjac, koji je rekao da ne očekuje nikakve sankcije, ali i da "mi nismo tvrdoglavi". "SDS je spremna da argumentovano razgovara o greškama koje su neki ljudi napravili ili će napraviti", rekao je Banjac i pokazao da SDS neće da polemikom sa međunarodnom zajednicom kvari svoje velike izborne šanse. I zaista, SDS ima vrlo krotku kampanju, u kojoj uglavnom kritikuje Dodikovu promašenu ekonomiju, dok se vrhunac njihovih "patriotskih" izjava kreće u kategoriji traženja "specijalnih veza sa SRJ, sve u skladu sa Daytonom".

To nisu stvari koje treba zanemariti, ali nisu ni odgovor da li se SDS reformisao. Na to pitanje o stranci, koja već tri godine ne odlučuje ni o čemu, danas sa mnogo argumenata ne mogu odgovoriti ni njeni funkcioneri. Ali odgovor će brzo doći: ukoliko se budu plasirali da vladaju sa Ivanićem (jer samima im to stranci sigurno neće dozvoliti), SDS čeka nekoliko eliminatornih pitanja, među kojima je prvo - Haag. Ali ne saradnja sa Haagom, kako bi to postavili Dodiku - dakle, da slučajno plane sva šuma na istoku RS-a, pa da Radovan slučajno kao zapaljena šišarka bude katapultiran put Haaga - nego da u parlamentu bude donesen nekakav zakon o tome i da se on provodi. Ima razloga da se vjeruje kako bi se na tom pitanju SDS još jednom pocijepao, ali ni u jednoj grupi neće biti više od trojice onih koji se nalaze na spisku ICG-a.

Zašto stranci vole burazersku demokratiju Za takav rasplet se zalažu i Petritsch i Barry, čiju sposobnost da provjere i verifikuju kandidate su svojim nepovjerenjem ponizili Holbrooke i ICG. Osim toga, odgovornost za naredne događaje onih koji predlažu zabranu SDS-a ne postoji: oni dolaze i odlaze, a na Petritschu i Barryju ostalo bi da se bore sa haosom na političkoj sceni.

Posljednji problem zabrane SDS-a jeste uloga stranaca u tom entitetu tokom posljednje dvije godine. Od gomile stranih para svijet u RS-u ne živi mnogo bolje, sve demokratske norme koje su stranci javno propagirali njihov ljubimac je bacio pod noge, jer, Bože moj, on je sam, a tamo SDS, Milošević, Alister Crowly i manji ostatak svjetskog zla. Kada su mu dozvolili da dvije godine vlada manjinom u parlamentu, stranci su zapravo vrlo licemjerno izbjegli odgovornost da - kada već neće SDS, kompromitovanu ratom - zaista proglase protektorat u RS-u i preuzmu odgovornost. Ali odgovornost je, vjeruje Lyon, na SDS-u. Ne ide, koliko je novca uloženo u promašeni antidemokratski projekat Dodik, čitava BiH mogla se pokriti mrežom nevladinih organizacija koje bi promovisale neke demokratske principe.

Ali, strancima nije u RS-u trebala demokratija, trebao im je Dodik da očisti scenu, da likvidira SDS, da uništi nacionalizam, da napravi privrednu reformu. Šta je uradio? Uništio je bar dvije partije jače od svoje koje su pokušavale da u RS-u organizuju nešto što bi bilo drugačije od nekadašnjeg SDS jednostranačja, poklopio je većinu medija koji mu rade izbornu kampanju po uzoru na demokratske obrasce Envera Hoxhe, razvalio je parlament, u politički govor unio rječnik laktaške pijace, privredu je tako reformisao da već dvije godine radnici, budžetski korisnici i penzioneri masovno izlaze pred vladu da mu zahvale, samo je nejasno zašto to čine psujući mu majku. Sve je uradio, samo što nije društvo izliječio od nacionalizma, već, naprotiv, kad god mu je trebao stav birača, preuzimao je nacionalistički diskurs. I nije razvalio SDS, tako da najokorjeliji nacionalisti u RS-u relaciju između sebe i Dodika vide kao odnos između tragedije i farse.

Kada su se stranci uoči izbora suočili s tim da je projekat Dodik propao, računalo se da im valja, poslije njegovog eventualnog silaska sa vlasti, nekoliko mjeseci slušati šta je dečko uradio nestašno se igrajući premijera, koliko je potrošio, koliko je izgubio usput dok je prenosio kući, kako je sa nekim stranim funkcionerima muljao onako burazerski i balkanski sa tajnim potpisivanjima, varanjem skupštine, obmanjivanjem javnosti. Riječju, burazerski nacionalizam društveni je obrazac, koliko poguban, toliko i logičan. Burazerska demokratija nije samo pogubna, ona je najdublja kompromitacija demokratije.

Takva linija manjeg otpora, naravno, osvetila se i strancima, i Dodiku, i Srbima. I šta sad? Pobijedit će sumnjivi SDS, koji će umjesto Dodika naspram sebe vjerovatno imati nenačetog Zlatka Lagumdžiju. Naravo, taj dualizam, prema kome će građeni RS-a birati između raka na mozgu (SDS) i kancera na plućima (Dodik) nije domaći izum, već strani, jednako kao što će poslije izbora, birajući između jednih i drugih, za miliju metastazu morati da se odluči i Ivanić. Pitanje je, naravno, apsurdno, ali Lyon misli da ima smisla odgovoriti. Problem je što njegov odgovor neće korisiti ni Bosni, ni RS-u, ni Dodiku, već tek ponekom strancu koji vjeruje da u izbornoj trci u RS-u treba pobiti sve konje da bi na cilj stigla jedna spora debela raga u koju je uloženo toliko dolara.

Arhiva Dani
180

 

 

početna
stranica
©Copyright Dani 2002 Sva prava zadržana
Preporučeno Microsoft Internet Explorer, 800*600 ili više, Central European Windows-1250 encoding
Sve primjedbe i prijedloge šaljite na webmaster@bhdani.com


na vrh