Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

500 RIJECI DEJTONSKOG SPORAZUMA

Sta na japanskom znaci kako? Zasto je turski ambasador nezenja? Zasto je ruskom ambasadoru trebalo osam sati da procita Oslobodjenje? Kakva je uloga padeza u diplomatskoj komunikaciji? Zasto egipatski predstavnik trazi profesoricu? Ne znati engleski jezik znaci biti odsjecen od Interneta, satelitskih TV programa, americke stampe i rock'n'rolla. Ne znati bosanski a zivjeti bas u Bosni, otvara takodjer niz nemogucnosti. Sta su u Sarajevu naucili strani ambasadori i ko od njih zna reci i nesto vise od dobar dan i nema problema

 

 Pise: Sandra Ibrahimovic 



Vas jezik je jako tezak, jer jednu rijec mozete reci na sto nacina. Naprimjer: kuzis, kontas, kapiras, shvatas, razumijes. A tek padezi, pa izgovor, gramatika... subhanallah!", kazao nam je jedan informaticar iz Saudijske Arabije koji je, kako tvrdi, za samo cetiri mjeseca naucio bosanski. Razlog za takvo sto jeste posao, a rezultat pokazuje kako bosanski nije nemoguce nauciti ukoliko mu se svakoga dana posveti sat ili dva. To su, uostalom, potvrdili i ambasadori Irana i Kine u Bosni i Hercegovini, sa kojima smo napravili kratke razgovore na bosanskom, bez pomoci prevodilaca.

Diplomatska misija ambasadora traje cetiri godine. Dani su od stranih diplomata u BiH pokusali saznati koliko ih, kako i, uslovno receno, zasto govori bosanski. Ispostavilo se da, sem predstavnika Kine, Turske, Irana, Grcke i Rusije, ambasadori najcesce "nemaju vremena" nauciti nesto vise od: dobar dan, dobro jutro, dobra vecer, dovidjenja, nema problema, ima problema... Evo kako sa komsijama, bosanskim kolegama i novostecenim prijateljima razgovaraju predstavnici Pakistana, Svicarske, Danske, Egipta...

Ahmet Erozan, ambasador Republike Turske: Njegova dusa je, kako voli reci, u Bosnu dosla davno. A fizicki je zapravo stigao tek z98. godine. Buduci da je za vrijeme sluzbovanja u Moskvi naucio ruski i zahvaljujuci cinjenici da bosanski jezik ima mnogo turcizama, za njega ucenje bosanskog jezika nije predstavljalo veliki problem. Savrseno razumije ono sto mu se kaze. I oficijelno i neoficijelno. "U zvanicnim razgovorima uvijek baratate sa 500 istih rijeci koje sadrzi Dejtonski sporazum. Mozete se i sami uvjeriti u to. No, sa zenama je teze jer su one sofisticiranije. Za njih treba znati mnogo vise rijeci. I tu je moj problem. Bosanski sam naucio uz pomoc knjiga i komuniciranja. A znam i neku rijec na hrvatskom jeziku. Recimo, moja funkcija se na hrvatskom kaze veleposlanik. Vrlo je vazno znati lokalni jezik i zbog citanja stampe. Po mom misljenju, vrlo je vazan motiv za ucenje jezika. Recimo, ako ste diplomata i pri tome ste ozenjeni, vas motiv, naravno, nikada nece biti tako velik kao motiv nezenje. Informacije radi, nisam ozenjen. Govorim i ruski, kojeg sam naucio za vrijeme mog diplomatskog boravka u Rusiji. Bio sam motiviran i moj ruski je jako dobar. U toku studiranja naucio sam francuski i engleski."

Thor Gislesen, ambasador Kraljevine Norveske: Na poslovne sastanke obavezno vodi svog prevodioca, a u neoficijelnim razgovorima ponekad se posluzi i nekom bosanskom rijeci. Za godinu dana napusta nasu zemlju, razocaran: "Za cetiri godine, koliko sam vec ovdje, uvijek je nedostajalo vremena za ucenje vaseg jezika. Za mene su svi jezici vazni. Jer ukoliko ne govorite jezik drzave u kojoj obavljate svoj posao, uvijek ste limitirani na odredjeni nacin. Recimo, ne mozete tacno osjetiti sta se desava medju stanovnistvom. Naravno, ja uz pomoc prevodioca svakodnevno citam vase novine, ali bih rado razgovarao sa ljudima. I ta vrsta komunikacije mi nedostaje. Mogu razumjeti Bosance kada kazu znema problema' ili zima problema'. To cesto cujem na vasim ulicama. Bosanski je jako kompliciran. Za ljude iz skandinavskih zemalja tesko je izgovarati rijeci koje pocinju sa c ili c. Prije Bosne radio sam u Latviji i Iraku. Nisam naucio jezike tih zemalja iz istog razloga kao ni bosanski. Govorim engleski i francuski."

Dr. Muhamed Tarig, otpravnik poslova Pakistana: Bosna je njegovo prvo diplomatsko iskustvo. I cim je stigao, potrazio je profesora bosanskog jezika. No, pod pritiskom obaveza, casovi su bili sve rjedji. Zbog toga danas dr. Tarig zna reci tek nekoliko rijeci na bosanskom. No, misljenja je da je njegov izgovor jako los jer, kako kaze: "Jedne prilike htio sam da objasnim nesto o Vukovaru. I kad sam spomenuo Vukovar, niko me nije razumio zbog loseg izgovora. Tesko je izgovarati vase c, c, z, dj... Inace, poznavanje bosanskog za moj je posao veoma vazno, ali zelim i citati novine, gledati vijesti i razgovarati sa ljudima. To sve sada uspijevam uz pomoc prevodioca. Ali ako provedete nekoliko godina u nekoj zemlji, onda trebate uciti jezik te zemlje kako biste mogli osjetiti autenticne stvari. Tako bih volio citati poeziju na vasem jeziku. Volio bih citati Maka Dizdara, Ivu Andrica, Mesu Selimovica... Za sve ostale stvari pronadjem nacin da se sporazumijem. Ako odem u prodavnicu, ljudi iz ambasade mi napisu na komad papira ono sto zelim kupiti, a neke rijeci znam i ja. Nekada bude i smijesnih scena. Jedan nas kolega iz ambasade otisao je u prodavnicu da kupi rodjendanske svijece. I kako nije znao objasniti sta zeli kupiti, prodavacici je prvo rekao birthday i poceo puhati kako bi je asocirao sta zapravo zeli."

Wilhelm Schmidt, ambasador Svicarske: Petnaestog decembra 1997. zavrsio je svoju diplomatsku misiju u Africi. Istog dana je u poslijepodnevnim casovima zapoceo svoj posao u Sarajevu. Ne zna bosanski jezik i iznosi listu razloga: nije bilo vremena; u BiH ljudi govore engleski, francuski, njemacki...; postoje prevodioci; bosanski jezik je kompliciran.

Ipak: "Zaista sam dosao s namjerom da naucim bosanski, ali je to za mene jako komplicirano, a dodatnu teskocu mi predstavlja to sto ja govorim i engleski, francuski, njemacki i talijanski. I kada govorite cetiri jezika, onda je svaki naredni teze nauciti. Dolazim iz zemlje u kojoj se govori nekoliko jezika i nije mi jasno zasto se ovdje jezik dijeli kada je to jezik kojeg svi razumiju. Normalno je da se u razlicitim gradovima govori razlicitim akcentima i da postoje neke razlicite rijeci, ali to nije razlog da se jezik dijeli. Ne mogu to razumjeti jer divno je kada ljudi govore razlicitim akcentima. Vi ne morate voditi u Srbiju ili Hrvatsku prevodioca. Na vasem jeziku znam pozdraviti i reci nema problema."

P.D. Mantzournais, ambasador Grcke: U Sarajevo je dosao 1997. i jos uvijek ne zna do kada ce tu ostati. Aktivno govori engleski i francuski, kojeg je studirao, a sluzi se bosanskim i bugarskim. Nasu ekipu je pozdravio na tecnom bosanskom jeziku i odmah ostavio dojam da zna nesto vise od: "dobro jutro", "dobar dan" ili "dobra vecer". Ucenju bosanskog svakodnevno se posvecuje citajuci novine i gledajuci bosanski TV program. "Prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu radio sam u Makedoniji kao generalni konzul. Ucio sam i makedonski jezik, koji mi je bio dobra priprema za ucenje bosanskog. Misljenja sam da bi svaki diplomata koji treba provesti nekoliko godina u drugoj zemlji trebao uciti jezik te zemlje. E, sad je pitanje u kojoj mjeri? Recimo, kada bih ja otisao u Sinaj, ne bih ucio mnogo taj jezik, jer je daleko od moje zemlje. No, sa BiH je drugi slucaj. Ako se sjecate, prije rata ex Jugoslavija i Grcka su imale specijalne odnose. I danas su odnosi izmedju BiH i Grcke jako dobri. I samim tim je i moj interes kao diplomate za ucenje vaseg jezika veci. Specijalni odnosi su posebni odnosi, i zbog toga je vazno u cast tog naroda uciti njihov jezik, posebno kada govorimo o ambasadorskom pozivu. Balkan je kao mozaik i da bi se shvatio taj region, potrebna je velika ljubav. A za ucenje vaseg jezika potrebno je i mnogo truda."

Uffe Wolffhechel, ambasador Kraljevine Danske: Prije cetiri godine je otvorio Ambasadu Kraljevine Danske u Sarajevu. Od tada "nikada do sada nije imao vremena za pohadjanje barem sto brzih lekcija bosanskog jezika". Za Dane kaze: "Zao mi je zbog toga. Kad je rijec o obavljanju mog posla, bosanski jezik nije prepreka jer prisutnost medjunarodne zajednice je natjerala sve djelatnike da se komunicira na engleskom. Ali mi vas jezik nedostaje u razgovoru sa obicnim ljudima. Iako mnogi od njih govore neki strani jezik, prava je steta sto sa obicnim ljudima ne mogu u potpunosti komunicirati na bosanskom. Malo razumijem, a ponekad pokusam nesto reci na vasem jeziku, ali obicno kada me niko ne gleda, jer zbog sedam padeza uvijek ste u situaciji da pogrijesite. Necu vam davati primjere, ali zaista pokusavam. Bit cu zlocest i uporedit cu Bosnu sa Danskom. Mnoge diplomate koje dodju u Dansku ne znaju jezik moje zemlje. I sa Bosnom je isti problem. I Danska i Bosna su male zemlje, i to je mozda razlog zasto se diplomate ne potrude da nauce vas jezik. Za mene se zaista ne moze vezati taj razlog. Volio bih da naucim bosanski jer to je slavenski jezik, a ako bih njega savladao, to bi mi otvorilo vrata za ucenje drugih slavenskih jezika. Moj stav je da bez obzira na velicinu i znacaj jezika zemlje u kojoj trebate provesti, recimo, cetiri godine, dobro je nauciti taj jezik. U Bosni mnogo ljudi govori engleski i cesto ne osjecate potrebu da govorite bosanski, ali zalim sto, recimo, ne mogu citati Dane. Govorim spanjolski i francuski. Francuski sam ucio jer MIP izricito zahtijeva da svaki diplomata moje zemlje nauci taj jezik, a spanjolski sam naucio u Venecueli. No, tada sam imao vremena jer sam bio sekretar ambasade."

Dr. Salah El-Ashry, ambasador Egipta: Dr. El-Ashry kaze da mu je ucenje bosanskog jezika potrebno zbog komuniciranja sa ministrima i politicarima sa kojima se sastaje u pratnji prevodioca. Ne zbog sebe, nego zbog njih. U BiH je dosao prije godinu dana i jos uvijek zbog kolicine posla u ambasadi nije uzeo casove bosanskog. No, ima u planu. Trenutno trazi iskljucivo profesoricu - lijepu i profesionalnu. I napominje: "Ovo kazem da se malo nasalimo. Ali je neophodno da u slobodnim trenucima sa profesorom ucim bosanski, prije svega zbog mog posla. Jer kad je rijec o komunikacijama u prodavnici ili na ulici, covjek nadje nacina da se sporazumi. Ali kad je rijec o ministrima, to znaci - jedan ministar, jedna prilika i sastanak koji obicno ne traje dugo, mora biti efikasan. I tada obicno imam prevodioca. Recimo, nedavno sam boravio u Bihacu sa nekoliko ministara. U jednom trenutku ostali smo bez prevodilaca i nastala je sutnja. Ili jos jedan primjer: na jednom sastanku prevodilac je otisao po neki dokument. U sobi je nastala tisina. Trebam bosanski da razbijem tu tisinu. Naravno, zelim da preko vikenda ucestvujem u ljetnoj atmosferi, u razgovoru sa obicnim ljudima na ulici. Ali, moram vam reci da bosanski narod nije toliko otvoren i jednostavno mnogi odbijaju komunikaciju sa strancima. Shvatam to kao posljedicu dugogodisnjeg komunistickog rezima koji je vladao u vasoj zemlji. Moje je misljenje da ukoliko boravite u nekoj zemlji dugo godina, onda velicina i znacaj jezika ne bi trebali odredjivati limite diplomatama u kojoj mjeri da nauce taj jezik. Bosanski jos uvijek ne znam, ali preda mnom su jos tri godine i vodit cu se svojim poslovnim i moralnim nacelima. Inace, govorim engleski, francuski, arapski, a za vrijeme boravka u Indoneziji naucio sam i njihov jezik."

Seyed Homayon Amirkhaly, ambasador Islamske Republike Iran: U BiH je stigao prije godinu i pol dana i od prvog dana se posvetio ucenju bosanskog. Svaki dan po sat vremena. Sa gospodinom Amirkhalyjem napravili smo 15-minutni intervju bez pomoci prevodioca. Evo sta nam je rekao: "Zelio sam nauciti bosanski ne zato sto mi treba za moj posao, vec zato sto zelim komunicirati sa obicnim ljudima. Vase pitanje koliko velicina i znacaj jezika te specijalni odnosi zemalja odredjuju u kojoj ce se mjeri neki diplomata posvetiti ucenju jezika zemlje u kojoj vrsi diplomatsku misiju je veoma vazno, ali ja zaista na njega ne znam odgovoriti. Moje je misljenje da bi svaki diplomata bez obzira u kojoj zemlji boravio nekoliko godina trebao nauciti jezik bar u mjeri u kojoj ce najjednostavnije stvari znati reci na tom jeziku. Ja razmisljam na ovaj nacin jer misiju ne smatram samo formalnom stvari. Inace, bosanski jezik za mene nije beznacajan jer se njime komunicira na cijelom Balkanu, a Bosanaca danas ima po cijelom svijetu. Govorim engleski jezik, arapski, a za vrijeme diplomatske misije naucio sam i bugarski. Bosanski jezik je jako tezak iz razloga sto ima sedam padeza i stalno morate paziti na promjene da biste govorili ispravno."

Filip Sidorski, ambasador Rusije: Za vrijeme diplomatskog rada u Uzbekistanu, Filip Sidorski je saznao da istekom te misije direktno dolazi na ambasadorsko mjesto u Sarajevo. Zbog toga nije bilo vremena za brze jezicke pripreme. Ali u Sarajevu, prvo sto se naslo na radnom stolu ruskog ambasadora bili su knjiga bosanskog i rjecnik. Sidorski objasnjava: "Za moj posao je jako vazno da citam novine i oficijelne note MIP-a. Za tri mjeseca sam bio u stanju citati bosanske novine. Kad sam prvi put uzeo Oslobodjenje u ruke, da bih ga procitao od korica do korica, bilo mi je potrebno osam sati. Sada da bih pregledao tri dnevne novine i magazin, trebam trideset minuta. Naravno, u tih 30 minuta citam ono sto je najvaznije za moj profesionalni angazman: intervju, dnevna zbivanja i komentare. Volim da kazem da bosanski koristim kada kupujem, ali kada bih prodavao, ne bih mogao. U kontaktu sa ministarstvima koristim prevodioca ili direktno komuniciram na engleskom. Radio sam na Istoku, tako da govorim perzijski i pasto. Boravio sam i u Uzbekistanu, ali nije bilo tolike potrebe da ucim taj jezik jer ih mnogo govori ruski. Ne treba gledati na velicinu i znacaj jezika, jer kada znate jezik zemlje u kojoj radite, to otvara mnoga vrata i pomaze vam da obavljate svoj posao mnogo bolje. Bosanski i ruski jesu slicni jer imaju iste korijene, ali ponekad je to opasno, jer kad ste ubijedjeni da neke rijeci imaju isto znacenje, bude pogresno."

Mitsunori Namba, ambasador Japana: Za svakog Japanca ucenje cak i engleskog jezika, objasnjava ovaj ambasador, predstavlja veliki problem. Jer nijedan alfabet bilo kojeg jezika sa zemaljske kugle nije slican japanskom. Zbog toga ambasador Japana u BiH priznaje: "Nisam ucio bosanski prije dolaska ovdje. Imamo istih rijeci, ali su znacenja veoma razlicita. Naprimjer, kako na japanskom znaci proslost, a ima znaci sad. To ne znaci da ja s vremena na vrijeme ne naucim pokoju frazu na vasem jeziku koja bi mi posluzila u prodavnici, taksiju. Naprotiv, ja u prodavnici ili sa taksistima primjenjujem ono sto naucim u prirucnicima za ucenje vaseg jezika ili, bolje receno, ono sto me moji bosanski radnici u japanskoj ambasadi nauce. Govorim engleski, kojeg sam ucio u skoli, i francuski, jer sam proveo u Zenevi tri godine. Radio sam i u Indiji. Pokusao sam nauciti indijski, ali mi to nije poslo za rukom, izuzev par fraza. Ni sa bosanskim ne stojim bolje, ali dat cu sve od sebe da memorisem jos nekih rijeci i izraza na vasem jeziku. Volim vasu zemlju i mogu vam reci da ima nesto zajednicko u mentalitetu Japanaca i Bosanaca. Naprimjer, obje zemlje jako vode racuna o respektu roditelja, starijih osoba."

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.