Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 163

UMJESTO DA RUSE SAJU, RUSE AVAZ

Kontroverzni vlasnik najcitanijeg bh. dnevnika, nekadasnji ugledni novinar zagrebackog Danasa i jedan od najvecih bosnjackih magnata, stvorio je "Avaz", novinsku imperiju koja je u zizu medjunarodnog interesa dospjela razvrgavanjem visegodisnjeg braka sa Strankom demokratske akcije. Prvi put, ekskluzivno za Dane, Fahrudin Radoncic govori o gradjenju svog poslovnog carstva, odnosima sa vladajucom bosnjackom oligarhijom i prognozira akciju obavjestajnog staba Muslimovic - Ljevakovic, koji ce pokusati kompromitirati lidere nezavisnih medija u Sarajevu

 

 Razgovarao: Senad Pecanin 



DANI: Da li je nalaz poreske inspekcije doveo u pitanje opstanak Avaza?

RADONCIC: Nalaz poreske inspekcije je pravno neodrziv, i ako dodje do Vrhovnog suda, bit ce jasno da ne moze nanijeti financijsku stetu Avazu. No, nalaz je trebao da dovede do gusenja dnevne novine i njene kompromitacije, sto je sprijeceno intervencijom domace javnosti i medjunarodnih faktora.

DANI: Koji su razlozi, po tvom misljenju, zbog kojih se aktuelna vlast odlucila za takav korak prema Avazu?

RADONCIC: Mislim da ih ima vise. Prvi je politicki. S obzirom na ogroman tiraz Dnevnog avaza i njegov uticaj na javno mnijenje, apsolutno je jasno da neko ko hoce da dobije izbore, zeli staviti pod kontrolu najvecu dnevnu novinu u zemlji. Poznato je iskustvo Tudjmanovog rezima, koji je imao kontrolu nad televizijom, ali nije imao nad dnevnom stampom i izgubio je izbore. Znaci, prvi udarac je bio da se rusenjem Avaza omoguci uticaj na najveci dio birackog tijela, odnosno Bosnjaka, koji su i najbrojniji citatelji Dnevnog avaza. Drugi razlog, koji je jednako vazan, jeste Avazovo kriticko pisanje o kriminalu u procesu privatizacije. Kriminaliziranjem nase novine htjeli su nas usutkati, dovesti u situaciju da vise ne smijemo pisati o hotelu "Marsal", "Holiday Innu", o "Europi Garni" i nizu drugih privatizacija koje se rade na moralno diskutabilan nacin. Trebalo je predstaviti javnosti da su kriticari takvog nacina privatizacije ustvari kriminalci, a ne oni koji su pokrovitelji privatizacijskih prevara.

DANI: Je li zbog toga i ranije bilo pritisaka?

RADONCIC: Avaz je pod jednom vrstom indirektnog pritiska vec dvije godine, od afere sa gospodinom Ibrahimom Dervisevicem, donedavnim nacelnikom opcine Novo Sarajevo, koji nas je tuzio za navodnu stanarinu u zgradi koju sada koristimo. Medjutim, pritisci su eskalirali nakon okoncanja lokalnih izbora, kao i optuzbi na Predsjednistvu SDA da su za gubitak lokalnih izbora krivi mediji, odnosno Dnevni avaz. Mislim da je to apsurdno. Dnevni avaz je pisao samo ono sto se i desavalo. Nismo mi obecavali 50.000 radnih mjesta godisnje, nego neko drugi.

DANI: Mozda je dobra prilika, posto nisi o tome govorio do sada, da kazes ovdasnjoj javnosti kako je ustvari nastao projekt "Avaz", a mozda i nesto o svom profesionalnom backgroundu?

RADONCIC: Ja sam, sto je vjerovatno poznato, do '90. godine bio jedan od relevantnih jugoslavenskih novinara, a dosao sam u Sarajevo sa reputacijom profesionalca u zagrebackom Danasu, koji je u novinarstvu bio neka vrsta Sorbone. Kada je pocela agresija, odlucio sam da ostanem u Sarajevu, koje je tada bilo najneperspektivniji grad na planeti, i prikljucio se Armiji RBiH. Nakon demobilizacije, 1993. godine, pokrenuo sam Bosnjacki avaz, koji je bio mjesecna, pa petnaestodnevna, pa sedmicna novina. Negdje 94. Avaz je krenuo sa sedmicnim izlazenjem u Frankfurtu - paralelno izdanje sa sarajevskim - da bi 2. oktobra 1995. godine krenula dnevna novina. U skladu sa tadasnjim materijalnim mogucnostima, i mojim i zemlje, to je bila novina na sesnaest, eventualno dvadeset strana, i najveca prednost Avaza je bila u konceptu projekta. Dok je konkurencija radila ratnu novinu, mi smo pravili politicku. Kad su konkurenti poceli da se bave politickim novinarstvom, mi smo presli na porodicno-politicki koncept Dnevnog avaza. Od prvog broja iz '93. Avaz smo koncipirali tako da se prodaje na kompletnom slobodnom podrucju.

DANI: Ako se prati od prvog dana, dakle od pokretanja Bosnjackog avaza kao mjesecne novine, zanimljiv je tvoj i urednicki odnos Avaza prema bosnjackoj vlasti i samom predsjedniku Izetbegovicu. Novina je u pocetku bila izuzetno ostar kriticar Izetbegoviceve vlasti. Kako je projekt rastao, ta kritika je tupjela, da biste sa pokretanjem dnevnog lista vi, ustvari, u javnosti bili prepoznati kao medij pod kontrolom vladajuce stranke. Sta se desavalo u tom periodu? Kako objasnjavas te mijene u odnosu prema bosnjackoj vlasti, odnosno prema SDA?

RADONCIC: Moram biti iskren: mi nikad nismo bili bliski SDA-u. Prije bi se moglo reci da smo u ovom drugom periodu bili bliski Izetbegovicevom poimanju politike. Situacija, recimo, 94, 95, 96, 97, 98, podrazumijevala je da bosnjacki politicki faktor - a to uvijek izjednacavam sa bosanskim i ne mislim da se to medjusobno iskljucuje - ima snaznog lidera i da je obaveza i medija da pomognu takvu licnost. Moja je procjena da je tokom rata i neposrednog poratnog perioda Izetbegovic imao vise dobrih politickih i drzavnickih poteza. Mislim da tu nije bilo razloga da se radi ista opoziciono. Druga je stvar da je Avaz koncipiran kao narodna novina, maksimalno profesionalna, te da neka htijenja i kolektivna kretanja naroda budu dominantno zastupljena u novini. Avaz nikad nije ni bio koncipiran kao klasicna opoziciona novina. Mislim da smo se drzali maksimalnog profesionalizma, ali da je doslo do nekih koncepcijskih razlaza nakon zavrsetka ratnog stanja i onog sto se zbilo sa lokalnim izborima, kada smo prvi put imali ravnopravnu izbornu utakmicu svih politickih stranaka. Avaz je tu, i po procjeni OSCE-a i domacih stranaka, polozio profesionalni ispit i sve su politicke stranke i opcije bile ravnomjerno zastupljene u Dnevnom avazu.

DANI: Kako tumacis gledista, vrlo prisutna u javnosti, da se vas odmak od Izetbegovica i od Stranke demokratske akcije poklopio sa njihovim gubitkom vlasti? Mnogi to tumace prestrojavanjem Avaza: kako SDA gubi vlast, tako se i Avaz distancira od njih.

RADONCIC: Ta teza ima i kontratezu. Bicakcic je ustvrdio na Predsjednistvu stranke da je SDA izgubila izbore zbog naseg informisanja javnosti, sto znaci da se Avaz nije prestrojio nakon izbora, nego prije pocetka lokalnih izbora. Mi samo zelimo da radimo profesionalno. Ne mislim da je tu bilo nekakvih prevara, iznevjeravanja, politickih izdaja ili prestrojavanja, nego se jednostavno radi o objektivnom informisanju javnosti, sto najtiraznija novina u zemlji mora inace ciniti.

DANI: Postoje li neki tajni dugovi Avaza prema vladajucoj stranci? Premijer Bicakcic je nedavno rekao da je stranka u pocetku izlazenja ulagala u Avaz.

RADONCIC: Direktor Poreske uprave Ramiz Dzaferovic je na OBN-u, na pitanje da li je neko sufinancirao Avaz, direktno u kameru odgovorio da do takvih podataka poreska policija nije dosla, kao i da je poreska policija utvrdila da postoji samo jedan vlasnik Avaza. Premijer Bicakcic je i Oslobodjenju dao takvu izjavu i moram reci da se zbog toga nesto posebno i ne ljutim. Mislim da je ta izjava data iz prioritetno taktickog razloga, u smislu: mi smo osnovali Avaz kao stranacku novinu, mi imamo pravo da ga ugasimo kao stranacku novinu i medjunarodni faktor nema pravo u to da se mijesa. U tome je poenta, a ne u finansijskim iznosima ili dugovanjima.

DANI: Cini mi se da tesko mozes poreci cinjenicu da je SDA omogucila Avazu mnoge pogodnosti koje drugi nezavisni mediji nisu mogli ni sanjati, od logisticke potpore tokom zadnjih mjeseci rata do dobijanja ekskluzivnih mjesta za postavljanje kioska, do pretplate, povjerljivih informacija itd.

RADONCIC: Tu zaista ima mnogo dezinformacija. Avaz nikada nije imao privilegovan odnos. Vrlo je zanimljiv detalj da Avaz za sedam godina upornih pisanja zahtjeva i molbi nikada nije dobio lokaciju za svoj kiosk u Starom Gradu.

DANI: Ali ste zato dobili u centru Sarajeva.

RADONCIC: Dobili smo lokaciju za jedan kiosk. Avaz je, inace, u cijelom Sarajevu uspio da otvori samo tri kioska, a u unutrasnjosti petnaestak, sto je minorna cifra. Ima mnogo vise malih firmi koje su premasile taj broj. Ocito se radi o pogresnoj informaciji. Ista je stvar sa pretplatom: bilo je mnogo prica da su Stranka, vojska i policija pretplaceni na Avaz. Ispostavilo se da je vojska bila pretplacena na vise primjeraka Oslobodjenja nego Avaza, iako se radi o vrlo maloj razlici u primjercima. Koncept Avaza je od prvog dana bio: drzi se domacih citalaca i bori se za domace trziste. Ono sto jeste neka zasluga SDA, i sto nije sporno, proizilazi iz cinjenice da se 95, 96, 97. nista nije moglo uraditi u oblasti privrede i medija ako je protiv toga bila vladajuca stranka. Mi smo, naglaseno je to vise puta, imali politicku podrsku predsjednika Izetbegovica, u smislu da je dnevna novina Avazovog profila potrebna BiH. Mislim da tu nema niceg spornog, a mi od prvog dana kao firma poslujemo rentabilno.

DANI: Da li se sada iz ovog tvog odgovora moze rasuditi otkud porijeklo osjecaja mnogih u SDA da je promjenom svoje uredjivacke politike u zadnje vrijeme Avaz na neki nacin zabio noz u ledja samom Izetbegovicu?

RADONCIC: Pitanje je sta je ko ocekivao nastankom Avaza. Ja sam zelio da napravim najuticajni bh. dnevnik, da zaposlim dvjesto ljudi, od toga stotinjak mladih intelektualaca koji ce se baviti novinarstvom, zelio sam da Avaz napravi svoju poslovnu zgradu, zelio sam da napravim respektabilnu dnevnu novinu koja ce sutra biti brana i eventualnoj asimilaciji stampom iz Hrvatske ili Srbije. Moguce je da je neko drugi nerealno ocekivao da Avaz jednog dana postane ideoloska toljaga za politicku likvidaciju neistomisljenika. Avaz je projekat koji svojom kolektivnom profesionalnom pamecu i znanjem objektivno nadilazi tu vrstu politikantskih ocekivanja.

DANI: Jedno vrijeme vi ste bili upravo to o cemu govoris. Recimo, pisanje Avaza o gangsterskom upadu vodja sarajevske mafije kada su u redakcijskim prostorima brutalno napadnuti novinari Dana, predstavlja nesto najskandaloznije i najsramnije sa cime sam se sreo u profesiji. Taj gangsteraj, sa dubokom politickom pozadinom, pratio je tvoj novinar, izvjesni Senad Mesetovic, i vi ste se u potpunosti, bez zadrske, stavili na stranu okorjelih kriminalaca i mafijasa.

RADONCIC: To ne treba svoditi na nivo profesionalnog odnosa Avaza prema incidentima ili skandalima koji su bili nepobitni, nego je to vise, nazalost, stvar nepotrebnog revansizma jednog novinara Avaza prema Danima zbog tekstova koji su u Danima objavljeni o meni. Mislim da je to jedina mjera stvari.

DANI: Primijetio sam da se i urednici Avaza pomalo nelagodno osjecaju u terminoloskom opisivanju sadasnje pozicije. Recimo, tvoj glavni urednik Mensur Osmovic govori da se radi o pritiscima na nezavisne medije i Dnevni avaz, ne svrstavajuci pri tome Dnevni avaz u nezavisne medije. Ili, na nedavnoj konferenciji o medijima u bivsoj Jugoslaviji, urednik u tvojim novinama Fahrudin Djapo je kolegama iz drugih bivsih jugoslavenskih republika pokusao objasniti Avazove probleme navodeci kao uzrok, citiram doslovno, "da se premijer Vlade Federacije Bicakcic sveti Avazu zato sto je izgubio kontrolu nad njim".

RADONCIC: Spomenute interpretacije Osmovica i Djape su nastale u trenucima kada se ocekivalo moje hapsenje i kada je u Avazu bilo nekoliko inspektora i policajaca, te je ocito da nema koncepcijskih razlika u njihovim tumacenjima. U karakterisanju ataka Poreske uprave na Avaz, doslo je do skoro klasicne situacije: premijer Bicakcic je, kao revnosni egzekutor svoje stranke, imao zadatak da uoci novembarskih izbora neutralise Avaz i nase pisanje o korupciji i kriminalu. Mi smo, opet, imali zadatak da sacuvamo profesionalni dignitet novine, i mislim da se stvari svode na taj problem. Da je Avaz pao, ne bi trebalo uopce imati iluzija kako bi ekonomski i tirazno slabiji mediji od nas imali snage da se odupru narednom udarcu SDA i premijeru Bicakcicu. Odbrana Avaza je nesto sto nadilazi znacaj jedne dnevne novine u bilo kojoj zemlji, pa i u BiH, te se zato tako snazno i transparentno ukljucio medjunarodni faktor u zastiti slobode medija.

DANI: Postoje razlicita gledista o tome da li je ovo akcija koju samostalno, po svom nahodjenju, izvodi premijer Bicakcic ili ovo pitanje zadire i u sustinu odnosa u vladajucoj stranci. Vjerujes li ti da je Bicakcic za ovu akciju morao imati dozvolu i amin predsjednika Izetbegovica?

RADONCIC: Ne znam da li je imao dozvolu ili amin gospodina Izetbegovica. Medjutim, jasno je da, ukoliko su zvanicno reagovali Bijela kuca, medjunarodni faktor i domaca javnost, ni gospodin Izetbegovic nije u prilici da kaze da ne zna sta se zbivalo. Na osnovu informacija koje dolaze do mene, nema dvojbi da je udar na Avaz mnogo siri i jaci od Bicakcicevih personalnih i profesionalnih kompetencija. Imamo pouzdane informacije da se u pokusaj kompromitovanja Dnevnog avaza i mene ukljucio i AID, a zna se da AID ne kontrolise premijer Bicakcic, vec neko drugi. I niz drugih detalja ukazuje na to da je u pitanju frontalni udar SDA i nekih drzavnih organa na Avaz, a to nadilazi personalni nivo premijera Bicakcica ili puku poresku inspekciju kojom se zeljelo sve kamuflirati.

DANI: Kako inace tumacis odnos vladajuce stranke prema medijima i pritiske koji u ovom trenutku kulminiraju prema Avazu?

RADONCIC: Udarac SDA na Avaz je bio lose analiziran u samom rukovodstvu te stranke. Nevjerovatno snazno stajanje domace javnosti iza Avaza, koja je rekla "ne damo Avaz, to je mozda nas najbolji bosanski proizvod, zasto bismo unistili tako dobru i sposobnu firmu, novinu koja je vrlo objektivna", i reakcija medjunarodnog faktora je nesto na sta lideri udarca na Avaz ocigledno nisu racunali. Zloupotreba drzavnih organa u te svrhe, od poreske policije do federalnog MUP-a i AID-a, govori o nervozi vlasti da na svaki nacin pokusa zastrasivanje medija kako bi do septembra uspjela da obezbijedi da taj uticaj koji danas imaju Avaz ili Dani, Bosna ili Oslobodjenje, prebaci na stranacko glasilo Vecernje novine i profesionalno retardirani Ljiljan. Radilo se o platformi koja je predvidjala da, na bazi promjene medijske slike, njihove novine izvrse kompromitaciju opozicionih lidera neposredno uoci novembarskih izbora. Zbog toga su prognoze pesimisticke. Ataci na medije ce se tek nastaviti, s tim sto ce obavjestajni stab Muslimovic - Ljevakovic sada pokusavati da ide vise na kompromitaciju lidera nezavisnih medija nego na same medije. Taj prvi udarac na medije je ocigledno propao, ali Bosnjacima na nacionalnom tkivu ostaje obavjestajni tumor Muslimovicevog tipa koji, prema KOS-ovskim kriterijima, sposobnost ljudi svodi na poltronisanje vlastima, a ne vidi sposobnost u onome sto oni cine u smislu zaposljavanja, razvoja firmi ili neke druge vrste opceg napretka.

DANI: Ti si uspio da napravis jednu pravu poslovnu imperiju u vrlo teskim okolnostima izlaska BiH iz rata, nerazvijenog trzista, ogromne bijede, siromastva... Postao si medijski magnat, po uzoru na Ninu Pavica u Hrvatskoj. Kako ti je to sve poslo za rukom: vlastita stamparija, velika poslovna zgrada, kuce, nekoliko izdanja, dnevne novine, distribucija...?

RADONCIC: Mislim da je osnovni temelj mog uspjeha u znanju: ovdje se pokusava instalirati provincijalni sindrom koji problematizira svaki uspjeh, na nacin da se odmah sumnjicavo pita: odakle to nekome za pet godina? Avaz se gradio kao firma u kojoj je razvoj projekta bio prioritet, a ne zarada. Ono sto je meni jako drago jeste da primjeri Avaza ili "Lijanovica" pokazuju da je u Bosni moguce napraviti sjajan ekonomski rezultat. Zasto nasa djeca koja prave spektakularne uspjehe na Zapadu ne bi to imala ovdje u BiH? Inace, Avaz je koristio vise velikih kreditnih linija za kupovinu stamparije ili izgradnju nove poslovne zgrade, a cijeli je projekat zasnovan na principu spojenih sudova. Kuce koje smo pretvorili u rezidencije, stamparija ili trgovacka mreza, danas donose zaradu koja se automatski investira u razvoj dnevne novine i povecanje broja strana ili kolora u njoj. Na takvoj ekonomskoj logici - a ima malogradjanske pameti koja je negira - Avaz ce i dalje graditi strategiju razvoja i ekonomskog jacanja, kao prioritetnog uslova nezavisnih novina.

DANI: Da li je to moguce bez politicke potpore?

RADONCIC: Odgovorno tvrdim, ako politika ne bude smetala, uskoro ce se u BiH pojaviti deset novih Avaza. Pri tome ne mislim u oblasti medija, vec u drugim privrednim granama. Zato je i trebalo unistiti Avaz, tako da ljudi, naprimjer, ne gledaju u hotel "Marsal", nacin na koji je on privatiziran i odakle novac za njegovo privatiziranje, nego u Avaz, koji je stvarno napravljen po svim ekonomskim rezonima Zapada.

DANI: Kakvi su planovi Avaza? Hoce li se uopce bosanskohercegovacki mediji moci oduprijeti ekspanziji i snaznom prodoru prije svega hrvatskih, a polako i srbijanskih medija?

RADONCIC: Ukoliko ovdje na vlasti ne budu destruktivne licnosti, mislim da hoce. BiH u profesionalnom smislu ima sjajne urednike, novinare, graficare, cak i stamparije koje mi posjedujemo nisu lose, i ovdje postoji dosta pozitivan milje da se odupre toj vrsti asimilacija. Problem je sto se bosanskim medijima ne pomaze u smislu njihovog profesionalnog sirenja. Ako imate uspjesan Avaz, koji ne trazi ni od koga donacije, a razvija se, zaposljava ljude, daje djeci od 20 godina sansu da budu profesionalni novinari, mislim da ta pozitivna bh. energija moze odgovoriti svakoj vrsti udara, bilo iz Srbije ili Hrvatske. Problem je samo da li ce aktuelna vlast uspjeti da unisti tu pozitivnu energiju koja vlada u nasim medijima. Nije samo moja procjena da nam predstoji vrlo traumaticno i tesko razdoblje do novembra. Nadajmo se da ce od novembra doci do pozitivne deblokade te energije i da ce polahko nestati strah ljudi da investiraju u ovu zemlju, pa i medije. Vrlo brzo u BiH neko mora napraviti modernu, mocnu televiziju, mocan radio, a bolje je da mi to uradimo nego neko sa strane.

DANI: Ne znam slazes li se sa mojom procjenom da bez podrske medjunarodne zajednice profesionalnim medijima u BiH, u ovom trenutku nijedan nezavisni bh. medij jednostavno ne bi mogao opstati usljed razlicitih vrsta pritisaka iz politickih razloga.

RADONCIC: Domaca vlast je zbunjena energicnim odgovorom medjunarodnog faktora kad su u pitanju slobode medija. Na Zapadu su mediji prakticno, a tako ih i nazivaju, psi cuvari demokratije. Moze se ici i sa blazom formulacijom: mediji su neophodna kontrola rada svake vlasti, pa i aktuelne. Medjunarodni faktor tu nema mnogo izbora. Karijera svakog diplomate u BiH je ugrozena ukoliko medjunarodna zajednica dozvoli da tamo gdje ima velike kompetencije, a u BiH su one nesporne, dodje do rezimskog ukidanja profesionalnih medija. Ulozi su mnogo veci nego sto se vidi na prvi pogled. Zapad je odlucio da promijeni politicku kartu BiH, da razlicite politicke opcije dodju do ravnopravnog i potpunog izrazaja. Sve potencijalne kombinacije o tome koji ce lideri imati najvise sansi u BiH - Lagumdzija, Silajdzic, Orucevic, Izetbegovic ili neko peti - padaju u vodu ako nema slobodnih medija. Na tome se zasniva cvrst interes i angazman medjunarodne zajednice da ne dozvoli da se uniste ni profesionalni, ni opozicioni mediji. S tim sto su po vlast, ako smijem da primijetim, mnogo neugodniji profesionalni mediji, jer svaka vlast za ove druge ima lakonski izgovor - to pise opoziciona stampa. Kad to pise neko ko nema imidz stroge opozicije, onda su udarci po vlast mnogo tezi, i vjerujem da je jedan od razloga tolike agresivnosti i namjere da se Avaz ugusi upravo bio taj. Uz one popratne ciljeve, da primjer nezakonitog poslovanja ili korupcije u zemlji ne treba da bude jedan Senad Sahinpasic Saja, nego Fahrudin Radoncic; da primjer nezakonitog poslovanja ne treba da bude imperija koja se pravi na Stupu ili u Celicu, nego nova Avazova zgrada itd.

DANI: Kako tumacis cinjenicu da elektronski mediji u BiH toliko zaostaju u angazmanu, istrazivackom novinarstvu, jednostavno - u kvalitetu, u odnosu na printane medije?

RADONCIC: Postoji puno uzroka, od onog da su ljudi egzistencijalno indirektno ovisni ili ucijenjeni od aktuelne vlasti i u Federaciji i u RS-u, preko nedostatka financija za modernu opremu, do necega sto se zove profesionalna nedoraslost poslu. U BiH postoji dosta profesionalaca koji bi znali da naprave sjajne elektronske medije, samo ako bi se omogucila njihova koncentracija i pametno liderstvo u vodjenju tih projekata. Mi u Avazu ozbiljno razmisljamo da pokrenemo svoju televiziju i svoj radio, i to je vjerovatno jedna od strateskih razvojnih autostrada Avaza u buducem periodu.

Objavljeno u broju 163 DANA, 14. juli / srpanj 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.