Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 158

INTERVJU DANA

FILANDRA

Dr. Sacir Filandra, profesor na Fakultetu politickih nauka u Sarajevu, nakon jednogodisnjeg boravka na Univerzitetu Yale u SAD-u, vratio se u Bosnu. Na prestiznoj americkoj akademskoj instituciji profesor Filandra vodio je dva kolokvija: Bosanski politicki identitet i Islam u suvremenoj Evropi. U razgovoru za Dane ovaj suvremeni bosnjacki intelektualac problematizira temeljna pitanja bosnjacke duhovnosti, odnos islama i sekularizma, drzave i nacije, pravi inventuru desetogodisnje SDA politicke avanture, zagovara novo misljenje kao nacin izlaska iz posvemasnje krize, a za Izetbegovicevu najavu povlacenja iz drzavne politike kaze: "Izetbegovicevo je suvereno pravo da odlucuje o svojoj politickoj sudbini. Meni bi kao prosjecnom Bosnjaku bilo draze da se on povlaci sa mjesta predsjednika SDA, a ne iz vrha drzave. No, siguran sam da on zna sta radi"

EGZISTENCIJA I INTELIGENCIJA 

Razgovarao: Nerzuk Curak

 

DANI: Gospodine Filandra, nakon godinu dana boravka na Univerzitetu Yale u Sjedinjenim Drzavama, vratili ste se u domovinu. Kakav dojam na Vas ostavljaju Bosna i Sarajevo?

FILANDRA: Kada sam krajem augusta mjeseca prosle godine dosao na Yale, dozivio sam kulturni sok kao i vecina stranaca koji dolaze u Ameriku. Istovjetan kulturni sok, samo sa drugacijim predznakom, dozivio sam ovih dana, po dolasku u Sarajevo, jer kada sam, prvi put nakon povratka, izasao na Ferhadiju, zacudio sam se nasem siromastvu. To je za mene bio jedan svojevrsni sok. Pitanje ekonomije, ocito je, jos nismo dosegli.

DANI: Znaci li to da boravak na Zapadu kod odgovornih intelektualaca proizvodi jedan novi vrijednosni sistem koji dolazi u koliziju sa domacim politickim i socijalnim miljeom?

FILANDRA: Taj predmet, odlazak intelektualaca iz nerazvijenih drustava na razvijene univerzitete, u nauci je kao kulturoloski fenomen vec obradjivan. Baveci se temom politickog islama, citao sam studije o muslimanskim intelektualcima iz arapskih zemalja koji su odlazili na zapadne univerzitete i njihovoj politickoj, kulturoloskoj i javnoj sudbini poslije povratka u maticu. U demokratski, industrijski i ekonomski nerazvijenim drustvima, kao sto je i Bosna, stvari otprilike stoje tako da intelektualci idu na Zapad, na njihove univerzitete, tamo nauce standarde i oblike ponasanja i zivljenja i u drustvu i u nauci, a poslije povratka u maticnu zemlju, u principu, imaju slab utjecaj na razvoj drustva. U nasem slucaju, u nasem zivotu, javnom djelovanju, u svim njegovim sferama, evidentan je nedostatak standarda koji su danas u globalnom drustvu univerzalni. Mi smo od nase situacije, koja jeste dosta specificna u mnogim stvarima, napravili jedan model zatvorenog drustva i mi se ni po cemu ne mozemo mjeriti sa modernim, razvijenim i otvorenim svijetom. Izgradili smo jedan svojevrsni sistem kvazivrijednosti. Od nasih slabosti napravili smo vlastite vrijednosti i na taj se nacin jedno zatvoreno drustvo, jedna zatvorena sredina zapravo brani i tjesi, proglasavajuci svoje kvazivrijednosti velikim vrijednostima, ne dozvoljavajuci da se otvorimo prema svijetu i prema pravim standardima i mjerilima. To je tipicna bosanska situacija koja se u nekom vrijednosnom smislu ne moze porediti sa razvijenim sredinama.

DANI: Mozemo li prevladati koncepciju "zatvorenog drustva"? Sarajevo je ogledni primjer putovanja nazad - od otvorenog ka zatvorenom drustvu?

FILANDRA: Mi smo tipicno zatvoreno drustvo. Sarajevo je postalo jedna zatvorena, mala sredina, zatvorena u smislu da ne pratimo kretanja oko sebe, ne poznajemo kretanja oko sebe i ne vrednujemo sebe u odnosu na druge. Tipicna je situacija da mi danas, prateci nase medije i javni zivot, niti znamo a niti nas interesuje, sta se desava na Palama ili u Kiseljaku, u odnosu na Sarajevo dva susjedna predgradja ili dva susjedna sela koja su cetiri godine odredjivala sudbinu 300 hiljada ljudi, sudbinu ovog grada. Danas za nas to ne postoji. Mi zivimo u prostoru od dvije-tri hiljade kvadratnih kilometara i od tog malog prostora napravili smo svoj svijet, a da ne govorimo da pratimo kulturoloske, politicke, drustvene, socijalne, znanstvene, trgovacke, ekonomske, financijske, investicijske procese u nasem okruzenju. Onda se desavaju paradoksalne stvari da nemamo uopce razvijene odnose sa svojim susjedima ni sa susjednim drzavama kao sto su Rumunija, Bugarska, Madjarska, Italija, a da imamo odnose sa zemljama kao sto su Katar, Bahrein ili neka druga islamska zemlja. To je apsolutno obrnut nacin i redoslijed sredjivanja stvari.

DANI: Mislite li da nasa politicka elita pothranjuje tu zatvorenost?

FILANDRA: Svakoj politickoj eliti odgovara zatvorenost. Politickoj eliti oligarhijskog tipa, kakva je nasa, odgovara zatvorenost. To je klasican oligarhijski sistem upravljanja drzavom poznat od Aristotela do danas i tu nema nista posebno novo. U ovom slucaju ne bi se reklo da je to cilj te politicke oligarhije koliko je to izraz nedostatka stvarnog politickog cilja kod nje, jer ovdje je sasvim legitimno pitanje da li tu postoje neki ciljevi ili ne. Politicka praksa je kriterij politicke teorije. Evidentno je da aktualni bosnjacki politicki establisment ne posjeduje jasne politicke ciljeve i to je osnovni problem te politicke grupacije.

DANI: Da li je vec samo formiranje SDA kao ekskluzivno nacionalne stranke i politicko organiziranje Bosnjaka na mononacionalnoj osnovi ocit dokaz nepostojanja jasnih politickih ciljeva, odsustva politicke mudrosti i vizionarstva?

FILANDRA: Da li je to bio nedostatak mudrosti, vizionarstva, ili je to bila stvar nuznosti, u ovom slucaju gdje se vrsi rekapitulacija tih dogadjanja nije bitno, jer se tako stvar desila. Problem jeste sto se ovdje razvijao etnicki nacionalizam, a ne gradjanski nacionalizam. Ali, sasvim je izvjesno da je Stranka demokratske akcije imala pozitivnu povijesnu misiju i funkciju negdje do jeseni '93. godine. Poslije dolazi do jedne politicke redukcije bosnjackih drzavotvornih ciljeva, sto zbog nesnalazenja aktuelnog bosnjackog politickog vodstva, sto zbog objektivnih okolnosti. Zavrsetak rata desava se u situaciji kada vaninstitucionalni oblici djelovanja postaju institucionalni i kada institucije drustvenog zivljenja apsolutno dolaze pod dominaciju vaninstitucionalnih oblika odlucivanja, i politickog, i financijskog i svakog drugog.

DANI: Mislite li da bi situacija bila bolja da se SDA nije organizirala kao vjersko-nacionalna partija?

FILANDRA: Moguce je danas teoretski vrsiti razlicite modele rjesenja bivse jugoslavenske situacije. Da smo ostali kao republika u nekoj zajednici sa ostatkom Jugoslavije, u tom slucaju ne bismo imali velikih problema sa velikosrpskim elementima, ali bismo imali sa velikohrvatskim. Mi u tom raspadu nismo bili cinilac, po mom misljenju, vec je presudna bila volja velikonacionalnih krugova u Zagrebu i Beogradu da se rijesi srpsko-hrvatsko nacionalno pitanje, koje se rjesava preko Bosne, njenog teritorija i drzavnosti, te zivota Bosnjaka. U tom smislu ja ne nalazim spornim oblike tog etnickog, nacionalnog politickog organizovanja Bosnjaka.

DANI: A je li sporna koalicija sa druge dvije etnicke stranke?

FILANDRA: Jeste. To je nesto sto je sporno zato sto je danas sasvim evidentno, poslije pet godina nefunkcioniranja Federacije, nefunkcioniranja drzave, poslije ovih pet godina koje su nam propale, da je i u pocetku, i prije rata - tu postoje i odredjena svjedocenja koja nisu u javnost izlazila - bilo razmisljanja na svakoj strani o Bosni kao podrucju ekskluzivnog nacionalnog zivljenja. Ta je varijanta, iskreno receno, po mojim saznanjima, bila rezervna varijanta, ali ona jeste bila. Ona poslije '93. godine postaje aktuelna i ona je to danas, kada je sasvim bjelodano da postojeci nacionalni establismenti, bosnjacki, hrvatski i srpski, funkcioniraju na toj matrici. Problem za Bosnu je jedino u tome sto su to velikonacionalni srpski i hrvatski planovi, sto je i razlog zasto biracka masa u srpskom i hrvatskom korpusu podrzava SDS i HDZ, a nisu bosnjacki. To ciljevi Bosnjaka nikada nisu bili, niti su to danas, a niti mogu ikada biti.

DANI: Kako komentirate novu politicku cinjenicu - trijumf SDP-a na lokalnim izborima, zahvaljujuci dominantno bosnjackim glasovima u urbanim sredinama. Sta to, sa stanovista prakticne politike i sa stanovista povijesti, znaci?

FILANDRA: Tu je moguce vise tumacenja. Uvjeren sam da je postojece glasanje protiv SDA, protiv njene vlasti, a ne za SDP i neki njen poseban program, izraz veceg stupnja nacionalne, povijesne i drustvene samosvijesti Bosnjaka. Ljudi su glasali stomacima, a ne glavama. Sasvim je evidentno da je postojeca vlast na podrucju koje kontrolira bosnjacka komponenta Federacije u suocenju sa ogromnim drustvenim problemima. Poslije jednog razarajuceg rata, postojeca politicka garnitura nije imala viziju razvoja. Vlast je zaboravila da postoje ljudi kojima je ona odgovorna, a ne oni njoj. Doslo je do ogromne socijalne krize, siromasenja stanovnistva, privreda se ne pokrece, ne vrsi se tranzicija drustva, ni politicka, ni svojinska, ni ekonomska, tako da se moze kazati kako su ovi izbori vise bili glasanje protiv SDA, a ne za SDP. Ni sam SDP nece moci rijesiti krizu, ali kada bi zaustavio negativni trend propadanja, to bi bilo sasvim dovoljno. Pravo politicko pitanje, po meni, jeste ko ce vladati poslije SDP-a. Koliko sam pratio nasu situaciju preko Interneta, listajuci bosanske medije, to pitanje SDA - SDP se apsolutno na jedan vrlo pogresan i stetan nacin politizira u dnevnopoliticke svrhe. Meni je zao nekih ljudi koji ce ostati bez vlasti, neki ce novi doci, medjutim, u ovom slucaju, mislim da se sa krajem 20. stoljeca u povijesnoj bosnjackoj vertikali zavrsava jedna faza nacionalnog razvoja koja je uveliko opterecena predstavama Bosnjaka koje se jos tradiraju iz 19. stoljeca. Prvi puta Bosnjaci nisu predstavljeni jednom politickom strankom. Bosnjacka nacija se demokratizira, a ne rasipa ovim cinom. Ona dokazuje da je slobodna, kako iznutar same sebe, tako i u odnosu na okruzenje. Mislim da ulazimo u jednu novu fazu nacionalnog, drustvenog i drzavnog razvoja, gdje Bosnjaci pokazuju, po mom misljenju, veci stupanj politicke samosvijesti i kulture, u odnosu na svoje komsije Srbe i Hrvate, jer su postali svjesni da su u postojecoj situaciji zarobljenici jedne neefikasne politike. Glasacke mase u srpskom i hrvatskom korpusu mogu glasati za SDS i HDZ zato sto su se one borile za takve ciljeve, njima to odgovara. Bosnjacke mase, bosnjacko nacionalno bice nikada nije bilo ekskluzivno nacionalno, nikada nije imalo takve redukcionisticke politicke procese, i ono je sada doslo pod vlast jedne prevashodno nesposobne politicke elite da rijesi drustvene probleme, i bosnjacki narod je reagirao na jedini moguci nacin, a to je neukazivanje povjerenja postojecoj nomenklaturi. Tako narod treba da se ponasa prema svakoj buducoj vlasti.

DANI: Reakcija SDA na izborni poraz bila je ogorcena, tesko se bilo oteti dojmu kako u SDA smatraju da ih je narod, nakon svega sto su oni za njega uradili, izdao?

FILANDRA: Mi smo kao narod postojali prije SDA i postojat cemo, ako Bog da, i poslije SDA. Zasto je SDA tako brzo dosla u politicku krizu, treba da bude predmet ozbiljnih znanstvenih analiza, jer je to vrlo interesantno i iz toga se odredjene pouke trebaju izvuci. Medjutim, u cjelokupnoj bosanskoj situaciji, preveliko bavljenje SDA u ovom trenutku je nesto sto je suvisno. Bitan je narod, bitna je drzava, bitno je otvaranje novih politickih i demokratskih procesa. Ne mislim da je ikada cilj te politike bio uspostavljanje muslimanske drzave, ali danas jeste prisutna velika refeudalizacija bosnjacke politike. Ja sam uvijek nase kulturne i politicke procese nazivao devetnaestim stoljecem, i to jeste devetnaesto stoljece. Prisutna je refeudalizacija u ekonomskom smislu, sto tekuci procesi privatizacije potvrdjuju i dokazuju sta su stvarni interesi odredjenih ljudi, sta su njihove namjere. Tu se nikada nije radilo o nekoj muslimanskoj drzavi, i tu islam ne treba mijesati. A neku drzavu gdje bi odredjena grupacija ljudi na odredjenom prostoru imala neogranicenu politicku vlast i ekonomsku moc, to pojedini krugovi jesu zagovarali, i oni su i danas tu.

DANI: Da, oni su stvarno tu i njihov nacin misljenja i grabljenja je mozda jedan od nasih kljucnih problema jer se nastoji instalirati jedan arhaicni politekonomski sistem?

FILANDRA: Pazite, i refeudalizacija je nesto sto se moze objektivizirati. U tome je problem. Mi smo klasicno nerazvijeno drustvo koje je napravilo za 150 godina prelaz iz klasicnog feudalizma u postinformaticko drustvo. Mi jos nismo rijesili feudalne zemljisne odnose. To je cinjenica. Tu se u kratkom vremenskom periodu desila burna proslost i postoje ljudi koji smatraju da imaju istorijska prava na nesto, kao sto srpski i hrvatski nacionalisti smatraju da imaju istorijska prava. Postoji jedan citav komplet tih negativnih energija proslosti i sasvim je normalno da se javlja jedna politicka grupacija koja smatra da ovdje treba izvrsiti refeudalizaciju drustva i da 10 porodica vlada zemljom. To je legitiman politicki cilj, samo ako ima budala da za njega glasaju.

DANI: Ali, sta je onda pravi izbor? Lagumdzijin operativni, pragmaticni pristup, koji se puno ne opterecuje povijescu, ni u pozitivnom, ni u negativnom smislu, ili onaj koji politicki profitira na strahu od novog, ili nesto trece?

FILANDRA: Ovdje postoji vise nacina oslobadjanja od pritiska negativnih ideoloskih energija. Medjunarodna zajednica ima svoje metode i ja to zovem amerikanizacijom kulture, gdje se podvlaci crta na odredjena tumacenja i ide se dalje. Svako ko dolazi u Ameriku, a u Ameriku je svako dosao jednom, svoj paket proslosti je ostavio iza sebe kad je zakoracio na kontinent. Proslost se ostavlja, ulazi se u jednu novu fazu. Medjunarodna zajednica, recimo, ako imamo u vidu njena nastojanja oko zajednickih nastavnih programa u srednjim i osnovnim skolama, nesto radi u tom smislu, da se dodje do neke neideologizirane pragmaticne, funkcionalne interpretacije nas samih koja ne bi bila uvredljiva i opterecujuca, sto se tice proslosti.

DANI: Kakvo je Vase misljenje o tom principu?

FILANDRA: Apsolutizacija toga principa je nesto sto je neprihvatljivo. Istovremeno, mi ovdje imamo problem objektivno nerazjasnjenih nekih politickih problema koji nas opterecuju, imamo to nase susjedstvo. Mi imamo, recimo, promjenu vlasti u Hrvatskoj, koja je ovdje, u Sarajevu, barem iz moje americke perspektive, docekana na jedan krajnje neobjektivan, odnosno previse subjektivan i emotivan nacin, da bi sama Hrvatska dokazala da te stvari ne idu tako. Sasvim je izvjesno da je u ovom trenutku pitanje Bosne kljucno hrvatsko nacionalno pitanje, i dok hrvatska politicka kolektivna samosvijest ne prizna Bosnu kao zaseban, jednakopravan, politicki, kulturoloski identitet, bosnjacki nacionalni i duhovni razvoj nema tu slobodu jer on je uvijek pod negativnim refleksom okruzenja, tako da negativni procesi u okruzenju utjecu na razvoj bosnjackog politickog bica.

DANI: Kako u tom kontekstu gledate na promjene u Hrvatskoj. Da li je izborom Stipe Mesica za predsjednika Hrvatske zapocela nova dobra povijest Bosne sa zapadne strane i pocetak kraja jedne lose povijesti koja izgleda danas ovako: clan Predsjednistva BiH je covjek koji je, samo prije nekoliko mjeseci, zemlju na cijem je celu prodavao drugoj zemlji?

FILANDRA: Povijesna je cinjenica i zbilja da je glavnina hrvatskog politickog bica u zadnjih stoljece i po, kad pocinje samostalni politicki razvoj na ovim prostorima, imala jedan afirmativan odnos prema Bosni i bosanskom covjeku. U kriznim situacijama, u prelomnim situacijama na medjunarodnoj sceni, javljali su se radikalni elementi koji su u tim mutnim vremenima nastojali nesto da ucare hajduckim metodama, i uvijek su ti elementi bili porazeni u svakoj situaciji, pa i u ovoj. To govori da to nije povijesna zbilja hrvatskog covjeka, i to je hrvatski covjek sam dokazao glasajuci za Mesica. Tu je stvar sasvim jasna. Oprezan sam u smislu da se povijest ne moze ideoloski preskakati. Prosjecan hrvatski covjek, a ja sam neke prosjecne hrvatske ljude sretao, iz Varazdina, pojma nema o razmjerama, oblicima i metodama rata HVO-a u srednjoj Bosni. On pojma o tom nema, niti je imao. To je prosjecan hrvatski gradjanin, hrvatski covjek koji je glasao sad za promjene. Nije glasao zbog Bosne, glasao je zbog svog ekonomskog statusa. Pitanje Bosne jeste goruce hrvatsko nacionalno pitanje, to je moja formulacija toga stanja, goruce nacionalno hrvatsko pitanje. To pitanje jeste rijeseno u glavi njihovog predsjednika, ali nije rijeseno u glavama jednog dijela hrvatske javnosti, i dok to hrvatska politicka javnost ne rijesi, ni ona sama sa sobom nece moci biti zadovoljna, niti cemo mi ovdje biti zadovoljni. To je tako. Ja sam pomno pratio politicka desavanja u Hrvatskoj i u Srbiji, Makedoniji, Crnoj Gori, jer je to, sa stajalista Amerike, nuzno i potrebno, ustvari jedino moguce, dok mi ne pratimo zbivanja na Palama. To je ta promjena stajalista. Tu se globalno stvari moraju posmatrati. Medjutim, nadati se i sve govori da ti drustveni procesi, povijesni procesi, idu u jednom pozitivnom smjeru i da treba izbjegavati, po svaku cijenu, te ekscesne situacije kada desnica dolazi na scenu. U tom smislu, i zadnji iskorak na nasim lokalnim izborima smatram pozitivnim jer Bosnjaci nisu uradili nesto novo i veliko zato sto im je to ponudio SDP. Tu SDP, po mom misljenju, nije bitan kao stranka, kao partija. Oni se zapravo vracaju svojim izvornim nacelima zivljenja, jer je nase tradicijsko politicko bice, da tu kazemo onu frazu, multikulturno bice. Nismo mi prva generacija Bosnjaka koja je ratovala za odbranu vlastitih zivota i vlastitog imetka i koja se prvi put susrece sa Srbima i Hrvatima, katolicima i pravoslavcima. Cjelokupna bosanska povijest se odvija tako. Druga je sada stvar sto mi tradiramo, recimo, preko nekih zlatnih godina komunizma, sedamdesetih, osamdesetih godina, jednu krajnje preidilicnu sliku povijesti Bosne, a ona nikada nije bila takva. U mojoj porodici ima pet generacija u kojoj je u svakoj jedan mlad muskarac poginuo kao vojnik. To je zapravo bosanska zbilja. Ali i pored toga sto je poginuo kao vojnik, moji preci, tvoji preci, nasi preci, znali su da opstanu i da zive sa komsijama razlicite vjeroispovijesti, kulture i nacije. I ja mislim kad mi na lokalnim izborima glasamo za SDP, mi ne glasamo za SDP, vec glasamo za jedno nacelo naseg opstanka.

DANI: Tu dolazimo do jednog od najdramaticnijih pitanja nase duhovnosti, a to je pitanje islama, odnosno islamskih institucija. Zasto je vazni dio Islamske zajednice gotovo blasfemicno reagirao na izbornu pobjedu SDP-a?

FILANDRA: Tu se otvara mnogo pitanja. Prije svega, kod nas postoji, kako prije, tako i danas, sklonost ka teoriji zavjere. Postoji jedno apsolutno psihicko ili psihosocijalno bunilo kada je u pitanju odnos Zapada i islama, islama i Zapada. Ljudi ovdje smatraju, i to ozbiljni ljudi, da nas neko mrzi zato sto smo muslimani. To je, nazalost, preovladjujuci stav, istina, u bosnjackoj javnosti, koju dijele cak i ozbiljni intelektualci. To je apsolutno neistinito i to apsolutno ne stoji. Takve teorije zavjere treba se osloboditi, i zadaca je normalnih ljudi, normalnih intelektualaca, da rade na tome. S druge strane, mi imamo jednu naslijedjenu Islamsku zajednicu kao instituciju koju je napravila Austro-Ugarska. Ta zajednica je uspjela opstati kroz razlicite politicke rezime, razlicite vlasti. Njen povijesni razvoj je uvijek bio opterecen, ona je postala i jeste najznacajnija bosnjacka institucija, medjutim, slijedom negativne drustvene pozicije Bosnjaka, i ona je bila u poziciji da svojim znatnim dijelom sluzi aktuelnoj vlasti. Taj oportunizam koji je Islamska zajednica kao institucija imala prema svakom politickom modelu od Austrije do danas ne mora sam po sebi biti nesto lose. Medjutim, danas se situacija promijenila i mi nismo svjesni te promjene. Danas, po mom misljenju, Islamska zajednica kao institucija je prvi put dobila drustveni prostor da bude samostalna i autonomna, i mi kao ljudi, kao Bosnjaci, od nje to ocekujemo. Normalno je da ce dolazak SDP-a na lokalnoj razini ostaviti odredjen broj cinovnika te zajednice u strahu da ce ostati bez odredjenih drustvenih i materijalnih privilegija, i to je jedini razlog zasto se tako blasfemicno prema tome odnose. To je jedini razlog, i to je instrumentaliziranje religije u politicke svrhe, odnosno, u nasem slucaju, u privatne svrhe. Ja hocu da napomenem, mi smo jos na toj razini politickog razvoja kao narod gdje mi dosezemo i dobacujemo samo do licnog interesa. Za prosjecnu bosnjacku svijest, krajnji domet svijesti je licni interes.

DANI: Sta bi, kada je u pitanju islam, za nas bilo opce dobro, imajuci u vidu svu slozenost muslimanskog pitanja u Evropi?

FILANDRA: Mi jesmo specificna islamska zajednica na Balkanu koja plijeni ogromnu znanstvenu pozornost. O bosanskim muslimanima u politickom i vjerskom smislu, sa aspekta vjerske duhovnosti, posvetilo se mnogo tekstova. U martu je, tekuce godine, recimo, jedan ugledni americki casopis, Nationality, posvetio poseban broj muslimanskim manjinama na Balkanu. Jedan sjajan istrazivacki projekt radjen je na univerzitetu u Stockholmu, on je publiciran u vidu posebne knjige koja je izasla prije sest mjeseci u Americi. Ova muslimanska manjina na Balkanu, kad se posmatra u okviru muslimanskih manjina na prostoru bivse Jugoslavije, Bugarske, Rumunije, Madjarske, sa odredjenim politickim procesima u Turskoj, jeste nesto sto je znanstveno interesantno i mislim da situaciju u dodatnom smislu otvara i ova cinjenica nase samostalnosti. Mi smo svjedoci da su bosanski muslimani prvi put, u duhovnom smislu, postali otvorena zajednica. Imamo, recimo, nesto sto se zove vehabizam i nesto sto se oficijelno zove islam. U tom smislu mi danas u Bosni mozemo govoriti da nastaje jedan modelski proces, koji je karakteristican za vecinu muslimanskih naroda, da imaju jedan oficijelan i tradicijski islam koji je blizak drzavnoj nomenklaturi i nesto sto je van te institucije, sto se moze razlicitim rijecima imenovati, ali sto je vaninstitucionalno, i to se u znanstvenoj literaturi zove islamskim pokretom.

DANI: Kako cijenite te nove oblike muslimanske duhovnosti medju Bosnjacima? Zanimljivo je da su te nove duhovnosti ispod razine i potreba vremena. Zasto je to tako?

FILANDRA: Po tom pitanju mi smo legitimni dio savremenog islamskog svijeta, gdje postoji, kazem, oficijelna struktura i postoji nesto sto je van sistema. Ovo sto je van institucija sistema uvijek ima neke nove politicke oblike, mada ih ti pokreti institucionalno ili zvanicno ne moraju iskazivati. U tom smislu mi smo dio globalnog islamskog svijeta. Problem jeste u tome sto smo mi mala islamska zajednica i sto ti procesi mogu da se negativno odrzavaju na duhovnu konstituciju. Ta se situacija moze ignorirati, ali, po mom misljenju, taj je problem mnogo ozbiljniji nego sto se njemu u postojecoj stampi i postojecoj javnosti prilazi.

DANI: Vec imamo na stotine, ako ne i na hiljade, mladica koji upraznjavaju importirani oblik duhovnosti. To nesto govori.

FILANDRA: Da, to nesto govori. To je njihovo privatno, legalno ljudsko pravo. Medjutim, to je fenomen koji zasluzuje ozbiljnu opservaciju. On zasluzuje, naravno, i analizu postojece, oficijelne strukture, koliko je njen metod rada doprinio izvjesnom nezadovoljstvu da se pojavi nesto mimo njene strukture, koliko je to dio uvezenih stvari koje dolaze sa odredjenim novcanim davanjima, zahtjevima i propagandama iz islamskog svijeta, sto je ovdje isto tako bilo prisutno. Ali, to je pojava koja zasluzuje ozbiljnu paznju sa nase strane, s obzirom na cinjenicu da ona plijeni nevjerovatnu pozornost ljudi na Zapadu. Kada je bio neki skup pred Robnom kucom "Sarajka" (u pitanju je protestni skup neoficijelnih islamskih grupa organiziran kao oblik podrske cecenskom narodu, ali koji se prometnuo u ruznu manifestaciju, op. ur.), mene su na Univerzitetu Yale mnogi pitali za tu pojavu, cudili se, pitali sta je, zar je moguce. To plijeni paznju jednog prosjecnog zapadnog intelektualca, s obzirom da on ima predrasude prema tome svijetu.

DANI: Mozemo li tvrdo konstatirati da je sekularna drzava BiH jedini garant opstanka ove male muslimanske zajednice na Balkanu?

FILANDRA: Ova mala muslimanska zajednica na Balkanu koja je predmet brojnih opservacija iz razlicitih razloga, zadnja dva stoljeca ima jednu silaznu putanju. S teorijskog aspekta je sasvim evidentno da model njenog odnosa prema sebi i prema drugima, zadnja dva stoljeca, posebno zadnje stoljece, nije donio pozitivne rezultate. Tu nisu samo krivi drugi, sto je nas poslovicni nacin misljenja - da za sve svoje slabosti, propuste, stradanja, okrivljujemo druge. Problem nije u snazi drugog, vec u vlastitim greskama, u vlastitoj slabosti. Ta mala autohtona muslimanska zajednica na Balkanu, ako ne iznadje drugaciji model samoodnosenja, osudjena je na izumiranje. To je aksiomaticki, matematicki, sasvim izvjesno. Nasi obicni ljudi odlaze vani, odlaze mladi, nasi roditelji salju djecu na skolovanje u inozemstvo, pa tako samo u Americi danas, po nezvanicnim podacima, cetiri-pet hiljada bosanske djece je na studiju. Mene je vec desetero takve djece pitalo za neku vezu da idu u Ameriku. Ne idu u Ameriku zbog znanja, on nije zeljan znanja, on osjeca ovdje u postojecoj situaciji odredjenu neizvjesnost, egzistencijalnu neizvjesnost, jer postojeci nacin, postojeci model zivljenja, nesto je sto ne daje rezultate, i u tom smislu nama treba, ja to apstraktno govorim, i ne bih u ovom trenutku ni mogao objasniti, potrebno je jedno novo misljenje, jedan sasvim novi iskorak, neki novi model, generalni odgovor na pitanje odnosa sekularizma i islama… Ako se nesto novo ne iznadje, istorijska praksa pokazuje da stvari nece ici dobrim pravcem. Ima osnove za jednu odgovornu zabrinutost.

DANI: Narocito ako se slozimo da je nas goruci problem inteligencija?

FILANDRA: Apsolutno. Moja je prijasnja teza javno iskazivana, mi nemamo inteligencije, mi imamo jedan broj intelektualaca. Mi smo apsolutno ideolosko drustvo, u mnogim segmentima ideologiziranije nego sto je bilo komunisticko. Mi strasno znamo pretjerivati u promoviranju minornih ljudi u velike ljude, i tu gubimo standarde, gubimo kriterije, to je strasno opasno. U ovom gradu je ostao jedan broj ljudi u svim strukama koji su sacuvali standarde ili tajne svog zanata. Vi imate jedan broj ljekara kojim smijete otici, imate jedan broj advokata koje smijete upitati, imate jedan broj automehanicara, limara, ali najveci je broj onih koji se izdaju za nesto takvo. Ima jedno dva ziva pjesnika, pa znate sta je poezija. Zapravo, treba praviti bosnjacku inteligenciju, treba praviti slobodne, samostalne ljude. Medjutim, postojeca situacija je takva da vi ne mozete imati inteligenciju ako su ljudi ekonomski apsolutno ovisni. Kongresna biblioteka u Washingtonu je prije dva mjeseca zvanicno priznala postojanje bosanskog jezika u Americi. Ja sam tu poruku proslijedio e-mailom u Sarajevo. Dobio sam odgovor da to ovdje nikog ne interesuje zato sto su ti ljudi koje bi to trebalo interesirati jednom nogom van stana, oni nemaju stan, a ptice, zivotinje, zecevi, macke imaju gdje spavati, medvjedi, vukovi, samo ljudi nemaju. Ne mozete u toj situaciji traziti, ne mozete od mene traziti da mislim slobodno kad imam nerijeseno stambeno pitanje koje ovisi od neke trenutne politicke nomenklature. Ja zbog ovog intervjua mogu ostati bez stana, to je istina. Ne mozete od mene traziti da mislim, jer ja moram biti oportunista, moram povladjivati. To je trenutna situacija koja je apsolutno negativna. I kad je u pitanju neko novo bosnjacko misljenje, pazite, mi nismo u poziciji da se bavimo velikom filozofijom, mi nemamo sta izmisljati. Mi se trebamo kaciti na Internet, krpiti ove rupe na putu…Vladavina zakona, gradnja javnosti, nesankcioniranje ljudi ako misle drugacije. Ako ja iznesem kriticke opaske prema svojoj nacionalnoj stranci, o svom nacionalno-politickom pokretu, u cilju da se on poboljsa, ja se ne trebam proglasavati neprijateljem naroda. A onaj covjek koji ce zbog mojih rijeci ostati bez vlasti, masti i slasti, mene proglasava zbog svog materijalnog interesa neprijateljem naroda. To je problem. Nisam ja neprijatelj Bosnjaka ako govorim nesto za dobro naseg naroda, a to se ne svidja nekim cinovnicima.

DANI: Sta je Bosnjacima trenutno vaznije: nacija ili zemlja, i sta mislite o ideji da se bosnjackim saborom temeljna pitanja nacije i drzave pokusaju problematizirati, ili, u radikalnijoj varijanti, pokusaju rijesiti?

FILANDRA: Svaka je ideja u demokratskom drustvu legitimna pa i ideja rjesavanja drustvenih pitanja takvom vrstom skupa. Nazalost, politicka praksa je davno dokazala da su skupovi tipa sabora ili kongresa stvar samo manifestacione naravi. U politicku efikasnost neceg takvog ne vjerujem i iz tog razloga necemu takvom, i ako bih eventualno bio na sabor pozvan, a u to sumnjam, ne bih se odazvao jer jednostavno nemam vremena. Naravno, siguran sam da se na saboru nece govoriti o gorucim bosnjackim pitanjima, kao sto je famozna kupovina "Holiday Inna". Gospodi koja se toga poduzela, iskreno zelim sretan rad.

DANI: Kako akademska zajednica u Americi razumijeva Bosnu? Razumijeva li je bolje od nas samih?

FILANDRA: Koliko sam ja za devet mjeseci mogao da vidim na televiziji, cujem na radiju, procitam u glavnim dnevnim novinama i nedjeljnicima, Bosna je zavrseno politicko pitanje. To je prostor i problem mnogo minorniji nego sto se to nama cini. Nama nas najminorniji problem ispada kao svjetski problem. To i jeste problem nas sa nama samima. Ali u americkim akademskim krugovima Bosna je postala velika tema, Bosna je iz sfere dnevne politike, zurnalizma i krvavih scena sa CNN-a, presla u akademsku sferu, vrlo suvereno, vrlo interesantno i vrlo moderno. Na samom Yaleu u ovom trenutku se rade tri doktorske disertacije o Bosni, a ja imam kontakte sa jos sedam-osam ljudi u Americi koji rade doktorate na odredjene bosanske teme. U to ne treba imati nikakve sumnje da oni nas mnogo bolje poznaju od nas samih sa svakog aspekta, pa i sa akademskog. Ja hocu iskoristiti ovu priliku i istaci znacaj Noela Malcolma i knjige Kratka povijest Bosne za upoznavanje svjetske akademske javnosti sa cinjenicom bosanskog postojanja, s obzirom da je to knjiga koja je, po mom uvidu - studenti su zapravo tu najbolji kriterij, dozivjela ogroman prijem u akademskoj javnosti, i ona je knjiga koja je nama nevjerovatno mnogo pomogla i mi bismo se tom covjeku trebali zahvaliti na jedan dostojan nacin, sto ne znam da li je do sada ucinjeno.

Objavljeno u broju 158 DANA, 9. juni / lipanj 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.