Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

HISTORIJA PRED NESTANKOM

Arhiv BiH danas prezivljava u podrumima, hodnicima i skucenim prostorima nenamjenskih zgrada, u vlazi i memli, bez ikakve finansijske potpore. Ne bi moralo biti tako kada bi drzava shvatila da bez proslosti nema ni nje, a bez sacuvane arhive nema ni proslosti. Za pocetak, valjalo bi makar zakonski regulirati postojanje Arhiva BiH i arhivske gradje, jer bi njihovo statusno rjesenje pokrenulo niz novih inicijativa

 

 Pise: Angelina Albijanic 



Ovih je dana u toku procedura oko usvajanja Zakona o arhivskoj gradji i Arhivu BiH, cime bi se konacno trebao rijesiti status institucije koja najsveobuhvatnije svjedoci o postojanju bh. drzave kroz vijekove i historiju. Zasto to do sada nije ucinjeno, pitanje je koje ide na dusu nadleznim organima, iz cijih budzeta, u svrhu zastite drzavnog arhiva i historijske gradje, u posljednje dvije godine nije izdvojen niti jedan jedini fening. Stoga Saban Zahirovic, zamjenik direktora Arhiva BiH i direktor Arhiva Hercegovine, nemocno slijeze ramenima i kaze: "Kada je u pitanju struka, interesi su potpuno isti, a sto je sudbina Arhiva ovakva kakva jeste pitanje je koje donekle ima i politicki kontekst. Jer, mi, koji radimo u arhivskim sluzbama, medjusobno se razumijemo i svi smo pomalo profesionalno deformisani. Cim vidimo pozutjeli papir, pomislimo da je neki dragocjeni dokument."

Zato se i pri izradi nacrta pomenutog zakona pitala iskljucivo struka. Naime, u njoj su ucestvovali predstavnici svih arhiva koji trenutno postoje na tlu Bosne i Hercegovine, sto znaci, pored drzavnog, arhivi oba entiteta, potom medjuopstinski, kantonalno-zupanijski, medjukantonalni i medjuzupanijski, te arhivi jedinica lokalne uprave. Zakonom se uredjuje pravni status Arhiva, koji nastavlja sa radom kao institucija drzave Bosne i Hercegovine, sa sjedistem u Sarajevu. Takodjer se uredjuje i evidentiranje, prikupljanje, preuzimanje, cuvanje, zastita, sredjivanje, obrada, uvjeti koristenja, istrazivanje i publikovanje arhivske gradje iz nadleznosti, opet, Arhiva BiH. To podrazumijeva podatke i dokumente vlada, ministarstava, direkcija, komisija, savjeta, uprava, inspekcija, nauke, kulture, zdravstva, privrede, bankarstva, socijalne politike... minulih vremena. I kada se sve to zbroji, u ovom momentu Arhiv BiH cuva devet i po hiljada duznih metara ili devet i po kilometara "pozutjele hartije", kako se naime mjeri slozena i u kutije razvrstana arhivska gradja.

Izumiranje struke
Dakle, objasnjavati koliku zakonsku, informativnu, kulturnu, umjetnicku i nadasve historijsku vrijednost imaju dokumenti pohranjeni u depoima drzavnog arhiva, sasvim je nepotrebno. Pa ipak, on jos ni danas nema regulisano pitanje prostora, strucnog kadra, opreme, finansiranja... Historijska gradja deponovana je na cak tri lokacije - u podrumima i hodnicima zgrade Predsjednistva, u Palati pravosudja, gdje je najveci dio dokumentacije izlozen vlazi i sigurnom propadanju, i u suterenskim prostorijama zgrade bivseg CK, odnosno danasnje Vlade Federacije BiH. Tehnicka opremljenost arhivskih sluzbi je minimalna, a pomisao na racunarsko pohranjivanje obilne dokumentacije daleko i, u dogledno vrijeme, neostvarivo. Arhiv BiH, pored skucenih radnih prostora, nema ni adekvatnu citaonicu. Tacnije, umjesto nje koristi se mala impovizovana prostorija, uklijestena izmedju hodnika i gomile arhivskog materijala, opremljena sa svega nekoliko stolica i jednim stolom. Strucnog kadra je sve manje, a sve su prilike da ga uskoro vise nece ni biti, jer u Bosni i Hercegovini, osim odsjeka za historiju pri filozofskim fakultetima, ne postoji skola za ovu vrstu entuzijasta. Uza sve to, Zahirovic dodaje: "Medjutim, dok se ne rijesi statusno pitanje Arhiva BiH, ne mozemo ni pomisljati na nesto drugo, recimo na izgradnju namjenske zgrade, pa cak ni na adaptaciju postojecih prostora. Mi smo izradili i projekt revitalizacije arhivske sluzbe u zemlji, koji je, kao i zakon, u procesu usvajanja i za koji postoji zdobra volja', ali sredstava nema."

Muke pocetaka
Prica o Arhivu BiH seze pola vijeka unazad, do 12. decembra 1947. godine, kada je prvi put institucionalno zasticena arhivska gradja i kada je osnovan Drzavni arhiv. Ipak, pionirski pokusaji stvaranja institucije za cuvanje kulturnog naslijedja zabiljezeni su jos davne 1909. godine, a nacinila ih je tadasnja Zemaljska vlada za BiH. Ali Bec i Austro-Ugarska nisu, za 40 godina svoje uprave, dozvolili da se na ovim prostorima osnuje bar jedan arhiv. Takva ocekivanja nije ispunila ni novostvorena nacionalna drzava - Kraljevina SHS, i tek su tridesetak godina kasnije stvoreni uslovi za stavljanje svih spomenika kulture, pa tako i arhivske gradje, pod okrilje drzave i otvaranje institucije sa istom namjenom.

A pisanim dokumentima poklanjana je narocita paznja jos u srednjovjekovnoj Bosni, posebno onima koji su imali javno-pravni karakter. Medjutim, oni su cuvani po vladarskim odajama, tako da danas, od te izvorne gradje, u Bosni i Hercegovini nije ostalo gotovo nista. Ipak, najstariji dokument pohranjen u Arhivu BiH, potice iz 1395. godine. To je povelja kralja Stjepana Dabise, pisana na pergamentu i opremljena pecatom. Nazalost, najveci dio preostalih pisanih dokumenata iz ovog perioda, ukljucujuci povelje kralja Tvrtka te povelju bana Kulina iz 1189, nalazi se u Historijskom arhivu Dubrovnik, kao sto se i znatan dio srednjovjekovne arhive razasuo po franjevackim samostanima van granica Bosne i Hercegovine. Nesto bolje stanje je sa pisanim tragovima iz perioda dugotrajne turske vladavine, mada je sacuvana pretezno dokumentacija iz 19. vijeka. Dijelom zato sto ni turska vlast nije imala sluha za zastitu svoje razgranate dokumentacije, a dijelom stoga sto su za dokumente iz "vilajetskog arhiva" bili specijalizirani Orijentalni institut u Sarajevu i Gazi Husrev-begova biblioteka. Dalja prica je poznata: sve sto je u ovoj instituciji decenijama sakupljano u zbirke nemjerljive vrijednosti izgorjelo je u jednom danu - 17. maja 1992. godine, kada je u nepovrat otislo, izmedju ostalog, 5.263 rukopisa na arapskom, persijskom, turskom i bosanskom jeziku te 200.000 vilajetskih dokumenata. "Slucajno, u jednoj prostoriji koja nije izgorjela, ostalo je sacuvano nekoliko sidzila, kao i nesto knjiga koje su tih dana bile na koristenju. I to je sve", pomenula je jednom prilikom u Danima Behija Zlatar, direktorica Orijentalnog instituta.

Spaseni za dlaku
Gazi Husrev-begova biblioteka i tadasnji Drzavni arhiv imali su tih dana vise srece. Iako je zgrada Arhiva direktno pogodjena granatom, od koje je stradalo 50 metara ili jedan posto duzne gradje, nastala steta smatra se zanemarljivom. Zato se Matko Kovacevic, direktor Arhiva BiH, s olaksanjem prisjeca prvih ratnih mjeseci: "U odnosu na druge kulturne institucije, mi smo dobro prosli. Nasa je sreca sto smo bili prizemno i sto smo imali protivpozarne kontejnere. Medjutim, da nismo na vrijeme reagirali, sigurno bi i nama sve stradalo. Mi smo jos u novembru '91. i u februaru '92. godine, na skoro osam hiljada adresa, poslali cirkularno pismo, sa upozorenjem sta se moze dogoditi i da se arhivska dokumentacija spasi."

I zaista je spasena. Danas neprocjenjivu vrijednost bh. arhivskog fonda cini 490 kutija sa oko 60 miliona jedinica pisanog materijala, u kome su sadrzani dokumenti o Ministarstvu finansija iz doba austro-ugarske vladavine, Zemaljske vlade u periodu od 1878. do 1918. godine, te dio dokumentacije iz 16. i 17. vijeka. Tu je i proglas Franje Josipa izdat po njegovom dolasku u Bosnu, kao i kopije dokumenata konzularnih predstavnistava austrijskog generalnog konzulata od 1850. do 1880. godine. Najvecu nepoznanicu, bar sto se arhivskih podataka tice, na tlu BiH cini period izmedju dva svjetska rata. Jedan dio gradje nestao je kao posljedica ratnih razaranja, ali pozamasnu kolicinu dokumentacije unistavali su ljudi sami, nakon sto je rat zavrsen. Ponekad iz neznanja, ponekad iz potrebe, ali najcesce je "likvidiranje" opstinskih arhiva simboliziralo obracun i raskid s omrznutom vlascu. No, najznacajnija gradja partizanske provenijencije je sacuvana, kao i arhivi neprijateljskih organa vlasti. Medjutim, problem predstavlja njena razbijenost, jer je za zivota ondasnje Jugoslavije bila smjestena na nekoliko adresa, ukljucujuci i Vojnoistorijski institut u Beogradu, gdje se, recimo, i danas cuvaju dokumenti civilnih organa Nezavisne Drzave Hrvatske. "Medjutim, materijali u kojima se govori o BiH trebaju pripasti nama ili da nam se bar omoguci pravljenje njihovih kopija", naglasava Kovacevic. Jer, prema medjunarodnim propisima, nakon raspada bivse zajednicke zemlje, sve sto je nastalo na prostorima BiH, Hrvatske, Makedonije i Slovenije, kao i dokumenti u kojima se o njima govori, pripadaju ovim drzavama. Naravno, SR Jugoslavija to pravo osporava i cak ne dozvoljava ni pristup trazenoj arhivi. Nepostojanje diplomatskih odnosa izmedju BiH i prekodrinskog susjeda samo dodatno otezava stvari.

U medjuvremenu, valjalo bi da bar nadlezni na ovim prostorima shvate da, kao i covjek, drzava bez proslosti ne postoji. A dokazi o njenom "bitisanju" kroz historiju nalaze se jedino u njenim arhivama. Makar samo zbog toga, mjesto im zasigurno nije u podrumima, skucenim hodnicima, prasnjavim depoima, memli, vlazi...

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.