Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

Arhiva DANI 166

SEDMI DAN

Sto se vise priblizava dan vjerovatno odsudnih izbora za buducnost Bosne i Hercegovine, to se “bratstvo zlocina i jedinstvo mraka” sestrinskih stranaka, Stranke demokratske akcije, Srpske demokratske stranke i Hrvatske demokratske zajednice, u javnosti sve vise ogoljuje, do perverznog paradoksa.

Nekadasnjim planerima “druge Svajcarske” na putu otvorenog medjusobnog koaliranja isprijecila se tek sitnica od cetiri ratne godine. Nju treba potisnuti u zaborav, bas kao i Srebrenicu, opsadu Sarajeva, Prijedor, Manjacu, Focu, Ferhadiju, Stari most, Dretelj, Heliodrom, istocni Mostar, Kazane, Grabovicu, Tarcin…

“Buducnost Bosne lezi u umjerenim nacionalnim strankama” - visekratno porucuje svom dzematu Alija Izetbegovic, hladno nudeci Bosnjacima da se opredijele hoce li vjerovati njegovim rijecima ili njihovom najsvjezijem pamcenju, humkama najblizih i spaljenim domovima.

Iz “strateskih opservacija” onemocalog Izetbegovica najveca bosnjacka stranka vec odavna crpi direktive za svoje prakticno politicko djelovanje. Zbog toga se jos samo mali preostali broj onih kojima nije jasno da su tri pomenute politicke nakaze jos od rodjenja vezane neraskidivom pupcanom vrpcom zbunjeni kontinuitetom dokazivanja privrzenosti unesreciteljskog saveza: od vezivanja cvorova na nacionalnim zastavama, od biranja Karadzica i Bobana za partnere u mirovnim pregovorima, preko protivljenja zabrani SDS-a (“Mogu ja sa Krajisnikom” - Alija Izetbegovic), do poslijeratnog glasanja Dzemaludina Latica za izbor Velibora Ostojica na funkciju “predsjednika parlamentarne Komisije za zastitu ljudskih prava”.

Pobjeda Socijaldemokratske partije BiH na proteklim lokalnim izborima i predstojeci izvjesno jos trijumfalniji uspjeh na narednim opcim izborima primorali su vladajucu bosnjacku stranku da do karikaturalnosti dovede svoje optuzbe na racun onih koji ih “nepravedno izjednacavaju sa SDS-om i HDZ-om”. Kakva to panika mora biti, kakav je to ocaj, kakav je to nedostatak obraza koji Edhema Bicakcica tjera da ponavlja stav svog lidera o ekvidistanci prema SDS- u i SDP-u; kako li se osjeca kad ostane sam sa sobom i sjeti se da je podrzao izbor Karadzicevog savjetnika Spasoja Tusevljaka “zato sto nema dokaza da je on licno bombardovao Sarajevo”; racuna li Mithat Haracic da vise nikad u zivotu nece sresti nijednog Mostarca nakon sto Slobodanu Praljku i Valentinu Coricu na Sestom saboru HDZ-a BiH prenese srdacne Izetbegoviceve pozdrave i najotvoreniji poziv za osnazivanje koalicije; kako li se osjeca poslanik iz Srebrenice Abdurahman Malkic dok dize ruku za izbor Djuradja Banjca koji se u parlamentu javno sprda sa hiljadama njegovih izmasakriranih sugradjana; hoce li pravom postratnom heroju Amoru Masovicu, nosiocu liste SDA na predstojecim izborima, biti teze vaditi iz jama kosti poklanih Bosnjaka ili se boriti za vlast udruzen sa njihovim ubicama…

Zadnje godine ratne opsade Sarajeva potpuna neizvjesnost oko njenog okoncanja dokusurivala je preostalu mentalnu izdrzljivost Sarajlija. Drugacije, ali ne manje bolno, mentalno nasilje traje jos od zavrsetka rata. No, situacija u poredjenju sa posljednjom ratnom godinom je puno bolja: zna se tacan datum okoncanja postojeceg terora. Do izbora je ostalo jos svega malo vise od stotinjak dana.

Senad PECANIN

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.