Home  Novi broj Arhiva

DANI home page

 Arhiva DANI 121

 

MOC IMAGINACIJE

Sta je Srpsko Sarajevo? Trazeci odgovor na ovo pitanje, Dani su krenuli ka gradu koji se prostire na nevjerovatnih 500 kvadratnih kilometara i jedino nisu nasli grad. Uglavnom, Srpsko Sarajevo ima divne parkove, autobusku stanicu u Lukavici, Skupstinu na Palama, mogucnost provoda u Rogatici, kino... Ali nema ni "Zel(j)e" ni "Sarajeva", a bez njih Sarajevo, pa makar i srpsko nema bas puno smisla. Kao ni pokusaj smislenog odgovora na pitanje sta je zapravo CC

 

Pise: Emir IMAMOVIC

 

 


Bilo jednom u Americi: Pokojni je Nikola Koljevic, kazu, pao u nesvijest kada je vidio da se ono sto su SRT i SRNA svih ratnih godina nazivali Srpskim Sarajevom, naglo i znacajno suzilo. Legenda jos kaze kako je Milosevic bosnjackim pregovaracima samo kazao da su zasluzili Sarajevo i potpisao nesto sto ce dobiti zvanicno ime: Dejtonski mirovni sporazum.

…jednom i na Grbavici: "Da li ste za to da Srpsko Sarajevo postane deo teritorije muslimansko-hrvatske federacije i da dodje pod muslimansku vlast?", glasilo je pitanje za referendum kojeg je raspisala Skupstina Republike Srpske. "Ne", odgovorilo je tog 12. decembra 1995. godine cak 98,78 posto glasaca nastanjenih u Grbavici, Lukavici, Vogosci i ostalim opcinama koje su, na kraju, ipak ostale u "pravom" Sarajevu, i bez vecine glasaca danas nastanjenih u RS-u.

…pa i u Lukavici: "Temelj Srpskom Sarajevu", pod ovim je naslovom Oslobodjenje s Pala objavilo tekst o pocetku izgradnje nove prijestolnice Republike Srpske. Pisalo je jos kako je 10. novembra 1996. godine potpredsjednik Vlade Savezne Republike Jugoslavije Nikola Sainovic zakopao kamen temeljac za izgradnju 7.000 kuca u Lukavici, ciju ce izgradnju sa 106 miliona dolara finansirati Beograd. "Ovim gestom odgovaramo svijetu i neprijateljima da nisu uspjeli ostvariti plan nestanka Srpskog Sarajeva. Ono se diglo i evo gradi se zahvaljujuci solidarnosti cijelog srpskog naroda", kazao je, nakon sto je Nikola zakopao, tadasnji clan Predsjednistva BiH Momcilo Krajisnik, potvrdivsi da se u maju nije salio. A u maju, tacnije 21. 5. 1996, Krajisnik je Javnosti izjavio: "Vjerujem, ako Srbi ostanu u Vojkovicima, u Lukavici, u Novom Sarajevu i Palama, ako formiraju svoje Sarajevo, sigurno je da ce doci vrijeme kada cemo mi osloboditi svoje etnicke prostore u Sarajevu."

Dva mjeseca kasnije, price s one strane linije bile su pa skoro iste. Izostavljen je samo dio o oslobadjanju. "Pravit cemo grad za nase porodice, za nase borce. Sav taj posao ne moze se uraditi za mjesec ili dva, ali moze za godinu, dvije ili tri. Napravit cemo mi Srpsko Sarajevo, koje ce biti glavni grad Republike Srpske", rekao je na Dan borca 1996. predsjednik Srpske opstine Novo Sarajevo Milorad Katic.

Dvije godine kasnije: "A odakle si ti stigao?", pitao je oktobra 1998. jedan nacionalno opaljeni Beogradjanin. "Iz Sarajeva", odgovorio je gost. "Je l' iz Sarajeva ili iz Srpskog Sarajeva?" "Iz... pravog Sarajeva." I ko zna na sta bi besmisleni dijalog izasao da se nije ukljucio treci lik, takodjer Beogradjanin, ali s nekoliko obavljenih posjeta Sarajevu: "Ma, ne postoji, bre, to Srpsko Sarajevo." Sreca da se ispitivac nije sjetio kako tri puta dnevno s beogradske autobuske stanice krecu autobusi bas za Srpsko Sarajevo. Ko bi to objasnio?

Danas: "Sta je to Srpsko Sarajevo?", pitanje je kojim je inace odlicno informiranu grupu Sarajlija nedavno iznenadio njihov zagrebacki gost. Da ne bude zabune, znali su ljudi da Srpsko Sarajevo "postoji", ali ni njima nije bilo bas najjasnije o cemu se tu zapravo radi, jer kakav je grad kojeg u komsiluku znaju po jeftinim CD shopovima i autobuskoj stanici u Lukavici, na koju stizu prijevoznici iz SRJ.

"Izvinite, mozete li nam reci gdje je gradska skupstina?", upitali smo nakon polusatnog lutanja po Lukavici, inace najurbanijem i Sarajevu najblizem dijelu Srpskog Sarajeva."E, to vam je na Palama", odgovorio je stariji covjek, savjetujuci da ipak odemo tu, u zgradu Srpske opstine Novo Sarajevo, gdje on svakako ide, pa ce nam rado pokazati ako ga povezemo.

Pola sata poslije, ovaj put na Palama, opet trazimo pomoc. Na isto pitanje policajac u Ulici srpskih ratnika, s primjetnim sarajevskim akcentom, odgovara: "Ne znam, jarane, majke mi. Evo, malo dole, pa desno ti je opstina pa pitaj tamo, valjda oni znaju." I zaista, mladi portir, prekinuvsi crtanje kojim, izgleda, ubija dosadu, iz prve rece da je Skupstina grada Srpsko Sarajevo "samo pravo, ne mozete je profulat".

Konacno stizemo pred veliku, lijepu i bijelu kucu i ulazimo na vrata pored kojih pise "Izvrsni odbor", sto je, valjda, sintagma za restoran, jer se pred nama, umjesto kancelarijskih, ukazuju stolovi prekriveni bijelim stolnjacima. Vodeci se zdravim balkanskim razumom, biramo nova vrata. Ona s natpisam "Izlaz". Ulazimo (!?) i konacno pronalazimo sta nam treba - visoku, atraktivnu plavusu. "Ja cu vam dati brojeve telefona predsjednika i sekretara, pa se vi javite, najbolje rano ujutro, pa cemo vidjeti sta mozemo uciniti." Izlazimo s papirom na kojem cirilicom pise: predsjednik Predrag Lasica, sekretar Momo Jeknic.

Uz malu pomoc stranih prijatelja: Nakon serije bezuspjesnih pokusaja, odgovor na pitanje "Sta je Srpsko Sarajevo?" trazimo u jednom od ureda medjunarodnih organizacija na Palama. I, ne dobijamo ga. "Reci cu vam svoje misljenje. To je smijesno. Ma, nisam ja znala ni da to postoji, i tek kada sam isla u Gorazde i vidjela gdje su tablu postavili, iznenadila sam se i nasmijala", rekla je ljubazna lokalna sluzbenica prije nego nam je pomogla da u zgradi prekoputa (SO Pale) dodjemo do oficijelnih podataka.

Uglavnom, grad Srpsko Sarajevo cine donji i gornji grad. U donjem su: Srpska opstina Trnovo, te Srpska opstina Ilidza i Srpska opstina Novo Sarajevo. A u gornjem Pale, Sokolac i Rogatica. No, planeri u doglednoj buducnosti CC-u - kako je do Kleinove odluke pisalo na registarskim automobilskim tablicama iz tog dijela RS-a - misle prikljuciti jos i Visegrad te Srpsku opstinu Gorazde. Koliko ce prostora taj novi grad zauzimati, ne zna se, ali se barem zna da se Srpsko Sarajevo trenutno prostire na ravno 500 kvadratnih kilometara!

Administrativni i urbani centar Srpskog Sarajeva sada su Pale. Tako barem tvrdi opcinski sekretar, potpredsjednik Fudbalskog saveza Republike Srpske, svrseni polaznik sarajevske Prve gimnazije i skolski drug Faruka Hadzibegica - Goran Kosoric. Prema njegovim rijecima, na Palama, za razliku od predratnih 16.500 stanovnika, danas zivi oko 30.000 ljudi, uglavnom iz Sarajeva, cije potrebe paljanska infrastruktura jednostavno ne zadovoljava. Privreda se raspada, standard je nadasve nizak, a cijene cak nesto vece od sarajevskih. Nezaposlenost... U brojkama: minimum 4.000 ljudi ne radi.

"O nadgradnji iz domena kulture necu ni da govorim. To je posebna prica. Mi smo prije sve te potrebe zadovoljavali u gradu Sarajevu", kaze Kosoric, cija je vjera u izgradnju grada Srpsko Sarajevo neupitna. Dok razgovaramo u prostranoj kancelariji ukrasenoj velikom fotografijom otvaranja 14. Zimskih olimpijskih igara, te mapom Sarajeva s olimpijskim borilistima, ispod koje je i olimpijska baklja, Kosoric kaze: "Udruzivanjem u grad Srpsko Sarajevo treba postici bolji kvalitet zivljenja." Na nasu konstataciju o ne bas realnoj ideji, pak, dodaje: "Ako se odlucite za nesto, onda to i izgradjujete. Da medju ljudima ne postoji vjera u ovaj projekat, ne biste vidjeli izgradnju na terenu."

A na terenu, dakle na Palama, na kojima, za divno cudo, dobro saradjuju stranke u vlasti (SDS, SRS i Koalicija CD), te s manjim problemima nego drugdje u RS-u, prolaze projekti povratka izbjeglica, vidljiva je jedino dosada, tako karakteristicna za mala mjesta na velikim brdima. Pozorista - nema. Kino, istina, odnedavno ponovo radi, a na repertoaru je trenutno Zamka za roditelje. Nesto je zanimljivije tek u kafanama, izuzev "Gradske", u kojoj je na jutarnjoj kafi bilo ravno dvoje gostiju. Ne racunajuci ekipu Dana.

Punija je vec bila "Zlatna zila", ekskluzivna slasticarna u centru Pala, gdje su tri mladica uporno odbijala razgovarati s nama, nudeci nam Goluba, kako se valjda zove konobar, spreman samo na davanje informacije o tome kako za dobar izlazak treba 50 maraka. Niko od njih, medjutim, niti jedan jedini put nije izgovorio termin Srpsko Sarajevo. Ako je bilo rijeci o mjestu rodjenja, onda se govorilo o Palama. Ako bi, pak, upitali za nocni zivot, odgovorili bi da se jos ponesto desava i u Rogatici, navodeci kako je najcesci vid provoda "odlazak na muziku" u paljanske kafane.

No, dok bi se Pale pred gostima jos i mogle opravdati polozajem i cinjenicom da se prostiru na samo dvije ulice, Lukavica se, kao najbliza Sarajevu, nema na sta izvaditi.

U tom je dijelu Srpskog Sarajeva jedino razvijena trgovina, ali piratskim CD-ima i, kazu, drogom. Da bi u tome moglo biti istine, povjerovala je, prije svih, policija. I srpska i federalna, pa su tako u ponedjeljak "nasi" pretresali putnike iz Lukavice, a "njihovi" one iz Federacije, ne propustajuci provjeriti sve, pa cak i novcanike zaustavljenih.

I sta je Srpsko Sarajevo?: Grad, iluzija, Potemkinovo selo, dobar vic... Sve to i jos ponesto moze se reci za najekoloskiji grad u BiH. Srpsko Sarajevo, naime, ima vise zelenila nego sva Hercegovina i dobar komad Bosne. Tu su sume, livade, proplanci, pa pokoji spaljeni i poneki osposobljeni hotel... Sad, sto fali zgrada, saobracajnica, semafora, mozda nije ni bitno, jer tu je divan pogled na Sarajevo. Zbog kojeg bi svak' iz CC-a morao pozeljeti da se ispali u grad.

Medjutim, i dalje ostaje pitanje: sta je, zapravo, Srpsko Sarajevo? Pa... Morat ce se, izgleda, potruditi svako ko pozeli dati smislen odgovor. Jer, kako reci da nema necega sto nikada nije ni postojalo kada usred sume, tu na izlazu iz Sarajeva, stoji tabla: "Srpsko Sarajevo". Oznaka za ono sto je trebalo biti metropola cija ce izgradnja pojesti milijarde, koje ce, kako je nekada najavljivano, biti nadoknadjene, recimo, prodajom vode Federaciji. Uostalom, kakvo je Sarajevo, makar i srpsko bez "Zel(j)e". Jer, Fudbalski klub "Zeleznicar" vise ne postoji. Bas kao i FK "Sarajevo" iz Srpskog Sarajeva.

Pa, postoji li Srpsko Sarajevo? To je vec pitanje vjere. U ono sto pise ili ono sto se vidi.

Objavljeno u broju 121 DANA, 24. septembar / rujan 1999.

 

Home - Novi broj - Arhiva - Uz ovaj broj - Intervju DANABosanski barometar

Povratak na vrh strane
  Na vrh

Copyright Nezavisni magazin DANI, 1999.