Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 148

OPERA JE SKUPA IGRANKA

Autor prve bosnjacke opere, Tuzlak koji sebe smatra sarajevskim kompozitorom, Asim Horozic za Dane govori o Hasanaginici, novcu, Timuru Numicu i Sulejmanu Kupusovicu, medijima i kritikama, te vlastitoj neambicioznosti. "Neka poravnaju Narodno pozoriste u Sarajevu, neka urade sta hoce, ali nemojte, kad ja uradim nesto, izgleda cak i dobro, reci da puno kostaju vrata na sceni"

 

Razgovarao: Emir Imamovic


 


DANI: Profesore Horozicu, prije svega, iskrene cestitke za Hasanaginicu. Mozete li prokomentirati kritike koje je opera dobila?

HOROZIC: Hvala na cestitkama. Sto se tice kritika koje sam dobio mogu tu da se osvrnem i na vas list i Vesnu Andree, koja je napisala jednu strucniju kritiku, ali i naglasila da bi trebalo uci u dublju muzikolosku analizu one su, uglavnom, pohvalne. Ipak, najvaznije mi je da je sve proslo dobro kod naroda. Zna se da je svih pet predstava bilo puno, da je zadnja bila i prepuna, pa da je cak 20-30 ljudi ostalo da ceka citav prvi cin ispred zgrade, ne bi li usli. Nemoguce je ipak da neko iz jednog slusanja izanalizira ono sto sam ja radio dvije i po godine; a da bih to i uradio za dvije i po godine, ucio sam muziku 35 godina. Neutralni listovi, mislim na Vecernje novine i Oslobodjenje, pohvalili su operu. Sto se tice Avaza, mozda oni vise naginju da projekt a priori pohvale, dok su Dani i Slobodna Bosna htjeli da sve ne samo moju muziku a priori popljuju. Slobodna Bosna je o operi pisala nekriticki. Spominjali su neka vrata za koja nisu rekli da li su u funkciji opere ili ne, ili politicare koji su bili. A oni nisu pjevali, nisu bili na podjeli, nisu imali nikakav zadatak u samoj operi. Inostrana stampa je, pak, operu ocijenila pozitivno i rekli su da ce ona da zivi.

DANI: Da li ste znali kako su dva kompozitora prije Vas pisali operu na istu temu, te da li ste konsultirali radove Luje Safraneka Kavica ili Miroslava Miletica?

HOROZIC: Ja sam znao za jednog, za drugog, moram priznati, nisam. Znao sam da taj covjek nije bio dovoljno strucan pa nije uspio da napise nesto sto ce ostati. Takodjer nisam imao ni informaciju gdje bih mogao bar njegov notni materijal da nadjem. Tako da se nisam ni na koga oslonio. I kada sam htio da se oslonim, neki prijatelji mi nisu dali. Emir Nuhanovic je tako, kada sam mu htio dati neku ariju, rekao: nemoj, necu da te slusam, necu da uticem i nemoj nikoga nista pitati, radi kako ti mislis da je najbolje. Imam iskustva, zaljubljenik sam u film, pisao sam mnogo za teatar i tu sam imao vodilju. Dobro sam procitao tekst, to sam znao od prvog casa, i onda je samo bilo na mom muzickom slikanju i mom jeziku da stvorim operu za siroke narodne mase.

DANI: Vasa kompozicija Kapija dozivjela je prilican uspjeh u Evropi. Ima li nekih naznaka da bi i Hasanaginica uskoro mogla na turneju?

HOROZIC: Koliko sam mogao da naslutim, imamo poziv od Mesica da se ide za Zagreb. Hrvatska ima cetiri operne kuce i najvjerovatnije da ce se preko Hrvatske ici negdje vani. Hasanaginica ce se prvo ponuditi festivalima. Tu je jos i Malta u pitanju, pa i Slovenija. Svasta sam nacuo, od neke Amerike mjesec dana, do izjave Suleta (Sulejman Kupusovic, reditelj, op. a.), kome ne vjerujem bas puno, da je neko iz Essena trazio libreto da vidi, pa cak da operu postave u Njemackoj. Nista jos ne znam tacno; u svakom slucaju, opera ce izaci vani jer je to ipak roba koja treba da izadje i koja moze da nas prezentuje. Ovo govorim s garancijom, jer Kapija je izvedena u Italiji i Francuskoj i dozivjela je ovacije. Ta muzika, taj smek, taj miris Bosne je prosao svugdje dobro, i najvjerovatnije da bi trebala i Hasanaginica dobro proci.

DANI: Mozemo li se osvrnuti na podjelu u operi? Jedan od komentara nakon premijere bio je: "Lejla Jusic se nije niti cula, dok je Cigoj jednim pojavljivanjem pomeo sve sa scene."

HOROZIC: Ja ne mogu da komentarisem podjelu uloga, jer nisam imao ni pravo da uticem. Opera je narucena od Narodnog pozorista, gdje u ugovoru pise da je podjela do direktora Opere i dirigenta Homena. Licno sam prezadovoljan podjelom. Lejla Jusic je imala tesku ulogu. Krunoslav Cigoj je pak najiskusniji u postavi i normalno je da taj covjek sa najkracom minutazom, kako si rekao, pomete sve na sceni. Meni su kasnije u sali rekli da opera ima dva cina: do Cigoja i poslije Cigoja. Ipak, ja nisam solo pjevac, ja sam to napisao, znao sam da je lijepo, ali nisam znao koliko je tesko. Mozda je jedna od najtezih uloga Sultanija, jer sam je drzao u visinama i to je tesko izdrzati. Amila (Baksic, Hasanaginica, op. a.) takodjer je imala gromadu od uloge. Cigoj je imao jednu srednju lagu, da uvijek bude odmoran. Postedio sam ga, jer imotskog kadiju inace najvise volim kao lik.

DANI: U Sarajevu ste ispraceni ovacijama. Zanimljivo bi bilo cuti kakve su reakcije u Vasem rodnom gradu?

HOROZIC: Sto se tice Tuzlaka, svaki drugi covjek mi cestita. A sto se tice prijema, kod mene, izgleda, ide naopacke: prvo idem kod predsjednika drzave, a na kraju kod predsjednika mjesne zajednice. Ni 10 dana nakon premijere niko od zvanicnika iz grada ili kantona mi se nije javio. Prije mjesec dana sam ostavljao poruke kantonalnoj ministrici za kulturu da joj napomenem za neke tehnicke stvari vezane za eventualno postavljanje Hasanaginice u Tuzli. Nisam dobio odgovore. Navodno neka sekretarica nije poruku prenijela glavnima. Volio bih da Tuzlaci vide operu, zato sto su me uvijek podrzavali. Ipak, sta meni u karijeri znaci Tuzla osim sto sam rodjen tu? Pa vise volim da Hasanaginica bude izvedena u Parizu nego u Tuzli, jer ce mi opet Tuzlaci cestitati.

DANI: Dakle, ipak su u pravu oni sto tvrde da ste Vi, bez obzira na to sto ste rodjeni i zivite u Tuzli, sarajevski kompozitor?

HOROZIC: Da, ja jesam sarajevski kompozitor, jer sam se tamo i skolovao i afirmisao. Kada mi takvo deklarisanje prigovore u Tuzli, pitam ih sta bi bilo da sam hokejas ili vaterpolista. Ni time se ne bih mogao baviti u Tuzli. Umoran sam od te price o podjeli, o multikulturnom gradu. Ja tu nisam vidio nista od kulture. Sve sto sam uradio, napravio sam kod tih takozvanih mudzahedina. Na kraju, otkako radim operu, moje ime se u tuzlanskoj stampi pojavilo jednom, i to samo zato sto nisam platio grijanje.

DANI: Od prvog dana priprema za operu govori se o tome koliko ce ona kostati. Koliko je zaista potroseno za Hasanaginicu i, ako nije tajna, koliki je Vas honorar?

HOROZIC: Nije ukusno da uopste govorim o svom honoraru. Meni je jako zao sto se pise koliko kosta Hasanaginica. Ako ne treba opera kao ustanova, onda su je trebali ukinuti prije nego sto sam ja poceo da pisem. Neka poravnaju Narodno pozoriste u Sarajevu, neka urade sta hoce, ali nemojte, kad ja uradim nesto, izgleda cak i dobro, reci da puno kostaju vrata na sceni. Svaka opera kosta, to je skupa igranka. Neka provjere koliko je jedan kostim kostao, ili ta famozna bakarna vrata o kojima se sada pise. Ja samo znam da je Cu hemijski znak za bakar, nista vise. Sva sreca sto sam volio tu hemiju i bio nesretna generacija u muzickoj skoli pa su mi zadrzali hemiju. Meni su rekli da su vrata u funkciji i da je to dobro. Na kraju, dobio sam solidan honorar, mozda veci nego sto dobijaju u Hrvatskoj, ali ovo je nasa prva opera i mislim da sam napisao najbolju operu poslije Ere s onoga svijeta. Za druge honorare nisam ni pitao. Ponavljam: trebalo se odluciti ranije da li nam to treba ili ne. Kao sto Kreont kaze Antigoni: "Nemoj me uciti kako se ovaj posao radi, vec da li ga treba uraditi." Ako ne treba, neka se prodaje burek u zgradi Narodnog pozorista, to neka odluci Slobodna Bosna ili vas list. Kad sam ja napisao operu i dozivio ono sto niko u Sarajevu nije, kazu mi, pored svega, da nemamo kriticare. A imamo jednu Tatjanu Pandurevic iz Oslobodjenja, koja je muzicki obrazovana i koja je pratila Hasanaginicu, kao sto imamo profesore koji nece da pisu, sto je njihov problem.

DANI: Druga, cesta tema vezana za ovu operu jeste odnos SDA i posebno direktora njene Centrale, Timura Numica, prema projektu situiranom u nacionalromantizam?

HOROZIC: Hasanaginica jeste nacionalromantizam. Steta sto se i kod nas Chopin ili Dvorak nisu pojavili ranije. Ovo je kraj 19. vijeka, barem u mojoj muzici. Opere su rijetkost, to su projekti nacionalnih teatara, i onaj ko je na vlasti, on ih placa. Ako su na vlasti ovi koji jesu, onda je normalno da se veze za njih. Kad bude neko drugi, opet ce i oni stajati iza opere. Prvi redovi se mijenjaju kako se mijenjaju vlasti. Za tog, za vas ozloglasenog Timura Numica ja mogu da kazem samo najpohvalnije i ne bih ga vezao za Stranku demokratske akcije. Da je Timur Numic u bilo kojoj partiji koja je na vlasti, on bi se borio za kulturu. Da je u SDP-u a da su oni na vlasti, Timur bi bio taj covjek. Da je sa Rasimom Kadicem ili Ibrom Spahicem, on bi mozda preduhitrio i Ibru Spahica i radio ovo sto i sad radi. Ja cu tog covjeka pamtiti i ako se zaborave oni oko njega, jer on je ljudima iz moje branse mnogo pomogao. Timur Numic je inzinjer i ipak se vise zalagao za operu nego bivsa direktorica Opere. Doduse, ne mogu sad grijesiti dusu, Ivica Saric je, kad je dosao, odmah rekao: ili ce biti Hasanaginica tog i tog datuma ili ce dati ostavku. Mozda se neko plasio Timura, jer smo navikli da se plasimo sekretara, ali kad god sam ga pitao za neke saradnike, njemu je bilo svejedno ko je ko, samo je zelio da to bude dobro. Istovremeno, niti jedna banka za operu nije dosla direktno od SDA, vec od drzavnih institucija. Eto, spreman sam da hvalim Timura Numica 24 sata na dan, pa makar me 24 sata na dan te vase novine plele samo zato sto njega volim. Imam razloga i mislim da ce mi taj covjek citav zivot ostati drag, jer je za mene ucinio vise nego iti jedan politicar u Tuzli.

DANI: Zanimljivo je da su se novine zaista vise bavile politickim kontekstom ili megalomanijom reditelja Kupusovica nego Vama, koji jeste najzasluzniji za pojavu prve bosnjacke opere. Zasto?

HOROZIC: Jedan Sulejman Kupusovic je izvarao kompletnu javnost. On je napravio zvijezdu od sebe. Ja sam u pocetku mislio da je meni neko zabranio da se pojavljujem u medijima. Ustvari, niko nije dosao do mene. Ljudi su se istrosili na njega. Mi, nazalost, imamo novinare koji ne znaju bas puno o operi, pa misle kako je opera rediteljsko djelo, za koje su vazniji kostimi nego muzika. Jedna od takvih je trazila od mene da u dvije recenice opisem posljednje dvije i po godine svog rada.

DANI: To zvuci kao cisti baksuzluk…

HOROZIC: Nisam ja baksuz, ja samo u zivotu nikad nisam imao cilja. Upisali su me u skolu, upisali su me na fakultet. Kad sam zavrsio, nikakvog cilja nisam imao, zavrsio sam u kafani. Drugi su mi ponudili da ovo uradim. Nikad nisam ocekivao mnogo. Samo je trebalo da se odsvira onako kako sam napisao.

DANI: Interesantno. Covjek bez cilja ipak na kraju postane skoro pa klasik. Sada cete vjerovatno uci u udzbenike a mozda neka muzicka skola bude nazvana po Vama? Tada ce se valjda saznati i kako je sve pocelo…

HOROZIC: Pa moje je, je li, jos samo da umrem. Sto se tice udzbenika, opet ima ona kontroverznost. Mozda ce neko dobiti jedinicu zato sto nije naucio lekciju o meni. Becir Drnda je prije pet-sest godina u Tuzli, u muzickoj skoli, mene sreo i, kako mi je zaboravio ime, rekao: "Kompozitor, 'de nesto napisi." Ja napisao, poslao kroz tunel, tad su se desile Markale 2 u Sarajevu. Bio je to trio za violinu, flautu i klavir. Kamerna muzika. Ja nisam vjerovao da se onoliko aplaudira na koncertima ozbiljne muzike, jer sam nasjeo na Bregovicevu lafinu, kao necu da se bavim ozbiljnom muzikom, tamo se ne moze ljubiti s curom. Bogme, ja sam bio izljubljen u Italiji, cekali su u redu, po 50-100 ljudi. Emir Nuhanovic i ja smo dijelili autograme toliko da meni nije bilo jasno sta se dogadja. U neka doba sam mislio da sam Hanka Paldum i da se nalazim na Ilidzi sedamdesetih godina. Stvarno, nikada nisam imao cilja, slucajno se sve dogodilo. I to sto se izvodi, mozda neki drugi ljudi rade zbog svoje promidzbe. To je mozda i sreca. Kad me iskreno naruze, onda mi ne bude krivo. Bude mi krivo ako neko, nakon sto sam potrosio vrijeme, dodje za pet minuta i zbog nekog drugog hoce da me ocrni. Ne daj boze da sam jos nekakav karijerista, da grizem, da imam gard, da imam onu energiju Suleta Kupusovica, sta bih onda uradio kad bi me neko ocrnio.

DANI: Zasto je Hasanaginica emitirana u programu BHT-a samo 10 dana nakon premijere?

HOROZIC: Prema ugovoru, BHT je trebala emitirati operu dva mjeseca nakon premijere. Ovo sto su uradili je klasicna kradja autorskih prava. Mene kao autora niko nije konsultirao oko prikazivanja, a, koliko znam, nije ni Narodno pozoriste. Imam neprovjerenu informaciju da je sve pogurao Sule. Razmisljam o tome da tuzim BHT jer nisu postovali ugovor, mada ni on nije bio savrsen. 

Objavljeno u broju 148 DANA, 31. mart / ozujak 2000.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 2000.