Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 122

 

STA SVE VEZE SDA I AGENCIJU
ZA PRANJE OPLJACKANOG NOVCA

Agencija za pomoc muslimanima treceg svijeta (TWRA) i njena aktivnost tokom ratnih godina bile su meta interesiranja ovdasnje javnosti. Sturi i najcesce kontradiktorni podaci stizali su na kasicice: na jednoj strani se Hasan Cengic zahvaljivao na humanitarnom angazmanu Elfatiha Hassaneina, na drugoj su austrijske vlasti poslale antiteroristicki tim u njihove humanitarne prostore, spocitavajuci im vezu sa najradikalnijim islamskim teroristima. Jedno je bilo izvjesno: kroz ovu humanitarnu agenciju prolazile su ogromne kolicine novca - od 1992. do 1995. godine cak 350 miliona dolara, tvrde predstavnici becke banke, od kojih polovina za oruzje i municiju Armije BiH?! Dani su u posjedu ekskluzivnog obavjestajnog materijala koji ce posve sigurno ponuditi odgovore na mnoga pitanja: originalni tajni podaci, aktivnosti u americkom Kongresu, analize americkih medija, objedinjeni su na stranicama koje slijede i na kojima cemo u ovom i nekoliko narednih nastavaka prezentirati ulogu koju je tokom rata TWRA imala u BiH i islamskom svijetu


Priredio: Nijaz DZAFIC

 

 


Ko je ko? Third World Relief Agency (TWRA) osnovana je 1987. godine u Becu kao humanitarna organizacija za muslimane. Preko nje se finansirala i organizirala nabavka oruzja za Armiju BiH od 1992. godine. Novac je, preko Die Erste Österreich Bank, odnosno Prve austrijske banke u Becu, sakupljan od Saudijske Arabije, Irana, Turske, Sudana, Bruneja, Malezije i Pakistana. Na celu TWRA bio je Sudanac Elfatih Hassanein, clan sudanske vladajuce stranke Nacionalni islamski front, koja je od strane zapadnih zemalja, predvodjenih Sjedinjenim Americkim Drzavama, ocijenjena kao fundamentalisticka politicka organizacija. Kasnije je postao sudanski kulturni atase. Austriju je napustio 1994. godine. TWRA je imala brojne veze s radikalnim islamskim organizacijama ili pojedincima koje su povezali s muslimanima u BiH. Prema americkim izvorima, clanovi te mreze bili su i:

Seik Omar Abdel Rahman - ocijenjen kao radikalni egipatski imam, osudjen za organiziranje teroristickog napada na World Trade Center 1993. godine u New Yorku. Americki pravosudni organi pronasli su dokumenta koja ga povezuju s TWRA.

Osama bin Laden - saudijski emigrant, osumnjicen da predvodi, organizira i finansira militantne islamske skupine na Srednjem istoku, te u drugim islamskim zemljama. Amerikanci ga smatraju odgovornim za teroristicke napade na njihove ambasade u Keniji i Tanzaniji, u kojima su u augustu 1998. godine ubijena 224 civila, te za jos nekoliko teroristickih napada na njihova vojna postrojenja. Trenutno se nalazi u Afganistanu i pod zastitom je talibana, radikalnih islamista. Vjeruje se da je bio jedan od donatora u TWRA, te da je bio povezan s nekim ljudima iz te organizacije.

Irfan Ljevakovic - jedan od osnivaca Stranke demokratske akcije. Vjeruje se da je bio ukljucen u projekt dovodjenja islamskih placenika u Bosnu i Hercegovinu pod patronatom TWRA.

Alija Izetbegovic - clan Predsjednistva BiH, povezan godinama s pomenutim Elfatihom Hassaneinom. Garantirao za njega 1993. godine u pismu upucenom u Die Erste Österreich Bank.

Hasan Cengic - Islamski svecenik koji ima veze s Iranom jos od 1983. godine, negdasnji zamjenik ministra odbrane. Identificiran kao osoba preko koje je TWRA slala oruzje u Bosnu pocev od 1992. godine. Bio clan Upravnog odbora TWRA.

Dzemal Merdan - odan idejama iranskog ajatolaha Homeinija, bio veza sa stranim mudzahedinima.

Husein Zivalj - Zamjenik ministra vanjskih poslova BiH, negdasnji bosanskohercegovacki ambasador u Austriji. Bio clan Upravnog odbora TWRA.

Faris Nanic - istaknuti clan SDA u Zagrebu, savjetnik Alije Izetbegovica. Bio clan Upravnog odbora TWRA.

Veze TWRA s islamskim militantima U septembru 1995. godine austrijska antiteroristicka policijska jedinica je u Becu usla u prostorije humanitarne organizacije Third World Relief Agency (TWRA), koju je osnovao sudanski diplomat Elfatih Hassanein. Tokom te operacije policija je iz prostorija TWRA odnijela dokumentaciju u nekoliko kombija. U njima su pronadjeni i podaci, prema navodima austrijskih istraznih organa, koji dokazuju da je 350 miliona dolara, koje su donirale islamske zemlje, bilo namijenjeno radikalnom islamskom pokretu u BiH. Prema procjenama zapadnih obavjestajnih sluzbi, oko polovice tog novca iskoristeno je za kupovinu oruzja kojom se opremala Armija BiH.

TWRA je je provodila nekoliko civilnih projekata u BiH pocev od 1992. godine, ukljucujuci i jednu farmu pilica, osnivanje novinske agencije (koja jos uvijek postoji pod imenom TWRA), zatim osnivanje tvornice za sivenje u kojoj su radile zene, kupovinu neke opreme za potrebe Vlade BiH, ukljucujuci i satelitski telefon. Jedan od njih unesen je u Sarajevo u augustu 1992. i bio je namijenjen izravno za Aliju Izetbegovica, tadasnjeg predsjednika Predsjednistva BiH. Telefon je, ne znajuci odakle potice, prenio iz Zagreba u avionu UNPROFOR-a jedan poznati sarajevski novinar. Prema podacima zapadnih sluzbi, gospodin Hassanein, koji je studirao medicinu u Jugoslaviji, odnosno u Beogradu, osnovao je TWRA jos 1987. godine. Zapadni bankari u Austriji nazivali su ga "bagman" Alije Izetbegovica, odnosno covjekom koji je dopremao ono sto je vlada u Sarajevu trazila. Agencija je trazila novac za podrsku bosanskih muslimana na sve strane po islamskom svijetu. Iran je bio veliki donator, zatim Sudan, koji je, kao i Iran, na listi zemalja za koje State Department smatra da podrzavaju i sponzoriraju teroristicke akcije. Najveci je donator, prema podacima bankara i obavjestajnih sluzbi, bila Saudijska Arabija. Novac je, takodjer, dolazio i iz Pakistana, Turske, Bruneja i Malezije.

Medjutim, u finansiranje TWRA ukljucili su se i teroristi, koji su, takodjer, koristili tu agenciju kako bi novcano pomagali vladu u Sarajevu, koja je bila pod kontrolom SDA. Medju tim prikrivenim donatorima bio je i saudijski emigrant Osama bin Laden, trenutno najtrazeniji terorista na svijetu. Optuzen je za sponzoriranje raznih militantnih islamskih grupa na Srednjem istoku, kao i za organizaciju niza krvavih teroristickih napada u kojima su glavni ciljevi civilni i vojni objekti Sjedinjenih Drzava.

Becki su istrazitelji pronasli i dokumentaciju koja potvrdjuje da je TWRA bila povezana sa Seikom Omarom Abdelom Rahmanom, radikalnim egipatskim imamom koji je osudjen na dozivotni zatvor zbog planiranja nekoliko teroristickih bombaskih napada u New Yorku. Jedan od tih napada bilo je podmetanje eksploziva u njujorski World Trade Center u februaru 1993. godine, kada je poginulo sest, a ozlijedjeno na stotine ljudi. Uhvaceni teroristi su kazali da je prvobitni plan bio ubojstvo 250 hiljada stanovnika New Yorka, ali je propao zbog toga sto se nije mogla tolika kolicina eksploziva unijeti u zgrade World Trade Centera. Uglavnom, obavjestajne agencije tvrde da imaju trake na kojima su snimljeni telefonski razgovori izmedju Seika Rahmana i sluzbenika u TWRA u Becu. U tim razgovorima jedna od dominantnih tema bila je kako u evropskim dzamijama prodati videomaterijal sa Seikovim porukama i propovijedanjima.

Inace, sam Elfatih Hassanein, prvi covjek TWRA u Becu, identificiran je od strane zapadnih vlada kao clan sudanske vladajuce stranke Nacionalnog islamskog fronta, koji je krijumcario oruzje za Bosnu u suradnji s islamskim aktivistima i koji ima tijesne veze s Alijom Izetbegovicem i nekoliko njegovih bliskih suradnika koje americki zvanicnici ocjenjuju kao radikalne islamiste koji se protive americkim nastojanjima da utjecu na Armiju BiH i sigurnosni servis. Prema izjavama jednog diplomate, Clintonova administracija znala je za aktivnosti TWRA jos pocetkom 1993. godine. Ipak, Sjedinjene Drzave nisu zaustavile rad te organizacije iz prostog razloga sto su imali simpatije prema, kako on to kaze, muslimanskoj vladi koja nije mogla doci do naoruzanja potrebnog za odbranu. Sjedinjene Drzave jednostavno su se drzale po strani, iako su znale za sve te aktivnosti. Medjutim, Amerikanci ne kriju da je na taj nacin doslo do povecanog utjecaja islamskih radikala na bosanske muslimane. I austrijske i njemacke vlasti, takodjer, nisu htjele zatvoriti tu agenciju. Austrijanci kazu da to nisu ucinili, jer, po njihovom zakonu, nije nelegalno pregovarati o nabavci oruzja na tlu Austrije, sve dok se same transakcije obavljaju na tlu neke druge drzave. Jedan od razloga zasto se naprosto zmirilo bila je i javna podrska muslimanima u BiH tokom rata.

Sam Elfatih Hassanein opisuje se kao ljubazan covjek, barem prema kontaktima koje su zapadnjaci imali s njim. On je 1994. godine u intervjuu za jedan islamski magazin pozvao na stvaranje islamske drzave u Bosni i Hercegovini: "Bosna na kraju mora biti muslimanska, jer ukoliko se to ne dogodi, cijeli rat nema smisla i bio bi vodjen ni za sta!" Dodao je da rat u BiH treba pomoci onim Bosnjacima koji nisu religiozni ili nisu dovoljno religiozni da se probude: "Uglavnom, jos uvijek situacija nije dobra i mislim da moramo pronaci prikladne metode da rasirimo pravilno ucenje islama medju bosanskim muslimanima", kazao je 1994. godine Elfatih Hassanein. On se sreo prvi put s Alijom Izetbegovicem 1970. godine dok je studirao medicinu u Beogradu. Gospodin Izetbegovic tada je bio islamski stipendist, posjecivao je cesto Beograd, gdje je sretao muslimanske intelektualce. Godine 1983, na sudjenju u Sarajevu, gospodin Izetbegovic je potvrdio da je Elfatih Hassanein njegov dobar prijatelj.

Puno povjerenje najvisih bosnjackih politicara Elfatih Hassanein osnovao je humanitarnu organizaciju TWRA 1987. godine, zajedno sa svojim bratom Sukarnom Hassaneinom. Prema navodima zapadnih obavjestajnih agencija i medija, prvobitna namjera je bila ohrabrivanje obnove islama u istocnoj Evropi i tadasnjem Sovjetskom savezu. Nejasno je da li Sudan i formalno stajao iza TWRA, a na Zapadu se smatra da je gospodin Hassanein bio odgovoran svojoj stranci, sudanskom Nacionalnom islamskom frontu, za provodjenje politike te stranke u Bosni i Hercegovini, Afganistanu i Pakistanu. Njegova je agencija i sluzbeno pocela suradjivati s bosanskom vladom u drugoj polovici 1992. godine, kada su otvoreni uredi u Sarajevu, Budimpesti, Moskvi i Istanbulu - dakle, kljucnim lokacijama za kasnije krijumcarenje naoruzanja. U oktobru 1992. godine, tadasnji ministar vanjskih poslova BiH Haris Silajdzic posjetio je Die Erste Österreich Bank u Becu gdje je potvrdio da "... gospodin Hassanein ima kredibilitet finansijskog predstavnika opsjednute Bosne i Hercegovine". Godine 1993. Alija Izetbegovic napisao je pismo kojim je jos jednom austrijskoj banci potvrdjeno da taj Sudanac ima puno povjerenje bosanskih vlasti.

I onda, iznenadno, novac je poceo priticati u TWRA. U julu 1992. godine 20 (dvadeset) miliona dolara leglo je na racun Prve austrijske banke. U oktobru iste godine predstavnici Saudijske Arabije dosli su u sjediste banke u Becu s dva kofera puna novca.

U banku je deponirano 5 (pet) miliona dolara. U vremenu od 1992. do 1995. godine kroz TWRA je proslo 350 miliona dolara - tvrde predstavnici becke banke. U martu 1992. godine Elfatih Hassanein dobio je diplomatski pasos i postao sudanski kutlurni atase, sto mu je dozvolilo da transportira vece kolicine gotovog novca u Hrvatsku i Sloveniju bez ikakve policijske provjere. TWRA je prvu veliku operaciju imala u septembru 1992. godine i kada je postala stalnim predmetom prismotre od strane zapadnih obavjestajnih sluzbi, kada je jedan ruski transportni avion doletio iz Kartuma, glavnog sudanskog grada, na mariborski aerodrom. Tovar je bio oznacen kao humanitarna pomoc, a sadrzavao je vise od 120 tona pusaka, minobacaca, mina i municije, navode obavjestajne sluzbe, a objavljuje ugledni dnevnik Washington Post. Istraga je pokazala da je oruzje, sovjetske proizvodnje, prvo bilo uskladisteno u negdasnjoj Istocnoj Njemackoj, te da su ga kupili, najvjerovatnije, Bosnjaci koji su zivjeli diljem Evrope. Unajmljeni ruski helikopteri prebacili su dio tog naoruzanja u Tuzlu i Zenicu, a gorivo za te letove uzeli su u Splitu. Vjeruje se da su te helikoptere osigurali predstavnici zajednicke rusko-americke firme Eco-Trends. Doprema oruzja uskladistenog u Mariboru prestala je u septembru 1992. godine, kada je Hrvatska zatvorila prolaze kojima se krijumcarilo naoruzanje.

Preostalih 10 hiljada pusaka, 750 hiljada komada municije, raketa i eksploziva ostalo je u mariborskim skladistima godinu dana. Vrijednost tog naoruzanja procijenjena je na gotovo 10 miliona dolara. Austrijski agenti su, jos ranije, ustanovili da je TWRA platila uskladistenje za naoruzanje na mariborskom aerodromu. To je bila samo jedna od operacija u organizaciji TWRA.

Uglavnom, istraga je pokazala da je kroz TWRA proslo na stotine miliona dolara koji su isli preko racuna Prve austrijske banke. Washington Post je objavio da je agencija prebacila ukupno 2,6 miliona dolara na nekoliko racuna u Lihtenstajn i Monako. Na jednom racunu pise da je novac namijenjen kupnji traktora, a na drugom da je namijenjen za pravljenje dokumentarnog filma. Prva austrijska banka je u 1992. godini primila 80 miliona dolara koji su pripadali agenciji TWRA, 1993. godine 231 milion, a 39 miliona u 1994. i 1995. godini.

Prema zapadnim izvorima, TWRA je odvojila dio novca (radilo se o velikim svotama) kako bi podmitila vlasti u Hrvatskoj, kao i Hrvate u BiH da propuste prolaz naoruzanja za Armiju BiH. Cijena tih angazmana naglo je porasla 1993. godine, kada je poceo hrvatsko-bosnjacki sukob u BiH. Obavjestajne sluzbe tvrde da je novac u Sarajevo krijumcaren i u avionima UNHCR-a, zatim da su ga prenosili bosanski duznosnici, te da je oruzje kupovano i od Hrvata i Srba. Vjeruje se da je TWRA vrlo aktivno sudjelovala u prebacivanju iranskog naoruzanja, koje je startalo u maju 1995. godine, preko Hrvatske. Mjesec dana ranije Franjo Tudjman je pitao americku vladu sto da radi - da propusti to naoruzanje ili ne. Amerikanci su odbili odgovoriti na to pitanje, ali je oruzje, ipak, i nakon odluke samog Franje Tudjmana, preko Hrvatske doslo do ruku Armije BiH.

Austrijska policija tvrdi da je Elfatih Hassanein napustio Bec 1994. godine, te da je otisao u Istanbul nakon sto je dobio informacije da je pocela istraga vezana za pranje novca i krijumcarenje naoruzanja. TWRA je nastavila s radom u Becu, i do 1996. godine kroz njen je racun proslo 500 hiljada dolara.

Elfatih Hassanein ostao je u bliskim vezama s Alijom Izetbegovicem, koji mu je, u augustu 1996. godine, predao i odlikovanje za humanitarni rad u Bosni i Hercegovini. Njih su se dvojica vidjali i u Istanbulu, na privatnim susretima, ali i u Sarajevu, gdje je gospodin Hassanein dolazio na poziv gospodina Izetbegovica.

Strah od radikalne islamizacije bosanskih muslimana!
Jos prije nekoliko godina zapadni zvanicnici upozoravali su i plasili se da bi jezgro Stranke demokratske akcije, okupljeno oko predsjednika Izetbegovica, moglo traziti stvaranje etnicki homogene muslimanske drzave unutar Bosne i Hercegovine. Naime, clanovi SDA koji su blisko suradjivali s TWRA zauzimali su ili zauzimaju visoke stranacke i drzavne funkcije. Americka vlada je, o cemu postoje podaci, bila zabrinuta da bi upravo ti ljudi mogli osigurati islamskim teroristima bosanske pasose, kao i drugu pomoc prilikom njihovog kretanja po Evropi. Amerikanci su, takodjer, smatrali da je Elfatih Hassanein radio na tome da bosanske muslimane sto vise priblizi radikalnim muslimanskim strujama na Srednjem istoku, ali uvijek je isticano kako se ne vjeruje da to zele svi bosanski muslimani.

Americku je administraciju najvise brinula i brine aktivnost dvojice clanova TWRA - Hasana Cengica i Irfana Ljevakovica. Za Hasana Cengica manje-vise se zna kakva je njegova uloga bila, a za Irfana Ljevakovica americka administracija smatra da je on odigrao kljucnu ulogu u dovodjenju islamskih placenika u Bosnu i Hercegovinu. Na senatskom saslusanju o dolasku iranskih i arapskih dobrovoljaca u srednju Bosnu 1993. godine, negdasnji americki ambasador i posebni izaslanik za Balkan Charles Redman kazao je kako je 500 islamskih placenika stiglo u Bosnu. Na upit kongresmena Leeja Hamiltona je li istina, uz konstataciju da je Iran bio prva muslimanska zemlja koja je priznala BiH, da je gospodin Izetbegovic trazio ekonomsku pomoc od Irana jos 1991. godine tokom boravka u Teheranu, ambasador Redman je odgovorio potvrdno. Rijec je o saslusanju pred kongresnim Odborom za vanjske poslove, odrzanom 30. maja 1996. godine. Tada su saslusani pomenuti Charles Redman, te Peter Galbraight, tadasnji ambasador u Hrvatskoj. Inace, Hrvatska je, osobito 1995. godine, postala stjeciste islamskih dobrovoljaca koji su imali, prema americkim izvorima, namjeru izvrsiti i nekoliko teroristickih akcija u Zagrebu. Prema tim podacima, pripadnici gerilske skupine Hezbollah, sponzorirane od strane Irana, stigli su u Zagreb, gdje su promatrali americku ambasadu, odnosno osoblje ambasade i njihove obitelji. Amerikanci cak imaju podatke da su islamski militanti tada kamerom snimali aktivnosti americkih diplomata. Americke obavjestajne sluzbe, predvodjene CIA-om, odmah su pojacale osiguranje zgrade ambasade, a ustanovljeno je da je rijec o teroristima osumnjicenim da su izveli 1983. godine bombaski napad na kasarne americke vojske i americku ambasadu u Bejrutu. Svi su osumnjicenici u Zagreb stigli preko Beca. Nakon sto je osiguranje pojacano, nije doslo ni do kakvih napada na americke objekte u Zagrebu.

Petero komandosa koje su trenirali iranski specijalci uhvaceni su u Hrvatskoj kada su se spremali likvidirati Fikreta Abdica u aprilu 1996. godine. Tih je pet osoba (cetiri muskarca i jedna zena) izabrano izmedju 1.400 bosanskih muslimana koje je regrutirala iranska vlada i koje su trenirali iranski specijalci. Svo petero bili su povezani s Agencijom za istrazivanje i dokumentaciju (AID), za koju su Amerikanci tvrdili da je izravno povezana s Teheranom i koja je direktno odgovorna Aliji Izetbegovicu. Ima jos dosta primjera u kojima je dokazana izravna veza izmedju kabineta Alije Izetbegovica i teheranske vlade, koju Amerikanci smatraju najvecim sponzorom islamskih terorista u svijetu. Poznat je slucaj iz 1996. godine kada su Stranka demokratske akcije i sam gospodin Izetbegovic priznali da je iz Teherana stiglo pola milona dolara pred izbore 1997. godine, ali su demantirali da je taj novac koristen u predizbornoj kampanji. Dnevnik Los Angeles Times tada je prenio sljedece: "Centralna obavjestajna agencija (CIA) potvrdila je da je utvrdjeno kako je Alija Izetbegovic primio dva kofera s najmanje po 250 hiljada dolara u njima." Tadasnji glasnogovornik State Departmenta John Dinger izjavio je kako americka vlada pomno prati iranske aktivnosti u Bosni.

Vladajuce stranke, finansiranje i korupcija Nisu, naravno, samo bosnjacki politicari ti koji uzimaju novac od drugih zemalja. Republika Hrvatska godinama pomaze bosanskohercegovacki HDZ i njegovu vojnu komponentu HVO, a Savezna Republika Jugoslavija je do sukoba s NATO savezom pomagala Republiku Srpsku. Zanimljivo je da bosnjackim politicarima, kao i cijeloj bh. politickoj vladajucoj sceni i dan-danas nedostaje novaca, te da ga nabavljaju od raznih prijatelja ili susjednih zemalja. Pitanje finansiranja ponovno je doslo u centar paznje svjetske javnosti nakon objavljivanja informacija o korupciji i prevarama unutar vladajucih struktura Bosne i Hercegovine.

Tako, povodom najnovijeg puta Alije Izetbegovica i njegovog sina s nekoliko suradnika u Tursku, Kuvajt, Saudijsku Arabiju i Iran, neki americki analiticari misle kako ce se, ustvari, na tom putovanju pokusati skupiti materijalna sredstva da bi se nadomjestio manjak novca u drzavnoj i entitetskoj kasi. Naravno, rijec je o novcu koji je nestao kroz aferu korupcije i pronevjere medjunarodne pomoci za Bosnu i Hercegovinu.

(Nastavit ce se)

Objavljeno u broju 122 DANA, 1. oktobar / listopad 1999.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.