Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

INTERVJU DANA

KOMSIC

Profesor dr. Ivo Komsic, istaknuti clan SDP-a Bosne i Hercegovine, na posljednjoj je sjednici Glavnog odbora pokusao braniti demokraciju u svojoj partiji. Za Dane govori o krizi u ovoj stranci, sukobu Lagumdzija - Durakovic, razlozima zasto je izisao za Nijazom,  Racanovoj posjeti Sarajevu i Mostaru, oportunizmu Katolicke crkve u BiH, rezimira katastrofalnu politiku HDZ BiH i najavljuje sigurnu pobjedu opozicije na novembarskim izborima 

STRAH ME JE DIFERENCIJACIJE

 Razgovarao: Senad Pecanin 

DANI: Nedavna posjeta delegacije hrvatske Vlade, na celu s premijerom Racanom, izazvala je i u sarajevskoj i zagrebackoj stampi razlicite ocjene. Kako ocjenjujete ovu posjetu?

KOMSIC: Mislim da je vrlo vazno da je do te posjete doslo poslije Mesiceve posjete Bosni i Hercegovini i Sarajevu. Ja sam pratio sarajevski dio posjete. Ono sto je on rekao mi smo cekali deset godina. Vrlo je vazno da je Racan bio vrlo jasan i nedvosmislen kad su odnosi izmedju dvije vlade i dvije drzave u pitanju. On je ponovio rijeci koje je izrekao davne 1992. godine u Hrvatskom saboru, kad je to bila i velika hrabrost, da Hrvatska vodi dvostruku politiku prema Bosni i Hercegovini - jednu na stolu, jednu ispod stola. On je sad dosao u Sarajevo da na neki nacin demonstrira da je Hrvatska drzava prekinula sa takvom politikom. I to treba pozdraviti. Ono sto pomalo stavlja sjenku na tu posjetu, to je cinjenica da je proslo vec sedam mjeseci otkad je opozicija preuzela vlast u Hrvatskoj, a da kao drzava ovdje u Bosni i Hercegovini nisu gotovo nista uradili.

DANI:  Sta su mogli uraditi?

KOMSIC: Mogli su urediti svoje institucije, koje legalno predstavljaju Republiku Hrvatsku u Bosni i Hercegovini, a  to znaci konzulate, ambasadu, kulturne centre, neke druge institucije koje su ispostave hrvatske drzave, kao sto su “Matica hrvatska”, “Matica iseljenika” itd. Oni su to mogli uraditi za dvadeset i cetiri sata, a vec sedam mjeseci je proslo i sve je isto kao i prije. Sve te institucije potpuno pokrivaju i dalje drze pod kontrolom kadrovi HDZ-a, bilo da su oni iz Hrvatske, bilo da su iz Bosne i Hercegovine. Ti kadrovi  su u proteklom periodu rusili Bosnu i Hercegovinu.

DANI: Kako gledate na prilicno ostro intoniranu zamjerku koju je Racanu uputio predsjednik Izetbegovic u vezi sa njegovim sastankom sa hrvatskim duznosnicima, prakticno rukovodstvom HDZ-a u Mostaru ?

KOMSIC: Vjerovatno sam Racan zna zasto je imao posebne sastanke sa duznosnicima HDZ-a u institucijama drzave Bosne i Hercegovine. Ako ih je upozorio na ono sto inace vec javno se govori u Hrvatskoj iz najvisih mjesta, da ce pomoc koja ide iz republike Hrvatske prema Bosni i Hercegovini biti drugacije kanalizirana nego do sada i da ce ici, ukoliko je uopce bude, direktno prema onim ljudima kojima je potrebna, onda je posjeta opravdana.

DANI: Kako ste dozivjeli Racanovu ljutnju zbog pitanja koja sam mu postavio  oko spremnosti Republike Hrvatske, koja je bila agresor na nasu zemlju, da plati ratne reparacije?

KOMSIC: Ja osobno imam razumijevanja za Racanovu ljutnju. Iz neposrednih kontakata koje sam imao sa cijelom opozicijom u Hrvatskoj ’93 godine, znam njihovu muku i njihove velike probleme koji su proizilazili iz njihovog suprotstavljanja Tudjmanovoj politici  prema Bosni i Hercegovini. Oni su zaista bili jednodusni u osudi te politike. Zbog toga on na takva pitanja reagira sa ljutnjom, jer je i sam mnogo pretrpio zbog suprotstavljanja takvoj politici. Medjutim, kako ce se ta stvar razrjesavati na nivou dvije drzave to je sada tesko prognozirati. Ja mislim da nije umjesno porediti Racana sa Milom Djukanovicem,  jer je Djukanovic  bio dio vlasti koja je direktno bila  umijesana u agresiju prema Bosni i Hercegovini i prema Hrvatskoj. Racan nije u toj poziciji. Takva jedna odluka bi morala biti odluka cijelog drzavnog vrha Republike Hrvatske a kako ce se oni prema tome odrediti, to je tesko pitanje. Oni vjerovatno razmisljaju ovako: kad je vec poceo rat onda je stradanje bilo na sve strane. On je postavio pitanje zasto je uopce doslo do rata i vrlo jasno rekao da su Tudjman i HDZ mogli izbjeci hrvatsko-bosanski sukob u BiH. A kad je vec sukob krenuo, onda se bitka nadovezivala na bitku. I zlocini. A zna se da nisu napravljeni zlocini samo prema Bosnjacima, nego i prema Hrvatima na nekim podrucjima i u centralnoj Bosni i u dolini Neretve itd. Morala bi se na neki nacin prevladati ta pat situacija u obadvije drzave, i to na razini drzava, a ne na nekoj osobnoj razini bio to Racan ili tko drugi u BiH.

DANI: Vjerujete li u najave i dokumente sa posljednjeg sabora HDZ BiH, koji govore o njihovoj spremnosti za potpunu promjenu politike, promjenu odnosa prema Bosni i Hercegovini?

KOMSIC: Ja njima ne vjerujem nista. Politika se ne mjeri po tome sta se javno kaze, vec kako se javno djeluje. Oni su mogli provesti to u sta su se zaklinjali na tom saboru odmah. Medjutim, oni to nisu uradili. Kad je, na primjer, SDP postavio na dnevni red Federalnog parlamenta potrebu da se odmah primjenjuje odluka Ustavnog suda o konstitutivnosti naroda, poslanici i zastupnici HDZ-a su bili protiv toga. Prema tome, oni su kao i uvijek do sada, obicni lazovi. Druga dimenzija tog pitanja je to da je sada potpuno nevazno sto HDZ govori, i potpuno je sporedno da li se HDZ transformirao, je li za  podjelu Bosne i Hercegovine, ili ne.  To vise nema nikakve politicke tezine.

DANI: Nije li to u kontradikciji sa cinjenicom, potvrdjenom na posljednjim izborima, da je najveci broj Hrvata u Bosni i Hercegovini ipak svoje povjerenje ukazao HDZ-u?

KOMSIC: Ja ne govorim o tome, iako ni to nije tacno do kraja. Oni jesu dobili najveci dio onoga dijela birackog tijela koji je izasao na izbore, ali treba reci da 60 posto birackog tijela na izbore nije izaslo. To znaci da je HDZ na lokalnim izborima dozivio katastrofu. Ali ne govorim ja o tome, nego o porazu jedne politike koja je bila u suprotnosti sa svim politickim trendovima koji su vazeci sada. Takva politika nema niti moze imati ikakvog uticaja na stvarno stanje stvari u Bosni i Hercegovini. Danas nitko ne moze proci sa politikom podjele, sa politikom rata, bez obzira da li ima, ili nema podrsku naroda. I SDS  je u Republici Srpskoj dobila podrsku naroda, pa sta mogu napraviti? HDZ je jedna  potpuno nemocna politika. Kad ne bi bila tragicna, ona bi bila vrlo smijesna.

DANI: Kako gledate na Izetbegovicevu poruku, koju je na Sestom saboru prenio njegov izaslanik Midhat Haracic?

KOMSIC: Ona nije nikakvo iznenadjenje. Ta koalicija je vec napravljena na lokalnoj razini svugdje gdje su te dvije stranke imale vecinu. To je ono sto demaskira politiku jedne i druge stranke i pokazuje da medju njima nema nikakve razlike. Vrlo cesto se meni, ali i drugima, spocitava da nepravedno izjednacujemo SDA i HDZ kad one nisu imale istu ulogu u ratu. Za ovu politicku situaciju nevazno je tko je kakvu ulogu imao u ratu. Nitko njih nije izjednacio izvana, oni su se sami izjednacili. Njih nitko nije tjerao na tu koaliciju, oni su je sami napravili da bi ostali na vlasti. Pogledajte kako to izgleda, evo ovdje u Kiseljaku: SDA je, nedavno,  izabrala HDZ-ovog kandidata za nacelnika opcine. Prvi put od otkad se obavljaju izbori bila je sansa da se izabere Hrvat-nehadezeovac za nacelnika opcine u Kiseljaku, ali SDA je izabrala HDZ-ovog kandidata! To je najbolji primjer potrebe te dvije stranke da sada cuvaju jedna drugu i to je najbolji primjer njihovog moralnog pada. Jer, podsjetimo se, u Kiseljaku HDZ ima vlast deset godina. Treba pitati Bosnjake Kiseljaka kako im je bilo pod tom vlascu HDZ-ovih deset godina? I sada, stranka koja za sebe kaze da stiti interese bosnjackog naroda i to jedino ona, nitko drugi, bira hadezeovca za nacelnika opcine! Nek pitaju sve one prognane, one iz logora Kruscica, sta oni misle o tom cinu SDA. To je paradigma tog odnosa, isto kao sto je Kiseljak bio paradigma njihovog sukoba u toku rata. Ta cinjenica se uopce ne moze zdravorazumski ili racionalno komentirati. To sto se desilo na Saboru, to je samo potvrda onoga sto se dogadja na lokalnom nivou. Tuzno i ruzno je bilo sto u Holliday Inn-u nisu sjedili samo sabornici HDZ-a. U toj dvorani sjedio je i Slobodan Praljak, covjek koji je simbol te zlocinacke politike HDZ-a u ratu. Imali ste dojam da je gospodin Haracic Praljku ponudio koaliciju. On je to ponudio Praljku, koji je generalski cin od Franje Tudjmana dobio za rusenje bosnjacke kulture, a ne za vojnicke zasluge, jer on nikakvih zasluga nije ni imao. On je dobio  odlikovanje jer je srusio grad. Srusio je most i srusio grad. I valjda zato SDA njemu nudi koaliciju.

DANI: Kako gledate na taj sarajevski, ako hocete i bosnjacki autizam, po kome je moguce da Praljak dolazi kao ugledni gost?

KOMSIC: To ja vise gledam kao nemoc drzave. Da je ova drzava pravna drzava davno bi se postavilo pitanje da li takvi ljudi mogu slobodno hodati, ne samo po Sarajevu, nego mogu li uopce krociti slobodno svojom stopom na teritoriju nase zemlje. Mi nemamo pravne drzave jer je SDA i HDZ ne mogu napraviti, i jedino njihova koalicija omogucuje da praljci gordo secu po Sarajevu i po Bosni i Hercegovini.

DANI: Kako komentirate izjavu Dragana Covica da je smjena Dzaferovica i Smajica udar na SDA?

KOMSIC: Covic zapravo zali sto su oni smijenjeni,  jer kaze da se tim cinom slabi SDA na narednim izborima. A u stvari ne slabi se SDA, ili se moze reci da se ona uopce ne slabi, ali se slabi HDZ i u tome je problem. Nijedan od njih ne bi mogao biti izabran bez podrske SDA. Svi funkcioneri HDZ-a u Federaciji, u drzavi i u kantonima su na tim duznostima zahvaljujuci SDA-u.

DANI: U nedavnom intervju Feralu bli ste vrlo kriticni prema ulozi Katolicke crkve u Bosni i Hercegovini u promoviranju HDZ-a kao zastitnika interesa hrvatskog naroda. Nije li  prilicno nedvosmislena i ostra poruka koju je kardinal Puljic uputio uoci sabora Anti Jelavicu?

KOMSIC: Vodeci ljudi crkve uvijek procjenjuju kakva ja cija moc i onda se tako odredjuju prema strankama na vlasti ili prema strankama u opoziciji. Ono sto je mene neposredno potaklo da dam takvu izjavu jeste sto su sada ljudi iz Crkve, i to iz vrha Crkve, poceli govoriti o tome kako su oni upozoravali na opasnost HDZ-a od pocetka, od ’90 godine i da su tad govorili o tim tzv. laznim prorocima.To jednostavno nije tacno. Oni ne samo da nisu na to upozoravali, oni su sa oltara propagirali HDZ. HDZ se pravio u zupskim uredima. Mi smo neposredno pratili sta se zbiva i kako nastaje HDZ  i zasto sada govoriti drugacije, treba jednostavno reci da je to tako bilo. Medjutim, ti isti ljudi su imali jos tri prilike: ’96. su bili izbori, kad je vec bilo jasno da je HDZ-ova politika katastrofalna za njihov puk, ’97. su bili izbori, pa, evo, 2000. su bili lokalni izbori i nigdje kod njih necete naci javnu osudu HDZ-ove politike. To je sve u nekim siframa, uvijek u ime neke principijelnosti, u nekom sofisticiranom jeziku, tako da vi uopce ne znate na koga se ta njihova kritika odnosi.

DANI: Za nas je bila vrlo iznenadjujuca vasa kritika na racun franjevackog reda u Bosni i Hercegovini. Njih niste izdvojili iz zestoke kritike crkve?

KOMSIC: I oni su se ponasali kao i ostali, uz nekoliko casnih izuzetaka, kakvi su fra Luka Markesic, pokojni fra Ljubo Lucic, fra Mile Babic, fra Ivo Markovic... Mora se biti pravican i  kazati da su u ratu i biskupi, i kardinal Puljic, i provincijal, i kao osobe i kao crkveni funkcioneri djelovali vrlo korisno. Oni su tu pozitivnu ulogu odigrali, i to je ono sto im se mora priznati. Problem je da oni ni danas ne mogu smoci snage i reci javno sta je taj HDZ nama napravio, sta je njima napravio.

DANI: Kako bilansirate  odnos HDZ politike prema  prema hrvatskom narodu u Bosni i Hercegovini?

KOMSIC: To je katastrofa. To je najkatastrofalnija politika koju je ikad ijedna stranka igdje vodila, i to se moze cinjenicama dokazati. Oni su preuzeli brigu o narodu. Sjecate li se izjava Stjepana Kljuica, pa poslije ostalih funkcionera HDZ-a? Oni su bili isti, uvijek su davali iste izjave da su oni jedini zapravo zaduzeni za sudbinu hrvatskog naroda, da su oni dobili povjerenje hrvatskog naroda, i pogledajte koji je rezultat. Dvije trecine naseg naroda u BiH nema, narod je moralno propao, ekonomski je potpuno upropasten, politicki je izludjen, nema orijentacije, ni dan danas ne zna u kojoj drzavi zivi. Evo, ovdje u Kiseljaku, narod i danas misli da zivi u hrvatskoj drzavi, ovdje su sve manifestacije hrvatske drzave. Ovdje se slavi Dan drzavnosti Republike Hrvatske i sada, ovdje se i danas prilikom svake manifestacije svira himna Republike Hrvatske. Narod je potpuno osiromasen, narod je bez posla, firme su propale ili prodane, ovdje nema nikakve perspektive, mladost odlazi, ljudi nisu vraceni, jos se potucaju po Hrvatskoj, po bijelom svijetu. To je bilanca te “historijske misije” HDZ-a. Tuga. Cemer i tuga.

DANI: Kako gledate na mogucnost da oni koji su od pocetka bili rusitelji Bosne i Hercegovine sad budu njeni ujedinitelji? Zbog cega medjunarodna zajednivc svoje favorite medju domacim politickim snagama trazi u osobama poput Jadranka Prlica? Jesu li intelektualci poput Vas, koji su od pocetka ukazivali na stvari o kojima govorite, postali  “remetilacki faktor” te neke nove vjestacke idile koja nas vodi u sretnu buducnost?

KOMSIC: Ovdje kod nas uopce ne funkcionira neka politika koja bi se mogla nazvati politika medjunarodne zajednice kao neke institucije. Ovdje se sudaraju politike vlada koje su involvirane u ove nase probleme, preko OHR-a, OSCE-a, Europske unije, pa onda Sjedinjenih Drzava, pa onda paralelne institucije koje americka vlada ovdje ima, pa neke druge vlade. Opcenito, prvi problem je to sto oni idu linijom manjeg otpora. Zato i dalje podrzavaju tzv. meke nacionaliste. Njima se ne zuri. Medjutim, vremenom ova zemlja propada, njeni narodi propadaju, nasa mladost odlazi. S druge strane, ovdje se sudaraju dvije koncepcije rjesavanja naseg problema, dva liberalizma - americki i evropski. Te dvije koncepcije su ovdje u sudaru.

DANI: Mozete li to ilustrirati nekim primjerom?

KOMSIC: Europljani insistiraju na tome da se jacaju drzavne institucije, jer se u Europi liberalizam osigurava sa nivoa drzave. Prvo su napravljene drzave, pa je onda pravljeno drustvo, drustveni odnosi, drustvena prava itd. U americkom drustvu je islo obratno. Oni su sa pozicije zastite ljudskih prava stvarali drzavu i drzavu stavili u funkciju toga i nikakvu ona drugu funkciju nema. Zato Amerikanci insistiraju na ekonomskim vezama, zastiti ljudskih prava itd., a Europljani na jacanju zajednickih institucija, pa onda na osiguravanje tih prava.

DANI: Koja je koncepcija po Vama primjerenija Bosni?

KOMSIC: Bosni je primjerenije europska koncepcija. Izmedju ostalog, ovdje je rat nastao zbog toga sto je otkazana lojalnost drzavi. Islo se na to da se srusi drzava i ovdje zaista treba obnoviti drzavu i drzavne institucije, da bismo onda stvorili prostor za obnovu drustvene infrastrukture koja je potpuno osiromasena, i koje nema. Kod nas su nastala rukovodstva a nema drustvene strukture na koju se to rukovodstvo oslanja, tako da i stranke funkcioniraju na nivou predsjednika stranke i nekoliko ljudi oko njega i onda se love clanovi. Zato nase stranke nisu demokratske i to ce biti veliki problem u buducnosti. Ja ocekujem da ce opozicija pobijediti na narednim izborima, ali mi nemamo demokratskih stranaka, a moramo izgraditi demokratsko drustvo. Mislim da ce to biti veliki problem.

DANI: Ako u Bosni i Hercegovini nema demokratskih stranaka, da li ta ocjena vazi i za SDP, ciji ste clan?

KOMSIC: SDP je mnogo demokratskiji od ostalih stranaka, jer je jedina stranka koja nije nastala u ratu. On je imao neku svoju infrastrukturu, i on i zbog toga ima vise sansi od ostalih stranaka. SDP, po prirodi stvari, ima i neke drustvene slojeve na koje se moze osloniti, i koji u SDP-u vide neku politicku snagu. Druge stranke tesko mogu naci svoju socijalnu bazu, jer su potpuno vjestacki nastale, iako i medju njima ima demokratskih. Ali vidite, te stranke tesko dolaze do svoje socijalne baze.

DANI: Kako tumacite zbivanja na posljednjoj sjednici glavnog odbora SDP-a? Nije li politicka eliminacija Nijaza Durakovica  nesto sto je pocelo liciti na zastrasujuci oblik metoda poznatih iz historije komunistickih partija? Kako ste Vi dozivjeli zadnju sjednicu Glavnog odbora?

KOMSIC: Ne bi bilo korektno da ja komentiram odluke Glavnog odbora, jer Glavni odbor je veliko tijelo, i jedino demokratsko tijelo kroz koje sada SDP odlucuje na najvisem nivou, ali cu odgovoriti na to pitanje. Prvo, volio bih upozoriti sve medije, bez obzira na znatizelju, bez obzira i na dobre namjere mnogih medija koji u SDP-u vide demokratsku snagu za promjene ovdje u Bosni i Hercegovini, da treba malo spustiti tenzije. Ne treba da ovaj odnos prema predsjedniku SDP-a, Zlatku Lagumdziji, koji sad dolazi u prvi plan, prekrije cijeli SDP i ono sto nas u SDP-u ceka. Ja mogu samo postaviti sljedece pitanje: sta bi se desilo ukoliko SDP sa ostalim demokratskim strankama ne pobijedi na izborima, koja je onda buducnost Bosne i Hercegovine?

DANI: Vratit cemo se na to. Da li mislite da je, u cilju ostvarivanja tog zaista kapitalnog interesa, korisno presutkivati one manire, koji su bili obiljezje proslog vremena? Ovdje precizno mislim na ponasanje i nacin vodjenja stranke od strane gospodina Lagumdzije, koji opcim interesima pretpostavlja svoj licni. Mislite li da to treba gurnuti pod tepih, ili je korisnije i demokratskije ukazati, skrenuti paznju na to?

KOMSIC: Ne treba nista gurnuti pod tepih, jer nista se od javnosti i ne moze sakriti, niti ista treba kriti. Ali, kad sam govorio o odnosu medija prema SDP-u i Zlatku Lagumdziji, mislim da bismo svi mi koji smo zainteresirani za promjene, morali nekako poredati ciljeve do kojih nam je stalo. Smatram da je najvaznije da do promjena dodje i da ove stranke koje su danas na vlasti odu. Bosna i Hercegovina s njima nema buducnosti. Ne radi se vise ni o SDP-u, ni o Zlatku Lagumdziji, ni o meni, ni o Nijazu Durakovicu,  ni o Senadu Pecaninu. Radi se o Bosni i Hercegovini, o gradjanima Bosne i Hercegovine kojima te promjene trebaju. Treba otvoriti sva pitanja i ja ocekujem da cemo ih otvoriti. Recimo, ja sam na Glavnom odboru, ne na ovom nego na onom proslom, otvorio jedno vazno pitanje o kojem se nije diskutiralo, jer se smatra da jos nije doslo nared, ali ce doci odmah poslije izbora: koja je nasa strategija preuzimanja vlasti? Jer, mi bismo vec sada morali imati razvijenu strategiju, da nam se ne desi ovo sto se desava u Hrvatskoj, da se za nekoliko mjeseci ne stekne dojam da vlada nema koncepcije. Medjutim, mnogi od nas misle da je vodjenje kadrovske politike jedino stratesko pitanje. Mi sad nemamo u SDP-u izgradjene institucije preko kojih se uopce moze voditi kadrovska politika. Nemamo tih institucija, jer ove institucije su institucije ratnog kongresa SDP-a, posto se na kongresu ujedinjena nista nije promijenilo, samo su te institucije ostale, a to su vrlo siromasne institucije. Dakle, imate Glavni odbor koji je vrlo siromasan, jer je mali broj ljudi u tom Glavnom odboru. Nema operativnog tijela i napravljeno je jedno tijelo koje je predsjednik zapravo sebi napravio, jer nije znao sta da radi posto nema tijela po statutu. On je napravio svoj kolegij, a u tom kolegiju su potpredsjednici, sto je i logicno. Ove operativne odluke i odluke koje se predlazu Glavnom odboru se  donose u veoma uskom krugu ljudi, odakle proizilazi ta nedemokraticnost u odlucivanju, u donosenju odluka, pa cak i vodjenju kadrovske politike. Mi smo potpuno svjesni te situacije. Morate znati da je i Lagumdzija toga svjestan, da on takodjer zna o cemu se radi.

DANI: Mislite li da je Lagumdzijina kadrovska politika  ispravna?

KOMSIC: Ne mislim, ali mi nemamo velikih poteza. Koji su nasi potezi? Postavljeno je 20 ljudi koji su na lokalnoj razini postali nacelnici. Mislim da je i Durakovic pogrijesio u svojim ocjenama, bez obzira sto se ne slazem sa odnosom prema njemu. Ne slazem se da treba zauzimati takav odnos prema covjeku koji je nesto napisao, bez obzira sto neki stavovi koje je objavio nisu uopce tacni. Prvo, Durakovic je pogrijesio sto nam je objavio elemente izborne strategije, a mi se ubili pisuci tu strategiju. Ja sam radio sa cijelim timom ljudi bas na onim dijelovima koje je on objavio. Mi smo to cuvali kao najvecu tajnu i to se ipak nije smjelo objaviti. Ja mislim da je to vrlo neoprezno s njegove strane. Drugo, njegova ocjena o “presoljenosti” ne stoji, jer ne postoji nikakva presoljenost u ovom kadroviranju, nacionalna presoljenost sa Hrvatima i Srbima. Izmedju 21-og nacelnika i gradonacelnika, jedan je samo Hrvat i jedan Srbin, sve drugo su Bosnjaci. Prema tome, to uopce ne stoji, treba objektivno o tome govoriti, bez strasti i navijanja. I onda, pazite, cinjenica je da mi sad nemamo adekvatnu nacionalnu strukturu u SDP-u,  ali to ne znaci da nam prijeti opasnost da bi se SDP mogao pocijepati po nacionalnoj osnovi, kao sto Nijaz pise u svome tekstu. Dobro, to je njegova procjena i ja je postujem, iako imam drugaciju. Mislim da bi do toga doslo kad bi se insistiralo na onoj politici koju on zastupa, jer njegova teza, grubo cu je parafrazirati, je ova: bosnjacki narod je dao najvise glasova SDP-u i zbog toga ima najveca prava na izvrsnu vlast. To je pogresna teza za SDP, jer kad bi SDP vodio takvu politiku, tek tada bi dosao u krizu da se pocijepa po nacionalnim savovima. Mnogo je vaznije da u opcini gdje je 90 ili preko 90 procenata Bosnjaka najvise glasova dobije Srbin ili Hrvat. Sta to zapravo znaci? Znaci da je sam narod, odnosno da su gradjani, biraci, odlucili da jednu politiku ne procjenjuju vise po onome tko ce je voditi i tko je na njenom celu, vec je procjenjuju kao politiku. Ljudi su glasali za SDP. Nije nitko glasao za Ljubisu Markovica, ni za Zeljku Komsica, ni za Tatjanu Ljuic... Ljudi vjeruju u politiku Tanje Ljuic. Nisu oni glasali za nju kao Srpkinju, vec za politiku za koju se ona zalaze. To je za mene najvaznija poruka ovih lokalnih izbora. E sada, da se vratim na ovo pitanje koje je jako vazno. Bez obzira sto se ja ne moram sloziti s Nijazom, sto ja mogu polemizirati s njim, mislim da je steta da Nijaz nije ni na jednoj listi. Ja sam predlagao da Nijaz bude nosilac neke od lista. Medjutim, Glavni odbor je tako odlucio, ja ne zelim komentirati odluke Glavnog odbora, mi smo o tome glasali. Glavni odbor je odlucio…

DANI: A na latinskom se glavni odbor kaze - centralni komitet…

KOMSIC: Dobro, CK je odlucio, ja ne zelim komentirati odluku CK, ona je bila vecinska, nije bila apsolutna, ali tako je to odluceno. Negdje sam u novinama procitao da se glasalo izmedju Zlatka i Nijaza. To nije tacno,  nije se glasalo o tome, jer je Nijaz povukao svoju kandidaturu sa drzavne liste. Cak se on zalagao za to da Lagumdzija bude nosilac te liste. Nije tu nista sporno. Mislim da je Nijaz Durakovic, onakav kakav je, sa svim dobrim i losim stranama, covjek koji ima ugleda, ne samo u stranci, nego i u gradjanstvu. Glavni odbor je pogrijesio sto nije iskoristio taj ugled.

DANI: Je li , za jednu partiju velikog demokratskog potencijala, pomalo zastrasujuci odnos Glavnog odbora prema Nijazu Durakovicu? Je li zastrasujuci Lagumdzijin odnos prema Durakovicu,  koji je kritikovan i od nekih clanova Glavnog odbora?

KOMSIC: Je li zastrasujuci? Ako bi se to uvelo kao metoda odnosa rukovodstva prema svojim clanovima, onda bi to zaista bilo zastrasujuce. Ali ja ne mislim da je to metoda. Treba imati razumijevanja i za ono sto je trazio Lagumdzija. Pazite, tesko se staviti u njegovu poziciju. Gledajte, ako sad ja iznesem jednu potpuno novu strategiju u izborima, koja se ne slaze sa temeljnom koncepcijom stranke, onda postoji neki rizik da ta druga strategija u toku kampanje napravi probleme. To nismo jednako procjenjivali. Recimo, Zlatko kao predsjednik stranke nije zelio da reskira i on je uvjeren da bi ta druga strategija u toku kampanje dosla u najgori trenutak.

DANI: Nama izgleda da to kod njega nije bio glavni motiv, nego  da se radi o licnoj sujeti.

KOMSIC: Ne, nije se radilo o tome. Nismo drugaciji ljudi, nego nismo u istim pozicijama. Ja nemam toliku odgovornost  koliku predsjednik stranke ima u situaciji kad je nosilac glavne liste za izbore. Ukoliko bi se sada netko tko je nosilac na nizoj razini pojavio sa nekom drugom strategijom usred same izborne kampanje, po njemu bi to predstavljalo veliki rizik. On je to procijenio kao veliku opasnost, a moja je procjena bila da se to uopce ne moze dogoditi.

DANI: Jeste li zbog toga izisli sa Nijazom, pokusavajuci ga na neki nacin zastititi?

KOMSIC: Vidim, dobro ste obavijesteni. Ja sam izasao zbog dva razloga za Nijazom. Prvo, bila je to moja ljudska reakcija: Nijaz je u ljutnji izasao, a ja sam se u tom trenutku sjetio da smo i Zlatko i ja zajedno dosli u onaj sastav CK jer je Nijaz trazio od nas obojice da dodjemo. Zajedno smo dosli i zajedno smo postavljeni na njegov prijedlog, na njegovu inicijativu. Ja sam se sjetio toga i za mene je bilo nedopustivo da Nijaz tako izadje. Na koncu, on je dugo godina bio sef stranke. Ja se ne moram slagati, ja se nisam slozio ni s jednim njegovim stavom, nisu tacni jednostavno, to sto je on napisao u tom tekstu, ali to ne mora biti razlog da pravimo takvu relaciju i takve odnose. A drugi razlog je bio u tome sto sam se sjetio onih  predratnih zamornih sjednica CK, gdje su se odvijale raznorazne “diferencijacije”, a koje sam, kao obicni gradjanin gledao na televiziji, i pobojao sam se, moram priznati da sve ovo nije neko ponavljanje. Izisao sam. Nije Nijaz otisao, on je sacekao kraj sjednice. razgovarali smo, sjedio sam malo s njim u sali. I pokusao sam zaista napraviti neki kompromis, neko kompromisno rjesenje, ali nije islo. Ja se nadam da je Nijaz dovoljno politicki odgovoran lider, da od toga nece praviti nikakvu kampanju, nema potrebe, to ne treba ni njemu ni SDP-u. Isto tako, vjerujem da ni Lagumdzija nece da se pobjednicki ponasa. Tad bismo svi bili na gubitku.

DANI: Prije ovog razgovora rekli ste da imate nesto drugacije vidjenje cijele stvari. Ne znam na sta ste mislili, da li na rezultate izbora ili vodjenje kadrovske politike?

KOMSIC: Mislio sam na to da imam drugacije misljenje oko same strategije izabira kadrova. Ja bih uvijek sebi postavio pitanje koji nam ljudi trebaju na kom nivou, a ne kojim ljudima treba funkcija.

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.