Home · Novi broj · Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 153

UNISTAVANJE
ZAHRDJALIH POKLONA

Od 106 doniranih tenkova iz programa "Opremi i obuci" do 25. jula bit ce unisteno najmanje 30, jer su poslati kao stari i pohabani. U ZKVF to zele presutjeti jer se plase da ne naljute neke islamske zemlje gdje se skoluju bosanski kadrovi. Ono sto je za neke oficire VF vojna tajna, zapravo je turobna istina da je donirano oruzje – otpad vojski prijateljskih zemalja

 

Pise: Djuro Kozar

 


SA PRENAGLASENO VAZNOM NAJAVOM U MEDIJIMA, U TRI
kasarne Vojske Federaci je BiH (Tuzla, Zenica i Semizovac) po cela je redukcija zastarjelog i neupotre bljivog naoruzanja – od tenkova do topova. Premda se to javno ne pominje, stavise, neki to smatraju vojnom tajnom(!), u staro gvozdje ce i jedan, ne tako mali dio doniranih orudja iz programa "Opremi i obuci", i to pretezno onaj sto su federalnoj vojsci tako velikodusno poslale neke islamske zemlje. Najmanje trideset takvih tenkova ce na rezaliste, saznali smo od naseg izvora koji je zahtijevao anonimnost.

Neki tenkovi nisu "prohodali" Zapravo, potvrdjuje se ono sto je bilo jasno, naprimjer 1997. godine, da je u okviru pomoci u vojnoj stabilizaciji bilo i podvala, pa je VFBiH upuceno i naoruzanje kojem je dobrano istekao rok trajanja. Bilo je vise tuzno nego smijesno promatrati u Luci Ploce pokusaje da se motori nekih od tih starudija upale i da sami makar simbolicno pokrenu svoje celicne gusjenice. Nije bilo druge nego ih doslepati do Tehnickog remontnog zavoda u Hadzicima i tamo ih kako–tako osposobiti. Nekima ni to nije pomoglo, pa su beznadezni slucajevi i prije ove posljednje redukcije, tiho i bez ociju javnosti – izrezani.

Poklonjenom tenku se (kao ni konju) ne gleda u zube, pa su u VF bili sretni da, nakon zavrsetka rata i debalansa u oruzju, dobiju bilo sta. Ipak, ocekivalo se da ce te donacije biti kudikamo bolje i da bas nece stizati ono sto je prije za otpad nego za trupu. U jednom intervjuu general Rasim Delic priznat ce svoju razocaranost nekim donacijama, ali ce iz uctivosti kazati: "Treba reci da mi u okviru programa zOpremi i obuci' nismo dobili nikakva spektakularna oruzja koja ranije nismo vidjeli. Naprimjer, sva artiljerija je iste konstrukcije i istog nacina funkcionisanja. Slicno je i sa tenkovima, transporterima, helikopterima ili pjesadijskim oruzjem."

Kad je rijec o tenkovima, VF ih, na osnovu Sporazuma o subregionalnoj kontroli naoruzanja potpisanog u Firenci 1996. godine, moze imati 273, ali taj limit nikad nije dostignut, buduci da je donirano samo 106 tih grdosija. Sa onim sto je zarobljeno, tenkova u VF ima izmedju 200 i 220, s tim da su tu ubrojani i oni koji nisu u voznom stanju. Tenkovi su Vojsci Federacije BiH dopremani, u okviru programa "Opremi i obuci", u tri navrata: prva posiljka stigla je 1996. iz SAD–a i u njoj je bilo 45 orudja, druga je dosla 1997. iz Emirata i tu se nalazilo 50 tenkova, a iste godine pristigla je i treca donacija i tu je bilo 11 tenkova iz Turske. Bili su to razliciti tipovi tenka i nijedan nije bio nov, svi su presli veliku kilometrazu, s tim sto su neki bili bolje ocuvani i remontirani, dok je jedan dio previse eksploatiran i sasvim oronuo.

Izgleda da su Amerikanci bili najkorektniji u donacijama. Oni su u orudjima i vojnoj opremi donirali VF vrijednost od 100 miliona dolara. Samo 45 pomenutih tenkova vrijedi vise od 20 miliona dolara. Rijec je o tipu tenka M–60 A3, koji ne spada u najnovije modele, ali koji se i kod nas pokazao vrlo solidnim borbenim oklopnim vozilom. Pentagon je obezbijedio i rezervne dijelove za ove tipove, pa je majstorima u Hadzicima time znatno olaksan posao.

Iz Emirata je poslat tenk AMX 30 i takvih pedeset komada procijenjeno je na 10 miliona dolara. Mana im je relativno velika kilometraza, pa neki podugo vec stoje. Problem su i rezervni dijelovi. Donator je, valjda, smatrao ruznim gestom da uz tenkove posalje i poneki rezervni dio, da Bosanci ne misle da im je poslato ono sto ne valja. Poslije ce se pokazati prava istina.

Definitivno, tenkovi iz Turske su najlosija donacija i bolje bi bilo da nisu ni stigli. Tih jedanaest kolosa tipa T–55 i T–54 B, cija je vrijednost 735.000 dolara, jadno su izgledali vec u Plocama i neki od njih nisu "prohodali", da bi se tek u TRZ u Hadzicima pokazalo da je to toliko staro i izraubovano da, i pored nastojanja u remontu, tesko mogu posluziti svrsi. Bilo kako bilo, prijatelji iz Turske su se bolje pokazali u skolovanju nasih oficira i vojnika, posebno artiljeraca, nego kao donatori. Tenkovi T–55 i T–54 B, ruskog porijekla, nisu losi kad su novi i ocuvani jer u "voznom parku" VF ima cak i tenkova T–34, od kojih ce, kako je objavljeno, deset biti reducirano, ali taj tip nije doniran, nego je otet u toku rata.

Zahvalnost iznad svega Vojska Federacije, po istom sporazumu, moze imati do 227 oklopnih transportera i tu je bolja situacija nego sa tenkovima, jer ih ima vise od 200. Povoljnom brojnom stanju doprinijeli su Amerikanci buduci da su nam 1996. poslali 80 transportera koji vrijede gotovo sest i po miliona dolara. To borbeno vozilo uglavnom koristi pjesadija i odlicno se pokazalo u ratu, samo ih je Armija BiH imala nedovoljno. Iz SAD–a je poslat transporter M–113 A2 i taj je model, i pored novih generacija transportera, jos u naoruzanju americke vojske. S obzirom na to da su svi prethodno koristeni, neki od ovih vozila nisu stigli bas u najboljem izdanju, ali su i takvi uspjesno remontovani.

Emirati su poslali i oklopno izvidjacko vozilo ML–90, koje se koristi u mnogim armijama. Dopremljeno je 31 takvo vozilo u vrijednosti od milion i 860 hiljada dolara. Rijec je o tockasu koji moze razviti vecu brzinu od gusjenicara, ali je oskudno naoruzan. Ovi "izvidjaci" su u relativno dobrom stanju i vecina je, tri godine poslije dolaska u VF, jos u voznom stanju. Problem ce biti sa rezervnim dijelovima kad nastanu veci kvarovi. Ova vozila nisu ogranicena Sporazumom iz Firence, ali ih VF ima onoliko koliko je donirano.

U najnovijoj redukciji u Vojsci Federacije "stradat ce" i neki topovi, medju kojima i jedan dio onih iz donacija. Inace, jedino je u artiljeriji VF postigla balans sa Vojskom Republike Srpske i ima onoliko koliko smije imati. VF moze imati do hiljadu artiljerijskih cijevi, a sve iznad toga se mora reducirati. U VF, kad je rijec o artiljeriji, uvedeni su savremeni trendovi. Naime, preslo se na tri osnovna sistema: 105, 122 i 155 mm. Slijedom toga, iz doniranih novcanih sredstava kupljeni su visecijevni bacaci raketa kalibra 122 mm. To su savremeni 40–cijevni bacaci dometa vise od 20 kilometara, tako da VF sada, u slucaju potrebe, moze odgovoriti na eventualnu vatru na srednjim daljinama. Ova standardizacija ostvarena je samo u artiljeriji i sve sto se u to ne uklapa morat ce se reducirati, bez obzira na godinu proizvodnje, pa ce desetine cijevi biti izrezano u zenickoj, tuzlanskoj i semizovackoj kasarni.

Program "Opremi i obuci", u pogledu doniranja oruzja, zavrsen je krajem 1998. godine i sada se provodi samo obuka u organizaciji americke firme MPRI. U martu 1998. u Sarajevu je odrzana Medjunarodna konferencija o napredovanju aktivnosti tog programa, ali se pokazalo da nema interesa za novim doniranjem, buduci da su neki dopremu novih tenkova ili topova VFBiH shvatili kao prijetnju miru, a ne vojnu stabilizaciju. U situaciji kakva je nastala, VF je tek uspjela da dobije nesto novca za obuku i ponude za skolovanje kadrova u nekoliko zemalja. Na pomenutoj konferenciji predstavnici VF nisu upucivali prigovore na kvalitet doniranih oruzja, smatrajuci da bi se to moglo shvatiti kao njihova nezahvalnost. Radi toga se stekao dojam da je sve sto je poklonjeno dobro i da pitanje kvaliteta ne treba otvarati.

Posljednja donacija u 1998. godini bili su helikopteri "irokez" iz SAD–a, njih petnaest, ciji su se piloti obucavali u jednoj americkoj bazi u Njemackoj. To nisu borbeni vec transportni helikopteri, a VF moze, prema recenom sporazumu, da ima 14 takvih letjelica. Odredjenim preinakama i naoruzavanjem i "irokez" moze postati borbeni helikopter, ali u VFBiH nijedan model jos nije tako opremljen. Jos se racuna da VF nema nijedan jurisni helikopter, kakve posjeduju njeni susjedi.

Podvala koja nestaje Osim pomenutih 10 tenkova T–34, predstavnici VF ne pominju koji ce se tipovi orudja jos reducirati do 25. jula o.g., kad se zavrsava ova kampanja. Buduci da traje puna tri mjeseca, ocekuje se da ce se dosta toga unistiti, sto Misija OSCE–a u BiH pozdravlja kao primjer i podstrek i Vojsci RS da to isto uradi. Utoliko prije, jer VRS jos ima nekih dugova, pa ce morati unistiti ili onesposobiti ne ono sto ide na otpad, nego nesto i od viska ispravnog naoruzanja. Oni bi, naime, do 11. jula ove godine trebalo da izrezu 28 minobacaca, dva tenka, tri samohotke i 11 borbenih vozila. To je ono sto su inspekcije pronasle kao visak u VRS dok su vrsile nadzor u njihovim kasarnama, u skladu sa Sporazumom iz Firence.

Nas izvor tvrdi da zvanicnici VFBiH, kad se zavrsi ova redukcija, nece priznati da su morali unistiti i dio naoruzanja doniranog Vojsci Federacije poslije Daytona. Smatra se da bi otvaranje ovog problema moglo imati negativne konotacije, a VF je itekako zainteresirana da svoje kadrove i ubuduce skoluje u nekim islamskim zemljama. Da li se zbog "mira medju bracom" treba presutjeti podvala? Vojni vrh u Federaciji BiH ne zeli javno govoriti o tome koji su donatori isli na prevaru. Vremenom ce i kroz redukcije nestajati tragovi losih donacija, a opca zahvalnost svima nece dolaziti u pitanje, a kako izgleda donirano oruzje znat ce samo majstori u TRZ Hadzici, kojima su zahrdjale ruke od uzaludnog popravljanja poklona.

Objavljeno u broju 153 DANA, 5. maj / svibanj 2000.

 

HomeNovi brojArhivaUz ovaj brojIntervju DANA – Bosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

© Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.