Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

TRANZICIJA IZ NICEGA U NISTA

Iako je nakon male privatizacije i otkupa stanova u FBiH  ostalo jos oko 13 milijardi KM u certifikatima, prvi privatizacijski investicioni fond u nas, ni za tri mjeseca postojanja nije uspio skupiti osnovni kapital od 200 miliona. A i kako bi, kad prvo, niko pojma nema sta je to privatizacijski investicioni fond, te kada isti taj fond, a i ostali, uzimaju certifikate a da ni sami jos uvijek ne znaju dionice kojih preduzeca ce kupiti. I kada u nekim poslovnicama Zavoda za platni promet prvi put cuju za uplatu certifikata u investicioni fond

 

 Pise: Snjezana Mulic-Busatlija 

Ko je najvise ulozio u “Bonus”

Certifikata ima dovoljno


Male su sanse da velika privatizacija u Federaciji BiH uskoro krene. Prodaja dionica velikih preduzeca vec je odlagana nekoliko puta i, kako stvari sada stoje, veliko je pitanje da li ce se ona moci obaviti onako kako je i predvidjeno – putem privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova).

Slijedeci iskustva zemalja koje su prosle tranziciju i u Federaciji BiH se islo na osnivanja privatizacijskih investicionih fondova (PIF-ova). Kako gradjani Federacije apsolutno nemaju iskustva sa trzistem kapitala, tako su ovi fondovi trebali umjesto njih, njihovim sredstvima (tj. certifikatima), otkupiti dionice velikih preduzeca, a onda im, srazmjerno kolicini uloga, podijeliti svoje dionice. Na ovaj nacin bio bi skracen put od ulagaca do  dionica, smanjen rizik gubitka uloga, jer PIF istovremeno ulaze u dionice vise preduzeca,  minimiziran trosak koji ulagac, ukoliko kupuje sam, mora platiti za transakcije i angaziranje posrednika prilikom kupovine i prodaje dionica… S druge strane, preduzeca bi svoje dionice, umjesto laicima prodavala finansijskim strucnjacima i kompletan proces stvaranja i razvijanja trzista kapitala isao bi puno jednostavnijim i sredjenijim putem.

Komisija za vrijednosne papire F BiH je do sada izdala tri dozvole za osnivanje privatizacijskog investicionog  fonda. Tako je Privatizacijsko drustvo “SIB-AR INVEST” dobilo dozvolu za osnivanje PIF-a “Bonus”,   Privatizacijsko drustvo “ABDS” (slovenacko-federalna investicija) za osnivanje “BIG – Investicione grupe”  i  Privatizacijsko drustvo “BOSINVEST” za osnivanje PIF-a “BOSFIN”.

A da bi ovi PIF-ovi dobili dozvolu za rad i bili konacno osnovani, oni su duzni da u roku od 90 dana  prikupe osnovni kapital od 200 miliona KM. U slucaju da to neki PIF ne uspije, njega Komisija za vrijednosne papire proglasava neuspjesnim i gradjanima se vracaju njihovi ulozi.

Tri fonda – stotinu problema
Tako je prvi nas PIF - “BONUS” cetvrtog maja krenuo u prikupljanje osnovnog kapitala. Ovaj fond, inace poznat kao fond boraca i sehidskih porodica, uzdao se u certifikate svoje ciljane klijentele i bez velike pompe krenuo u sakupljanje sredstava. Medjutim, samo dva dana prije isteka roka od 90 dana, pokazalo se da “BONUS” ima tek polovinu potrebnog kapitala - samo 100 miliona maraka!

Mjesec i po dana nakon “BONUS-a” u certifikate je kreno i “BIG”, koji je poucenim iskustvom “BONUS-a”, odlucio na “bombardovanje” stanovnistva informacijama o PIF-u i reklamama, uz pomoc respektabilne sarajevske Reklamne agencije “Fabrika”. Do danas, “BIG” je sakupio cetvrtinu potrebnog kapitala, ili 51 milion, a do isteka roka ostalo mu je mjesec i po dana.

Treci privatizacijski investicioni fond “BOSFIN” u prikupljanje certifikata treba krenuti tek  sedmog augusta, tako da trenutno stanje u Federaciji izgleda ovako –  aktivna su samo dva fonda i zajedno imaju  tek 151 milion KM!

Ovakvo stanje stvari, pred ponovo najavljeni pocetak javnog upisa dionica krajem septembra, Nedim Lulo, pomocnik direktora u federalnoj Agenciji za privatizaciju, kratko je prokomentirao: “Ako PIF-ovi ne skupe osnovni kapital, bit ce to katastrofa za proces privatizacije.”

Zasto su gradjani odlucili da svoje certifikate radije i dalje prodaju na pijaci po mizernoj cijeni od jedva dva procenta njihove stvarne vrijednosti ili ih jednostavno drze u ladicama, nego da ih uloze u neki fond, koji bi im, u dogledno vrijeme, povecao sadasnju vrijednost i sacuvao ih od propadanja? “Problem nije u gradjanima, vec u cjelokupnom sistemu, u konceptu privatizacije, u odnosu vlasti prema ovom veoma bitnom procesu”, kaze Bakir Balta, direktor SIB-AR INVESTA, odnosno “BONUS-a. On kaze kako je svih sedam postojecih privatizacijskih drustava, zbog velikog broja problema sa kojima se susrecu, osnovalo Udruzenje i vec nekoliko puta se obracalo Komisiji za vrijednosne papire i federalnoj Agenciji za privatizaciju. U posljednjem pismu upucenom Komisiji za vrijednosne papire trazili su produzenje roka prikupljanje osnovnog kapita.

 Edib Basic, predsjednik Komisije za vrijednosne papire priznaje da su se PIF-ovi nasli u moru problema, narocito isticuci neinformiranost gradjana o privatizacijskim investicionim fondovima, nepostojanje liste preduzeca cije dionice ce PIF-ovi kupovati, visestruko odgadjanje pocetka velike  privatizacije i tehnicke probleme sa kojima se gradjani jos uvijek susrecu u Zavodu za platni promet.

Komisija je razmotrila posljednje pismo Udruzenja drustava za upravljanje fondovima i donijela odluku da u rok od 90 dana za prikupljanje osnovnih sredstava ne racuna neradne dane, tako da je “BONUS” dobio i zvanicni produzetak od 12 dana. Ali, Edib Basic, svjestan da ovaj produzetak nece biti dovoljan ni “BONUSU”, ni ostalim fondovima da prikupe potrebna sredstva, veli da ce Komisija za vrijednosne papire najvjerovatnije intervenirati kod Visokog predstavnika da  po kratkom postupku donese odluku o produzenju roka za prikupljaje osnovnog kapitala.

Macak u vreci
Zasto se ovo desava?  Nedim Lulo, priznaje da otkako su ostali bez podrske USAID-a i informativne kampanje koju je on vrsio, federalna Agencija za privatizaciju jednostavno nema sredstava da informira i educira gradjane o tome. Poseban problem je u tome sto gradjani jednostavno ne vjeruju ni u sta sto ima veze sa privatizacijom, a osim toga, bez liste preduzeca koja ce se prodavati u velikoj privatizaciji PIF-ovi im mogu prodavati samo macka u vreci.

“Lista preduzeca, nazalost,  kasni i imat cemo je tek sljedece sedmice. Nisu sva preduzeca u datom roku mogla napraviti pocetni bilans stanja, narocito ona koja su imala vlasnistvo i u jednom i u drugom enititetu. I onda kada smo napravili listu, Medjunarodna savjetodavna grupa za privatizaciju izdvojila je 86 preduzeca, koja se sad trebaju privatizirati putem tendera. Pored toga, slijedila je i zabrana o dvojnosti funkcija, pa su se promijenili ljudi u upravnim odborima kantonalnih agencija.  Tako su dosli oni koji pojma nemaju o privatizaciji,  onda su poceli govoriti kako ovo nista ne valja, da sve treba vratiti na pocetak i, naravno,  ljudi su izgubili povjerenje” >, kaze Lulo.

Bakir Balta napominje da je interes za ulaganje certifikata narocito opao nakon privatizacije hotela Holliday inn i Marsal. ”Svaki put kad se u medijima ponovo spomene npr. Holliday, mi osjetimo da gradjani manje ulazu u nas fond. Naravno da to ljude pogadja. Nama je stalo da im dokazemo da njihov certifikat vrijedi vise od one mizerije za koju ga prodaju na pijaci i da on nakon dvije godine gubi vrijednost, a kada se pretvori u dionicu, on povecavatu vrijednost i, po zakonu, moze se naslijediti.”

Velike probleme i “BIG” i “BONUS” imaju sa poslovnicama Zavoda za platni promet, u kojima bi se trebala vrsti transakcija certifikata. Mada je po Zakonu o Drustvima za upravljanje privatizacijskim investicionim fondovima i PIF-ovima, propisano da usluge transakcije pruzaju PIF-ovi, odnosno da to rade njihovi agenti, gradjani i dalje sami odlaze u poslovnice i tamo za svaku transakciju placaju tri KM. Ni Bakir Balta, a ni Matjaz Princic, izvrsni direktor “ABDS” drustva, ne znaju zbog cega, iako su zahtijevali, njihovim fondovima nije omoguceno da te usluge pruzaju svojim investitorima. “U poslovnici ZPP-a u Kiseljaku uopce ne vrse transakcije potrazivanja i vele da su za to prvi put culi. U nekim drugim, opet, kazu, da nikad nisu culi za punomoc kada im dodje nas agent, pa na svoju ruku prave nekakve posebne evidencije tih transakcija. Onda se ljudi nadju pred zidom, ne znaju kud ce ni sta ce, i odustanu”,  rezignirano govori Balta.

Slicno o poslovnicama Zavoda za platni promet govori i Matjaz Princic: “Kada je ‘Kmecka druzba’ usla u  posao sa BIG-om, nama je medjunarodna zajednica rekla da se ne sekiramo za Zavod za platni promet, da ce njihove poslovnice raditi po citav dan. Medjutim, kada ljudi odu da uplate certifikate, tamo im kazu da ne rade.”

Problemi bez granica
I ovdje se ne zavrsava lista problema. Njih imaju i neka Drustva za upravljanje fondovima, koja zbog sporosti administracije, kasne sa osnivanjem privatizacijskih investicionih fondova. Primjer za to je Privatizacijsko drustvo “PROF-IN”, ciji su osnivaci iz Federacije i najpoznatije slovenacko drustvo za upravljanje investicionim fodovima “Triglav”. Direktor ovog drustva Faris Njemcevic, veli kako im je trebalo oko dva mjeseca da od  federalnog Ministarstva za trgovinu dobiju Rjesenje o stranom ulaganju. U Komisiji za vrijednosne papire smo saznali da su oni u dva navrata nadleznim organima  slali zahtjev da Drustva za upravljanje PIF-ovima stave na listu prioriteta, ali da od toga nije bilo nista.

Uz sve ovo, fondovi muku muce kako da dodju do pravih informacija o finansijskom poslovanju preduzeca za koja su zainteresirani. Stoga oni salju svoje agente od preduzeca do preduzeca, ali im njihova rukovodstva ne daju ni da privire u finansijske knjige.

Sve propuste sistema, PIF-ovi nadoknadjuju vlastitim snagama i novcem. Tako je “BONUS”, nakon sto je spoznao da gradjani pojma nemaju o PIF-ovima, pokrenuo informativno-edukativnu kampanju i do sad samo za nju potrosio oko 250. 000 KM. “Necete vjerovati, ali u pocetku, skoro da nismo ni imali uplata. Shvatili smo da ljudi skoro nista ne znaju o PIF-ovima i mi smo krenuli u informativnu kampanju. Ali, onda je dosao Holliday, pa novi upravni odbori, pa neke sulude izjave, i sva nasa prica je propala. Onda smo  mi strategiju okrenuli naglavacke i krenuli smo sa tribinama po gradovima, selima…. Pricali smo ljudima, objasnjavali, i oni su poceli uplacivati certifikate. Najveca pojedinacna uplata do sada je 300.000 KM i nju je uplatio jedan Srbin. Ustvari, on je kompletnu staru deviznu stednju usmjerio u nas fond. Ako ovaj fond ne prikupi trazeni osnovni kapital, osim sto ce to biti nesaglediva steta za sami proces privatizacije, ostat ce bez uloga osnivaca od 500.000 KM, koji smo vec potrosili za opremu i kampanju, i ljudi koji su sad tu zaposleni ostat ce bez posla.”

U drugom investicionom fondu - “BIG”, kojem je svakako pomoglo porazavajuce iskustvo “BONUS-a”, ali i iskustvo “Kmecke druzine” iz vremena kada je Slovenija vrsila transformaciju vlasnistva, znali su da u ovom slucaju odmah moraju odrijesiti kesu. Ovaj fond je za mjesec i po dana u kampanju ulozio oko 800.000 KM.

Jos jedan rok
Nedim Lulo tvrdi da se do 31. augusta moraju usvojiti svi pocetni bilansi preduzeca. Ako ne bude probijanja tog roka, prvi krug javnog upisa dionica mogao bi krenuti u septembru. Ali, u “BIG-u” su i glede toga skepticni. Matjaz Princic veli: “I ako ne bude probijanja roka, prvi krug javne ponude se ne moze  tako brzo pokrenuti, jer onda mi moramo da proucimo finansijsku konstrukciju oko 2.000 preduzeca. Nemoguce je to uraditi u kratkom roku.”

I ima jos nesto sto zabrinjava rukovodioce ova dva PIF-a. Naime, oni smatraju da i kada skupe 200 miliona pocetnog kapitala, nece imati razloga za slavlje. “Nece to biti nikakav uspjeh”, veli Princic, “Nama treba bar dva puta toliko, ako hocemo da kupimo dionice preduzeca koja su dobra ili koja bar imaju buducnost. ”

Sa PIF-ovima ili bez njih, privatizacija u FBiH morat ce se jednog dana okoncati. Medjutim, svi sa kojima smo razgovarali, pocevsi od fondova, preko Komisije pa do federalne Agencije za privatizaciju, slazu se da bi velika privatizacija bez investicionih fondova bila nepodnosljivo teska. Pa, gospodo, ucinite nesto.

 

Ko je najvise ulozio u “Bonus”

“U ‘BONUS’ je, sto se tice kantona, najvise ulozio Zenicko-dobojski. A kada govorimo o gradovima, onda prednjace Gradacac, Gracanica, Maglaj, Tesanj i Teocak. Sarajevo je ulozilo minimalan broj certifikata,” kaze direktor ovog fonda Bakir Balta

 

 

Certifikata ima dovoljno

Nedim Lulo kaze da je nakon male privatizacije i otkupa stanova kod gradjana ostalo jos 12.865.000 KM u certifikatima, sto je vise nego dovoljno  za pokrivanje osnovnog kapitala postojecih privatizacijskih fondova.

 

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.