Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

SLUSAJ ’VAMO: VELIKO SPREMANJE!

U predizbornoj operaciji velikog spremanja sa ulica Srbije za posljednjih pola godine na groblje je odneseno vise mafijasa nego na Siciliji od Vita Korleonea do danas, uhapseno je vise “terorista” nego za Brozovog poluvjekovnog mandata, drzavni reket za obnovu funkcionisao je tako da Mrkonjicu nije trebalo nikoga da dvaput zove, izdajnici su u misjoj rupi, lopovi koji nemaju iskaznice vlasti odlaze iz zemlje ili sa zemlje, dok je narodu ostalo da vjeruje da je Milosevic iz faze Karadjordja (‘90-‘94), preko faze Gandija (‘94-‘98) i Fidela Kastra (‘98-‘99) usao u fazu Robina Hooda, covjeka koji otima od bogatih i dijeli siromasnima. I sve to direktno prenosi RTS

 

 Pise: Zeljko Cvijanovic 



Majko, koliko cekate ?” , pitao je, posto je iznenada banuo u jedan beogradski dom zdravlja, novi srbijanski ministar zdravlja Milovan Bojic, jednu staricu koja je sjedila na klupi pred ordinacijom.

“Sat i po” , odgovara baka.

“Zasto ova zena toliko ceka” , riknuo je Bojic u kamere RTS-a, dok su se izbezumljene sestre sklanjale sa hodnika.

Potom je iz kancelarije izvukao sludjenog direktora doma i pred jednako ukljucenim kamerama optuzio ga da mu je sala za ultrazvuk prljava. Nekoliko dana kasnije leteci ministar, koji nenajavljen obilazi bolnice i ambulante, kazu, uglavnom one u kojima direktori nisu pripadnici njegove stranke (JUL), zakljucio je prvi krug uvodjenja reda u srbijansko zdravstvo. “Zdravstvene ustanove koje sam do sada obisao nisu dobile prelaznu ocjenu za higijenu”, rekao je Bojic, koji je otpustio trojicu ljekara beogradskog KBC-a zbog pusenja u bolnici uprkos izricitoj ministarskoj zabrani.

“Svjetske” norme, koje ministar uvodi u zdravstvo, pracne su ljekarskim platama od sto do dvjesto maraka, ali o tome niko ne govori. Nije ovo, medjutim, prica o zdravstvu, vec o izborima koje je za srbijanske opstine, savezni parlament i saveznog predsjednika raspisao Slobodan Milosevic za 24. septembar.

Poruke inspektora Mrke
Jedan sitni ulicni prodavac cigareta u Zemunu, odnedavno sa plavom flekom ispod oka, prica kako mu je policija rasturila improvizovani stand. Potom je slijedio pretres kuce i oduzimanje cigareta. Kamere RTS tom prilikom nije bilo zato sto je pratila Milutina Mrkonjica, direktora poratne Direkcije za obnovu i izgradnju zemlje, covjeka koji je veliku popularnost posljednjih mjeseci stekao upravo kao izumitelj iznenadnih inspekcija u pratnji novinara. “Misli Sloba na vas, samo jos da zajedno rastjeramo ove mangupe i neradnike”, poruka je inspektora Mrke, koji u gluvo doba noci stoji medju skelama na jednom od prosle godine srusenih mostova koji se obnavlja. Tamo obicno drzi vecernju nastavu o patriotizmu i hitnosti obnove nekom krmeljavom direktoru, koga su cas prije za potrebe snimanja digli iz kreveta.

“Jel’ jasno. ‘Ajd’ sad” , rijeci su kojima se zavrsavaju nocne seanse coacha Mrkonjica dok pokroviteljski po ledjima lupa nekog pogubljenog radnika i, kao, nesvjestan kamera, kaze mu da onom svom direktoru koji je otisao na godisnji odmor, a nije zavrsio most, poruci da mu se javi. Hitno. Radnik se blesavo smjeska i slijeze ramenima znajuci da sa Mrkom obicno stize i prvi dio plate za januar, a, ako radovi dobro napreduju, mozda se nadje i nesto za topli obrok od novembra.

Naravno, Mrkonjic i Bojic, samo su dvojica Milosevicevih ljudi koji ovih dana ne spavaju pokusavajuci da svojim partijama i glavnom gazdi obezbijede jos cetiri godine vlasti. Taktika je jasna: Milosevicu vise nije ni na kraj pameti da narod uvjerava kako je situacija u Srbiji nikad bolja. On priznaje da stvari ne valjaju, ali tu je Mrka, obnovitelj u cijim rukama su racuni svih firmi Srbije, sto ce reci jedan od najmocnijih ljudi poslije Milosevica. Tu  je, dakle, Mrka da se obracuna sa ljenjivcima, Bojic ce da dovede u red korumpirane i napusene ljekare, a tu su i Goran Matic i Ivan Markovic, koji dosta uspjesno u red dovode novinare, spijune i teroriste (davno je trebalo objediniti taj resor). U toj akciji je zbog spijunaze prosle nedjelje na sedam godina zatvora osudjen kraljevacki dopisnik IWPR i France presaa Miroslav Filipovic.

Ne valja to, druze
Poslije te drakonske presude svaki novinar u Srbiji koji radi  za strane medije, pa ne podlijeze zakonu o informisanju, moze da racuna da ce mu u stan, s kamerama naravno, u gluvo doba upasti Matic ili Markovic i reci mu pred milionima gledalaca RTS: “Ne valja to, druze, nista. ‘Ajmo: control-a, delete, A sad sve ponovo. Vracam se za dva sata. Jel’ jasno?”.

Kao sto je svojevremeno Benito Musolini dostignucem svoje vlasti smatrao to sto vozovi u Italiji vise ne kasne ili kao sto je njegova reinkarnacija Vojislav Seselj sest decenija kasnije bio ponosan sto na salterima opstinskih sluzbi u Zemunu, gdje vlada, nema vise redova, tako je i Milosevic odlucio da pred izbore uvede malo reda u drzavu. U operaciji velikog spremanja sa ulica Beograda je za posljednjih pola godine na groblje odneseno vise mafijasa nego na Siciliji od Vita Korleonea do danas, uhapseno je vise “terorista” nego za Brozovog poluvjekovnog mandata, drzavni reket za obnovu funkcionisao je tako da Mrkonjicu nije trebalo nikoga da dvaput pozove, izdajnici su u misjoj rupi, lopovi koji nemaju iskaznice vlasti odlaze iz zemlje ili sa zemlje, dok je narodu ostalo da vjeruje da je Milosevic iz faze Karadjordja (‘90-‘94), preko faze Gandija (‘94-‘98) i Fidela Kastra (‘98-‘99) usao u fazu Robina Hooda, covjeka koji otima od bogatih i dijeli siromasnima.

Mora se priznati da on to dosta uspjesno radi iako njegov i rejting politickih partija koje kontrolise ni u jednom ispitivanju ne prelaze 30 odsto. Za to vrijeme opozicija stoji barem za desetak odsto bolje, ali procjene vecine analiticara govore da Milosevic jos jednom pobjedjuje. Zasto?

Navija li Djukanovic za Slobu
Najveci problem Milosevicevih protivnika, jednako domacih i stranih, jeste njihova nevjerovatna fascinacija beogradskim “genijem zla”. Na svojim putovanjima po svjetskim metropolama Zoran Djindjic i drugovi, jos prije ustavnih promjena kojima je Milosevic sebi obezbijedio pocetnu prednost od 10-20 odsto, nastojali su da upozore svoje domacine da ispitivanja javnog mnjenja jesu samo simulacija izbora, ali da oni na pravim izborima nemaju sansi i da im valja pomoci. Kako da pomognes nekome ko potrosi toliko energije da te ubijedi da nema sansi, pitali su se stranci, i sami fascinirani Milosevicem. Zato su iskoristili prvu priliku i na samitu G8 u Japanu javili da medjunarodna zajednica nece prihvatiti rezultate izbora.

 Ta vijest posebno je obradovala crnogorskog predsjednika Mila Djukanovica, koji je objavio da ce izbore bojkotovati i nastaviti da polako prema nezavisnosti vodi svoju drzavicu u kojoj se i dalje mnogo manje radi nego sto se trosi upravo zahvaljujuci cinjenici da je Milosevic na vlasti i da je Djukanovic protiv njega. Analiticar crnogorskih prilika Nebojsa Medojevic cak vjeruje da Djukanovic ne zeli Milosevicev odlazak, cija prva tekovina bi bila gubitak ekskluzivnog statusa za Crnu Goru u medjunarodnoj zajednici. To ce reci da bi onda za promjenu moralo malo i da se radi, a rad bi mogao da bude uzrok mnogih nevolja za crnogorsku vlast.

Djukanovicevo odustajanje jedva je docekao i Vuk Draskovic, koji je rekao da se pod tim uslovima ne moze izaci na izbore, jer bi se raspala zemlja. Naravno, Vuk je nasao rupicu za sebe, buduci da bi to mogao biti njegov jedini status u kome mu stranci nece reci da ga odustajanje od borbe protiv Milosevica bezobrazno primice Haagu, dok ga Milosevic upozorava da je jedini dokaz da on ne stoji ni iza jednog atentata na Vuka prosta cinjenica sto ja ovaj jos uvijek ziv.

Moze li Kostunica protiv Milosevica
Prvi su sebi dosli stranci pitajuci se: da li mi ovo podrzavamo Milosevica da jos najmanje cetiri godine americke predsjednike ispraca u penziju. Tada je Madalaine Albright sjela u avion i Djukanovicu zakazala  sastanak u Rimu. Tamo mu je objasnila da brdo americkog novca koji je usao u Crnu Goru nije obezbijedio Bob Geldof, nego americka vlada iz fondova za borbu protiv Milosevica. Djukanovic se vajkao da ce mu se, ako izadje na izbore, raspasti vlada, formirana sa partnerima kojima je na srcu nezavisna Crna Gora. Naravno, pravu istinu nije rekao: izlazak na izbore, koje bi Montenegrini shvatili kao kapitulaciju pred Milosevicevim unitaristickim ustavom i izdaju, na racun Djukanovica osnazilo bi liberale i socijaldemokrate, zagovornike nezavisne Crne Gore. A takva podjela glasova opet bi kao glavnog gazdu afirmisala Momira Bulatovica, Milosevicevog namjesnika brdsko-primorskog, koji protiv Djukanovica stoji bare-bare.

To bi znacilo da bi Djukanovic, cak i ako bi sa srpskom opozicijom pobijedio Milosevica, mogao da izgubi lijep dio vlasti u Crnoj Gori. Ipak, obecao je Albrightovoj, a sta bi drugo, da ce pokusati da ubijedi svoje ljude, koji kao i on ne vole da cuju kako bi mogli da ostanu bez vlasti.

Tako je uvodjenjem u pamet Djukanovica i Draskovica kod stranaca zavrsena sezona tretiranja srpskih opozicionara kao maloljetnih tipova koji hoce da naprave utisak drzeci tompus u ustima. Dok traje predizborna kampanja, oni ce biti tretirani kao ozbiljni ljudi, cijoj pobjedi nedostaje jedino to sto sami u nju ne vjeruju. Sa Djukanovicem koji pomaze, Draskovicem koji ne smeta i izborenom mogucnoscu da kontrolisu glasanje, opozicija zaista ima sanse da pobijedi na izborima. Jednako, Vojislav Kostunica, najvjerovatniji Milosevicev predsjednicki protivkandidat, ima sanse buduci da istrazivanja raspolozenja javnosti kazuju da bi uz podrsku Draskovica i Djukanovica tukao Slobu sa 42 odsto biraca prema 28 odsto.

Da bi se sve to dogodilo, nije najvaznije hoce li Milosevic do kraja lazirati izbore, kao sto proizilazi iz fascinacije njegovim likom i djelom, nije potrebno cak ni da opozicija zavodi red u drzavi. Potrebno je samo da dovoljno ubjedljivo kazu: evo nas zajedno, svi stojimo iza Kostunice i svi smo spremni da jedan za drugog sve ucinimo. Jednostavno? Da, ali u situaciji kada bi bar polovina opozicionih lidera ovaj zadatak zamijenilo ciscenjem najdublje srpske septicke jame, vidi se da i nije. Pitanja se ovaj put, medjutim, ne mogu mijenjati i izvlaciti nova i oni velikog izbora nemaju, tim prije sto nisu sigurni da ce vladati cak i ako izbore dobiju.

Ali ako se i to desi, citaoci Dana saznace ako prvo postizborno javljanje iz Beograda bude kao da ga je sastavljao Ivan Markovic. “Ne valja to, druze, nista. ‘Ajmo ponovo, slusaj ‘vamo”.

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.