Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 166

RED FUDBALSKIH STVARI

 Pise: Miljenko JERGOVIC 



Da je Bog igrao fudbal nosio bi desetku na dresu. Nismo znali zasto je to tako jer smo bili previse mali da bi mogli shvatiti strategiju nogometne igre, ako je u to vrijeme strategija uopce i postojala i ako se nije igralo po rasporedu i pravilima iz albuma sa samoljepljivim slicicama Fudbaleri i timovi u kojem su postojali samo bekovi koji su se kretali otprilike kod korner zastavica, halfovi koji su bili blize centru, centarhalf koji je stajao izmedju njih, lijeva i desna polutka u plicaku protivnicke polovine terena, lijevo i desno krilo kod protivnickih korner zastavica i centarfor koji je prema nasem djecjem rasporedu ili je takvo bilo stvarno stanje stvari - tko bi to sad znao, uvijek stajao negdje oko tacke jedanaesterca. Ali ako je zaista tako bilo zasto bi onda desetka bila Bozji broj kad ju je na ledjima nosio igrac koji je po formacijskom rasporedu trebao biti samo neka lijeva polutka? Nismo razbijali glave ovom vrstom pitanja, nego smo kao pravi mali mitomani vjerovali da magija desetke izvire iz nekolicine velikana - bili smo u pelenama dok su igrali! - koji su taj broj nosili na ledjima. Prvi od njih bio je, naravno, Pele koji je karijeru poceo prije nego sto smo se rodili, kao sedamnaestogodisnjak na Svjetskom prvenstvu u Svedskoj 1958., a prakticno ju je zavrsio na Svjetskom prvenstvu u Meksiku 1970. Kasnije je, istina, igrao u njujorskom Cosmosu, ali to vise nije bilo fudbal, nego se radilo o bajci u koju si morao vjerovati i u koju smo svi vjerovali. Pele je bez ikakve sumnje i na nevidjeno bio najveci i najveca je bila ta desetka na njegovim ledjima.

U nas su tih godina broj deset na dresu nosili ljudi koje su Vladanko Stojakovic, Radivoje Markovic i Mirko Kamenjasevic najcesce zvali poslovodjama. I to je bilo zbunjujuce! Rijec poslovodja djelovala je skoro kao uvreda jer je poslovodja bio onaj mrki covjek iz granapa ili samoposluge koji je za uhom imao tintnblaj olovku i stalno je nekoga provjeravao, bilo kupce, bilo prodavacice, bilo one medju nama koji su vec tada shvatili da sve sto od zivota uzmes ne moras i platiti te da je cijena novca cesto veca od cijene hrabrosti. Te nase poslovodje zvale su se Jurica Jerkovic, Momcilo Vukotic i Jovan Acimovic. Igrali su u jakim klubovima, vjecnim favoritima drzavnih prvenstava, za koje su navijali oni koji vole pobjednike. Da su se odlikasice iz prvih klupa zanimale za fudbal, one bi sasvim sigurno navijale za Zvezdu, Partizan i Hajduk. Ti si svoju jedinicu iz matematike ispracao sa smijeskom, a one su plakale kad bi jednom godisnje dobile cetiri plus umjesto pet. Njihova srca jednostavno ne bi izdrzala navijanje za Zelju.

U to vrijeme originalni dresovi se nigdje nisu mogli kupiti, niti si znao ikoga tko je imao pravi dres. Umjesto toga mama bi ti za rodjendan kupila plavu adidas majicu. Bio si sretan, iako ti je odmah zabranila ono sto si tad morao uciniti i zbog cega se majica uopce i kupovala, a to je da penkalom, flomasterom ili selotejpom u boji na ledjima napises broj. Dugo je trajalo to natezanje, moljakao si danima, sedmicama i mjesecima i nakon sto bi majica vec sasvim izblijedila i nakon sto za mamu vise ne bi bila nova i skupa stvar uzimao si prirucni pribor, rasprostirao majicu na stolu i tada je nastajala prava muka. Koji broj napisati? Broj devet koji daje golove i na ledjima ga nosi Jozo Bukal, broj jedanaest koji izvodi kornere, a izvodjenje kornera ti se nekako cinilo kao najintelektualnija stvar u fudbalu ili broj deset za kojeg bas svi znaju da je najveci?

Mislio si tada da se golman postaje po kazni, da u obrani igraju igraci koji nisu bili u stanju nauciti kako se daju golovi, da dezurni kostolomac uvijek nosi peticu na ledjima i da covjek postaje starac kada u trideset drugoj zavrsi nogometnu karijeru. Danas znas da nista od svega toga nije istina, premda ti nitko nikad nije dokazao da je suprotno. Odrastanje te je upristojilo i navelo te da vjerujes u stvari u koje vjeruju odrasli. U medjuvremenu brojevi na ledjima igraca sasvim su se pobrkali. Nekad su na teren istrcavali fudbaleri s brojevima od jedan do jedanaest. To je bilo pravilo igre i nikako nije moglo biti drukcije. Tek kad udje rezervni igrac, tek tada se red brojeva remetio. Na cijelom svijetu postojao je samo jedan izuzetak. Bio je to Johan Croyf koji je imao specijalno odobrenje fudbalske federacije da moze uvijek igrati sa cetrnaesticom na dresu. Red stvari tada je mogao poremetiti samo on.

Objavljeno u broju 166 DANA, 4. avgust / kolovoz 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.