Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 155

IVO NA GANICEVOM PUTU

Sta je potpredsjednik naucio od predsjednika? Kako dobiti stan i otkupiti ga, sve za manje od pola godine? Kako se 160.000 maraka pretvorilo u 60.000? Koliko kosta kvadrat za gradjanina, a koliko za potpredsjednika? Koliko godina staza ima Ivo Andric i gdje stanuje? Nije, naravno, rijec o pokojnom travnickom nobelovcu, vec o ovom federalnom Andricu - Luzanskom

 

Pise: Emir Imamovic



U sarajevskim se dnevnim novinama pocetkom maja pojavio oglas: "Prodajem stan od 50 metara kvadratnih u strogom centru grada. Cijena, 2.000 DM po kvadratu." I bez upotrebe digitrona da se izracunati kako je neko za, u najboljem slucaju, manji dvosoban stan zatrazio ravno 100.000 maraka. Ko god da je, izgleda da ih je i dobio. Ovaj se oglas, naime, vise ne objavljuje, sto u cijeloj prici ne mora biti najvaznije. Vaznije je to sto se uopce neko usudio zatraziti za mali stan novac za koji se u bilo kojem gradu na svijetu moze kupiti sasvim pristojan dom. A sama cinjenica da je neko izbrojao 100.000 jedino govori da se kroz mase siromasnih setaju i neki sasvim drugaciji, bogatiji ljudi, kojima citanje oglasa ne govori kako, po svemu sudeci, nikada nece kupiti stan.

Jeftino, a dobro Tek dvije sedmice prije nego ce pomenuti oglas biti objavljen, 25. aprila ove godine, ugovor o koristenju stana zakljucen je izmedju Javnog stambenog preduzeca iz Tuzle i nosioca stanarskog prava, u dokumentu predstavljenom tek kao Andric Luzanski Ivo. A da se u takvim spisima navodi i funkcija, pored imena bi jos pisalo: potpredsjednik Federacije BiH. Stan je, sto uopce nije nebitno, cetverosoban (104,35 metara kvadratnih) i Luzanskom je od Vlade Federacije BiH dodijeljen jos cetvrtog decembra prosle godine, uz napomenu da je stanar duzan sklopiti ugovor o koristenju stana u roku od 30 dana ("...od prijema istog").

Nakon sto je predsjednik Federalne vlade Edhem Bicakcic dopredsjedniku te iste Federacije potpisao rjesenje za stan, Vlada sa "proizvodjacem stana" (istog, naravno), d.o.o. "Tehnograd visokogradnja" iz Tuzle, sklapa ugovor datiran na 16. 12. 1999. o "udruzivanju sredstava i Anexa radi finansiranja izgradnje stambeno-poslovnog objekta". Vec drugog februara ove godine, tuzlanskim gradjevinarima stize 150.000 maraka, koliki je bio udio Vlade u famoznom udruzivanju. Ostatak je, naravno, "Tehnogradov" i iznosi nesto vise od 16.000 DM. Na kraju je, dakle, skupljeno 166.238,50 maraka, koliko, prema ugovoru, vrijedi stan dopredsjednika Federacije. U medjuvremenu se nesto desilo s datumima, pa je, iako fino pise da je ugovor sklopljen 16. 12. 1999, predstavnik "Tehnograda" dokument potpisao 14. februara 2000, samo tri dana prije nego ce Ivo Andric Luzanski Sluzbi za zajednicke poslove Vlade Federacije BiH uputiti "Zahtjev za sklapanje ugovora o kupoprodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo" i dobiti pismenu potvrdu od predstojnika vlastitog ureda Zorana Perkovica da ima nesto vise od 12 godina radnog staza.

Kada je vec sve papire skupio, Ivo Andric Luzanski je stan i otkupio. I to brzo: 29. februara ove godine (nastavak se ne preporucuje stambeno nesituiranim osobama slabih zivaca) za 57.024 DM (pedeset sedam hiljada i dvadeset cetiri marke)! Kako? Lako: u necemu sto se zove tabela za utvrdjivanje cijene stana za otkup pise kako je gradjevinska vrijednost Andricevih kvadrata 64.800 maraka, i kada se odbije popust na osnovu radnog staza (7.776 DM), eto precizno izracunate cifre. Nesto slozenijom racunskom operacijom dolazimo do jos jedne zanimljive brojke: Luzanski je kvadrat novog stana na povoljnoj lokaciji - dvadesetak minuta lagane setnje do centra Tuzle - dobio za nesto manje od 550 maraka! Isplacenih u certifikatima.

Sta zna pjesnik sta je 100.000 U komplikovanom svijetu brojki, pravnickih formulacija i zidarske terminologije nestalo je 109.214 maraka za koje se vise niko ne pita. Vazno je da je pjesnik amater iz sela Lug, opcina Zivinice (koji je navodno svom prezimenu dodao Luzanski da ga neko slucajno ne bi zamijenio s izvjesnim travnickim nobelovcem istog imena i prezimena), nasao topli dom. Idealno mjesto za sjecanje na osnivanje HDZ-a u tuzlanskom kraju, lutanje kroz HVO, sprecavanje sukoba Armije BiH i vojske sa sahovnicom na ramenu u Zivinicama, zatim predsjednikovanje u Hrvatskoj zajednici Herceg-Bosna, ali i za drzanje ostatka obitelji na okupu u Tuzli dok se vazne funkcije obnasaju stotinjak kilometara dalje - u Sarajevu.

I sta sad povezuje onu nerazumnu sarajevsku ponudu s pocetka teksta i skandaloznu pricu o Andricevom stanu u Tuzli? Sem 100.000 maraka, u jednom slucaju dobijenih, a u drugom nestalih, i moguci zakljucak: do stana u vlasnistvu danas najcesce i najlakse dolaze dvije grupe ljudi. Tajkuni, sto je predivan nazivnik za ratne profitere, i politicari, sto je opet pogresna rijec ako vec govorimo o ljudima cesto beznacajnih biografija, manjka sposobnosti i morala ili prosto o onima koji su zakone kreirali prema sebi, krseci ih kad god im se jave novi prohtjevi protkani ili megalomanijom ili kleptomanijom.

Ruku na srce, Ivo Andric Luzanski mozda nije predvodnik takve i slicnih skupina, ali jeste sljedbenik tekovina svojih HDZ prethodnika i SDA kolega. Pa nije on uradio nista sto, istina sporije, nije zavrsio predsjednik Federacije Ejup Ganic. Tek se detalji razlikuju: Luzanski je kupio stan za 57.000 maraka u Tuzli, Ganic vilu u centru Sarajeva za nekih 13.000; Ivo je usao na gotovo, Ejup je, kaze, zidao, pregradjivao, renovirao... I sad bi tako mogli nabrajati do unedogled.

I da se niko ni ne pocese. Jer, zakonski, u oba navedena slucaja sve je cisto. I Ganic i Luzanski su isplatili zatrazeno, brizljivo vodeci racuna da pred zakonom budu cisti. Problem je, dakle, u zakonu. A svaki problem kojeg se ne moze rijesiti, najbolje je ignorirati. U toplom domu, naravno.

Objavljeno u broju 155 DANA, 19. maj / svibanj 2000.

 

Home Novi broj Arhiva Uz ovaj broj Intervju DANA  Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.