Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

SMRT NA PUTU SPASA

U maju 1993. ubijena su dvojica italijanskih humanitaraca: kolona u kojoj su prevozili zene iz Bosne u Italiju je zaustavljena, oni brutalno istjerani iz auta i strijeljani. Trojica su prezivjela pokusaj strijeljanja, a dvojica od njih su podnijeli krivicnu prijavu protiv pocinitelja. Prezivjeli tvrde da je strijeljanje naredio Hanefija Prijic, poznat i po nadimku Paraga, isticuci  da se bas on tih dana vozio njihovom zelenom “Nivom”.. Prijic i danas zivi u selu Voljice, otac je sestoro djece i tvrdi da ubistvo nije pocinio, a dokumentacija iz policijske istrage koja je tada sprovedena - nedostaje

 

 Pise: Esad Hecimovic 

Paragina ratna i mirnodopska uloga


Nakon provedenih brojnih istraznih radnji u Kantonalnom sudu u Travniku, tamosnje tuzilastvo ocekuje konacnu saglasnost Haskog tribunala za pokretanje krivicnog postupka protiv Hanefije Prijica Parage, ratnog komadanta jedinice Armije BiH iz Gornjeg Vakufa, zbog osnovane sumnje da je 29. maja 1993. naredjujuci ubistvo trojice italijanskih humanitaraca “pocinio krivicno djelo ratnog zlocina protiv civilnog stanovnistva”. Saslusavanje brojnih svjedoka i prikupljanje drugih dokaza u ovom slucaju zapoceto je na osnovu krivicne prijave koju su jos prije dvije godine podnijeli clanovi porodice ubijenog Guida Pulettija i dvojica humanitaraca koji su prezivjeli egzekuciju svojih kolega - Cristiano Penochio i Agostino Zanotti. Ostecene su zastupali advokati Lorenzo Trucco iz Torina i Zarko Bulic iz Sarajeva.

Bijeg u sumu
Italijanski drzavni istrazitelji, u saradnji sa britanskim vojnicima u Gornjem Vakufu, organizirali su jos 1993. video-projekciju za ove prezivjele humanitarce. “To je on! To je on!”, skocili su sa stolica u dvorani za projekcije Zanotti i Penocchio, kada su na platnu, na snimku prijema u britanskoj vojnoj bazi, vidjeli Hanefiju Prijica, zvanog Paraga i zensku osobu koja se nalazila uz njega. Zanotti i Penocchio su i tokom saslusanja u Travniku ponovo prepoznali Paragu kao vodju grupe koja je strijeljala humanitarace i opljackala njihov konvoj. U svom iskazu pred istraznim sudijom u Travniku, Cristiano Penocchio je objasnio da je zajedno sa cetvoricom kolega vozio hranu u kamionu sa prikolicom za Zavidovice, ocekujuci da u povratku povezu iz Zavidovica u Bresciu 67 zena-udovica, u okviru projekta primanja gostiju u Italiji. Zaustavljeni su na putu Gornji Vakuf - Novi Travnik (takozvani Put spasa) od grupe vojnika koji su iskocili na put, naoruzani automatskim puskama. Medju njima se isticao jedan, najvjerovatnije njihov vodja, obucen u vojnu uniformu, sa zelenom beretkom na kojoj je bila znacka u obliku polumjeseca sa zvijezdom. Nakon pretresa, vodja grupe je sjeo u dzip sa zenskom osobom koja je bila u njegovoj pratnji, dok su njih petoricu ukrcali na traktorsku prikolicu, zajedno sa naoruzanim vojnicima. Vojnici su uzeli sav novac koji je kod sebe imao Fabio Moreni. Vise od 20 miliona lira bilo je namijenjeno za zakup autobusa i kupovinu karata za zene i djecu koje su iz Zavidovica trebali prevesti u Italiju. Kada su stigli na jedan proplanak, vodja grupe je izdao naredbe i petorica italijanskih humanitaraca su u pratnji dva naoruzana vojnika krenula u sumu. Italijani su, primjetivsi da vojnici pune puske, poceli da bjeze, kada je zapocela pucnjava. Ubijeni su Sergio Lana, Fabio Moreni i Guido Puletti dok su Agostino Zanotti i Cristiano Penocchio uspjeli da pobjegnu.

“Vidio sam da je Sergio iza mene i da je ranjen. Doviknuo sam mu da trci, a ja sam nastavio da trcim niz padinu. Cuo sam iza sebe pucnjavu. Nadao sam se da su se moji prijatelji spasili. Nakon izvjesnog vremena, lutajuci kroz sumu, dosao sam do jednog malog sela. Tu su me prihvatili neki vojnici i kasnije sproveli u Bugojno. Tada sam sreo i Cristiana, koji mi je rekao da su ostala trojica ubijena. Zajedno sa britanskim vojnicima i pripadnicima Armije BiH, otisli smo ponovo na lice mjesta da bi pokupili tijela poginulih. Najprije smo nasli Guida na onom mjestu na kome je i napadnut, a zatim i tijelo Fabija” , rekao je pred travnickim sudijom Agostino Zanotti.

Dok su sami Italijani prepoznali Paragu, istrazne radnje, poduzete do sada u travnickom sudu, utvrdile su identitet dvije osobe koje su bile u njegovoj pratnji. Identifikovani su  Sabahudin Prijic Dino i Rasema Handanovic, a  Federalni MUP je utvrdio da se nalaze u inostranstvu - Dino u Kanadi, a Rasema u Americi. U Gornjem Vakufu vjeruju da oni, kao kljucne licnosti koje su za sada nedostupne travnickom sudu, ne borave na otkrivenim adresama. Dalje provjere ce pokazati da li je zaista bosanski Ured Interpola, na cijem se celu kao zamjenik direktora nalazi Asim Fazlic, travnicki policajac koji je u vrijeme ovih ubistava i prve istrage bio na celu Centra sluzbi bezbjednosti u srednjoj Bosni, otkrio stvarno boraviste Paraginih pratilaca. Istovremeno, istrazitelji strahuju za njihovu sigurnost, kao i sigurnost ostalih svjedoka u ovom slucaju. Zbog toga su preko Interpola u potragu za svjedocima, pored italijanskih i britanskih istrazitelja i diplomata, ukljucene i americke i kanadske vlasti.

“Transformacija” dokaza
Sem prezivjelih italijanskih humanitaraca i citav niz svjedoka bosnjacke nacionalnosti iz Gornjeg Vakufa povezao je Paragu sa pljackom i ubistvom trojice humanitaraca iz Brescie. Prema iskazima ocevidaca, oko “Mercedesovog” kamiona sa prikolicom punom hrane, na platou Hraskrsce, na planini Radovan, okupilo se dosta naroda i vojske, koji su i sami istovarali kamion. Roba je prebacivana na traktore a zatim odvozena do sela, u skolski magacin. Za sada nije poznato niti sta je bilo sa hranom (da li je prodavana ili podijeljena seljanima), niti kako je utrosen opljackan novac - da li je koristen za nabavku oruzja ili za licne potrebe. Tacno je da istraga ovog zlocina vodi u vrijeme pocetka najteze gladi u srednjoj Bosni, ali cak ni te okolnosti, prema dosadasnjim standardima Haskog tribunala, ne opravdavaju niti umanjuju odgovornost komandanta koji naredi, ne sprijeci ili ne kazni zlocin protiv civila. A svjedoci tvrde da je sve naredbe izdavao sam Paraga. Prema njima, Paraga je takodjer vidjen u vise navrata kako se sa svojim pratiocima vozi u dzipu “Niva” zelene boje, koji je pripadao italijanskim humanitarcima. Pravni izvori, upoznati sa slucajem, traze zastitu identiteta ovih svjedoka u javnosti, objasnjavajuci zahtjev strahom “da neko od svjedoka sutra ne bude pronadjen mrtav u jarku pored puta”. Njihov je strah utemeljen na cinjenici da se, i pored snaznog zapadnog pritiska na vlast, ova istraga opstruira godinama. Federalni MUP je, naime, tvrdio da ne posjeduje bilo kakvu dokumentaciju o zlocinu, jer je istragu vodila Vojna bezbjednost Armije BiH, “kod koje se stoga i nalaze svi raspolozivi podaci o pocinjenom djelu”. Zajednicko zapovjednistvo Vojske Federacije BiH je, takodjer, poreklo da posjeduje bilo kakvu dokumentaciju. Vojni vrh je objasnio da “zbog transformacija jedinica u arhivskoj gradji trenutnih sastava ne postoji bilo kakva dokumentacija o pocinjenom djelu”. Istrazitelji ipak vjeruju da vojni vrh prikriva postojanje dokumentacije, a reagovanje Ureda Haskog tuzitelja se tek ocekuje. U ranijem razgovoru za Dane, Paraga je potvrdio da je bila “formirana jedna grupa vojnih policajaca koja je to trebala istraziti i razotkriti pocinitelje”, objasnjavajuci da njemu “nisu poznati rezultati do kojih je ta istraga dosla”. “Meni licno odgovara da se otkrije ko je pocinilac ubistva, jer bih tada mogao da saperem sa sebe krivnju i teret koji me progoni vec sedmu godinu”, rekao je Paraga. Nakon obavljenih istraznih radnji, travnicki Kantonalni sud je proslijedio kompletnu dokumentaciju u Kantonalno tuzilastvo, koje je spis poslalo u Ured tuzitelja Medjunarodnog krivicnog suda za ratne zlocine pocinjene na podrucju bivse Jugoslavije, “na razmatranje i odluku”. Ured haskog tuzioca ima, u skladu sa Pravilima Rimskog puta, pravo prethodne ocjene osnovanosti sumnji i dokaza prikupljenih u nekom slucaju u kome se vjeruje da su pocinjeni ratni zlocini. U Kantonalnom tuzilastvu u Travniku, kantonalni tuzilac Marinko Jurcevic je odbio da na bilo koji nacin komentarise do sada preduzete istrazne radnje i mogucu reakciju Haskog tribunala. Pravni izvori upoznati sa slucajem tvrde da je vec stigao odgovor iz Haaga u kome se daje saglasnost za sudjenje Hanefiji Prijicu Paragi u Travniku, ali pod drugom kvalifikacijom krivicnog djela. Kako i dalje nema zvanicnog, javnog reagiranja Haskog tribunala u ovom slucaju, takve tvrdnje su i dalje samo spekulacije, osnovane ili ne.

 

Paragina ratna i mirnodopska uloga

Hanefija Prijic Paraga je rodjen cetvrtog marta 1963. godine u mjestu Voljice, opstina Gornji Vakuf, gdje i zivi. Po zanimanju  je bravar, nezaposlen je i otac je sestoro djece. Njegovi prijatelji tvrde da Paragino sadasnje materijalno stanje najbolje dokazuje da kao komandant vojne jedinice nije pljackao humanitarnu pomoc, poput nekih drugih, nego je sve sto je imao ili stekao dijelio sa ljudima u svom kraju.

Bio je komandat armijske jedinice, inspektor u MUP-u i vijecnik Stranke za BiH u Opcinskom vijecu Gornjeg Vakufa. Paragu nikada niko jos nije zvanicno pitao nista o optuzbama iz Italije, ali su mu nezvanicno savjetovali da se “skloni u Tursku”. U razgovoru za Dane, je rekao: “Ne znam porijeklo snimaka na kojima su oni mene navodno prepoznali. Ne znam kada su ti snimci napravljeni. Kada ih vidim onda cu i moci reci kada i gdje je to bilo. Ne znam ni o kojoj djevojci govore niti na tom snimku, ni kada tvrde da je ona bila sa mnom prilikom ubistva Italijana. Ne zelim govoriti o tome dok ne vidim snimak, da ne bih povrijedio neku drugu osobu”, objasnjavajuci da je rijec “pogresnom identitetu” i da je u vrijeme zlocina bio na drugom mjestu. Dokaze o svojoj nevinosti Paraga nije zelio da predoci, kazavsi da ih cuva za sudjenje. Vec sedam godina prezivjeli italijanski humanitarci ponavljaju da je upravo on naredio ubistvo njihove trojice kolega. Dobijao je i poziv italijanskog suda u Bresci, na koji se nije odazvao, a travnicki sud ocito ocekuje prethodno dobijanje saglasnosti Haskog tribunala. U ratom i zlocinima izgubljenom medjunacionalnom povjerenju u srednjoj Bosni, takva sudska procedura, pod medjunarodnim nadzorom, je jedan od vaznih uslova medjusobne saradnje hrvatskih i bosnjackih tuzilaca, sudija i policajaca. Do sada obavljene istrazne radnje o ubistvu trojice italijanskih humanitaraca su pokazale da oni mogu dobro saradjivati - kada su zrtve trece nacionalnosti. Haski tribunal je u nizu sudjenja istrazio zlocine nad muslimanskim civilima u srednjoj Bosni i najavio takvu istragu zlocina u kojima su zrtve bili civili hrvatske nacionalnosti. Istraga ubistava hrvatskih povratnika i policajaca u travnickom kraju od 1997. do 1999. godine, preostaje najtezi nerijeseni posao policije, tuzilaca i sudija u Travniku, jer do sada nije otkriven niti jedan pocinilac.

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.